Arsenije III. Crnojević - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

2022-05-07T18:57:11Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 7. svibanj 2022. u 18:57
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Arsenije III. Crnojević'''-->~~[[Datoteka:Arsenije III.jpg\|thumb\|right\|Arsenije III. Crnojević]]		[[Datoteka:Arsenije III.jpg\|thumb\|right\|Arsenije III. Crnojević]]
	'''Arsenije III. Crnojević''' ([[Bajice]], [[Crna Gora]] [[1633.]] — [[Beč]], [[27. listopada]] [[1706.]]), [[peć]]ki [[patrijarh]] 1674.—1690., [[mitropolit]] i patrijarh austrijskih Srba 1690.—1706.		'''Arsenije III. Crnojević''' ([[Bajice]], [[Crna Gora]] [[1633.]] — [[Beč]], [[27. listopada]] [[1706.]]), [[peć]]ki [[patrijarh]] 1674.—1690., [[mitropolit]] i patrijarh austrijskih Srba 1690.—1706.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T03:09:08Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 03:09
Redak 2:		Redak 2:
	'''Arsenije III. Crnojević''' ([[Bajice]], [[Crna Gora]] [[1633.]] — [[Beč]], [[27. listopada]] [[1706.]]), [[peć]]ki [[patrijarh]] 1674.—1690., [[mitropolit]] i patrijarh austrijskih Srba 1690.—1706.		'''Arsenije III. Crnojević''' ([[Bajice]], [[Crna Gora]] [[1633.]] — [[Beč]], [[27. listopada]] [[1706.]]), [[peć]]ki [[patrijarh]] 1674.—1690., [[mitropolit]] i patrijarh austrijskih Srba 1690.—1706.

	[[1673.]] godine posjetio je franjevačku crkvu u [[Budva\|Budvi]], kojom prilikom je obdario crkvu i svakog redovnika posebno. <ref>{{~~Cite book~~\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA		[[1673.]] godine posjetio je franjevačku crkvu u [[Budva\|Budvi]], kojom prilikom je obdario crkvu i svakog redovnika posebno. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA
	CRNOGORSKOM PRIMORJU\|year=2013.\|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf \|publisher=Matica crnogorska\|pages=71.\|location=\|id= }}</ref> Kao patrijarh putovao je 1683. u [[Jeruzalem]]. Za vrijeme austrijsko-turskog rata (1683. do 1699.) austrijska vojska je prodrla u južne srpske krajeve, te se Crnojević, u listopadu [[1689.]], neposredno pred dolazak Austrijanaca, morao skloniti ispred turskog ogorčenja iz Peći u [[Nikšić]] i odatle na [[Cetinje]]. Austrijski zapovjednik Piccolomini ga je, osvojivši [[Priština\|Prištinu]], [[Skoplje]], [[Prizren]] i [[Peć]], pozvao krajem listopada da se vrati u Peć te da se sa svojim sunarodnjacima angažira za borbu protiv [[Otomansko carstvo\|Turaka]]. Crnojević posluša Piccolominija i dođe u Peć, a potom u Prizren, gdje je se s njim sastao. Pristajanje Crnojevića uz Austrijance pojačalo je revnost Srba, koji su i do tada pomagali [[Kršćanstvo\|kršćansku]] vojnu akciju. Poslije Piccolominijeve smrti ([[9. studenog]] [[1689.]], od [[kuga\|kuge]]), obrnila se ratna sreća u korist Turaka (početkom 1690.), te se austrijska vojska povukla na lijevu obalu [[Dunav]]a i [[Sava\|Save]]. S vojskom se doselio u [[Ugarska\|Ugarsku]] i Crnojević, a s njime i mnoge srpske obitelji, koje su se bojale osvete Turaka radi pomaganja kršćana u borbi protiv Turske. U Ugarskoj je car Leopold priznao Crnojevića za starješinu svih pravoslavnih Srba, koji su se nalazili u njegovoj državi. Punih jedanaest godina Crnojević u Ugarskoj nije imao stalno sjedište, nego je stanovao u Sentandreji, Kovinu, Sirigu, Hopovu, Sečuju, Futogu i Pakracu, uređujući srpsku crkvu.		CRNOGORSKOM PRIMORJU\|year=2013.\|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf \|publisher=Matica crnogorska\|pages=71.\|location=\|id= }}</ref> Kao patrijarh putovao je 1683. u [[Jeruzalem]]. Za vrijeme austrijsko-turskog rata (1683. do 1699.) austrijska vojska je prodrla u južne srpske krajeve, te se Crnojević, u listopadu [[1689.]], neposredno pred dolazak Austrijanaca, morao skloniti ispred turskog ogorčenja iz Peći u [[Nikšić]] i odatle na [[Cetinje]]. Austrijski zapovjednik Piccolomini ga je, osvojivši [[Priština\|Prištinu]], [[Skoplje]], [[Prizren]] i [[Peć]], pozvao krajem listopada da se vrati u Peć te da se sa svojim sunarodnjacima angažira za borbu protiv [[Otomansko carstvo\|Turaka]]. Crnojević posluša Piccolominija i dođe u Peć, a potom u Prizren, gdje je se s njim sastao. Pristajanje Crnojevića uz Austrijance pojačalo je revnost Srba, koji su i do tada pomagali [[Kršćanstvo\|kršćansku]] vojnu akciju. Poslije Piccolominijeve smrti ([[9. studenog]] [[1689.]], od [[kuga\|kuge]]), obrnila se ratna sreća u korist Turaka (početkom 1690.), te se austrijska vojska povukla na lijevu obalu [[Dunav]]a i [[Sava\|Save]]. S vojskom se doselio u [[Ugarska\|Ugarsku]] i Crnojević, a s njime i mnoge srpske obitelji, koje su se bojale osvete Turaka radi pomaganja kršćana u borbi protiv Turske. U Ugarskoj je car Leopold priznao Crnojevića za starješinu svih pravoslavnih Srba, koji su se nalazili u njegovoj državi. Punih jedanaest godina Crnojević u Ugarskoj nije imao stalno sjedište, nego je stanovao u Sentandreji, Kovinu, Sirigu, Hopovu, Sečuju, Futogu i Pakracu, uređujući srpsku crkvu.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-04T10:08:37Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Arsenije III.jpg|thumb|right|Arsenije III. Crnojević]]
'''Arsenije III. Crnojević''' ([[Bajice]], [[Crna Gora]] [[1633.]] — [[Beč]], [[27. listopada]] [[1706.]]), [[peć]]ki [[patrijarh]] 1674.—1690., [[mitropolit]] i patrijarh austrijskih Srba 1690.—1706.

[[1673.]] godine posjetio je franjevačku crkvu u [[Budva|Budvi]], kojom prilikom je obdario crkvu i svakog redovnika posebno. <ref>{{Cite book|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA
CRNOGORSKOM PRIMORJU|year=2013.|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf |publisher=Matica crnogorska|pages=71.|location=|id= }}</ref> Kao patrijarh putovao je 1683. u [[Jeruzalem]]. Za vrijeme austrijsko-turskog rata (1683. do 1699.) austrijska vojska je prodrla u južne srpske krajeve, te se Crnojević, u listopadu [[1689.]], neposredno pred dolazak Austrijanaca, morao skloniti ispred turskog ogorčenja iz Peći u [[Nikšić]] i odatle na [[Cetinje]]. Austrijski zapovjednik Piccolomini ga je, osvojivši [[Priština|Prištinu]], [[Skoplje]], [[Prizren]] i [[Peć]], pozvao krajem listopada da se vrati u Peć te da se sa svojim sunarodnjacima angažira za borbu protiv [[Otomansko carstvo|Turaka]]. Crnojević posluša Piccolominija i dođe u Peć, a potom u Prizren, gdje je se s njim sastao. Pristajanje Crnojevića uz Austrijance pojačalo je revnost Srba, koji su i do tada pomagali [[Kršćanstvo|kršćansku]] vojnu akciju. Poslije Piccolominijeve smrti ([[9. studenog]] [[1689.]], od [[kuga|kuge]]), obrnila se ratna sreća u korist Turaka (početkom 1690.), te se austrijska vojska povukla na lijevu obalu [[Dunav]]a i [[Sava|Save]]. S vojskom se doselio u [[Ugarska|Ugarsku]] i Crnojević, a s njime i mnoge srpske obitelji, koje su se bojale osvete Turaka radi pomaganja kršćana u borbi protiv Turske. U Ugarskoj je car Leopold priznao Crnojevića za starješinu svih pravoslavnih Srba, koji su se nalazili u njegovoj državi. Punih jedanaest godina Crnojević u Ugarskoj nije imao stalno sjedište, nego je stanovao u Sentandreji, Kovinu, Sirigu, Hopovu, Sečuju, Futogu i Pakracu, uređujući srpsku crkvu.

Crnojević je proveo reorganizaciju pravoslavne crkve u Ugarskoj, [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Slavonija|Slavoniji]], koja je kao sastavni dio [[Pećka patrijaršija|pećke patrijaršije]] bila organizirana u tim krajevima i za vrijeme Turaka. Osnivao je nove episkopije, postavljao je episkope i sređivao stanje u srpskoj crkvi kaja je bila u kaosu. Dolazio je često u sukob s katoličkim klerom, koji je ometao njegov rad i propagirao uniju. U vrijeme Rakocijeva ustanka (1703.—1711.) Crnojević je sa Srbima davao podršku caru. Vjernost i usluge Crnojevića i njegovih Srba car je nagradio tako da je poklonio patrijarhu spahiluke [[Sirač]] i [[Dalj]] (u zamjenu za Sečuj) i dajući Srbima nove patente i privilegije, koji su većim dijelom ostali na papiru. Crnojević je umro u Beču, odakle je prenesen u [[Srijem]] i sahranjen u [[Manastir Krušedol|manastiru Krušedol]].

Odbor akademika [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|Srpske akademije znanosti i umjetnosti]] [[1993.]] godine izabrao ga je među [[Sto_najznamenitijih_Srba_(knjiga)|sto najznačajnijih Srba]].

== Vanjske poveznice ==
*[https://web.archive.org/web/20070311122044/http://www.dijaspora.nu/srpski/njvk/srpsko_pesnistvo_c.html#gospodArsenije III. Crnojević: Molitva zaspalom Gospodu]

== Literatura ==
* Narodna enciklopedija, 1927. godina

{{GLAVNIRASPORED:Crnojević, Arsenije III.}}

[[Kategorija:Srbi u Mađarskoj]]
[[Kategorija:Srpska pravoslavna crkva]]
[[Kategorija:Sto najznamenitijih Srba po SANU]]
<references />
[[Kategorija:Srbi u Crnoj Gori]]