Ante Bruno Bušić - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)WProjekti(.)↵\|commons(.)\=(.)↵\|commonshr(.)\=(.)↵\|commonscat(.)\=(.)↵\|commonscathr(.)\=(.)↵\|wikizvor(.)\=(.)↵\|wikizvor_autor(.)\=(.)↵\|wječnik(.)\=(.)↵\|wikiknjige(.)\=(.)↵\|wikicitat(.)\=(.*)↵}}' u ''

2026-03-13T12:32:05Z

Zamjena teksta - '{{(.)WProjekti(.*)↵\|commons(.*)\=(.*)↵\|commonshr(.*)\=(.*)↵\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|commonscathr(.*)\=(.*)↵\|wikizvor(.*)\=(.*)↵\|wikizvor_autor(.*)\=(.*)↵\|wječnik(.*)\=(.*)↵\|wikiknjige(.*)\=(.*)↵\|wikicitat(.*)\=(.*)↵}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 12:32
Redak 88:		Redak 88:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	=== Sestrinski projekti ===		=== Sestrinski projekti ===
	~~{{ WProjekti~~
	~~\|commons =~~
	~~\|commonshr =~~
	~~\|commonscat =~~
	~~\|commonscathr =~~
	~~\|wikizvor =~~
	~~\|wikizvor_autor =~~
	~~\|wječnik =~~
	~~\|wikiknjige =~~
	~~\|wikicitat = Bruno Bušić~~
	}}

	=== Mrežna sjedišta ===		=== Mrežna sjedišta ===

WikiSysop: bnz

2022-05-01T05:10:35Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 1. svibanj 2022. u 05:10
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ante Bruno Bušić'''-->~~
	{{Infookvir životopis		{{Infookvir životopis
	\| ime = Ante Bruno Bušić		\| ime = Ante Bruno Bušić

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T00:59:19Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 00:59
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Ante Bruno Bušić'''-->~~{{izdvojeni članak\|listopad 2016.}}~~		<!--'''Ante Bruno Bušić'''-->
	{{Infookvir životopis		{{Infookvir životopis
	\| ime = Ante Bruno Bušić		\| ime = Ante Bruno Bušić

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-16T03:06:45Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 16. studeni 2021. u 03:06
Redak 41:		Redak 41:
	Jerko Dragin, riječki udbaš koji je [[Vinko Sindičić\|Sindičića]] držao na vezi, u jednoj je od izjava prenio informaciju da je [[Josip Broz Tito]] bio odobrio Bušićevo ubojstvo:		Jerko Dragin, riječki udbaš koji je [[Vinko Sindičić\|Sindičića]] držao na vezi, u jednoj je od izjava prenio informaciju da je [[Josip Broz Tito]] bio odobrio Bušićevo ubojstvo:

	„Kasnije sam nakon duljeg vremena od Stanka Čolaka ili Miće Marčete saznao da je Franjo Herljević, tada savezni ministar unutarnjih poslova tadašnje Jugoslavije, prethodno ishodio suglasnost vjerojatno od 'Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka' Predsjedništva tadašnje SFRJ - predsjednika Tita - i dobio odobrenje za ovakvu akciju ubojstva.“<ref name="bv">{{~~cite web~~\|url=https://www.posavski-vremeplov.com/suzna-dolina/naslije%C4%91eno-zlo/\|author=[[Bože Vukušić]]\|title=Naslijeđeno zlo\|date=30. lipnja 2016.\|publisher=posavski-vremeplov.com\|accessdate=30. lipnja 2016.\|via=Reuters}}</ref>		„Kasnije sam nakon duljeg vremena od Stanka Čolaka ili Miće Marčete saznao da je Franjo Herljević, tada savezni ministar unutarnjih poslova tadašnje Jugoslavije, prethodno ishodio suglasnost vjerojatno od 'Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka' Predsjedništva tadašnje SFRJ - predsjednika Tita - i dobio odobrenje za ovakvu akciju ubojstva.“<ref name="bv">{{Citiranje weba\|url=https://www.posavski-vremeplov.com/suzna-dolina/naslije%C4%91eno-zlo/\|author=[[Bože Vukušić]]\|title=Naslijeđeno zlo\|date=30. lipnja 2016.\|publisher=posavski-vremeplov.com\|accessdate=30. lipnja 2016.\|via=Reuters}}</ref>

	Predsjednik Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka u vrijeme Bušićeva ubojstva bio je [[Vladimir Bakarić]], član Predsjedništva SFRJ. Članovi su bili [[Lazar Koliševski]] i [[Vidoje Žarković]] također iz Predsjedništva SFRJ, [[Stane Dolanc]] kao predstavnik Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ, [[Džemal Bijedić]], predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV), kao i ministri unutarnjih, vanjskih poslova i obrane - [[Franjo Herljević]], [[Miloš Minić]] i [[Nikola Ljubičić]]. Tajnik Savjeta bio je [[Milislav Đurić]], rukovoditelj Službe za pitanja državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ. Tajnik Saveznog savjeta za međunarodne odnose, u čijoj je nadležnosti bilo analiziranje posljedica Bušićeve likvidacije na odnose SFRJ s inozemstvom, bio Lazar Udovički, stari NKVD-ov školarac.		Predsjednik Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka u vrijeme Bušićeva ubojstva bio je [[Vladimir Bakarić]], član Predsjedništva SFRJ. Članovi su bili [[Lazar Koliševski]] i [[Vidoje Žarković]] također iz Predsjedništva SFRJ, [[Stane Dolanc]] kao predstavnik Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ, [[Džemal Bijedić]], predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV), kao i ministri unutarnjih, vanjskih poslova i obrane - [[Franjo Herljević]], [[Miloš Minić]] i [[Nikola Ljubičić]]. Tajnik Savjeta bio je [[Milislav Đurić]], rukovoditelj Službe za pitanja državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ. Tajnik Saveznog savjeta za međunarodne odnose, u čijoj je nadležnosti bilo analiziranje posljedica Bušićeve likvidacije na odnose SFRJ s inozemstvom, bio Lazar Udovički, stari NKVD-ov školarac.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-21T11:01:31Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{izdvojeni članak|listopad 2016.}}
{{Infookvir životopis
| ime = Ante Bruno Bušić
| slika = Bruno_Bušić.jpg
| veličina = 220px
| opis slike = Bruno Bušić, na jednoj od posljednjih fotografija, snimljen za svoga boravka u [[Pariz]]u 1978. godine, nešto prije ubojstva.<ref>[http://www.jutarnji.hr/bruno-busic--zrtva-udbina-ubojice--5---unatoc-brojnim-upozorenjima-busic-je-otisao-na-sastanak-i-bio-likvidiran/718669/ ''Bruno Bušić, žrtva Udbina ubojice (5): Unatoč brojnim upozorenjima Bušić je otišao na sastanak i bio likvidiran''], po knjizi Anđelka Mijatovića: ‘Bruno Bušić - Prilog istraživanju života i djelovanja (1939. - 1978.)’, priredio Ž. Ivanjek, ''[[Jutarnji list]]'', 16. travnja 2010., pristupljeno 28. veljače 2015.</ref>
| pseudonim =
| rođenje = [[6. listopada]] [[1939.]]
| smrt = [[16. listopada]] [[1978.]]
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| poznat_po =
| zanimanje = [[književnik]]
}}

'''Ante Bruno Bušić''' ([[Donji Vinjani]] kraj [[Imotski|Imotskog]], [[6. listopada]] [[1939.]] – [[Pariz]], [[16. listopada]] [[1978.]]), zagovornik [[demokracija|demokratske]], [[suverenost|suverene]] i slobodne [[Hrvatska|Hrvatske]]. Bio je [[disident]], novinar, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik [[1970-ih]] godina i politički vođa [[Hrvatska politička emigracija|hrvatske emigracije]].

== Životopis ==
=== Rani život i školovanje ===
Bruno Bušić rođen je [[6. listopada]] [[1939.]] godine u selu Vinjanima Donjim kraj Imotskoga, u zaseoku Bušića Draga<ref name="Mijatović 2010.">{{Citiranje knjige|first=Anđelko|last=Mijatović|title=Bruno Bušić. Prilog istraživanju života i djelovanja (1939.-1978.)|at= |pages=15.|location=Zagreb|publisher=[[Školska knjiga]]|year=2010.|isbn=978-953-0-61298-3|url=http://www.superknjizara.hr/index.php?page=knjiga&id_knjiga=100016703|ref=refMijatović2010}}</ref>, kao sin Josipa (Joze), sudskoga službenika i [[pravnik]]a, i Ane rođene Petrić iz hercegovačkih Vinjana kraj [[Posušje|Posušja]]. Majka mu je umrla [[1943.]] godine.<ref name="Mijatović 2010."/> Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Vinjanima Donjim.<ref name="am">[http://www.jutarnji.hr/bruno-busic---zrtva-udbina-ubojice--1---kako-je-udba-stvarala-ustase-i-neprijatelje-od-gimnazijalaca/707435/ ''Bruno Bušić - žrtva Udbina ubojice (1): Kako je Udba stvarala ustaše i neprijatelje od gimnazijalaca''], po knjizi Anđelka Mijatovića: ‘Bruno Bušić - Prilog istraživanju života i djelovanja (1939. - 1978.)’, priredio Ž. Ivanjek, ''Jutarnji list'', 12. travnja 2010., pristupljeno 28. veljače 2015.</ref>
Za vrijeme gimnazijskog školovanja došao je pod prismotru [[UDBA|UDBE]] zbog anonimne ankete u kojoj je izrazio kritiku komunističke Jugoslavije.<ref>{{Citiranje knjige|first=Anđelko|last=Mijatović|title=Bruno Bušić. Prilog istraživanju života i djelovanja (1939.-1978.)|at= |pages=23.|location=Zagreb|publisher=[[Školska knjiga]]|year=2010.|isbn=978-953-0-61298-3|url=http://www.superknjizara.hr/index.php?page=knjiga&id_knjiga=100016703|ref=refMijatović2010}}</ref> Kao đak, isticao se kratkim pričama koje je objavljivao u vodećim omladinskim listovima. Godine [[1955.]] dobio je nagradu ''[[Polet]]ova'' žirija u kome su sjedili [[Mirko Božić]] i [[Zlatko Tomičić]]. 1955. godine dva puta bio je zatvoren.<ref name="bb-vi">Vinko D. Lasić, ''Slovo o Bruni Bušiću i njegovim sabranim spisima'', u: Bruno Bušić, ''Jedino Hrvatska!: sabrani spisi'', gl ur. Vinko D. Lasić, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., str. VI.</ref>
Bio je članom [[Tajna organizacija hrvatske inteligencije|Tajne organizacije hrvatske inteligencije]], organizacije imotskih gimnazijalaca.<ref>[http://imotskenovine.hr/ivan-gabelica-hrvatske-bi-bilo-i-bez-tumana/ ''Ivan Gabelica: Hrvatske bi bilo i bez Tuđmana'' (razgovarao Paško Repušić)], Imotske novine, 24. rujna 2009., pristupljeno 28. veljače 2015.</ref> [[1957.]] godine, kao maturant bio je izbačen iz gimnazije bez prava upisa u bilo kojoj gimnaziji na prostoru Jugoslavije a tek nakon dvije godine, nakon što su promijenjeni propisi, nastavio je školovanje u Splitu.<ref name="bb-vi"/> Maturirao je [[1960.]] godine u gimnaziji u [[Split]]u, a potom je upisao filozofiju i francuski na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskome fakultetu u Zagrebu]], no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na [[Ekonomski fakultet u Zagrebu|Ekonomski fakultet]]. Diplomirao je u redovitom roku [[1964.]] godine diplomskim radom ''Moral i socijalizam''.

