WikiSysop: bnz

2022-05-07T19:58:47Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 7. svibanj 2022. u 19:58
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Arthur Bruce McDonald'''-->~~{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = Arthur Bruce McDonald		\| ime = Arthur Bruce McDonald
	\| slika = Arthur_B._McDonald_5193-2015.jpg		\| slika = Arthur_B._McDonald_5193-2015.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-18T09:20:10Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Arthur Bruce McDonald
| slika = Arthur_B._McDonald_5193-2015.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[29. kolovoza]] [[1943.]]
| mjesto_rođenja = [[Sydney (Nova Škotska)|Sydney]], [[Nova Škotska]], [[Kanada]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Kanada]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište u Princetonu Kraljičino sveučilište u Kingstonu
| alma_mater = Sveučilište Dalhousie u Halifaxu Kalifornijski institut za tehnologiju
| doktorski_mentor = [[William Alfred Fowler]]
| doktorski_studenti =
| poznat_po = Rješenje problema Sunčevih [[neutrino|neutrina]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (2015.) Član [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]]
| religija =
| fusnote =
}}

'''Arthur Bruce McDonald''', ([[Sydney (Nova Škotska)|Sydney]], [[Nova Škotska]], 29. kolovoza 1943.), kanadski [[fizičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1965.) na Sveučilištu Dalhousie u [[Halifax]]u, a [[doktor]]irao (1969.) u Kalifornijskom institutu za tehnologiju. Od 1982. bio [[profesor]] na Sveučilištu u Princetonu u [[New Jersey]]u. Sredinom 1980-ih postao je članom skupine koja je u [[rudnik]]u blizu Sudburyja ([[Ontario]]) postavila [[spremnik]] [[Teška voda|teške vode]] mase 1 000 [[tona]], odnosno [[detektor]] [[neutrino|neutrina]] za sva tri neutrinska okusa (elektronski, mionski i tauonski) s pomoću kojega je istraživan problem nedostatka elektronskih neutrina u [[Sunčeva svjetlost|Sunčevu zračenju]]. Pokazalo se da je ukupan broj neutrina u skladu s [[teorija|teorijskim predviđanjima]], a nedostatak elektronskih neutrina objašnjen je njihovim pretvaranjem u mionske i tauonske neutrine (2002.). Za otkriće oscilacija okusa neutrina, koje je potvrdilo da neutrini imaju [[masa|masu]], s [[Takaaki Kajita|T. Kajitom]] dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 2015. <ref> '''McDonald, Arthur Bruce''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70048] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Neutrino ==
{{Glavni|Neutrino}}
[[datoteka:FirstNeutrinoEventAnnotated.jpg|mini|lijevo|300px|Upotrebom [[Komora na mjehuriće|komore na mjehuriće]] prvi puta je otkriven [[neutrino]] 13. prosinca 1970. Neutrino je udario [[proton]] u [[vodik]]ovom [[atom]]u. [[Sraz]] se vidi na desnoj strani, gdje se sijeku 3 linije.]]
'''Neutrino''' ([[Talijanski jezik|talijanski]], od neutr[on] + -ino, talijanski deminutivni nastavak) (oznaka ''ν'') je [[subatomska čestica]], [[lepton]] bez [[Električni naboj|električnoga naboja]], vrlo malo [[Relativna atomska masa|mase]], koji se giba brzinom bliskom [[brzina svjetlosti|brzini svjetlosti]]. Neutrino je kao laku električki neutralnu česticu [[spin]]a ½ postulirao [[Wolfgang Pauli]] (1930.) kako bi objasnio [[Zakon očuvanja energije|očuvanje energije]] u nekim [[Nuklearna reakcija|nuklearnim procesima]] (na primjer: 13N → 13C + ''e+'' + ''ν''). Nakon što je [[James Chadwick]] 1932. otkrio neutron, [[Enrico Fermi]] je 1934. ugradio Paulijevu postuliranu česticu u svoju teoriju [[Slaba nuklearna sila|slabe sile]] i nazvao ju neutrinom (malim neutronom). Kao svaka čestica koja zadovoljava [[Fermi-Diracova statistika|Fermi-Diracovu statistiku]], i neutrino ima [[Antitvar|antičesticu]], takozvani [[antineutrino]], koji se od neutrina razlikuje samo u svojstvima simetrije. Elektronski se neutrino emitira iz [[proton]]a u pozitivnom [[Beta raspad|beta raspadu]] (''p → n + e+ + νe'') dok se elektronski antineutrino emitira iz neutrona u negativnom beta-raspadu (''n → p + e– + ν–e'').

Mjerenjima između 1954. i 1956. uspjelo se opaziti neutrine putem takozvanog inverznoga β-procesa. U pokusu koji je izveo [[Frederick Reines]] opaženi su elektronski antineutrini, [[Elektronski uhvat|uhvatom]] kojih se, u skladu s Fermijevom teorijom, na jezgrama [[vodik]]a stvaraju neutroni i [[pozitron]]i: ν̄ + p → n + e+. [[Akcelerator čestica|Akceleratorski]] [[pokus]]i omogućili su otkriće mionskih (1962.) i tauonskih (sredinom sedamdesetih) neutrina, stvorenih u paru s [[mion]]ima i [[tauon]]ima. Da se radi o neutrinima druge generacije pokazali su pokusi, koje su izveli [[Leon Lederman]], [[Melvin Schwartz]] i [[Jack Steinberger]]. [[Kozmičke zrake|Kozmičke]] su neutrine detektirali Raymond Davis, ml. i [[Masatoshi Koshiba]]. Uz kozmičke neutrine vezano je otkriće oscilacija okusa neutrina: pošto su prije ustanovljene zasebne neutrinske vrste (okusi νe, νμ, ντ kojima su zaokružene tri obitelji čestica [[Standardni model|standardnoga modela čestica]]), za elektronske neutrine emitirane sa [[Sunce|Sunca]] ustanovljena je njihova transmutacija u mionske, a za mionske neutrine stvorene u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] njihov prijelaz u tauonske neutrine. Pokuse s velikim vodenim detektorima neutrina smještenim duboko u rudnicima vodili su Masatoshi Koshiba u [[Japan]]u i Arthur Bruce McDonald, u [[Kanada|Kanadi]]. Promjene okusa neutrina pokazuju da neutrini imaju [[masa|masu]]. <ref> '''neutrino''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43581] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:McDonald, Arthur Bruce}}
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]
[[Kategorija: Fizičari]]
[[Kategorija:Kanadski znanstvenici]]

Arthur Bruce McDonald - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica