WikiSysop: bnz

2022-04-30T14:36:54Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 14:36
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Anamneza (filozofija)'''-->~~{{Prijevod}}		{{Prijevod}}
	:''Za porabu ovog nazivka u medicini, v. članak [[Anamneza (medicina)]]''		:''Za porabu ovog nazivka u medicini, v. članak [[Anamneza (medicina)]]''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-08T06:25:18Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Prijevod}}
:''Za porabu ovog nazivka u medicini, v. članak [[Anamneza (medicina)]]''

'''Anamneza''' (ἀνάμνησις = sjećanje) je nazivak koji se rabi u [[Medicina|medicini]], [[Filozofija|filozofiji]], [[Psihoanaliza|psihoanalizi]] i [[Religija|religiji]].

==Filozofija==

[[Platon]] rabi ovaj nazivak u svojoj [[Teorija saznanja|gnoseološkoj teoriji]] koju razvija u [[Dijalog|dijalozima]] ''Menon'' i ''Fedon''.

===Menon===

U ''Menonu'' istoimeni lik postavlja pred [[Sokrat]]a problem koji je kasnije postao poznat kao [[Sofisti|sofistički]] [[paradoks]] ili paradoks znanja:

:Menon: "''A kako ćeš, Sokrate, tražiti [prirodu vrline] kada uopće ne znaš što je ona? Koju ćeš stvar, od svih stvari koje ne znaš, postaviti kao cilj svoje potrage? A čak i ako dođeš do nje, kako ćeš znati da to i ''je'' ono što ne znaš?''" (''Meno'', 80d).

Drugim riječima, ako ne znaš kako znanje izgleda, nećeš ga propoznati kada ga vidiš, a ako i znaš kako izgleda, onda ne treba za njim ni tragati. U svakom slučaju, dakle, potraga za znanjem je besmislena.

Platonov Sokrat na to odgovara teorijom anamneze. Prema njoj, [[duša]] je besmrtna i nekada je boravila u carstvu ideja, gde je stekla istinsko znanje. Duša se iznova [[Reinkarnacija|reinkarnira]]; znanje se zapravo oduvijek nalazi u duši (86b), ali svaki put kada se duša ponovo reinkarnira u nekom tijelu, ona zbog šoka rađanja izgubi sve svoje prethodno znanje. Ono što mi nazivamo [[učenje]]m zapravo je samo [[Sjećanje|prisjećanje]] (anamneza) onoga što je naša duša već znala. Tako Sokrat sebe ne vidi kao učitelja, već prije kao "[[Mejeutika|primalju]]", jer pomaže rađanju znanja koje se već nalazi u učenikovoj duši.

Ovu teoriju ilustrira pitanje o [[Geometrija|geometriji]] koje Sokrat postavlja mladom [[Ropstvo|robu]]. Dječak prvo daje pogrješan odgovor; kada mu Sokrat na to ukaže, on je zbunjen, ali postavljajući pitanja Sokrat uspijeva iz njega "izvući" točan odgovor. Budući da se dječaku nije dalo točan odgovor, to treba pokazati da je on do istine mogao dospjeti samo prisjećanjem na ono što je njegova duša ranije već znala, ali je u međuvremenu zaboravila.

===Fedon===

U ''Fedonu'' Platon razvija svoju teoriju o anamnezi, dijelom i tako što je kombinira sa svojom teorijom ideja. Prije svega, on govori o tome kako se anamneza (prisećanje) može postići. Dok se u ''Menonu'' kao jedina metoda spominje Sokratov mejeutičko-[[Dijalektika|dijalektički]] način ispitivanja, u ''Fedonu'' Platon govori o načinu življenja pomoću kojega možemo zaobići obmanjujuću prirodu tijela putem ''[[Katarza|katarze]]'' (κάθαρσις), tj. "očišćenja". Tijelo i njegova [[osjetila]] su izvori pogrješke: istinsko se znanje može postići samo porabom [[um]]a, koji je jedini sposoban spoznati ideje (66 b–d). Platon jasno razlikuje promjenljive predmete osjetilnog opažanja od vječitih ideja, koje su jedine predmeti istinske spoznaje.

==Religija==

Termin "anamneza" rabi se u nekim [[crkva]]ma u vezi s [[Liturgija|liturgijom]]. Podrijetlo te porabe leži u [[Krist]]ovim riječima na [[Posljednja večera|posljednjoj večeri]]: "Učinite to u sjećanje na mene" (grč. Τοῦτο ποιεῖτε εἰς τὴν ἐμὴην ἀνάμνησιν, ''Luka'' 22:19, ''Korinćani 1'', 11:24-25), što se može odnositi kako na obredni karakter same liturgije ili na dio gde se obilježavaju [[Pasija]], [[Uskrsnuće Isusa Krista|Isusovo uskrsnuće]] i [[Uzašće]].

Na primjer, u liturgiji [[Sveti Ivan Zlatousti|Svetog Ivana Zlatoustog]] anamneza počinje ovim riječima:

:"Sjećajući se, dakle, ove zapovijedi Spasitelja [tj. da se jede i pije u sjećanje na njega] i svega što se dogodilo radi našeg spasenja, križa, groba, uskrisio na treći dan, uzačašća na nebo, ustoličenja s desne strane Oca, te drugoga, slavnoga dolaska...."

Ova rečenica prethodi djelu [[Molitva|molitve]] u kome [[svećenik]] moli [[Bog]]a da pošalje [[Duh Sveti|Duha Svetoga]] da promijeni kruh i vino u tijelo i krv Kristovu. U nekim zapadnim [[Kršćanstvo|kršćanskim]] tradicijama, međutim, anamneza dolazi nakon posvećenja kruha i vina.

[[Kategorija:Filozofija religije]]

Anamneza (filozofija) - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica