WikiSysop: bnz

2022-04-26T11:04:29Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 26. travanj 2022. u 11:04
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Bijeljenje'''-->~~[[datoteka:Hydrogen peroxide 35 percent on skin.jpg\|mini\|desno\|250px\|Koža kratko izložena 35%-tnom [[Vodikov peroksid\|vodikovom peroksidu]] H<sub>2</sub>O<sub>2</sub>.]]		[[datoteka:Hydrogen peroxide 35 percent on skin.jpg\|mini\|desno\|250px\|Koža kratko izložena 35%-tnom [[Vodikov peroksid\|vodikovom peroksidu]] H<sub>2</sub>O<sub>2</sub>.]]

	[[datoteka:Activated Carbon.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Aktivni ugljen]] je porozni materijal s vrlo velikom unutarnjom površinom (samo jedan [[gram]] aktivnog ugljena može imati [[površina\|površinu]] i preko 500 [[Četvorni metar\|m<sup>2</sup>]]). ]]		[[datoteka:Activated Carbon.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Aktivni ugljen]] je porozni materijal s vrlo velikom unutarnjom površinom (samo jedan [[gram]] aktivnog ugljena može imati [[površina\|površinu]] i preko 500 [[Četvorni metar\|m<sup>2</sup>]]). ]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-02T19:23:29Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Hydrogen peroxide 35 percent on skin.jpg|mini|desno|250px|Koža kratko izložena 35%-tnom [[Vodikov peroksid|vodikovom peroksidu]] H2O2.]]

[[datoteka:Activated Carbon.jpg|mini|desno|250px|[[Aktivni ugljen]] je porozni materijal s vrlo velikom unutarnjom površinom (samo jedan [[gram]] aktivnog ugljena može imati [[površina|površinu]] i preko 500 [[Četvorni metar|m2]]). ]]

'''Bijeljenje''' je postizanje [[Bijela|bjeline]] i ljepšeg izgleda [[materijal]]a, poluproizvoda i [[proizvod]]a uklanjanjem neugledne [[Boja|boje]] s pomoću različitih [[Kemijski spojevi|kemijskih sredstava]], takozvanih '''bjelila'''. <ref> '''bijeljenje''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7586] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>

== Bijeljenje drvenjače ==
{{Glavni|Drvenjača}}

Po potrebi, drvenjača se podvrgava bijeljenju, zavisno o vrsti papira za koju se priprema. Sredstva za izbjeljivanje su:
* [[natrij]]ev hidrosulfit: kojim se bjelina drvenjače povisi za približno 10˚;
* [[vodikov peroksid]] kojim je moguće dići bjelinu drvenjače za 22˚.
Proizvedena drvenjača prevozi se do [[Papirni stroj|strojeva za izradu papira]], i to na dva načina, koji zavise o udaljenosti tvornice papira od [[pogon]]a za proizvodnju drvenjače. Ako je [[Proizvodnja papira|tvornica papira]] neposredno uz tvornicu drvenjače, drvenjača se prevozi [[pumpa]]ma do [[Koritasti mlin|koritastog mlina]] ([[holender]]a) za mješanje sa ostalim dodacima potrebnim za izradu papira, a na veće udaljenosti, drvenjača se prvo dehidrira, pakira u bale i odvozi prijevoznim sredstvima do tvornice papira.
<ref> Barbara Jurčević: '''Sigurnost pri tehnološkim procesima proizvodnje papira''', [https://repozitorij.vuka.hr/islandora/object/vuka%3A253], Završni rad, Repozitorij Veleučilišta u Karlovcu, www.repozitorij.vuka.hr, 2015.</ref>

=== Drvna celuloza ===
Udjel celuloze u drvnoj masi iznosi obično nešto više od 40%. Svrha je kemijskih postupaka za dobivanje celuloze iz drveta da se ukloni [[lignin]], kako bi se drvna masa pretvorila u vlaknastu kašu. Glavni kemijski postupci, koji se razlikuju prema reagensima upotrijebljenim za delignifikaciju drveta, jesu sulfitni i sulfatni, dok je natronski postupak izgubio na važnosti i rijetko se primjenjuje.

'''Sulfitna celuloza''' proizvodi se obradom drveta (sječke) koje ne sadrži mnogo [[Smola|smole]]. To je uglavnom smreka, jela i topola. Odlika je sulfitne celuloze što je svijetle boje, pa se ponekad i u nebijeljenom stanju može upotrijebiti za proizvodnju nekih vrsta papira. Osim toga, lako se melje i može se po potrebi bijeliti i oplemenjivati. Sulfitna celuloza služi za proizvodnju tiskovnih, pisaćih, slikarskih, pergamin papira i tako dalje.

'''Sulfatna celuloza''' proizvodi se postupkom koji je primjenjiv za preradu svih vrsta drveta (četinara i lišćara) bez obzira na količinu smole, pa i za preradu stabljika različitih [[trava]]. Odlikuje se dugim i čvrstim vlaknima, koja su manje oštećena nego u sulfitnoj i natronskoj celulozi. Od sulfatne celuloze proizvodi se vrlo čvrst papir, koji u nebijeljenom stanju služi u prvom redu kao omotni papir, zatim kao kabelski i kondenzatorski papir, i slično.

Bijeljena sulfitna i sulfatna celuloza proizvodi se obradom oksidirajućim sredstvima. Neka od tih sredstava bijele celulozu razgrađivanjem obojenih primjesa, a druga samo prevode obojene primjese u bezbojne. Pri tom se djelomično uklanja i preostali lignin, pa se dobiva vrlo kvalitetna celuloza, koja služi za proizvodnju pisaćih i tiskovnih, bankpost, ofsetnog i drugih vrsta finih papira i kartona. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Papir'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Kemijsko bijeljenje ==
'''Kemijsko bijeljenje''' djelotvorno je za [[Apsorpcija (razdvojba)|apsorpciju]] boje iz različitih [[otopina]] (na primjer iz otopine sirovog [[šećer]]a ili derivata preradbe [[Nafta|nafte]] i drugog s pomoću [[Aktivni ugljen|aktivnog ugljena]]) i za razaranje boje, uglavnom jakim oksidativnim djelovanjem, što se osobito primjenjuje u tekstilnoj industriji kao najvažniji pripremni proces za oplemenjivanje tekstila. [[Tekstil]] se može bijeliti u svim oblicima, to jest kao vlakna, pređa, pletivo i tkanine. Tako se iz prirodnih vlakana uklanjaju žućkasti pigmenti zaostali nakon odškrobljavanja, iskuhavanja i pranja.

Celulozni se materijali bijele najčešće [[vodikov peroksid|vodikovim peroksidom]], a u novije doba i perkiselinama, dok [[natrij]]ev hipoklorit iz ekoloških razloga izlazi iz uporabe. Bijeljenje u blažim uvjetima (predbijeljenje) služi kao pripremni proces za bojenje i tisak. Bijeljenje bijele robe provodi se u oštrijim uvjetima. Peroksidnim bijeljenjem u alkalnom mediju, pod povišenim [[tlak]]om i na [[temperatura|temperaturi]] do 130 °C, roba se istodobno iskuhava i bijeli. Uklanjaju se popratne supstancije na [[pamuk]]u ([[vosak]], [[pektini]], [[Hemiceluloza|hemiceluloze]] i tako dalje), a nakon dodatnoga vrućeg pranja i daljnjeg ispiranja dobiva se čisti pamuk, bez primjesa, koji može služiti kao higijenska [[vata]]. U tome i sličnim primjerima bijeljenje je pripremni i završni proces. Životinjska se vlakna ([[vuna]]) rjeđe bijele, i to oksidativno, najčešće vodikovim peroksidom, katkad perkiselinama, ili reduktivno, stabiliziranim natrijevim hipodisulfitom. Umjetna se vlakna, ako nisu u mješavinama s prirodnim vlaknima, rijetko bijele jer iz proizvodnje izlaze već dosta bijela. Za oksidacijsku razgradnju obojenih nečistoća u deterdžente se dodaje natrijev perborat.

== Optičko bijeljenje ==
'''Optičko bijeljenje''' postiže se dodatkom tvari koje upijaju (apsorbiraju) [[ultraljubičasto zračenje]], a istodobno [[Fluorescencija|fluoresciraju]] vidljivo zračenje u ljubičastom i plavom području. Tako se povećava emisija svjetlosti, bjelina i sjajnost, a neutralizira žućkasti ton. Kao najvažnija optička bjelila upotrebljavaju se derivati [[stilben]]a, benzidina i heterocikličkih spojeva (na primjer kumarin, benzimidazol, pirazolin). U proizvodnji tekstila dodaju se u kupelj za bijeljenje ili u apreturnu kupelj, a osim za bijeljenje tekstila služe i za bijeljenje [[papir]]a, [[deterdžent|deterdženata]], [[polimer]]nih materijala, [[lak]]ova, voskova i drugo.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija: Tiskarstvo]]
[[Kategorija:Tekstilna industrija]]

Bijeljenje - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica