Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

2025-04-06T21:51:11Z

Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

←Starija inačica		Inačica od 6. travanj 2025. u 21:51
Redak 92:		Redak 92:
	{{s-end}}		{{s-end}}

	{{~~Predložak:~~Aleksandrijski patrijarsi}}		{{Aleksandrijski patrijarsi}}

	[[Kategorija:Ekumenski sabori]]		[[Kategorija:Ekumenski sabori]]
	[[Kategorija:Egipatski sveci]]		[[Kategorija:Egipatski sveci]]
	[[Kategorija:Koptski pape]]		[[Kategorija:Koptski pape]]

WikiSysop: bnz

2022-04-13T02:59:24Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 13. travanj 2022. u 02:59
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Dioskur I. Aleksandrijski'''-->~~{{Infookvir papa \|		{{Infookvir papa \|
	\| hrvatsko_ime = Dioskur I. Aleksandrijski		\| hrvatsko_ime = Dioskur I. Aleksandrijski
	\| latinsko_ime = Dioscorus I.		\| latinsko_ime = Dioscorus I.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T07:48:24Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 07:48
Redak 82:		Redak 82:
	*[http://www.copticchurch.net/classes/synex.php?month=1&day=7&btn=View&lang= Odlazak sv. Dioskura]		*[http://www.copticchurch.net/classes/synex.php?month=1&day=7&btn=View&lang= Odlazak sv. Dioskura]
	*[http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf214.xi.vii.html "Tome" od sv. Lava]		*[http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf214.xi.vii.html "Tome" od sv. Lava]
	* {{~~Cite book~~\|ref=harv\|last=Meyendorff\|first=John\|author-link=John Meyendorff\|year=1989\|title=Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D.\|series=The Church in history\|volume=2\|location=Crestwood, NY\|publisher=St. Vladimir's Seminary Press\|isbn=978-0-88-141056-3\|url=https://books.google.com/books?id=6J_YAAAAMAAJ}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|last=Meyendorff\|first=John\|author-link=John Meyendorff\|year=1989\|title=Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D.\|series=The Church in history\|volume=2\|location=Crestwood, NY\|publisher=St. Vladimir's Seminary Press\|isbn=978-0-88-141056-3\|url=https://books.google.com/books?id=6J_YAAAAMAAJ}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-17T00:05:38Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

Prikaži promjene

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-29T06:48:13Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Dioskur I. Aleksandrijski
| latinsko_ime = Dioscorus I.
| pravo_ime = Dioscorus, grč.: Διοσκόρος
| slika =
| slika_širina = 150px
| slika_opis =
| papa_od = 444.
| papa_do = 18. rujan 454. (7. dana mjeseca touta 170. A.M.<ref>Od 30. kolovoza po [[Julijanski kalendar|julijanskom]] / 12. rujna 2017. godine po [[Gregorijanski kalendar|gregorijanskom]] kalendaru, teče 1734. A.M., koptska godina. Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je [[Dioklecijan]] postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: ''Anno Martyrum'' - "U (godini) Mučenika"). Židovske godine se isto označavaju s A.M., samo što u njihovom kalendaru to znači ''Anno Mundi'' - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.</ref> prema koptskom kalendaru<ref name="A1">{{cite web |url=http://www.copticchurch.net/easter.html|title=Koptski kalendar|work=copticchurch.net|accessdate=18. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Koptski kalendar}}</ref>)
| prethodnik = [[Ćiril Aleksandrijski]]
| nasljednik = [[Proterije Aleksandrijski]]
| datum_rođenja = ?
| mjesto_rođenja = [[Egipat]]
| datum_smrti = 18. rujan 454. (7. dana mjeseca touta 170. A.M. prema koptskom kalendaru)
| mjesto_smrti = Gangra, [[Paflagonija]]
|svetac = svetac
| slavi se u = [[Koptska Crkva]] [[Istočne pravoslavne Crkve]]
| nadnevak spomendana = 18. rujan (7. dana mjeseca touta prema koptskom kalendaru)
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| glavna svetišta =
| fusnota =
||}}

'''Dioskur I. Aleksandrijski''' ([[Egipat]] - ''Gangra''<ref>Gangra, glavni grad drevnih [[Paflagonija|paflagonijskih]] kraljeva, postao je dio rimske pokrajine [[Galatija|Galatije]] (oko 6. Pne) i preimenovan u ''Germanikopolis''.</ref><ref name="A3">{{cite web|url=https://www.britannica.com/place/Cankiri|title=Gangra|work=britannica.com|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Gangra}}</ref>, rujan 454.) 27. papa [[Aleksandrija|Aleksandrije]] i [[patrijarh]] svetog Trona [[Sveti Marko|sv. Marka]]. [[Kalcedonski sabor]] ga je izopćio 451. godine, ali ga je [[Koptska crkva]] nastavila priznavati kao patrijarha sve do njegove smrti. Umro je u prognanstvu u mjestu ''Gangra'', [[Paflagonija]], 18. rujna mjeseca 454. godine. [[Koptska crkva|Koptske]] i druge [[Istočne pravoslavne Crkve|Orijentalne pravoslavne Crkave]] ga štuju kao sveca, a spomendan je 18. rujna prema [[Gregorijanski kalendar|gregorijanskom]] kalendaru.

==Rani život==

Dioskur je služio kao dekan u [[Katehetska škola Aleksandrije|katehetskoj školi]] u Aleksandriji, a bio je i osobni tajnik [[Ćiril Aleksandrijski|Ćirila Aleksandrijskog]] kojeg je i pratio na [[Efeški sabor|sabor u Efezu]] 431. godine, pa se vremenom uspeo na poziciju [[Arhiđakon|arhiđakona]].

==Suprostavljanje Nestoriju==

U svojoj borbi protiv [[Nestorije|Nestorija]], Ćiril je objašnjavao jedinstvo Krista Boga i Krista Čovjeka kao "unutarnje i stvarno bez ikakve podjele, promjene ili nedoumice". Odbio je [[Katehetska škola Antiohije|antiohijsku]] teoriju o "prebivanju," ili "povezanosti" ili "bliskom sudjelovanju", kao nedovoljnu. Tako je aleksandrijska formula koju su usvojili Ćiril i Dioskur bila "jedna utjelovljena narav Božje Riječi"<ref name="A4">{{cite web|url=https://afkimel.wordpress.com/2016/01/11/st-cyril-of-alexandria-the-one-incarnate-nature-of-christ/|title=Jedna utjelovljena narav Isusa Krista|work=afkimel.wordpress.com|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Jedna utjelovljena narav Isusa Krista}}</ref> koja se prevodi na grčki: ''"mia fiza tou logou sesarkomene"'', čime je Ćiril mislio na "jednu Narav", odnosno da je Krist istodobno i Bog i Čovjek. S druge strane, antiohijska definicija je bila "dvije Naravi po sjedinjenju", ili "u dvije Naravi", u prijevodu "dyo physis". Ta je teorija objašnjavala da je Krist postojan u dvije naravi: Boga i Čovjeka. Efeški Sabor je osudio i izopćio [[Nestorije|Nestorija]] 431. godine, dok je, istovremeno, odobrio Ćirilovu drugu poslanicu upućenu Nestoriju. Nakon smrti Ćirila 444. godine, Dioskur nasljeđuje položaj aleksandrijskog patrijarha.

== Prijem Eutiha ==

Dioskur je podržao [[Eutih|Eutiha]], [[Arhimandrit|arhimandrita]] u Konstantinopolu koji je branio teoriju "jedne naravi" protiv formule "dvije naravi" - "dyo physis". Sinod, koji se sastao u Konstantinopolu 8. kolovoza 448. godine pod predsjedanjem nadbiskupa [[Flavijan Ispovjednik|Flavijana]]<ref name="P">{{cite web|url=http://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/56-sveti-flavijan-carigradski|title=Sveti Flavijan|work=sveci.net|accessdate=31 January 2018|quote=|language=Hrvatski |trans-title=Sveti Flavijan}}</ref> iz Konstantinopola, osudio je i odbacio Eutihovu teoriju. [[Eutih]] je uložio žalbu protiv ove odluke, označavajući Flavijana [[Nestorijanstvo|nestorijancem]], u čemu je dobio podršku Dioskura, dok je papa [[Lav I.]] u svom slavnom "Tomos"-u<ref name="A5">{{cite web|url=http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf214.xi.vii.html|title="Tomos" od sv. Lava|work=ccel.org|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title="Tomos" od sv. Lava}}</ref> potvrdio Flavianovu teološku poziciju, ali je zatražio da Eutih, ako bi se pokajao, mora biti ponovno primljen zajednicu. 449. godine car [[Teodozije II.]] sazva drugi Efeški Sabor<ref name=NA1">{{cite web|url=http://www.newadvent.org/cathen/05495a.htm|title=II. Efeški Sabor|work=newadvent.org|accessdate=31. sječanj 2018|quote=|language=Hrvatski|trans-title=Efeški Sabor}}</ref> U spomen na Ćirilovu ulogu tijekom [[Efeški sabor|Sabora]] 431. godine, car je zatražio od Dioskura da predsjeda Saborom. Vijeće je kasnije odlučilo rehabilitirati Eutiha, te svrgnuti Flaviana, kao i [[Eusebije Dorilajski|Eusebija Dorilajskog]]<ref name="A6">{{cite web|url=https://www.britannica.com/biography/Eusebius-of-Dorylaeum|title=Eusebije Dorilajski|work=britannica.com|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Eusebije Dorilajski}}</ref>, [[Teodorit Siraski|Teoderita iz Sirasa]]<ref name="A7">{{cite web|url=https://www.britannica.com/biography/Theodoret-of-Cyrrhus|title=Teodorit Siraski|work=britannica.com|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Teodorit Siraski}}</ref>, [[Ibas iz Edese|Ibasa iz Edese]]<ref name="A8">{{cite web|url=https://orthodoxwiki.org/Ibas_of_Edessa|title=Ibas od Edese|work=orthodoxwiki.org|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Ibas od Edese}}</ref> i [[Domino II. Antiohijski|Domina II. Antiohijskog]]<ref name="A9">{{cite web|url=https://orthodoxwiki.org/Domnus_II_of_Antioch|title=Domino II. Antiohijski|work=orthodoxwiki.org|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Domino II. Antiohijski}}</ref>. Izaslanici pape Lava su prosvjedovali, ali njihov glas je bio zanemaren. Papa Lav je vijeće nazvao "sinodom pljačkaša<ref name="A12">{{cite web|url=https://orthodoxwiki.org/Robber_Council_of_Ephesus|title=(Razbojnički) Efeški sabor|
work=orthodoxwiki.org|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=(Razbojnički) Efeški sabor}}</ref>" i njihove odluke proglasio nevažećim. 
Car ''Teodozije II.'' podupirao je odluke Sabora sve do svoje smrti 28. srpnja 450. godine. Nakon njegove smrti postavilo se pitanje tko će nasljediti prijestolje pošto car nije ostavio ni jednog muškog nasljednika. Teodozijeva sestra [[Pulheria]]<ref name="A10">{{cite web|url=https://www.britannica.com/biography/Pulcheria|title=Pulheria|work=britannica.com|accessdate=24.
ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Pulheria}}</ref>, koja je imala značajnu, iako promjenjivu političku moć tijekom vladavine njezina brata, osigurala je nasljednika tako što je 25. studenog 450. izabrala [[Marcijan]]a za svoga supružnika, pri čemu, istovremeno, nije prekršila svoj zavjet djevičanstva. Umrla je tri godine kasnije, u srpnju 453. godine. Pulheria je uvelike utjecala na kršćansku Crkvu i njen teološki razvoj osnivanjem dva najvažnija ekumenska sbora u crkvenoj povijesti, točnije onih iz Efeza i Kalcedona, po kojima je Crkva vladala na kristološkim propisima.
Savjetovala se s papom Lavom I. o sazivanjima novih sabora, prikupljajući potpise da se njegovo djelo "Tomos" uvede kao temeljni dokument novog sabora, ali je, protiv Lavove želje, inzistirala da se vijeće ne smije održavati u [[Italija|Italiji]] nego na Istoku. 
Na sboru u Kalcedonu<ref name="A15">{{cite web|url=https://www.britannica.com/place/Chalcedon|title=Kalcedon|work=britannica.com|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Kalcedon}}</ref> 451. godine, Dioskur je izrazio spremnost da osudi Eutiha. Prema zapisniku Sabora iz Kalcedona, Dioskur je izjavio:

:"Ako Eutih drži mišljenje suprotno doktrinama Crkve, zaslužuje, ne samo ''kaznu'', nego i ''vatru pakla''. Jer moja je briga vezana za katoličku i apostolsku vjeru, a ne za bilo koje ljudsko biće."

==Kalcedonski sabor ==

[[Kalcedonski sabor]] se bavio kršćanskim stajalištima Eutiha, ali i s Dioskurovim stavovima i ranijim ponašanjem; konkretno, ispitivana je njegova osuda biskupa Flaviana na drugom Efeškom saboru. Kada je na Saboru Kalcedona pitan zašto je svrgnuo Flavijana, on je, prema zapisniku Kalcedona, odgovorio:

:"Flavian je izopćen iz razloga što je govorio o dvije prirode po ujedinjenju. Međutim, ja imam citate od svetih očeva [[Atanazije Aleksandrijski|Atanazija]], Grgura i [[Ćiril Aleksandrijski|Ćirila]] koji su propovjedali na brojnim mjestima da ne treba govoriti o dvije naravi po ujedinjenju". Umjesto toga, Dioskur je tvrdio: "da treba govoriti o jednoj utjelovljenoj naravi Božje Riječi".

Nakon dugog vijećanja, Sabor je izopćio Dioskura i druge biskupe koji su bili odgovorni za odluke donesene 449. godine, ali prije radi kršenja pravila kanona, nego radi [[Krivovjerje|hereze]]. Dioskur nije bio nazočan Saboru u Kalcedona od trećeg dana zasjedanja pa nadalje, unatoč carskom pozivu da to učini, što je bilo kazneno djelo. Prema zapisniku Sabora Kalcedona, Dioskur se pozvao na, tada, loše zdravlje kao razlogom nedolaska. Međutim, orijentalni izvori navode drugačije i govore da je bila riječ o izvrdavanju. Bez obzira na pravi razlog, rezultat Dioskurovog izostanka je vodio njegovu prognanstvu u Gangru, u današnjoj [[Turska|Turskoj]].

==Prognanstvo i smrt==

Nakon Dioskurovog izopćenja i progona, aleksandrijski svećenik [[Proterije Aleksandrijski|Proterije]] imenovan je umjesto njega za patrijarha, uz odobrenje cara. Proterije nije imao otvorene protivnike. Ipak, neki kršćani su nastavili podupirati Dioskura u tajnosti, smatrajući ga legitimnim patrijarhom.
Međutim, Dioskur je umro u prognanstvu 454. godine, a kada je ta vijest došla do Aleksandrije, njegove pristalice su se okupile i izabrale [[Timotej II. Aleksandrijski|Timoteja]], njegovog učenika, da bude novi patrijarh. Timotej se, osjećajući nesigurnost, sakrio, ali je odmah bio priznat među koptskim ruralnim stanovništvom, što je uzrokovalo podjelu između koptske i [[Melkiti|melkitske]], tj. Carske crkve. 
Pomen na njega se slavi 17. rujna prema [[Gregorijanski kalendar|gregorijanskom]], a 7. touta prema koptskom kalendaru i upisan je u [[sinaksarion]]u.

== Nasljeđe ==

[[Istočne pravoslavne Crkve|Orijentalne pravoslavne crkve]] ostaju u neslaganju s [[Pravoslavna crkva|Istočnim pravoslavnim]] i [[Katolička crkva|katoličkim crkvama]] u pogledu Dioskurovog karaktera i položaja. S jedne strane ga smatra svetim [[Koptska crkva|Koptska]], ''Sirijska''<ref name="A13">{{cite web|url=https://www.britannica.com/topic/Syriac-Orthodox-Patriarchate-of-Antioch-and-All-the-East|title=Sirijska pravoslavna crkva|work=britannica.com|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Sirijska pravoslavna crkva}}</ref> i druge [[Istočne pravoslavne crkve|Orijentalne pravoslavne crkave]], dok su ga [[Pravoslavna crkva|Istočne pravoslavne]] i [[Katolička crkva|katoličke crkve]] često smatrale heretikom. Neki suvremeni teolozi sugeriraju da su i Lav I. i Dioskur bili [[Ortodoksija|ortodoksni]] u svom suglasju sa ''Dvanaest [[anatema]] sv. Ćirila'', premda ih obojicu, neki (još uvijek) smatraju hereticima.
Dioskurov suvremenik [[Anatolije Konstantinopolski|Anatolije]]<ref name="A16">{{cite web|url=https://orthodoxwiki.org/Anatolius_of_Constantinople|title=Anatolije Konstantinopolski|work=orthodoxwiki.org|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Anatolije Konstantinopolski}}</ref>, kao i moderni svećenik i teolog ''John Romanides''<ref name="A17">{{cite web|url=https://orthodoxwiki.org/John_S._Romanides|title=John S. Romanides|work=orthodoxwiki.org|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=John S. Romanides}}</ref>, tvrde da Dioskur nije bio izopćen zbog hereze, već zbog "teških administrativnih pogrešaka" na drugom Efeškom saboru, među kojima spominju njegovo rahabilitiranje Eutiha, napad na Flavijana, a potom i njegovu ekskomunikaciju pape Lava I. 
Branitelji Dioskura tvrde da je Eutih bio ortodoksan u vrijeme svoje rehabilitacije, te da je tek kasnije posrnuo u herezu, da je Flavian bio nestorijanac, a da je papa Lav I. podupirao nestorijanizam.
Još jedan kontroverzni aspekt Dioskurova naslijeđa je optužba, koju često postavljaju crkve koje su prihvatile kalcedonsko vjerovanje, a to je da su Orijentalne pravoslavne Crkve prihvate ''eutihianizam''.
One poriču ovu optužbu, tvrdeći da odbacuju i ''[[Monofizitstvo|monofizitizam]]'' Eutiha, kojega smatraju heretikom, kao i [[Duofizitizam|duofizitizam]] koji je usvojio Sabor Kalcedona, a koje oni izjednačavaju s [[Nestorijanstvo|nestorijanstvom]]; doktrinu koju nazivaju [[Miafizitizam|mifizitizam]], odnosno da u Isusu Kristu , Božansko i Čovječje postoje kao "jedna božanska narav" (mia physis), za razliku od ortodoksnog kalcedonskog učenja božanske i ljudske prirode ujedinjene u jednoj osobi (hypostasis) Isusa Krista, "pravog Boga i pravog Čovjeka", "hipostatska zajednica"<ref>Hipostatska zajednica je teološka dogma po kojoj je Osoba Isusa Krista potpuno Bog i potpuno Čovjek. To potvrđuje da Kristova čovječnost i božanstvo nisu pomiješani, već su ujedinjeni bez gubitka zasebnog identiteta. Nauk hipostatske zajednice je pokušaj objašnjavanja kako Isus može biti istodobno i Bog i Čovjek.</ref>. 

==XX. stoljeće==

U posljednje vrijeme, orijentalne pravoslavne crkve sudjelovale su u ekumenskom dijalogu sa katoličkim i Istočnim pravoslavnim
Crkvama u raspravama oko štovanja Dioskurovog dana. U svibnju 1973. papa Shenouda III.<ref name="A20">{{cite web|url=https://www.britannica.com/biography/Shenouda-III|title=Shenouda III.|work=britannica.com|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Shenouda III.}}</ref> iz Aleksandrije je posjetio papu [[Pavao
VI.|Pavla VI.]] u Rimu i objavio zajedničku vjeru u prirodu Isusa Krista, pitanja koje je uzrokovalo crkveni raskol na kalcedonskom Saboru. 
Slična deklaracija je postignuta između Orijentalne i Istočne pravoslavne Crkve 1990. godine u Ženevi, kojom prigodom su se obje strane složile u osudi ''nestorijskih'' i ''euthijanskih'' [[Krivovjerje|krivovjerja]] odbacujući tumačenja ekumenskih vijeća koja se u potpunosti ne slažu s učenjem trećeg ekumenskog sabora kao i sa pismom (433.) [[Ćiril Aleksandrijski|Ćirila Aleksandrijskog]] ''Ivanu Antiohijskom''<ref name="A22">{{cite web|url=https://www.catholic.org/encyclopedia/view.php?id=6407|title=Ivan Antiohijski|work=catholic.org|accessdate=24. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Ivan Antiohijski}}</ref>. Također su se složili ukloniti [[Anatema|anateme]] i osude prošlosti. U ljeto 2001. koptski pravoslavci i grčki pravoslavni patrijarhnici u Aleksandriji složili su se međusobno priznati krštenja koja se izvode u crkvama drugih.

==Izvori==
{{Izvori|2}}

==Vanjske poveznice==

*[https://orthodoxwiki.org/Dioscorus_of_Alexandria Dioskur Aleksandrijski]
*[http://www.copticchurch.net/synaxarium/1_7.html#1 Sv. Dioskur, 25. papa Aleksandrije]
*[http://www.copticchurch.net/classes/synex.php?month=1&day=7&btn=View&lang= Odlazak sv. Dioskura]
*[http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf214.xi.vii.html "Tome" od sv. Lava]
* {{Cite book|ref=harv|last=Meyendorff|first=John|author-link=John Meyendorff|year=1989|title=Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D.|series=The Church in history|volume=2|location=Crestwood, NY|publisher=St. Vladimir's Seminary Press|isbn=978-0-88-141056-3|url=https://books.google.com/books?id=6J_YAAAAMAAJ}}

{{s-start}}
{{S-rel|[[Popis koptskih papa Aleksandrije|Koptske pape Aleksandrije]]}}
{{s-bef | before=[[Ćiril Aleksandrijski]]}}
{{s-ttl|title=[[Popis aleksandrijskih papa|Aleksandrijske pape]]|years=444. - 454. AD.}}
{{s-aft | after=[[Proterije Aleksandrijski]]}}
{{s-end}}

{{Predložak:Aleksandrijski patrijarsi}}

[[Kategorija:Ekumenski sabori]]
[[Kategorija:Egipatski sveci]]
[[Kategorija:Koptski pape]]

Dioskur I. Aleksandrijski - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica