WikiSysop: bnz

2022-04-28T12:23:08Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 28. travanj 2022. u 12:23
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Biskup'''-->~~{{stilska dorada}}		{{stilska dorada}}
	'''Biskup''' ([[grčki jezik\|grč.]] ''{{polytonic\|ἐπίσκοπος}}'' ''epískopos'': ''nadzornik'', ''pazitelj''). Po učenju Crkve biskupi su nasljednici [[apostol]]a. Jedino oni mogu zarediti [[svećenik\|svećenike]]; mogu valjano udijeliti i biskupsko ređenje, tj. zarediti ljude za biskupe.		'''Biskup''' ([[grčki jezik\|grč.]] ''{{polytonic\|ἐπίσκοπος}}'' ''epískopos'': ''nadzornik'', ''pazitelj''). Po učenju Crkve biskupi su nasljednici [[apostol]]a. Jedino oni mogu zarediti [[svećenik\|svećenike]]; mogu valjano udijeliti i biskupsko ređenje, tj. zarediti ljude za biskupe.
	[[Datoteka:Bischof-GL-Müller.JPG\|minijatura\|Biskup]]		[[Datoteka:Bischof-GL-Müller.JPG\|minijatura\|Biskup]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T10:48:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{stilska dorada}}
'''Biskup''' ([[grčki jezik|grč.]] ''{{polytonic|ἐπίσκοπος}}'' ''epískopos'': ''nadzornik'', ''pazitelj''). Po učenju Crkve biskupi su nasljednici [[apostol]]a. Jedino oni mogu zarediti [[svećenik|svećenike]]; mogu valjano udijeliti i biskupsko ređenje, tj. zarediti ljude za biskupe.
[[Datoteka:Bischof-GL-Müller.JPG|minijatura|Biskup]]

== Povijest biskupa ==

Biskup je svećenik (prezbiter) koji je primio puninu svećeništva u tzv. apostolskoj tradiciji. Naime, na pedeseti dan nakon [[Uskrs]]a (Pedesetnica, grč. Pentekost - paralelno sa starozavjetnim Blagdanom sjenica, koji se slavio pedeseti dan nakon Pashe, u sjećanje na prvo veće molitveno okupljanje Izraela nakon Prijelaza, tj. Pashe preko Crvenog mora u bijegu iz egipatskog ropstva) je - kako opisuje [[Biblija]] Novog zavjeta u 2. poglavlju Djela apostolskih - na apostole okupljene u [[Jeruzalem]]u sašao [[Duh Sveti]]. Apostoli su rukopolaganjem prenosili ondje primljenu karizmu na poglavare mjesnih crkava koje su osnivali; za te se poglavare ubrzo ustalilo grčko ime episkopi, tj. u hrvatskoj verziji biskupi. Priznaje se [[apostolsko nasljeđe]], tj. "apostolska tradicija" onoj osobi koju je kao biskupa unaprijedio valjano zaređeni biskup, i svaki biskup posjeduje dugački popis svojih prethodnika u apostolskoj sukcesiji, koji kroz stoljeća dolazi do imena jednoga od apostola.

Zajednica kršćana koja na čelu ima biskupa naziva se "mjesna crkva" ili [[biskupija|biskupija]]. Ako neki biskup zaredi drugu osobu za biskupa protiv volje [[papa|Pape]] (tj. u pravoslavnim Crkvama protiv volje mitropolita/patrijarha), zapada u tzv. šizmu ili raskol - iako pri tomu on i vjernici dotične mjesne crkve možda i zadrže katoličku vjeru (crkvena podjela koja uključuje također i neslaganja u pitanjima vjere naziva se hereza, hrv. krivovjerje). Najpoznatiji i do danas neiscjeljeni takav raskol je onaj s grčkom crkvom iz [[11. stoljeće|11. stoljeća]] (koju su slijedili oni narodi koji su bili crkveno povezani s Bizantom - od Srba do Rusa); pri tomu valja obratiti pažnju na zapanjujuću činjenicu da - kako priznaje Katolička Crkva - pravoslavni u gotovo tisuću godina raskola nisu zapali i u herezu, iako uopće nisu sudjelovali na koncilima nakon raskola u 11. stoljeću (uobičajeno je u prošlosti bilo govoriti o "protestantskim hereticima i pravoslavnim šizmaticima", takva se terminologija danas rjeđe koristi kako se ne bi kršćanska braća nalazila uvrijeđenima).

Osoba se smatra katolikom, ako je u vjerskom jedinstvu s jednim od biskupa (ordinarija) koji je u jedinstvu s Papom. [[Svećenik]], čak i ako je valjano zaređen, smije vršiti javne bogoslužne radnje ("dijeljenje sakramenata") jedino ako ima dopuštenje nekog mjesnog biskupa - ta se dopuštenje naziva "inkardinacija", tj. vezanost za ruku.

Gore navedeno odgovara nauku kako Katoličke crkve, tako i Istočnih (pravoslavnih) crkava; također i tzv. orijentalnih crkava ([[egipat]]ski, etiopski i eritrejski Kopti, sirijski i indijski jakobiti, armenski i gruzijski kršćani). Tako je npr. član Rumunjske pravoslavne crkve ona krštena osoba, koja je u jedinstvu s jednim od episkopa koji je u jedinstvu sa Patrijarhom Rumunjske; pravoslavni svećenici smiju djelovati samo pod vlašću nekog od lokalnih episkopa. Protestanti, uz neke iznimke, posve odbacuju nauk o apostolskoj sukcesiji.

== Stav Katoličke Crkve ==

Katolička Crkva službeno priznaje apostolsku sukcesiju nekim Crkvama u raskolu, prije svega istočnim (pravoslavnim i tzv. orijentalnim) crkvama, te tzv. [[Starokatolička crkva|starokatolicima]] (dio katolika koji je u tzv. [[Kulturkampf]]u nakon ujedinjenja Njemačke u XIX. stoljeću pristao da se odvoji od Rima), i njihovi se biskupi uzimaju za prave biskupe, a tada i svećenici za prave svećenike. Katolicima je kanonski dopušteno da u ozbiljnim situacijama zatraže ispovijed, pričest i posljednju pomast kod pravoslavaca - ponegdje su pravoslavci čak spremni i dati takve "usluge". Unutar Crkava u raskolu, ponekad dođe do daljnjih raskola: tako je povodom liturgijske i organizacijske reforme provedene za vrijeme cara [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petra Velikog]] nastao značajan raskol kod Rusa, kada je otprilike četvrtina vjernika nije prihvatila reformu ("[http://en.wikipedia.org/wiki/Old_Believers starovjerci]") i uspostavilo vlastitu crkvenu hijerarhiju. Kod [[Grk]]a je sličan raskol nastao prilikom prihvaćanja gregorijanskog kalendara od države i pravoslavne crkve [[1924.]] godine, i tri su grčka biskupa bila postali vođama tzv. "[http://en.wikipedia.org/wiki/Greek_Old_Calendarists starokalendaraca]"; taj raskol među grcima traje do danas, i samo je jedan u ovećem broju podjela u nacionalnim pravoslavnim crkvama.

Postoji i znatan broj malih crkvenih zajednica čiji se poglavari pozivaju na apostolsku sukcesiju primljenu pod manje ili više sumnjivim okolnostima, a takvih tzv. egzotičnih biskupa ima između tisuću i dvije tisuće.

Prema buli [http://www.papalencyclicals.net/Leo13/l13curae.htm ''Apostolicae Curae''] pape [[Lav XIII.|Lava XIII.]] iz 1896. [[Katolička Crkva]] ne priznaje apostolsku sukcesiju [[Anglikanska zajednica|anglikancima]] zbog promjena u shvaćanju euharistije i svetog reda koje se dogodilo za kralja [[Edvard VI.|Edvarda VI.]] Pregovore koji su u nekim trenucima davali nadu da bi mogli uroditi pomirenjem, zakompliciralo je ređenje jedne (prve) žene za anglikanskog biskupa [[2006.]] godine. U kršćanskoj tradiciji nisu niti u jednom ranijem razdoblju postojale [[žene]] - biskupi; i većina teologa smatra da je sam [[Isus]] izborom Dvanaestorice (Lk 6,13, Mk 3,14, Mt 10,1) naznačio kako za svećeničku službu želi isključivo muškarce - kako je to bio slučaj i ranije u Izraelu. Za Katoličku crkvu to je pitanje definitivno riješeno, [[Dogma|dogmom]] koju je [[1994.]] godine proglasio papa [[Ivan Pavao II.]], u Apostolskom pismu "Ordinatio Sacerdotalis"<ref>http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/sakramentimnu/574-reenje-ena-zatvoreno-pitanje/] katolik.hr "Ređenje žena - zatvoreno pitanje"</ref>. Do druge polovine dvadesetog stoljeća takvo stajalište uopće nije bilo dovođeno u pitanje.

Većina protestantskih zajednica uopće nema svećenike ([[engleski jezik|eng.]] "priest"), nego samo starješine (eng. "pastor"), i posve odbacuju nauk o apostolskoj sukcesiji. Među protestantima ima slučajeva da se više starješinske službenike naziva "biskup", ali je sličnost sa biskupima iz crkava sa apostolskom sukcesijom samo vanjska. Također se i u relativno čestim raskolima unutar protestantskih zajednica pitanje apostolske sukcesije uopće ne postavlja.

== Biskupske službe ==

Tipična i najvažnija biskupska služba je:

* '''ordinarij''' - biskup kao poglavar biskupije. Važnije biskupije često imaju naslov "nadbiskupija", te se biskup na čelu nadbiskupije naziva "nadbiskup". Nadbiskupije koje predstavljaju centar regije (crkvene pokrajine) nazivaju se "metropolije", a nadbiskup koji je ordinarij u takvoj nad/biskupiji naziva se "metropolit". Na području Hrvatske nadbiskupsku čast imaju ordinariji u [[Zagreb]]u, [[đakovo|Đakovu]], [[rijeka|Rijeci]], [[zadar|Zadru]] i [[Split]]u, a od njih zagrebački, đakovački, riječki i splitski nadbiskup imaju naslov metropolita. Prema [[kanonsko pravo|kanonskom pravu]] koje danas važi u Katoličkoj crkvi, nadbiskupi i metropoliti imaju samo protokolarno prvenstvo u odnosu na ostale biskupe.

Uz ordinarija imaju veće biskupije često i:

* '''pomoćne biskupe''', koji pomažu ordinariju u obavljanju službe. Ako je pomoćni biskup u službi Pape, dobiti će kod obnašanja neke osobito važne službe - diplomatske ili tzv. kurijalne u samom Rimu - naslov nadbiskupa, čak i kardinala.

* '''Papa''' je biskup [[Rimska biskupija|Rimske biskupije]], kojoj se biskupiji od najranijih vremena priznavalo među kršćanima čast prvenstva; te se biskupu koji je zauzimao tu biskupsku stolicu ("Stolica [[sveti Petar|sv. Petra]]", naime sv. Petar je mučeničku smrt dočekao upravljajući Rimskom biskupijom) od najranijih vremena priznavalo pravo prvenstva u biskupskom zboru. Slijedom stoljetnog pouzdavanja katolika u nepogrešivost naučavanja koje dolaze od Pape, 1870. god. je formulirana dogma o papinskoj nezabludivosti kada u pitanjima vjere i morala daje konačne sudove u osobito svečanoj formi "Ex cathedra". Zaključci skupa sastavljenog od glavnine biskupa u crkvi - tzv. koncil, odnosno crkveni sabor - smatraju se validnim tek nakon što ih potvrdi Papa. Takav je red uspostavljen sukladno ulozi sv. Petra na saboru u Jeruzalemu, opisanom u Bibliji, Dj 15. U povijesti je bilo nekoliko slučajeva da su Pape odbile prihvatiti zaključke koncila - npr. u VIII. stoljeću [[Stjepan III., papa|Papa Stjepan III.]] odbio je prihvatiti zabranu štovanja ikona, za koju se snažno zalagao bizantski dvor (tzv. ikonoklazam ili ikonoborstvo) i koju su s carom povezani biskupi proglasili dogmom 754. godine. Na II. Nicejskom koncilu 787. godine proglašeno je to tzv. ikonoklastičko naučavanje herezom, te je papa [[Adrian V.]] zaključke II. Nicejskog koncila službeno proglasio (kasnije je upravo štovanje ikona postalo karakterističnim za grčku i cjelokupnu pravoslavnu duhovnost, a koncil iz 754. godine znadu pravoslavni nazivati "razbojničkim saborom").

* '''Kardinal''' je počasni naziv za biskupa u Katoličkoj Crkvi koji ima pravo sudjelovati u konklavi, gdje se bira novi Papa. Neki od Kardinala su nadbiskupi na čelu osobito važnih nadbiskupija; većina su članovi [[Rimska kurija|rimske kurije]], tj. zbora papinih pomoćnih biskupa i nadbiskupa.

* '''Nuncij''' je biskup koji je veleposlanik Svete stolice (ne, dakle Države Vatikanskog grada [[Vatikan]], nego baš Pape osobno) akreditiran pri nekoj suverenoj državi. U katoličkim zemljama nuncij u pravilu biva doajen diplomatskog zbora (tj. nastupa kao najuvaženiji pripadnik diplomatskog zbora), te se tako i u Hrvatskoj na godišnjim prijamima veleposlanika [[predsjednik Republike Hrvatske|Predsjedniku Republike]] u ime svih veleposlanika obraća nuncij.

* '''Počasnim biskupom''' zovemo sve one biskupe koji nisu ordinariji - tj. pomoćne biskupe i nadbiskupe, kojih osobito mnogo ima Papa. Uglavnom im se dodjeljuju naslovi prema biskupijama koje su davno prestale postojati - često prema nestalim biskupijama u Sjevernoj Africi, ali i prema europskim biskupijama koje su ukinute - tako npr. postoji naslovni biskup gradića Pićan u [[istra|Istri]].

== Obilježja i simboli biskupa ==

U svečanim prilikama, izvan liturgijske službe, biskup je obučen u crni talar, čije su rubovi i porubi ljubičaste boje. Ljubičasti se i pojas ('''zingulum''') i biskupska kapica ('''pileolus''') na glavi. Pojas označava uzdržljivosti i nosi se preko talara ([[talijanski jezik|tal.]] ''sottana'' = znači donje rublje, ali je naziv preuzet za talare svećenstva). Kao oznaku časti i svetosti, biskupi nose biskupski prsten i križ oko vrata ('''pectorale'''). Tijekom mise, nose još biskupski štap i biskupsku mitru (pokrivalo za glavu, po uzoru na slične šešire koje su nosili i starozavjetni židovski svećenici). Nadbiskupi koji su ujedno i metropoliti nose za vrijeme mise oko vrata još i palij ('''palium'''), svojevrsni šal izrađen od vune, kojega dobivaju od Pape. Jedan od znakova biskupske službe jest i biskupski grb koji se sastoji od štita sa zelenim "galero" šeširom iz kojeg izlazi po šest također zelenih kićanki na lijevu i desnu stranu štita. Nadbiskupski grbovi imaju po deset kićanki sa svake strane, dok grbovi nadbiskupa metropolita imaju i prikaz palija. Iza štita, nalazi se kod "običnih" biskupa jednostavni latinski križ, dok u nadbiskupskim grbovima križ ima dvije poprečne grede. U dnu štita je traka sa geslom kojega je biskup odabrao; uglavnom to bude neka rečenica iz Biblije.[[Datoteka:Template-Bishop.svg|mini|150px|desno|Biskupski grb]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vidi još ==

Crkveni dužnosnici i nazivi katoličke Crkve:
* [[papa]]
* [[kardinal]]
* [[koadjutor]]
* [[svećenik]]
* [[đakon]], također vidi i
* [[sufragan]]

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.hbk.hr/novi/hbk/crkva.php| Katolička crkva u Hrvatskoj]
* [http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=6&conID=6&act=show Glas Koncila] Pitali ste... Kako se postaje biskup?
* [http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/la.html Stranica o biskupima] {{eng oznaka}}

[[Kategorija:Crkvene službe]]
[[Kategorija:Titule]]

Biskup - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica