Crkva bosanska - Povijest promjena

WikiSysop u (test) 12:45, 9. prosinac 2024.

2024-12-09T12:45:16Z

←Starija inačica		Inačica od 9. prosinac 2024. u 12:45
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Crkva bosanska'''-->~~[[Slika:Bosniangraves bosniska gravar februari 2007 stecak stecci1.jpg\|thumb\|250px\|[[Stećci]] su nadgrobni spomenici bosanskih krstjana. Oni su danas posljednji ostaci Crkve bosanske.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.most.ba/06364/083.htm\|title=Crkva bosanska i njeno učenje\|publisher=most.ba\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref>]]		[[Slika:Bosniangraves bosniska gravar februari 2007 stecak stecci1.jpg\|thumb\|250px\|[[Stećci]] su nadgrobni spomenici bosanskih krstjana. Oni su danas posljednji ostaci Crkve bosanske.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.most.ba/06364/083.htm\|title=Crkva bosanska i njeno učenje\|publisher=most.ba\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref>]]
	'''Crkva bosanska''' ([[Latinski jezik\|lat.]]. ''Ecclesia bosniensis'') je bila autohtona [[Kršćanstvo\|kršćanska]] crkva u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku\|Bosni]] koja je postojala tijekom [[srednji vijek\|srednjeg vijeka]].		'''Crkva bosanska''' ([[Latinski jezik\|lat.]]. ''Ecclesia bosniensis'') je bila autohtona [[Kršćanstvo\|kršćanska]] crkva u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku\|Bosni]] koja je postojala tijekom [[srednji vijek\|srednjeg vijeka]].

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2022-01-02T06:50:45Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 06:50
Redak 70:		Redak 70:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Commonscat\|Bosnian Church}}~~
	*[http://www.hercegbosna.org/preuzimanja/povijest--politika/dubravko-lovrenovic-o-historiografiji-iz-prokrustove-postelje-kako-se-i-zasto-kalio-bogumilski-mit-517-kb-311.html Dubravko Lovrenović: O historiografiji iz Prokrustove postelje (Kako se i zašto kali(o) bogumilski mit)]		*[http://www.hercegbosna.org/preuzimanja/povijest--politika/dubravko-lovrenovic-o-historiografiji-iz-prokrustove-postelje-kako-se-i-zasto-kalio-bogumilski-mit-517-kb-311.html Dubravko Lovrenović: O historiografiji iz Prokrustove postelje (Kako se i zašto kali(o) bogumilski mit)]
	*[http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/legendaob.html Mladen Aničić: Legenda o Bogumilima]		*[http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/legendaob.html Mladen Aničić: Legenda o Bogumilima]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

2022-01-02T03:00:28Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 03:00
Redak 17:		Redak 17:
	Na čelu crkve bio je [[Dodatak:Popis djedova Crkve bosanske\|djed]] - biskup i duhovni prvak bosanskih krstjana; najviši starješina Crkve bosanske. Najvjerojatnije da nije imao stalno prebivalište što je i logično s obzirom da je crkva nerijetko morala da prikriva svoje djelovanje. Pominje da je djed okružen uglednim starješinama crkve, zajedno sa banom i njegovom vlastelom nalazio se u Moštrama pokraj [[Visoko]]g. Djedu su pomagali gosti, starci i strojnici koji su hijerarhijski bili svaki za stepenicu niže od njega. Zajednički su ih nazivali "poglaviti krstjani" ili "dobri mužje". Dužnost strojnika Crkve bosanske tj. staraca i gosta je prije svega da budu učitelji i širitelji vjere, da aktivno propovijedaju evanđelje i daju kompetentno tumačenje u skladu sa dualističkom doktrinom.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://historija.info/2019/02/28/crkva-bosanska-pojava-porijeklo-i-ucenje-bogumila-u-bosni/ \|title=Crkva bosanska - pojava, porijeklo i učenje bogumila u Bosni\|publisher=historija.info\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref>		Na čelu crkve bio je [[Dodatak:Popis djedova Crkve bosanske\|djed]] - biskup i duhovni prvak bosanskih krstjana; najviši starješina Crkve bosanske. Najvjerojatnije da nije imao stalno prebivalište što je i logično s obzirom da je crkva nerijetko morala da prikriva svoje djelovanje. Pominje da je djed okružen uglednim starješinama crkve, zajedno sa banom i njegovom vlastelom nalazio se u Moštrama pokraj [[Visoko]]g. Djedu su pomagali gosti, starci i strojnici koji su hijerarhijski bili svaki za stepenicu niže od njega. Zajednički su ih nazivali "poglaviti krstjani" ili "dobri mužje". Dužnost strojnika Crkve bosanske tj. staraca i gosta je prije svega da budu učitelji i širitelji vjere, da aktivno propovijedaju evanđelje i daju kompetentno tumačenje u skladu sa dualističkom doktrinom.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://historija.info/2019/02/28/crkva-bosanska-pojava-porijeklo-i-ucenje-bogumila-u-bosni/ \|title=Crkva bosanska - pojava, porijeklo i učenje bogumila u Bosni\|publisher=historija.info\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref>

	Kako nisu gradili crkve, članovi Crkve bosanske vršili su svoje obrede u privatnim kućama članova zajednice. Lokalnu zajednicu nazivaju "hiža" (kuća), a na njenom čelu nalazi se starac.<ref name="scribd.com">http://www.scribd.com/doc/53959389/Matur-Ski</ref> U bogosluženju su koristili lokalni jezik, a u vjerskim knjigama [[Bosančica\|bosančicu]]. Djedovi Crkve bosanske imali su narodna, [[Slaveni\|slavenska]] imena umjesto tada uobičajenih kršćanskih imena [[Grčka\|grčkog]], latinskog i [[Židovi\|židovskog]] podrijetla, a za sva svećenička zvanja su koristili slavenske nazive.<ref name="pollitika.com">{{~~Cite web~~ \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead}}</ref> [[Stećci]] su bili nadgrobni spomenici krstjana, koje su kasnije prihvatili i drugi kršćani u Bosni.		Kako nisu gradili crkve, članovi Crkve bosanske vršili su svoje obrede u privatnim kućama članova zajednice. Lokalnu zajednicu nazivaju "hiža" (kuća), a na njenom čelu nalazi se starac.<ref name="scribd.com">http://www.scribd.com/doc/53959389/Matur-Ski</ref> U bogosluženju su koristili lokalni jezik, a u vjerskim knjigama [[Bosančica\|bosančicu]]. Djedovi Crkve bosanske imali su narodna, [[Slaveni\|slavenska]] imena umjesto tada uobičajenih kršćanskih imena [[Grčka\|grčkog]], latinskog i [[Židovi\|židovskog]] podrijetla, a za sva svećenička zvanja su koristili slavenske nazive.<ref name="pollitika.com">{{Citiranje weba \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead}}</ref> [[Stećci]] su bili nadgrobni spomenici krstjana, koje su kasnije prihvatili i drugi kršćani u Bosni.

	== Učenje ==		== Učenje ==
Redak 49:		Redak 49:

	== Djelovanje ==		== Djelovanje ==
	Crkva bosanska je sa svojom hijerarhijom zapaženo učestvovala u javnom i političkom životu srednjovjekovne bosanske države i društva, posebno u 14. i 15 stoljeću.<ref name="scribd.com">http://www.scribd.com/doc/53959389/Matur-Ski</ref> Pretpostavlja se da je poglavar Crkve bosanske od 1377. godine okrunjivao bosanske kraljeve. Poglavar, odnosno djed je vjerojatno davao krunu u Crkvi sv. Nikole u Milima kod [[Visoko\|Visokog]] i nastupao je u javnom i [[Politika\|političkom]] životu zemlje. Budući da je papa 125 godina ranije premjestio katoličku bosansku biskupiju u ugarsko [[Đakovo]], Crkva bosanska je neprestano jačala jer je katolički biskup stolujući u Đakovu izgubio stvarne veze s Bosnom. <ref name="politika.com">{{~~Cite web~~ \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead }}</ref>		Crkva bosanska je sa svojom hijerarhijom zapaženo učestvovala u javnom i političkom životu srednjovjekovne bosanske države i društva, posebno u 14. i 15 stoljeću.<ref name="scribd.com">http://www.scribd.com/doc/53959389/Matur-Ski</ref> Pretpostavlja se da je poglavar Crkve bosanske od 1377. godine okrunjivao bosanske kraljeve. Poglavar, odnosno djed je vjerojatno davao krunu u Crkvi sv. Nikole u Milima kod [[Visoko\|Visokog]] i nastupao je u javnom i [[Politika\|političkom]] životu zemlje. Budući da je papa 125 godina ranije premjestio katoličku bosansku biskupiju u ugarsko [[Đakovo]], Crkva bosanska je neprestano jačala jer je katolički biskup stolujući u Đakovu izgubio stvarne veze s Bosnom. <ref name="politika.com">{{Citiranje weba \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead }}</ref>
	To je bila jedina "heretička" crkva koja je uspjela da postane zemaljska (državna) crkva. Oko 1200. godine Crkva bosanska je već jaka i utjecajna organizacija u Bosni, prihvaćena od naroda i velikaša. Za to postoje dva važnija razloga. Prvi je što je naučavala na narodnom jeziku (za razliku od [[Katolik\|katolika]] koji su se koristili [[Latinski jezik\|latinskim]]), te su na taj način čuvali samostalnost Bosne od tuđinaca, naročito od [[Mađari\|Mađara]] koji su se željeli preko crkve miješati u bosanske prilike.		To je bila jedina "heretička" crkva koja je uspjela da postane zemaljska (državna) crkva. Oko 1200. godine Crkva bosanska je već jaka i utjecajna organizacija u Bosni, prihvaćena od naroda i velikaša. Za to postoje dva važnija razloga. Prvi je što je naučavala na narodnom jeziku (za razliku od [[Katolik\|katolika]] koji su se koristili [[Latinski jezik\|latinskim]]), te su na taj način čuvali samostalnost Bosne od tuđinaca, naročito od [[Mađari\|Mađara]] koji su se željeli preko crkve miješati u bosanske prilike.

Redak 55:		Redak 55:

	== Slom ==		== Slom ==
	Kako se u 15. vijeku rasplamsala borba za bosansku biskupiju između Rima i Ugarske tako se Crkva bosanska učvrstila kao neovisna kršćanska crkva. Posljednji vladari Bosne bili su saveznici Katoličke Crkve i progonitelji bosanskih krstjana, u nadi dobivanja pomoći zapadnih država za obranu od nadirućeg Osmanskog Carstva. Pretposljednji je bosanski kralj Stjepan Tomaš, koji je na Zapadu optužen za prepuštanje srpske prijestolnice [[Smederevo\|Smedereva]] Osmanlijama, u pokušaju spašavanja ugleda naredio bosanskim krstjanima prelazak na [[katoličanstvo]] ili progonstvo. Stjepan Tomaš zarobljava i tri poglavara bosanskih krstjana: Đuru Kućinića, Stojšana Tvrtkovića i Radmila Voćinića te ih šalje u Rim papi [[Pio II.\|Piju II.]]. Tek kad je ukinuta Crkva bosanska došla je u Bosnu papinska kruna kojom je 1461. okrunjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u [[Jajce\|Jajcu]].<ref name="politika.com">{{~~Cite web~~ \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead }}</ref>		Kako se u 15. vijeku rasplamsala borba za bosansku biskupiju između Rima i Ugarske tako se Crkva bosanska učvrstila kao neovisna kršćanska crkva. Posljednji vladari Bosne bili su saveznici Katoličke Crkve i progonitelji bosanskih krstjana, u nadi dobivanja pomoći zapadnih država za obranu od nadirućeg Osmanskog Carstva. Pretposljednji je bosanski kralj Stjepan Tomaš, koji je na Zapadu optužen za prepuštanje srpske prijestolnice [[Smederevo\|Smedereva]] Osmanlijama, u pokušaju spašavanja ugleda naredio bosanskim krstjanima prelazak na [[katoličanstvo]] ili progonstvo. Stjepan Tomaš zarobljava i tri poglavara bosanskih krstjana: Đuru Kućinića, Stojšana Tvrtkovića i Radmila Voćinića te ih šalje u Rim papi [[Pio II.\|Piju II.]]. Tek kad je ukinuta Crkva bosanska došla je u Bosnu papinska kruna kojom je 1461. okrunjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u [[Jajce\|Jajcu]].<ref name="politika.com">{{Citiranje weba \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead }}</ref>

	Vladarsku nesposobnost i nesnalažljivost posljednjeg bosanskog vladara [[Stjepan Tomašević Kotromanić\|Stjepana Tomaševića]],		Vladarsku nesposobnost i nesnalažljivost posljednjeg bosanskog vladara [[Stjepan Tomašević Kotromanić\|Stjepana Tomaševića]],
Redak 64:		Redak 64:
	Još prije svoje smrti Stjepan Tomašević izdaje na sultanov nalog naredbu vojvodama i zapovjednicima gradova na predaju tvrđava Osmanlijama u ruke. Tako se zbilo da je za osam dana više od 70 gradova i gradića potpalo pod sultanovu vlast. Jedini koji nije klonuo bio je [[Stjepan Vukčić Kosača\|herceg Stjepan Vukčić Kosača]], gospodar Humske zemlje, no ni on se neće moći još dugo braniti opkoljen s triju strana. Godine 1486. pada i njegovo posljednje uporište [[Herceg Novi\|Novi]] na moru. Padom Bosne odjednom se gubi svaki trag i Crkvi bosanskoj. Nema podataka o njezinom postupnom nestajanju i zaboravu među narodom.<ref name="camo.ch"/>		Još prije svoje smrti Stjepan Tomašević izdaje na sultanov nalog naredbu vojvodama i zapovjednicima gradova na predaju tvrđava Osmanlijama u ruke. Tako se zbilo da je za osam dana više od 70 gradova i gradića potpalo pod sultanovu vlast. Jedini koji nije klonuo bio je [[Stjepan Vukčić Kosača\|herceg Stjepan Vukčić Kosača]], gospodar Humske zemlje, no ni on se neće moći još dugo braniti opkoljen s triju strana. Godine 1486. pada i njegovo posljednje uporište [[Herceg Novi\|Novi]] na moru. Padom Bosne odjednom se gubi svaki trag i Crkvi bosanskoj. Nema podataka o njezinom postupnom nestajanju i zaboravu među narodom.<ref name="camo.ch"/>

	Poslije toga, krstjane bilježe samo osmanske katastarske knjige za Bosnu kao vjeroispovijest. Usporedno s pravoslavcima i katolicima navodi se i naziv kristian. Tako se u katastarskoj knjizi iz 1469. godine spominje 10 kristijanskih sela, 113 kristijanskih kućanstava i petorica kristijana-neoženjenih. Posljednji kristijani tj. krstjani u osmanskim spisima zabilježeni su 1604. godine.<ref name="politika.com">{{~~Cite web~~ \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead }}</ref>		Poslije toga, krstjane bilježe samo osmanske katastarske knjige za Bosnu kao vjeroispovijest. Usporedno s pravoslavcima i katolicima navodi se i naziv kristian. Tako se u katastarskoj knjizi iz 1469. godine spominje 10 kristijanskih sela, 113 kristijanskih kućanstava i petorica kristijana-neoženjenih. Posljednji kristijani tj. krstjani u osmanskim spisima zabilježeni su 1604. godine.<ref name="politika.com">{{Citiranje weba \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead }}</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-12-22T00:08:45Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 22. prosinac 2021. u 00:08
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Crkva bosanska'''-->[[Slika:Bosniangraves bosniska gravar februari 2007 stecak stecci1.jpg\|thumb\|250px\|[[Stećci]] su nadgrobni spomenici bosanskih krstjana. Oni su danas posljednji ostaci Crkve bosanske.<ref>{{~~cite web~~\|url=http://www.most.ba/06364/083.htm\|title=Crkva bosanska i njeno učenje\|publisher=most.ba\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref>]]		<!--'''Crkva bosanska'''-->[[Slika:Bosniangraves bosniska gravar februari 2007 stecak stecci1.jpg\|thumb\|250px\|[[Stećci]] su nadgrobni spomenici bosanskih krstjana. Oni su danas posljednji ostaci Crkve bosanske.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.most.ba/06364/083.htm\|title=Crkva bosanska i njeno učenje\|publisher=most.ba\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref>]]
	'''Crkva bosanska''' ([[Latinski jezik\|lat.]]. ''Ecclesia bosniensis'') je bila autohtona [[Kršćanstvo\|kršćanska]] crkva u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku\|Bosni]] koja je postojala tijekom [[srednji vijek\|srednjeg vijeka]].		'''Crkva bosanska''' ([[Latinski jezik\|lat.]]. ''Ecclesia bosniensis'') je bila autohtona [[Kršćanstvo\|kršćanska]] crkva u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku\|Bosni]] koja je postojala tijekom [[srednji vijek\|srednjeg vijeka]].

Redak 11:		Redak 11:
	{{glavni\|Dodatak:Popis djedova Crkve bosanske}}		{{glavni\|Dodatak:Popis djedova Crkve bosanske}}

	Vjernici Crkve bosanske svoju vjeru nazivaju svoju crkvu "narodnom" i "bosanskom", a sebe "pravim" ili "dobrim Bošnjanima".<ref>{{~~cite web~~\|url=https://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-bih-rukopisi-crkve-bosanske\|title=Tragom pisane baštine BiH - Rukopisi Crkve bosanske\|publisher=Vaska Sotirov Đukić\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref> U svoj sastav Crkva bosanska uključivala je "prave krstjane i krstjanice" i "mrsne ljude". Pravi krstjani i krstjanice bili su redovnici, oni koji su primili krštenje i držali se strogih odredbi sljedbe. Mrsni ljudi su bili obični vjernici, oni koji su prihvaćali njihova učenja kao istinita, ali nisu živjeli po strogim odredbama krstjana, već bi tek pred smrt primili duhovno krštenje.		Vjernici Crkve bosanske svoju vjeru nazivaju svoju crkvu "narodnom" i "bosanskom", a sebe "pravim" ili "dobrim Bošnjanima".<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-bih-rukopisi-crkve-bosanske\|title=Tragom pisane baštine BiH - Rukopisi Crkve bosanske\|publisher=Vaska Sotirov Đukić\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref> U svoj sastav Crkva bosanska uključivala je "prave krstjane i krstjanice" i "mrsne ljude". Pravi krstjani i krstjanice bili su redovnici, oni koji su primili krštenje i držali se strogih odredbi sljedbe. Mrsni ljudi su bili obični vjernici, oni koji su prihvaćali njihova učenja kao istinita, ali nisu živjeli po strogim odredbama krstjana, već bi tek pred smrt primili duhovno krštenje.

	Krstjani su živjeli u samostanima koji su bili zajednički za redovnike i redovnice. Nisu zavisili od milostinje pobožnih duša, niti su ubirali namete, već su bili okruženi posjedima i imali zajednički imetak. Oblačili su kratki haljetak s dugim rukavima, visokog ovratnika na koji se spuštala pomno uređena duga kosa, a nogavice su im tijesno prilijegale uz noge do gležnja. Crkva bosanska nije priznavala ni papski primat niti jurisdikciju [[Carigradski patrijarhat\|carigradskog patrijarha]], pa je stoga potpuno samostalna.<ref name="slideshare.net"/>		Krstjani su živjeli u samostanima koji su bili zajednički za redovnike i redovnice. Nisu zavisili od milostinje pobožnih duša, niti su ubirali namete, već su bili okruženi posjedima i imali zajednički imetak. Oblačili su kratki haljetak s dugim rukavima, visokog ovratnika na koji se spuštala pomno uređena duga kosa, a nogavice su im tijesno prilijegale uz noge do gležnja. Crkva bosanska nije priznavala ni papski primat niti jurisdikciju [[Carigradski patrijarhat\|carigradskog patrijarha]], pa je stoga potpuno samostalna.<ref name="slideshare.net"/>

	Na čelu crkve bio je [[Dodatak:Popis djedova Crkve bosanske\|djed]] - biskup i duhovni prvak bosanskih krstjana; najviši starješina Crkve bosanske. Najvjerojatnije da nije imao stalno prebivalište što je i logično s obzirom da je crkva nerijetko morala da prikriva svoje djelovanje. Pominje da je djed okružen uglednim starješinama crkve, zajedno sa banom i njegovom vlastelom nalazio se u Moštrama pokraj [[Visoko]]g. Djedu su pomagali gosti, starci i strojnici koji su hijerarhijski bili svaki za stepenicu niže od njega. Zajednički su ih nazivali "poglaviti krstjani" ili "dobri mužje". Dužnost strojnika Crkve bosanske tj. staraca i gosta je prije svega da budu učitelji i širitelji vjere, da aktivno propovijedaju evanđelje i daju kompetentno tumačenje u skladu sa dualističkom doktrinom.<ref>{{~~cite web~~\|url=https://historija.info/2019/02/28/crkva-bosanska-pojava-porijeklo-i-ucenje-bogumila-u-bosni/ \|title=Crkva bosanska - pojava, porijeklo i učenje bogumila u Bosni\|publisher=historija.info\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref>		Na čelu crkve bio je [[Dodatak:Popis djedova Crkve bosanske\|djed]] - biskup i duhovni prvak bosanskih krstjana; najviši starješina Crkve bosanske. Najvjerojatnije da nije imao stalno prebivalište što je i logično s obzirom da je crkva nerijetko morala da prikriva svoje djelovanje. Pominje da je djed okružen uglednim starješinama crkve, zajedno sa banom i njegovom vlastelom nalazio se u Moštrama pokraj [[Visoko]]g. Djedu su pomagali gosti, starci i strojnici koji su hijerarhijski bili svaki za stepenicu niže od njega. Zajednički su ih nazivali "poglaviti krstjani" ili "dobri mužje". Dužnost strojnika Crkve bosanske tj. staraca i gosta je prije svega da budu učitelji i širitelji vjere, da aktivno propovijedaju evanđelje i daju kompetentno tumačenje u skladu sa dualističkom doktrinom.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://historija.info/2019/02/28/crkva-bosanska-pojava-porijeklo-i-ucenje-bogumila-u-bosni/ \|title=Crkva bosanska - pojava, porijeklo i učenje bogumila u Bosni\|publisher=historija.info\|date=5 August 2017 \|accessdate=2016-05-07}}</ref>

	Kako nisu gradili crkve, članovi Crkve bosanske vršili su svoje obrede u privatnim kućama članova zajednice. Lokalnu zajednicu nazivaju "hiža" (kuća), a na njenom čelu nalazi se starac.<ref name="scribd.com">http://www.scribd.com/doc/53959389/Matur-Ski</ref> U bogosluženju su koristili lokalni jezik, a u vjerskim knjigama [[Bosančica\|bosančicu]]. Djedovi Crkve bosanske imali su narodna, [[Slaveni\|slavenska]] imena umjesto tada uobičajenih kršćanskih imena [[Grčka\|grčkog]], latinskog i [[Židovi\|židovskog]] podrijetla, a za sva svećenička zvanja su koristili slavenske nazive.<ref name="pollitika.com">{{Cite web \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead}}</ref> [[Stećci]] su bili nadgrobni spomenici krstjana, koje su kasnije prihvatili i drugi kršćani u Bosni.		Kako nisu gradili crkve, članovi Crkve bosanske vršili su svoje obrede u privatnim kućama članova zajednice. Lokalnu zajednicu nazivaju "hiža" (kuća), a na njenom čelu nalazi se starac.<ref name="scribd.com">http://www.scribd.com/doc/53959389/Matur-Ski</ref> U bogosluženju su koristili lokalni jezik, a u vjerskim knjigama [[Bosančica\|bosančicu]]. Djedovi Crkve bosanske imali su narodna, [[Slaveni\|slavenska]] imena umjesto tada uobičajenih kršćanskih imena [[Grčka\|grčkog]], latinskog i [[Židovi\|židovskog]] podrijetla, a za sva svećenička zvanja su koristili slavenske nazive.<ref name="pollitika.com">{{Cite web \|url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|title=Arhivirana kopija \|accessdate=24. 12. 2013 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske \|archivedate=5. 4. 2014 \|url-status=dead}}</ref> [[Stećci]] su bili nadgrobni spomenici krstjana, koje su kasnije prihvatili i drugi kršćani u Bosni.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T03:25:05Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Slika:Bosniangraves bosniska gravar februari 2007 stecak stecci1.jpg|thumb|250px|[[Stećci]] su nadgrobni spomenici bosanskih krstjana. Oni su danas posljednji ostaci Crkve bosanske.<ref>{{cite web|url=http://www.most.ba/06364/083.htm|title=Crkva bosanska i njeno učenje|publisher=most.ba|date=5 August 2017 |accessdate=2016-05-07}}</ref>]]
'''Crkva bosanska''' ([[Latinski jezik|lat.]]. ''Ecclesia bosniensis'') je bila autohtona [[Kršćanstvo|kršćanska]] crkva u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Bosni]] koja je postojala tijekom [[srednji vijek|srednjeg vijeka]].

== Povijest ==
[[Datoteka:Radimlja necropolis.jpg|thumb|250px|Stećak: Odložen luk i prijateljski pozdrav otvorenom šakom]]
Crkva bosanska je predstavljala zajednicu heterodoksnih [[Kršćanstvo|kršćana]], koja se pojavila potkraj 12. st. na prostoru srednjovjekovne bosanske države. Predstavlja najvažniji identitet i izraz bosanke države tog vremena.<ref name="slideshare.net">{{Citiranje www|naslov=Tragom pisane baštine BiH - Rukopisi Crkve bosanske|url=https://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-bih-rukopisi-crkve-bosanske|autorlink=|prezime=Sotirov-Djukić|ime=Vaska|koautori=|urednik=|izdavač=|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12.10.2017.|preuzeto=13.12.2019.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Pripadnici ove crkve nazivali su se krstjani. U obredima se služila [[Crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskim]], a [[biskup]]a su birali između redovnika; pretpostavlja se da su pristajali uz tzv. umjereni dualizam.<ref name="encikopedija.hr">{{Citiranje www|naslov=Crkva bosanska|url=https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12741|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12.10.2017.|preuzeto=13.12.2019.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Nastala je u krilu već postojeće i organizirane [[Katolička crkva|katoličke]] [[biskupija|biskupije]], koja je priznavala papinsko vrhovništvo koristeći se istodobno [[Crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskim]] kao jezikom [[bogoslužje|bogoslužja]], kao i drugim odlikama [[Glagoljaši|glagoljaša]].

Prve vijesti o krstjanima u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Bosni]] dolaze iz 1199., za vrijeme vladanja [[Kulin (ban)|Kulina bana]], kojega su optuživali da štiti [[Hereza|heretike]]. Kulin ban je od pape zatražio legate koji će njegove podanike poučiti o spornim pitanjima. Tako su najprije došli [[dominikanci]], koji su djelovali kao biskupi i propovjednici, a nakon obraćenja bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II.]], kada su se za povratak na katolicizam primjenjivali drugi načini, došli su franjevci. Franjevci oko 1340. osnivaju i vikariju. Na papine poticaje hrvatsko-ugarski kraljevi poduzimali su protiv krstjana križarske vojne pohode, no bez većih uspjeha. Odlučnim priklonom kralja [[Stjepan Tomaš Kotromanić|Stjepana Tomaša]] [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]], dio krstjana napustio je prostor bosanske države i prešao u [[Zahumlje]]. Nakon pada bosanske države pod [[Osmansko Carstvo|osmansku]] vlast, Crkva bosanska više se ne spominje u povijesnim izvorima.<ref name="encikopedija.hr"/>

== Ustrojstvo ==
{{glavni|Dodatak:Popis djedova Crkve bosanske}}

Vjernici Crkve bosanske svoju vjeru nazivaju svoju crkvu "narodnom" i "bosanskom", a sebe "pravim" ili "dobrim Bošnjanima".<ref>{{cite web|url=https://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-bih-rukopisi-crkve-bosanske|title=Tragom pisane baštine BiH - Rukopisi Crkve bosanske|publisher=Vaska Sotirov Đukić|date=5 August 2017 |accessdate=2016-05-07}}</ref> U svoj sastav Crkva bosanska uključivala je "prave krstjane i krstjanice" i "mrsne ljude". Pravi krstjani i krstjanice bili su redovnici, oni koji su primili krštenje i držali se strogih odredbi sljedbe. Mrsni ljudi su bili obični vjernici, oni koji su prihvaćali njihova učenja kao istinita, ali nisu živjeli po strogim odredbama krstjana, već bi tek pred smrt primili duhovno krštenje.

Krstjani su živjeli u samostanima koji su bili zajednički za redovnike i redovnice. Nisu zavisili od milostinje pobožnih duša, niti su ubirali namete, već su bili okruženi posjedima i imali zajednički imetak. Oblačili su kratki haljetak s dugim rukavima, visokog ovratnika na koji se spuštala pomno uređena duga kosa, a nogavice su im tijesno prilijegale uz noge do gležnja. Crkva bosanska nije priznavala ni papski primat niti jurisdikciju [[Carigradski patrijarhat|carigradskog patrijarha]], pa je stoga potpuno samostalna.<ref name="slideshare.net"/>

Na čelu crkve bio je [[Dodatak:Popis djedova Crkve bosanske|djed]] - biskup i duhovni prvak bosanskih krstjana; najviši starješina Crkve bosanske. Najvjerojatnije da nije imao stalno prebivalište što je i logično s obzirom da je crkva nerijetko morala da prikriva svoje djelovanje. Pominje da je djed okružen uglednim starješinama crkve, zajedno sa banom i njegovom vlastelom nalazio se u Moštrama pokraj [[Visoko]]g. Djedu su pomagali gosti, starci i strojnici koji su hijerarhijski bili svaki za stepenicu niže od njega. Zajednički su ih nazivali "poglaviti krstjani" ili "dobri mužje". Dužnost strojnika Crkve bosanske tj. staraca i gosta je prije svega da budu učitelji i širitelji vjere, da aktivno propovijedaju evanđelje i daju kompetentno tumačenje u skladu sa dualističkom doktrinom.<ref>{{cite web|url=https://historija.info/2019/02/28/crkva-bosanska-pojava-porijeklo-i-ucenje-bogumila-u-bosni/ |title=Crkva bosanska - pojava, porijeklo i učenje bogumila u Bosni|publisher=historija.info|date=5 August 2017 |accessdate=2016-05-07}}</ref>

Kako nisu gradili crkve, članovi Crkve bosanske vršili su svoje obrede u privatnim kućama članova zajednice. Lokalnu zajednicu nazivaju "hiža" (kuća), a na njenom čelu nalazi se starac.<ref name="scribd.com">http://www.scribd.com/doc/53959389/Matur-Ski</ref> U bogosluženju su koristili lokalni jezik, a u vjerskim knjigama [[Bosančica|bosančicu]]. Djedovi Crkve bosanske imali su narodna, [[Slaveni|slavenska]] imena umjesto tada uobičajenih kršćanskih imena [[Grčka|grčkog]], latinskog i [[Židovi|židovskog]] podrijetla, a za sva svećenička zvanja su koristili slavenske nazive.<ref name="pollitika.com">{{Cite web |url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske |title=Arhivirana kopija |accessdate=24. 12. 2013 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske |archivedate=5. 4. 2014 |url-status=dead}}</ref> [[Stećci]] su bili nadgrobni spomenici krstjana, koje su kasnije prihvatili i drugi kršćani u Bosni.

== Učenje ==
Prvu studiju o Crkvi bosanskoj napisao je 1849. francuski povjesničar Charles G. A. Schmidt, u kojoj navodi da je bila dualistička, umjerene orijentacije i vrlo srodna katarskoj sekti koja se iz [[Carigrad]]a proširila do [[Dalmacija|Dalmacije]], a odatle u Bosnu, sjevernu [[Italija|Italiju]] i južnu [[Francuska|Francusku]] (albižani). Božidar Petranović 1867. prvi je južnoslavenski autor koji se bavio fenomenom Crkve bosanske. On tvrdi da je u biti bila pravoslavna s malim modifikacijama. Kao odgovor njemu katolik Franjo Rački 1869. i 1870. dokumentira tvrdnje da je Crkva bosanska pripadala neomanihejskoj dualističkoj herezi, a 1924. Vaso Glušac učvršćuje Petranovićeve tvrdnje da je Crkva bosanska bila pravoslavna.<ref>Jozo Tomasevich, "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941.-1945.", poglavlje XI "NDH: Bosanskohercegovački muslimani"</ref>
[[Slika:Hvalov zbornik1.jpg|thumb|lijevo|250px|[[Hvalov zbornik]] iz 1404. je jedan od spisa bosanskih krstjana.]]
[[Slika:Batalovof2.jpg|thumb|lijevo|250px|Batalovo evanđelje iz 1393. je sačuvalo popis svih [[Dodatak:Popis djedova Crkve bosanske|djedova]] Crkve bosanske]]
[[Slika:Divoševo evanđelje.jpg|thumb|lijevo|250px|Divoševo evanđelje iz 14. st. je glavni spomenik bosanskog minijaturnog slikarstva]]
Crkva bosanska je posebno poštovala iz Novog zavjeta Djela Apostolska i Apokalipsu, a iz Starog zavjeta Psalme. U svim kodeksima iz vremena Crkve bosanske nalazimo ove spise. Učenje ove crkve se temeljilo na nekoliko postulata:
* Postoje dva osnovna principa: dobro i zlo. [[Isus Krist]] je [[Bog]] dobra i duhovnosti, dok je [[Sotona]] zlo i vladar materijalnog. Tjelesni život i njegove strasti je grijeh, a smrt spasenje od grijeha. Da bi se čovjek spasio, nije dovoljno samo da umre, nego mora da primi duhovno krštenje putem [[Novi zavjet|Novog zavjeta]].
* Čisti kršćani su se odricali od tjelesnog, postili, živjeli u celibatu i svakodnevno bogoslužili. Živjeli su u zajednicama gdje su se krstili knjigom i obavezom klanjanja i recitiranja očenaš.
*Crkva je jako utjecala na toleranciju prema drugim vjerama, uzdržanost, nepostojanje smrtne kazne, skromnost u svakodnevnom životu, otvorenost za strance koji žele doći, a poseban utjecaj je na monumentalne kamene spomenike - stećke, koje je nekada bilo preko 100.000 na području Bosne.<ref name="slideshare.net"/>

Kada je riječ o povezivanju [[katari|Katara]] i [[bogumili|bogumila]] sa bosanskim krstjanima, Neol Malcolm ističe: "Katari i bogumili grozili su se simbola križa, a križ se pojavljuje u zaglavlju nekolicine dokumenata Crkve bosanske. Katari i bogumili nisu priznavali [[Stari zavjet]], a jedan od sačuvanih biblijskih rukopisa Crkve bosanske sadrži i Knjigu psalama. Katari i bogumili nisu priznavali [[misa|misu]], a u oporuci gosta Radina izrijekom se zahtijeva da se odsluže mise za njegovu dušu. Katari i bogumili bili su protiv uporabe crkvenih građevina, a ima valjanih dokaza da se Crkva bosanska i dalje služila [[samostan|samostanskim]] zdanjima uz koja su stajale i crkve. Katari i bogumili odricali su se vina i mesa, a u prvim [[Osmansko carstvo|osmanskim]] [[katastar]]skim knjigama u Bosni zabilježeno je da su neki krstjani posjedovali vinograde, a nema razloga vjerovati da su ikad bili vegetarijanci. (Pokazalo se da je jedini tobožnji dokaz koji je na to upućivao potekao od pogrešnog čitanja jedne riječi u oporuci gosta Radina: ta riječ ne glasi mrsni, nego mrski.) Katari i bogumili nisu priznavali kalendar [[sveci|svetaca]], a u dokumentima Crkve bosanske, pa i u oporuci gosta Radina, spominje se proslavljanje nekoliko svetaca...

Opći značaj Crkve bosanske bio je također vrlo različit od onoga što obično dovodimo u vezu s bogumilima ili katarima. Te su [[hereza|heretičke]] sljedbe bile asketske i puritanske, suprotstavljene bogatstvu i svjetovnoj moći crkava, i odricale su se zemaljskih dobara. Crkva bosanska u svom punom procvatu (u 14. i na početku 15. stoljeća) posjedovala je veliku moć, a njeni su velikodostojnici potpisivali povelje i obavljali diplomatske misije. Kraljevi kao što su [[Stjepan I. Kotromanić]] i [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtko]], iako nisu bili pripadnici Crkve bosanske, održavali su s njom prijateljske odnose; čini se da su i neke velike plemićke obitelji pripadale toj crkvi. Najpoznatiji velikodostojnik Crkve bosanske gost Radin bio je stariji savjetnik hercega [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića]] i očito je i sam bio bogataš: u oporuci je ostavio 5000 dukata u gotovini, konje, srebrne i zlatne tanjure, ("plašt ukrašen krznom i zlatom") i ("crveni plašt od svile sa šesterostrukim nitima ukrašen krznom i samurovinom a što mi ga je podario Gospodar Kralj Matijaš"). To je zaista daleko od onih skromnih prvih katara koji su sami o sebi govorili da su ''pauperis Christi'' - Kristovi siromašci."

== Pismenost ==
[[Franjo Rački]] navodi da su vjernici Crkve bosanske "bili pismeni i to ne samo muškarci koji su se bavili zanatima, vršeći često dužnost "učitelja", nego su i žene bile pismene, a bavile su se ručnim radom i odgajanjem omladine. Rački nadalje citira nekog vjernika Crkve bosanske koji kaže da svećenici Katoličke Crkve "hoće samo da budu učitelji, a kod nas uče i ljudi i žene; jedan učenik poučava drugog sedam dana. Ko njih je rijedak učitelj koji zna napamet tri glave iz Novog zavjeta, a kod nas je rijedak čovjek ili žena koja ne zna napamet, i to na narodnom jeziku cio Novi zavjet."<ref name="slideshare.net"/>

Glavna masa sačuvanih srednjovjekovnih bosanskih kodeksa pripada [[Evanđelje|evanđeljima]]. Neki od ovih spisa pripadaju književnom fondu Crkve bosanske, s obzirom da su se u kolofonu pisci i potpisivali uz obaveznu naznaku "krstjanin". Tako je Stanko Kromirjanin, krstjanin – pisar Batalovog evanđelja, Manojlo Grk – Divoševa i Manojlova ([[Mostar]]sko) evanđelja, pisar Butko – Hrvojevog misala na glagoljici, Tvrtko Pripković, krstjanin – pisar Pripkovićeva evanđelja, Hval krstjanin – [[Hvalov zbornik|Hvalovog zbornika]] i Radosav krstjanin – Radosavljevog zbornika.<ref name="slideshare.net"/>

=== Hvalov zbornik ===
{{glavni|Hvalov zbornik}}

Hvalov zbornik je bosanski srednjovjekovni iluminirani rukopis pisan [[Bosančica|bosančicom]] za bosanskog kneza [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]] Hrvoja Vukčića Hrvatinića 1404. godine. U samom uvodu piše: "U slavu kneza Hrvoja, [[split]]skog vojvode i viteza Krajeva Donjih i drugih". Priredio ga je Hval krstjanin u doba 'dida Radomira', poglavara Crkve bosanske.

Hvalov zbornik predstavlja najkompletniji rukopis srednjovjekovne bosanske književnosti. Ima najveći obim, najljepše iluminacije i najbolje je očuvan. Zbornik se sastoji od 359 bogato ukrašenih listova pergamenta. Pisan je u jednom stupcu. Malog je formata 11x17 cm. Obiluje mnoštvom inicijala, iluminacija, [[minijatura]] i zastavica. Zbornik sadrži [[Biblija|biblijske]] tekstove, tj. čitav Novi zavjet (četiri evanđelja, [[Apokalipsa]], Djela apostola i Poslanice), dijelove [[Stari zavjet|Starog zavjeta]] (Psaltir, biblijske pjesme, Dekalog), te četiri nebiblijska apokrifna teksta. Hvalov zbornik se danas čuva u sveučilišnoj knjižnici u [[Bologna|Bologni]].

=== Batalovo evanđelje ===
Batalovo evanđelje iz 1393. godine je doživjelo sudbinu mnogih bosanskih srednjovjekovnih rukopisa iz koji su pripadali Crkvi bosanskoj i proglašeni heretičkim. Pisar (dijak) Stanko Kromirijanin prepisao je ovo evanđelje za bosanskog velikaša [[tepčija|tepčiju]] Batala Šantića. Tijekom češtih inkvzicijskih pohoda Batalovo evanđelje je oštećeno. Do danas su sačuvana samo četiri lista pergamenta na kojima se nalaze odlomci iz Ivanovog evanđelja. Ova četiri lista se dana čuvaju u Nacionalnoj knjižnici u [[Sankt Petersburg]]u. Zahvaljujući sačuvanom kolofonu, pored podataka o godini nastanka i pisaru, sačuvan je popis od 28 djedova Crkve bosanske u razdoblju od prvog djeda Jeremije koji je vladao Crkvom bosanskom od 1010. do 1024. pa do djeda Rakta I. koji je vladao od 1370. do 1393. godine. Kasnije je dodan popis djedova koji su vladali od 1400. do 1465. a prema njemu posljednje djed je bio Ratko II.<ref name="slideshare.net"/>

== Djelovanje ==
Crkva bosanska je sa svojom hijerarhijom zapaženo učestvovala u javnom i političkom životu srednjovjekovne bosanske države i društva, posebno u 14. i 15 stoljeću.<ref name="scribd.com">http://www.scribd.com/doc/53959389/Matur-Ski</ref> Pretpostavlja se da je poglavar Crkve bosanske od 1377. godine okrunjivao bosanske kraljeve. Poglavar, odnosno djed je vjerojatno davao krunu u Crkvi sv. Nikole u Milima kod [[Visoko|Visokog]] i nastupao je u javnom i [[Politika|političkom]] životu zemlje. Budući da je papa 125 godina ranije premjestio katoličku bosansku biskupiju u ugarsko [[Đakovo]], Crkva bosanska je neprestano jačala jer je katolički biskup stolujući u Đakovu izgubio stvarne veze s Bosnom. <ref name="politika.com">{{Cite web |url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske |title=Arhivirana kopija |accessdate=24. 12. 2013 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske |archivedate=5. 4. 2014 |url-status=dead }}</ref>
To je bila jedina "heretička" crkva koja je uspjela da postane zemaljska (državna) crkva. Oko 1200. godine Crkva bosanska je već jaka i utjecajna organizacija u Bosni, prihvaćena od naroda i velikaša. Za to postoje dva važnija razloga. Prvi je što je naučavala na narodnom jeziku (za razliku od [[Katolik|katolika]] koji su se koristili [[Latinski jezik|latinskim]]), te su na taj način čuvali samostalnost Bosne od tuđinaca, naročito od [[Mađari|Mađara]] koji su se željeli preko crkve miješati u bosanske prilike.

Kroz sve vrijeme postojanja srednjovjekovne bosanske države Crkva bosanska je sudjelovala u vodstvu države, radu sabora, posredovaa u pregovorima sa susjedima i izmirivala unutrašnje razmirice. Vremenom, na svakom plemićkom posjedu služili su krstjani kao diplomati i savjetnici, a velikim dijelom su i poticali iz plemićkih obitelji.<ref name="camo.ch">{{Citiranje www|naslov=Korjeni i učenje|url=http://www.camo.ch/korjeni_i_ucenje.htm|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12.10.2017.|preuzeto=13.12.2019.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>

== Slom ==
Kako se u 15. vijeku rasplamsala borba za bosansku biskupiju između Rima i Ugarske tako se Crkva bosanska učvrstila kao neovisna kršćanska crkva. Posljednji vladari Bosne bili su saveznici Katoličke Crkve i progonitelji bosanskih krstjana, u nadi dobivanja pomoći zapadnih država za obranu od nadirućeg Osmanskog Carstva. Pretposljednji je bosanski kralj Stjepan Tomaš, koji je na Zapadu optužen za prepuštanje srpske prijestolnice [[Smederevo|Smedereva]] Osmanlijama, u pokušaju spašavanja ugleda naredio bosanskim krstjanima prelazak na [[katoličanstvo]] ili progonstvo. Stjepan Tomaš zarobljava i tri poglavara bosanskih krstjana: Đuru Kućinića, Stojšana Tvrtkovića i Radmila Voćinića te ih šalje u Rim papi [[Pio II.|Piju II.]]. Tek kad je ukinuta Crkva bosanska došla je u Bosnu papinska kruna kojom je 1461. okrunjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u [[Jajce|Jajcu]].<ref name="politika.com">{{Cite web |url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske |title=Arhivirana kopija |accessdate=24. 12. 2013 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske |archivedate=5. 4. 2014 |url-status=dead }}</ref>

Vladarsku nesposobnost i nesnalažljivost posljednjeg bosanskog vladara [[Stjepan Tomašević Kotromanić|Stjepana Tomaševića]],
neodlučnog u odnosima između [[Rimokatolička crkva|Rima]], krstjana, franjevaca, mađarskog kralja [[Matijaš Korvin|Matijaša Korvina]] i [[Osmansko Carstvo|osmanskog]] sultana [[Mehmed II.|Mehmeda II.]], iskoristio je Mehmed II.

Uzdajući se u tvrde gradove i pomoć Matijaša Korvina, mladi kralj je uskratio sultanu traženi danak. Na to je Mehmed II skupio vojsku i 1463. godine krenuo na Bosnu.

Još prije svoje smrti Stjepan Tomašević izdaje na sultanov nalog naredbu vojvodama i zapovjednicima gradova na predaju tvrđava Osmanlijama u ruke. Tako se zbilo da je za osam dana više od 70 gradova i gradića potpalo pod sultanovu vlast. Jedini koji nije klonuo bio je [[Stjepan Vukčić Kosača|herceg Stjepan Vukčić Kosača]], gospodar Humske zemlje, no ni on se neće moći još dugo braniti opkoljen s triju strana. Godine 1486. pada i njegovo posljednje uporište [[Herceg Novi|Novi]] na moru. Padom Bosne odjednom se gubi svaki trag i Crkvi bosanskoj. Nema podataka o njezinom postupnom nestajanju i zaboravu među narodom.<ref name="camo.ch"/>

Poslije toga, krstjane bilježe samo osmanske katastarske knjige za Bosnu kao vjeroispovijest. Usporedno s pravoslavcima i katolicima navodi se i naziv kristian. Tako se u katastarskoj knjizi iz 1469. godine spominje 10 kristijanskih sela, 113 kristijanskih kućanstava i petorica kristijana-neoženjenih. Posljednji kristijani tj. krstjani u osmanskim spisima zabilježeni su 1604. godine.<ref name="politika.com">{{Cite web |url=http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske |title=Arhivirana kopija |accessdate=24. 12. 2013 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405235117/http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske |archivedate=5. 4. 2014 |url-status=dead }}</ref>

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Bosnian Church}}
*[http://www.hercegbosna.org/preuzimanja/povijest--politika/dubravko-lovrenovic-o-historiografiji-iz-prokrustove-postelje-kako-se-i-zasto-kalio-bogumilski-mit-517-kb-311.html Dubravko Lovrenović: O historiografiji iz Prokrustove postelje (Kako se i zašto kali(o) bogumilski mit)]
*[http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/legendaob.html Mladen Aničić: Legenda o Bogumilima]
*[http://makdizdar.ba/?p=749 Pejo Ćošković: Crkva bosanska u XV. stoljeću]

[[Kategorija:Religija u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Gnosticizam]]
[[Kategorija:Povijest Bosne i Hercegovine (1102. – 1463.)]]