Boško Budisavljević - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

2022-04-30T08:30:57Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 08:30
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Boško Budisavljević'''-->~~'''Boško Budisavljević''', ([[Split]], [[15. travnja]] [[1942.]]), hrvatski arhitekt. Iz plemenite je ličke obitelji [[Budisavljevići\|Budisavljević]], iz onog ogranka obitelji koja je prešla u [[Podlapača\|Podlapači]] na rimokatoličku vjeru, kada im se predak Lazo B. oženio Marijom pl. Holjevac.		'''Boško Budisavljević''', ([[Split]], [[15. travnja]] [[1942.]]), hrvatski arhitekt. Iz plemenite je ličke obitelji [[Budisavljevići\|Budisavljević]], iz onog ogranka obitelji koja je prešla u [[Podlapača\|Podlapači]] na rimokatoličku vjeru, kada im se predak Lazo B. oženio Marijom pl. Holjevac.

	== Životopis ==		== Životopis ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T05:46:32Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 05:46
Redak 2:		Redak 2:

	== Životopis ==		== Životopis ==
	U Zagrebu je završio gimnaziju [[1960.]] i Arhitektonski fakultet [[1968.]] (D. Galić). Od [[1969.]] do [[1971.]] radi u projektnom birou ''Ingradinvesta'' u Zagrebu, a 1971.-73. suradnik je Majstorske radionice D. Galića. Diplomirao je na Ecole des Beaux - Arts u [[Pariz]]u [[1974.]] Od 1974. do [[1976.]] zaposlen je u Zavodu za urbanizam općine [[Zabok]], 1976.–78. rukovodi prostornim uređenjem spomen-parka u [[Kumrovec\|Kumrovcu]]. Potom [[1979.]] predaje u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a [[1980.]]–86. radi na Arhitektonskom fakultetu kao samostalni istraživač (teme stanovanja i urbane obnove). Od [[1986.]] samostalni je arhitekt u Zagrebu, [[Beograd]]u i [[Beč]]u. — Izradio je mikrourbanističke studije ''Pješakov kilometar'' (1976.), ''Vrbici'' (1977., s R. Miličevićem i R. Mažuranom, nagrada 14. zagrebačkog salona), ''Grad za rušenje – o sanaciji zagrebačke periferije'' (1978., s grupom autora), ''studiju Trnja, Novoga Zagreba i priobalja Save'' (1981., s grupom autora), ''studiju za sanaciju i obnovu stambenih zona Zagreba'' (1982.), ''Urbanizam bez urbanista – o sanaciji i rehabilitaciji bespravne izgradnje u Prištini'' (1985.), ''studiju sanacije stambenih četvrti u Mostaru'' (1988.). Autor je projekata za stambeni niz u Graetz-Armenvilliersu u Parizu (1973.), programa projektiranja stambene izgradnje u NR Kongu (1985.), detaljnog urbanističkog plana centra Zaboka (1975.), studije za Generalni urbanistički plan Zagreba (1982.) te urbanističkih planova za dijelove [[Lazarevac\|Lazarevca]], [[Novi Sad\|Novoga Sada]] i Beograda (1986.–88.). Realizirao je prenosive sklopljive objekte (patent, 1979) i višestambenu zgradu u Kumrovcu (1980). Uspješno sudjelovao na natječajima za spomen-obilježje stote obljetnice Međunarodne unije za telekomunikacije u [[Ženeva\|Ženevi]] (1965., s M. Ujević, jedna od tri prve nagrade), spomenik Seljačkoj buni u [[Gornja Stubica\|Gornjoj Stubici]] (1970., s M. Ujević, III nagrada), memorijalni kompleks na [[Kozara\|Kozari]] (1970., s M. Ujević, otkupna nagrada), operu u Beogradu (1971, s M. Uzelcem), stambeni objekt u Travnom u Zagrebu (1973, s grupom autora, I nagrada.) i dr. O temama urbanizma, stana i stanovanja, bespravne gradnje, sanacije gradskih područja i sl. objavljuje članke u periodicima, stručnim i znanstvenim publikacijama: ''Čovjek i prostor'' (1972., 1978., 1981., 1983.), ''Arhitektura'' (1974., 1984.), ''Komunikacije'' (1984, 1987), Centar za planiranje urbanog razvoja (1985), Dokumentacija za građevinarstvo i arhitekturu (1985), Književne novine (1985, 1987.), ''Seminar ISOCARP-a'' (The International Society of City and Regional Planners, Beograd 1987.). Sudjelovao na izložbi »Izazov« (Zagreb 1971.), izložbama Zagrebačkog salona (od 1976.), beogradskog Salona arhitekture i dr. <ref>{{~~Cite book~~\|last= \|first=\|authorlink= \|title= Hrvatski biografski leksikon, Boško Budisavljević \|year= \|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3044 \|publisher= \|location= Zagreb\|id= }}</ref> <ref>{{~~Cite book~~\|last= Budisavljević \|first= Borislav \|authorlink= \|title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 264., 265., 399. \|year= 2018. \|url= \|publisher= Prometej \|location= \|id= }}</ref>		U Zagrebu je završio gimnaziju [[1960.]] i Arhitektonski fakultet [[1968.]] (D. Galić). Od [[1969.]] do [[1971.]] radi u projektnom birou ''Ingradinvesta'' u Zagrebu, a 1971.-73. suradnik je Majstorske radionice D. Galića. Diplomirao je na Ecole des Beaux - Arts u [[Pariz]]u [[1974.]] Od 1974. do [[1976.]] zaposlen je u Zavodu za urbanizam općine [[Zabok]], 1976.–78. rukovodi prostornim uređenjem spomen-parka u [[Kumrovec\|Kumrovcu]]. Potom [[1979.]] predaje u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a [[1980.]]–86. radi na Arhitektonskom fakultetu kao samostalni istraživač (teme stanovanja i urbane obnove). Od [[1986.]] samostalni je arhitekt u Zagrebu, [[Beograd]]u i [[Beč]]u. — Izradio je mikrourbanističke studije ''Pješakov kilometar'' (1976.), ''Vrbici'' (1977., s R. Miličevićem i R. Mažuranom, nagrada 14. zagrebačkog salona), ''Grad za rušenje – o sanaciji zagrebačke periferije'' (1978., s grupom autora), ''studiju Trnja, Novoga Zagreba i priobalja Save'' (1981., s grupom autora), ''studiju za sanaciju i obnovu stambenih zona Zagreba'' (1982.), ''Urbanizam bez urbanista – o sanaciji i rehabilitaciji bespravne izgradnje u Prištini'' (1985.), ''studiju sanacije stambenih četvrti u Mostaru'' (1988.). Autor je projekata za stambeni niz u Graetz-Armenvilliersu u Parizu (1973.), programa projektiranja stambene izgradnje u NR Kongu (1985.), detaljnog urbanističkog plana centra Zaboka (1975.), studije za Generalni urbanistički plan Zagreba (1982.) te urbanističkih planova za dijelove [[Lazarevac\|Lazarevca]], [[Novi Sad\|Novoga Sada]] i Beograda (1986.–88.). Realizirao je prenosive sklopljive objekte (patent, 1979) i višestambenu zgradu u Kumrovcu (1980). Uspješno sudjelovao na natječajima za spomen-obilježje stote obljetnice Međunarodne unije za telekomunikacije u [[Ženeva\|Ženevi]] (1965., s M. Ujević, jedna od tri prve nagrade), spomenik Seljačkoj buni u [[Gornja Stubica\|Gornjoj Stubici]] (1970., s M. Ujević, III nagrada), memorijalni kompleks na [[Kozara\|Kozari]] (1970., s M. Ujević, otkupna nagrada), operu u Beogradu (1971, s M. Uzelcem), stambeni objekt u Travnom u Zagrebu (1973, s grupom autora, I nagrada.) i dr. O temama urbanizma, stana i stanovanja, bespravne gradnje, sanacije gradskih područja i sl. objavljuje članke u periodicima, stručnim i znanstvenim publikacijama: ''Čovjek i prostor'' (1972., 1978., 1981., 1983.), ''Arhitektura'' (1974., 1984.), ''Komunikacije'' (1984, 1987), Centar za planiranje urbanog razvoja (1985), Dokumentacija za građevinarstvo i arhitekturu (1985), Književne novine (1985, 1987.), ''Seminar ISOCARP-a'' (The International Society of City and Regional Planners, Beograd 1987.). Sudjelovao na izložbi »Izazov« (Zagreb 1971.), izložbama Zagrebačkog salona (od 1976.), beogradskog Salona arhitekture i dr. <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first=\|authorlink= \|title= Hrvatski biografski leksikon, Boško Budisavljević \|year= \|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3044 \|publisher= \|location= Zagreb\|id= }}</ref> <ref>{{Citiranje knjige\|last= Budisavljević \|first= Borislav \|authorlink= \|title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 264., 265., 399. \|year= 2018. \|url= \|publisher= Prometej \|location= \|id= }}</ref>

	== Zanimljivosti ==		== Zanimljivosti ==
	[[Nikola Tesla]] je dupli rod Bošku Budisavljević. Bliže srodstvo je preko njegove majke Dane, čija je baka bila Angelina (Tesla) Trbojević, jedna od sestara slavnog znanstvenika. <ref>{{~~Cite book~~\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Teslin pranećak živi u Zagrebu! \|year= 2006.\|url=https://www.jutarnji.hr/arhiva/teslin-pranecak-zivi-u-zagrebu/3330560/\|publisher= Jutarnji list \|location= Zagreb\|language=\|id= }}</ref> Dalje srodstvo s Nikolom Teslom je preko Boškovog oca, jer je baka Nikole Tesle, Sofija Mandić, djevojački bila Budisavljević. Na isti način, daljeg srodstva, Bošku je rod i [[Julije Budisavljević]], muž [[Diana Budisavljević\|Diane Budisavljević]], kao i [[Tito\|Titova]] supruga [[Jovanka Broz]]. Otac je redateljice [[Dana Budisavljević\|Dane Budisavljević]] čiji je film [[Dnevnik Diane Budisavljević (2019.)]] apsolutni pobjednik [[Pulski filmski festival\|Pulskog filmskog festivala]].		[[Nikola Tesla]] je dupli rod Bošku Budisavljević. Bliže srodstvo je preko njegove majke Dane, čija je baka bila Angelina (Tesla) Trbojević, jedna od sestara slavnog znanstvenika. <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Teslin pranećak živi u Zagrebu! \|year= 2006.\|url=https://www.jutarnji.hr/arhiva/teslin-pranecak-zivi-u-zagrebu/3330560/\|publisher= Jutarnji list \|location= Zagreb\|language=\|id= }}</ref> Dalje srodstvo s Nikolom Teslom je preko Boškovog oca, jer je baka Nikole Tesle, Sofija Mandić, djevojački bila Budisavljević. Na isti način, daljeg srodstva, Bošku je rod i [[Julije Budisavljević]], muž [[Diana Budisavljević\|Diane Budisavljević]], kao i [[Tito\|Titova]] supruga [[Jovanka Broz]]. Otac je redateljice [[Dana Budisavljević\|Dane Budisavljević]] čiji je film [[Dnevnik Diane Budisavljević (2019.)]] apsolutni pobjednik [[Pulski filmski festival\|Pulskog filmskog festivala]].

	== Djela ==		== Djela ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-04T11:33:32Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Boško Budisavljević''', ([[Split]], [[15. travnja]] [[1942.]]), hrvatski arhitekt. Iz plemenite je ličke obitelji [[Budisavljevići|Budisavljević]], iz onog ogranka obitelji koja je prešla u [[Podlapača|Podlapači]] na rimokatoličku vjeru, kada im se predak Lazo B. oženio Marijom pl. Holjevac.

== Životopis ==
U Zagrebu je završio gimnaziju [[1960.]] i Arhitektonski fakultet [[1968.]] (D. Galić). Od [[1969.]] do [[1971.]] radi u projektnom birou ''Ingradinvesta'' u Zagrebu, a 1971.-73. suradnik je Majstorske radionice D. Galića. Diplomirao je na Ecole des Beaux - Arts u [[Pariz]]u [[1974.]] Od 1974. do [[1976.]] zaposlen je u Zavodu za urbanizam općine [[Zabok]], 1976.–78. rukovodi prostornim uređenjem spomen-parka u [[Kumrovec|Kumrovcu]]. Potom [[1979.]] predaje u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a [[1980.]]–86. radi na Arhitektonskom fakultetu kao samostalni istraživač (teme stanovanja i urbane obnove). Od [[1986.]] samostalni je arhitekt u Zagrebu, [[Beograd]]u i [[Beč]]u. — Izradio je mikrourbanističke studije ''Pješakov kilometar'' (1976.), ''Vrbici'' (1977., s R. Miličevićem i R. Mažuranom, nagrada 14. zagrebačkog salona), ''Grad za rušenje – o sanaciji zagrebačke periferije'' (1978., s grupom autora), ''studiju Trnja, Novoga Zagreba i priobalja Save'' (1981., s grupom autora), ''studiju za sanaciju i obnovu stambenih zona Zagreba'' (1982.), ''Urbanizam bez urbanista – o sanaciji i rehabilitaciji bespravne izgradnje u Prištini'' (1985.), ''studiju sanacije stambenih četvrti u Mostaru'' (1988.). Autor je projekata za stambeni niz u Graetz-Armenvilliersu u Parizu (1973.), programa projektiranja stambene izgradnje u NR Kongu (1985.), detaljnog urbanističkog plana centra Zaboka (1975.), studije za Generalni urbanistički plan Zagreba (1982.) te urbanističkih planova za dijelove [[Lazarevac|Lazarevca]], [[Novi Sad|Novoga Sada]] i Beograda (1986.–88.). Realizirao je prenosive sklopljive objekte (patent, 1979) i višestambenu zgradu u Kumrovcu (1980). Uspješno sudjelovao na natječajima za spomen-obilježje stote obljetnice Međunarodne unije za telekomunikacije u [[Ženeva|Ženevi]] (1965., s M. Ujević, jedna od tri prve nagrade), spomenik Seljačkoj buni u [[Gornja Stubica|Gornjoj Stubici]] (1970., s M. Ujević, III nagrada), memorijalni kompleks na [[Kozara|Kozari]] (1970., s M. Ujević, otkupna nagrada), operu u Beogradu (1971, s M. Uzelcem), stambeni objekt u Travnom u Zagrebu (1973, s grupom autora, I nagrada.) i dr. O temama urbanizma, stana i stanovanja, bespravne gradnje, sanacije gradskih područja i sl. objavljuje članke u periodicima, stručnim i znanstvenim publikacijama: ''Čovjek i prostor'' (1972., 1978., 1981., 1983.), ''Arhitektura'' (1974., 1984.), ''Komunikacije'' (1984, 1987), Centar za planiranje urbanog razvoja (1985), Dokumentacija za građevinarstvo i arhitekturu (1985), Književne novine (1985, 1987.), ''Seminar ISOCARP-a'' (The International Society of City and Regional Planners, Beograd 1987.). Sudjelovao na izložbi »Izazov« (Zagreb 1971.), izložbama Zagrebačkog salona (od 1976.), beogradskog Salona arhitekture i dr. <ref>{{Cite book|last= |first=|authorlink= |title= Hrvatski biografski leksikon, Boško Budisavljević |year= |url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3044 |publisher= |location= Zagreb|id= }}</ref> <ref>{{Cite book|last= Budisavljević |first= Borislav |authorlink= |title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 264., 265., 399. |year= 2018. |url= |publisher= Prometej |location= |id= }}</ref>

== Zanimljivosti ==
[[Nikola Tesla]] je dupli rod Bošku Budisavljević. Bliže srodstvo je preko njegove majke Dane, čija je baka bila Angelina (Tesla) Trbojević, jedna od sestara slavnog znanstvenika. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Teslin pranećak živi u Zagrebu! |year= 2006.|url=https://www.jutarnji.hr/arhiva/teslin-pranecak-zivi-u-zagrebu/3330560/|publisher= Jutarnji list |location= Zagreb|language=|id= }}</ref> Dalje srodstvo s Nikolom Teslom je preko Boškovog oca, jer je baka Nikole Tesle, Sofija Mandić, djevojački bila Budisavljević. Na isti način, daljeg srodstva, Bošku je rod i [[Julije Budisavljević]], muž [[Diana Budisavljević|Diane Budisavljević]], kao i [[Tito|Titova]] supruga [[Jovanka Broz]]. Otac je redateljice [[Dana Budisavljević|Dane Budisavljević]] čiji je film [[Dnevnik Diane Budisavljević (2019.)]] apsolutni pobjednik [[Pulski filmski festival|Pulskog filmskog festivala]].

== Djela ==
* "Pravo slama", (u: Krov nad glavom – ogledi o stambenoj bedi i siromaštvu. Beograd 1985, 121–134).

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Budisavljević, Jоsip}}
[[Kategorija:Hrvatski arhitekti]]
[[Kategorija:Životopisi, Split]]