=== Nakon školovanja ===
Nakon završetka studija Bušić se je zaposlio u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja, od kojeg je zadnje godine studija dobivao stipendiju. Ubrzo je, slučajno, doznao za mogućnost zaposlenja u [[Hrvatski institut za povijest|Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske]] koji je osnovao i vodio dr. [[Franjo Tuđman]]. Rješenje o tom njegovu zaposlenju [[23. lipnja]] [[1965.]] godine potpisao je ravnatelj Instituta Franjo Tuđman.<ref>[http://www.jutarnji.hr/bruno-busic---zrtva-udbina-ubojice--2---dok-su-ga-tukli--udbasi-pjevali--lijepu-nasu--/709248/ ''Bruno Bušić - žrtva Udbina ubojice (2): Dok su ga tukli, udbaši pjevali ‘Lijepu našu’''], po knjizi Anđelka Mijatovića: ‘Bruno Bušić - Prilog istraživanju života i djelovanja (1939. - 1978.)’, priredio Ž. Ivanjek, ''Jutarnji list'', 13. travnja 2010., pristupljeno 28. veljače 2015.</ref> Sredinom 1965. godine Bušić je bio zatvoren a početkom [[1966.]] godine bio je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog čitanja emigrantskoga tiska i "neprijateljske propagande".<ref name="bb-vii">Vinko D. Lasić, ''Slovo o Bruni Bušiću i njegovim sabranim spisima'', u: Bruno Bušić, ''Jedino Hrvatska!: sabrani spisi'', gl ur. Vinko D. Lasić, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., str. VII.</ref> Nakon osude bio je, do pravomoćnosti presude, pušten na slobodu i to je iskoristio za bijeg u Austriju, [[24. listopada]] [[1966.]] godine.<ref name="bb-vii"/> Nakon što ga je dr. Tuđman nagovarao na povratak, Bušić se je vratio u prosincu 1966. godine a kako je tada uslijedilo političko popuštanje (nakon pada [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]]) nije bio ni pozivan na izdržavanje ostatka kazne.<ref name="bb-vii"/> Od 9. broja ''[[Hrvatski književni list|Hrvatskoga književnoga lista]]'' bio je jednim od urednika toga lista. Nakon gašenja ''Hrvatskoga književnoga lista'' krajem [[1969.]] godine otišao je u Pariz gdje je ostao, živjevši "u nekom poluizbjeglištvu", do travnja [[1971.]] godine kada se je vratio u Zagreb.<ref name="bb-vii"/> Po povratku u Zagreb zaposlio se je u novopokrenutome ''[[Hrvatski tjednik (Zagreb)|Hrvatskome tjedniku]]'' a od 13. broja ušao je u uredništvo toga lista u kojemu je bio do zadnjega broja.<ref name="bb-vii"/> Nakon udara u Karađorđevu Bušić je bio zatvoren [[12. prosinca]] [[1971.]] godine.<ref name="bb-vii"/> Bio je optužen zbog navodnih veza sa suradnikom jedne zapadne obavještajne službe a tužitelj ga je nadalje optužio kako je "objavio više članaka u ''Hrvatskom književnom listu'', ''Studentskom listu'' i ''Hrvatskom tjedniku'' u kojima se deklarirao kao protivnik društvenog i političkog uređenja u nas. On je pozivao na nasilnu i protuustavnu promjenu društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva naroda SFRJ i zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji".<ref>Vinko D. Lasić, ''Slovo o Bruni Bušiću i njegovim sabranim spisima'', u: Bruno Bušić, ''Jedino Hrvatska!: sabrani spisi'', gl ur. Vinko D. Lasić, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., str. VII. - VIII.</ref> Odbio je braniti se kada je u veljači [[1972.]] godine optužnica protiv njega proširena zbog špijunaže. Suđenje je trebalo biti [[28. lipnja]] 1972. godine ali je odgođeno. Okružni sud u Zagrebu izdao je obavijest o odgodi suđenja do jeseni iste godine, navodeći kako se istraga nije mogla okončati zbog Bušićeve govorne mane.<ref name="bb-viii">Vinko D. Lasić, ''Slovo o Bruni Bušiću i njegovim sabranim spisima'', u: Bruno Bušić, ''Jedino Hrvatska!: sabrani spisi'', gl ur. Vinko D. Lasić, [[Ziral]], Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., str. VIII.</ref> Na suđenju na jesen 1972. godine osuđen je na dvije godine zatvora koje je izdržavao u Staroj Gradiški.<ref name="bb-viii"/> Iz zatvora izašao je u prosincu [[1973.]] godine i bio je proganjan na razne načine te se nije mogao zaposliti a krajem [[1974.]] godine bio je pretučen u [[Dubrovnik]]u, na [[Stradun]]u, od petnaestak nepoznatih osoba.<ref name="bb-viii"/> S njim je bio Joseph Levy student iz [[Jeruzalem]]a kojega nisu dirali. To su sve promatrala i dva [[Milicija|milicionera]] no nisu ništa poduzeli. Bušić je podnio tužbu protiv dubrovačke policije no [[javni tužitelj]] nije mu na nju ni odgovorio.<ref name="bb-viii"/> Krajem rujna [[1975.]] godine napustio je ilegalno SFRJ i u [[Engleska|Engleskoj]], u [[London]]u, dobio je [[politički azil]]. U Londonu je bio u uredništvu časopisa ''[[Nova Hrvatska]]'', za koji je i pisao, do travnja [[1976.]] godine. Na izborima za 2. Sabor [[Hrvatsko narodno vijeće|Hrvatskoga narodnoga vijeća]], 1977. godine, uz najviše glasova, izabran je na čelo Ureda za propagandu. U tome svojstvu izdao je i nekoliko brojeva ''Vjesnika HNV-a''.<ref name="bb-viii"/> Na prolazu kroz Pariz, kada se je pripremao za sastanak Izvršnoga i Saborskoga odbora HNV-a, ubijen je u [[atentat]]u.

== Atentat ==
[[Datoteka:Bruno Busic 1007.JPG|mini|220px|Grob Bruna Bušića na [[Mirogoj]]u]]

Bruno Bušić ubijen je u 23.20 sati, [[16. listopada]] [[1978.]] godine, u Parizu u ulici Belleville 57,<ref name="bb-viii"/> iz zasjede su ga pogodila dva od pet metaka iz pištolja "Astra" kalibra 7,65 mm.<ref>Bruno Bušić, ''Jedino Hrvatska'', Fram-Ziral, Mostar-Zagreb, 2005., priredio i životopis napisao Anđelko Mijatović, str. 91.</ref> Ubio ga je plaćeni ubojica [[UDBA|Službe državne sigurnosti]] (UDBA), zloglasne jugoslavenske [[tajna policija|tajne policije]].<ref>[http://hrsvijet.net/index.php/magazin/28-vijesti/povijesni-identitet/179-bruno-bui-izjava-o-budunost-hr hrsvijet.net], "Bruno Bušić, hrvatski novinar, publicista i politički stradalnik na kojeg je 16. listopada 1978. godine izvršen atentat u Parizu od strane zloglasne UDBE po naređenju jugoslavenskog režima.", objavljeno 29. prosinca 2009., pristupljeno 9. listopada 2016.</ref> Bio je pokopan [[23. listopada]] 1978. godine na pariškome groblju [[Groblje Père-Lachaise|Père-Lachaise]] uz nazočnost oko 1.200 Hrvata.<ref name="bb-viii"/> Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi [[Dobriša Cesarić|Dobriše Cesarića]] iz pjesme ''"[[Trubač sa Seine]]"'' na [[Hrvatski jezik|hrvatskome]] i [[Francuski jezik|francuskome jeziku]]:

:''Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
:''Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,
:''Ja neću, neću, neću da se smirim.
:''Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
:''A kada umor svlada duše lijene,
:''Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!''

U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio [[hrvatski grb]] i cvijet majčine suzice. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Hrvatsku i [[16. listopada]] [[1999.]] godine pokopani u [[Aleja branitelja|Aleji branitelja]] na [[zagreb]]ačkom groblju [[Mirogoj]]u.<ref>Radoslav Dodig, [https://web.archive.org/web/20160414031208/http://poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=367:tko-je-bio-bruno-busi&catid=87:radoslav-dodig&Itemid=72 ''Tko je bio Bruno Bušić''], poskok.info, 1. ožujka 2005., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 14. travnja 2014.), pristupljeno 8. travnja 2017.</ref>

== Titovo odobrenje ubojstva Brune Bušića ==
Jerko Dragin, riječki udbaš koji je [[Vinko Sindičić|Sindičića]] držao na vezi, u jednoj je od izjava prenio informaciju da je [[Josip Broz Tito]] bio odobrio Bušićevo ubojstvo:

„Kasnije sam nakon duljeg vremena od Stanka Čolaka ili Miće Marčete saznao da je Franjo Herljević, tada savezni ministar unutarnjih poslova tadašnje Jugoslavije, prethodno ishodio suglasnost vjerojatno od 'Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka' Predsjedništva tadašnje SFRJ - predsjednika Tita - i dobio odobrenje za ovakvu akciju ubojstva.“<ref name="bv">{{cite web|url=https://www.posavski-vremeplov.com/suzna-dolina/naslije%C4%91eno-zlo/|author=[[Bože Vukušić]]|title=Naslijeđeno zlo|date=30. lipnja 2016.|publisher=posavski-vremeplov.com|accessdate=30. lipnja 2016.|via=Reuters}}</ref>

Predsjednik Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka u vrijeme Bušićeva ubojstva bio je [[Vladimir Bakarić]], član Predsjedništva SFRJ. Članovi su bili [[Lazar Koliševski]] i [[Vidoje Žarković]] također iz Predsjedništva SFRJ, [[Stane Dolanc]] kao predstavnik Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ, [[Džemal Bijedić]], predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV), kao i ministri unutarnjih, vanjskih poslova i obrane - [[Franjo Herljević]], [[Miloš Minić]] i [[Nikola Ljubičić]]. Tajnik Savjeta bio je [[Milislav Đurić]], rukovoditelj Službe za pitanja državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ. Tajnik Saveznog savjeta za međunarodne odnose, u čijoj je nadležnosti bilo analiziranje posljedica Bušićeve likvidacije na odnose SFRJ s inozemstvom, bio Lazar Udovički, stari NKVD-ov školarac.

== Politička stajališta ==
* Odgovor na deseto anketno pitanje, [[Anketa|ankete]] dobivene u školi kao anonimni zadatak, a koje je osmislila i gimnaziji nametnula [[UDBA]]: „''Što ti se čini je li bolji stari sistem ili današnji?''“
„Naravno da sistem stare Jugoslavije nije bio dobar, ali isto tako ni današnji sistem ne valja iako je nešto bolji. Za vrijeme stare Jugoslavije bilo je dosta gladnih, žednih, bosih, golih, ali ima ih i danas, iako u manjem broju. Međutim, svaki dan raste broj nezaposlenih. Stara Jugoslavija je zato dopuštala veću slobodu mišljenja, dok je sada novi sistem skučio slobodno izricanje misli i ugušuje svaku klicu narodnosti. Narodna Republika Bosna i Hercegovina nije dodijeljena Hrvatskoj iako Hrvatska ima na nju svoja pradavna prava, a to bi morala Srbija svakako priznati. Kako je Srbiji priključena Vojvodina i Kosovsko-Metohijska oblast, tako bi i Hrvatskoj morala biti priključena Bosna i Hercegovina. No, osim toga Srbi vode propagandu u Bosni i Hercegovini te šalju svoje učitelje i profesore među Hrvate, koji vrše posrbljivanje na više načina. Štampa srpska također nastoji što više prodrijeti u područje Bosne i Hercegovine. Mislim da nije potrebno spominjati masovno ubijanje zarobljenika za vrijeme rata i u razdoblju poslije rata i ostala nasilja.“<ref name="am"/><ref>[https://web.archive.org/web/20111218231957/http://www.imotski.net/2010/04/12/kako-je-udba-anketirala-brunu-busica/ ''Kako je Udba “anketirala” Brunu Bušića''], imotski.net, 4. prosinca 2010., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 18. prosinca 2011.), pristupljeno 8. travnja 2017.</ref>


* U uvodu svoje knjige ''Hrvatski Ustaše i Komunisti'' Bušić piše:
„Oni kojima je u presudnim vremenima zatajila hrvatska svijest i ljudska savjest, tj. oni koji su hrvatskom ustaškom pokretu nastojali dati fašistička obilježja i oni koji su iz hrvatskih komunista nastojali istisnuti misao hrvatskog suvereniteta, nastoje potisnuti u zaborav stare postojane veze između hrvatskih ustaša i komunista, te prizivaju u sjećanje stare nesreće i zlokobne, prevladane opreke. Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.“<ref>Bruno Bušić, [https://hrvatskoobrambenostivo.files.wordpress.com/2015/07/bruno-buc5a1ic487-hrvatski-ustac5a1e-i-komunisti.pdf ''Hrvatski ustaše i komunisti'', str. 1.], Hrvati iz Vancouvera, B.C., Kanada, ur. Rudolf Arapović, Washington, D.C. 1979., pristupljeno 8. travnja 2017.</ref>

a na str. 36. - 37.:

„Oni koji ne mogu naći dovoljno snažno umirujuće opravdanje za svoje vlastite pogreške, za svoju vlastitu sukrivnju zbog sadašnjeg položaja Hrvatske i oni koji ne žele ništa žrtvovati, ništa riskirati, da bi se taj položaj izmijenio i da bi se "misao hrvatskog suvereniteta" pretvorila u "djelo i svršen čin od međunarodnog značaja" skloni su izjave hrvatskih komunista, ali i hrvatskih ustaša, razmatrati tek kao demagoške, prijetvorne riječi s kojima su htjeli izazivati treptaje u narodu, njegove sklonosti i nesebičnu, ustrajnu privrženost. Oni zato, prikriveno ili otvoreno, stalno podsjećaju na stare krivnje, krv i smrt, pa sve zlo pripisuju jednoj strani i jednoj vlasti, onoj ratnoj ili ovoj poslijeratnoj, i neće da znadu da je svaka vlast samodopadna, pa zbog toga i bezumna i da svaki pojedinac u svakom trenutku mora učiniti sve što je u njegovoj moći da tu bezumnost obuzda i da je nastoji očovječiti. Mnogi hrvatski intelektualci, koji su trebali biti savjest svoga naroda, bezumlje i nerazborite postupke vlasti, ne samo da nisu suzbijali, već su ih i poticali, pjesme im pjevali. Zbog toga su mnogi hrvatski komunisti umrli pod plutonima ustaških pušaka, zbog toga su Bleiburg i sadašnji teror velikosrpske Jugoslavije nad hrvatskim narodom bili gotovo neizbježni. Podjednaka je krivnja na onim hrvatskim klerikalcima koji su u izvorni nefašistički pokret hrvatskih ustaša unijeli fašistička obilježja, kao i na onim hrvatskim marksistima, koji su misao hrvatskog suvereniteta podredili ideji klasne borbe i svjetske revolucije.“<ref>Bruno Bušić, [https://hrvatskoobrambenostivo.files.wordpress.com/2015/07/bruno-buc5a1ic487-hrvatski-ustac5a1e-i-komunisti.pdf ''Hrvatski ustaše i komunisti'', str. 36. - 37.], Hrvati iz Vancouvera, B.C., Kanada, ur. Rudolf Arapović, Washington, D.C. 1979., pristupljeno 8. travnja 2017.</ref>

== Djela ==
* ''A report on the prison situation in Croatia'', Croatian Information Service, Arcadia, 1975.
* ''UDBA Archipelago: Prison Terror in Croatia'', Croatian Information Service, Arcadia, 1976.
* ''Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša'', Liber Croaticus Verlag GmbH, Mainz, 1977. (prir.)
=== Posmrtno ===
* ''Pjesma Bruni Bušiću'', Liber, Mainz, 1979.
* ''Hrvatski ustaše i komunisti'', Hrvati iz Vancouvera, B.C., Kanada, (ur. [[Rudolf Arapović]]), Washington, D.C. 1979.
* ''Jedino Hrvatska: sabrani spisi'', Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., (2. proš. izd. ''Bruno Bušić. Jedino Hrvatska!: sabrani spisi'', 1-3, prir. [[Anđelko Mijatović]], Fram-Ziral, Mostar-Zagreb, 2005.)
* ''Svjedok pomirbe. Ante Bruno Bušić'', (prir. i ur. [[Mladen Pavković]]), Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca domovinskog rata, Zagreb, 1995.

== Odličja ==
* 1995.: [[Red kneza Domagoja s ogrlicom]]<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_07_46_924.html Narodne novine, broj: 01-051-95-7-1/1, 28. svibnja 1995.], pristupljeno 18. svibnja 2015.</ref>
* 1995.: [[Red Stjepana Radića]]<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_07_46_916.html Narodne novine, broj: 01-051-95-12-1/1, 28. svibnja 1995.], pristupljeno 18. svibnja 2015.</ref>

== Zanimljivosti ==
* Predak Bruna Bušića [[Ivan Rošo Bušić]] bio je čuveni hrvatski [[Hajduci|hajduk]]. O njemu je 1977. godine priredio knjigu ''Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša'' (Mainz, 1977.) u kojoj u predgovoru (''Roša harambaša'', str. 5.-12.) piše o svom pretku uspoređujući ondašnju političku borbu našeg naroda i tadašnju: {{citat2|Za hrvatskog ratnika i oporbenjaka, onda kao i sada, nije bilo razumijevanja i milosti ni na jednoj strani svijeta, ni u jednoj državi.}}<ref>''Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša'', prir. Bruno Bušić, Liber Croaticus Verlag GmbH, Mainz, 1977., {{ISBN|3-88308-001-2}}, str. 12.</ref>
* Unatoč inicajitivama, [[FFZG|Filozofski fakultet u Zagrebu]] odbio je postaviti spomen ploču s njegovim imenom među ostalim zaslužnim studentima.<ref>[https://narod.hr/kultura/6-listopada-1939-roden-bruno-busic-zasto-filozofski-fakultet-nema-spomen-plocu-svog-najveceg-studenta Narod.hr] Petar Horvatić: ''6. listopada 1939. rođen Bruno Bušić – zašto Filozofski fakultet nema spomen ploču svog najvećeg studenta?'', narod.hr, 6. listopada 2017. (pristupljeno 7. listopada 2017.)</ref>

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}{{citat2|Dr. [[Anđelko Mijatović|Mijatović]] pak piše: „Više su me puta, kao dobra poznavatelja Bušićeva života i djela, pitali je li to Bušićev tekst. Neki su odmah prihvaćali tu 'poruku' i u njoj vidjeli Bušićevu pronicavost, a neki su posumnjali u njezinu autentičnost, ponajprije zbog izraza 'Turci'”, „a i ostalog 'promišljanja', odbacio sam navodno Bušićevo autorstvo toga teksta i zaključio da je riječ o nečijoj podvali. Međutim u lipnju 2009. s ing. Antom Ledićem i još nekoliko prijatelja navratio sam na terasu jednog kafića pokraj 'Zrinjevac' poduzeća za hortikulturu. Tu nam se nametnuo Ante Matić novinar i književnik. Kada je upoznao ing. Ledića zažalio je što nije i prije znao da je i on Imoćanin jer bi i njega opisao u svojoj knjizi Imoćani.” (vl Nakl. Zagreb, 2006.) Navodeći koga je sve opisao u tom tekstu, spomenuo je i Brunu Bušića govoreći kako je upamtio sliku iz 1975. godine u Njemačkoj kada je Matićevoj punici, koja je razvlačila tijesto za zeljanicu, Bušić objašnjavao kako će doći do oslobođenja Hrvatske. Tada je, prema Matićevim tvrdnjama, Bruno Bušić izgovorio citiranu rečenicu”, a on shvatio „da je on izvor 'vizionarske poruke' pripisane Brunu Bušiću”, u što se osvjedočio knjigom „Imoćani” u kojoj je „pronašao navedeni tekst (n. dj., str. 51.-52.)”. Toga pak apokrifnog navoda nema u Bušićevim tekstovima, u nijednom izvorniku. Nigdje, osim u „sjećanju” Ante Matića!}}<ref>[[Milan Jajčinović]], ''Od Jugoslavije do Euroslavije: krivotvorine koje slove kao istine i istine koje slove kao krivotvorine'', ''[[Večernji list]]'', Zagreb, 2013., {{ISBN|978-953-280-190-3}}, str. 125.-126.</ref>

== Izvori ==
{{Izvori}}

== Vanjske poveznice ==
=== Sestrinski projekti ===
{{ WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat =
|commonscathr =
|wikizvor =
|wikizvor_autor =
|wječnik =
|wikiknjige =
|wikicitat = Bruno Bušić
}}

=== Mrežna sjedišta ===
* [http://www.bruno-busic.hrvati-amac.com/ Hrvati AMAC] [http://www.bruno-busic.hrvati-amac.com/busic2.html] [http://www.bruno-busic.hrvati-amac.com/busic3.html] Anđelko Mijatović: O Brunu Bušiću i njegovim sabranim spisima
* [http://www.bruno-busic.hrvati-amac.com/bbusic.html Hrvati AMAC] Bruno Bušić: 25 godina kasnije - Je li njegov san ispunjen?
* [https://web.archive.org/web/20160817014729/http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=5377 Glas Koncila] Bruno Bušić - nacionalni simbol hrvatskoga naroda
* [http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=201:moe-li-dananja-hrvatska-brunu-buiu-pogledati-u-oi&catid=22:godina-2008&Itemid=238 Glas Koncila] [https://issuu.com/glaskonc/docs/feljton_2008_24?viewMode=presentation&layout=http%3A%2F%2Fskin.issuu.com%2Fv%2Flight%2Flayout.xml&showFlipBtn=true Može li današnja Hrvatska Brunu Bušiću pogledati u oči?]
* [http://radio.hrt.hr/data/files/7602edefdfcc8be7f332a71afb4d89da87b2fb65.pdf Ante Bruno Bušić - bard i mučenik hrvatskog državotvorja], Lirske pjesme posvećene Anti Brunu Bušiću, u spomen 35. obljetnice ubojstva. 3. dopunjeno međumrežno izdanje. Prir. [[Mladen Vuković]]. Knjižnica ''TA IMOTA'', knj. br. 28, Imotska krajina, Imotski, 2013.

{{GLAVNIRASPORED:Bušić, Bruno}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski oporbeni političari u iseljeništvu (1945.-1989.)]]
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]
[[Kategorija:Životopisi, Imotski]]

Ante Bruno Bušić - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)WProjekti(.*)↵\|commons(.*)\=(.*)↵\|commonshr(.*)\=(.*)↵\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|commonscathr(.*)\=(.*)↵\|wikizvor(.*)\=(.*)↵\|wikizvor_autor(.*)\=(.*)↵\|wječnik(.*)\=(.*)↵\|wikiknjige(.*)\=(.*)↵\|wikicitat(.*)\=(.*)↵}}' u ''

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)WProjekti(.)↵\|commons(.)\=(.)↵\|commonshr(.)\=(.)↵\|commonscat(.)\=(.)↵\|commonscathr(.)\=(.)↵\|wikizvor(.)\=(.)↵\|wikizvor_autor(.)\=(.)↵\|wječnik(.)\=(.)↵\|wikiknjige(.)\=(.)↵\|wikicitat(.)\=(.*)↵}}' u ''