WikiSysop: bnz

2022-04-30T10:26:23Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 10:26
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Amigdala'''-->~~[[Datoteka:Amyg.png\|mini\|Položaj amigdale u ljudskom mozgu]]		[[Datoteka:Amyg.png\|mini\|Položaj amigdale u ljudskom mozgu]]
	'''Amigdala''' ili ''corpus amygdaloideum'' (od [[grčki jezik\|grčke]] riječi αμυγδαλή, amygdalē, [[badem]]) u [[anatomija\|anatomiji]] je naziv za velik sklop jezgara smješten u dorzomedijalnom dijelu vrha sljepoočnog režnja i predstavlja glavni bazalni [[ganglij]] [[limbički sustav\|limbičkog sustava]]. Amigdala je struktura u kojoj dolazi do integracije specifičnih [[osjet\|osjetnih]] informacija kojima se daje odgovarajuća [[emocije\|emocionalna]] važnost i kontekst, a električna stimulacija rezultira doživljajima pozitivnih ili negativnih emocija, ovisno o tome koje jezgre su podražene.		'''Amigdala''' ili ''corpus amygdaloideum'' (od [[grčki jezik\|grčke]] riječi αμυγδαλή, amygdalē, [[badem]]) u [[anatomija\|anatomiji]] je naziv za velik sklop jezgara smješten u dorzomedijalnom dijelu vrha sljepoočnog režnja i predstavlja glavni bazalni [[ganglij]] [[limbički sustav\|limbičkog sustava]]. Amigdala je struktura u kojoj dolazi do integracije specifičnih [[osjet\|osjetnih]] informacija kojima se daje odgovarajuća [[emocije\|emocionalna]] važnost i kontekst, a električna stimulacija rezultira doživljajima pozitivnih ili negativnih emocija, ovisno o tome koje jezgre su podražene.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T13:50:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Amyg.png|mini|Položaj amigdale u ljudskom mozgu]]
'''Amigdala''' ili ''corpus amygdaloideum'' (od [[grčki jezik|grčke]] riječi αμυγδαλή, amygdalē, [[badem]]) u [[anatomija|anatomiji]] je naziv za velik sklop jezgara smješten u dorzomedijalnom dijelu vrha sljepoočnog režnja i predstavlja glavni bazalni [[ganglij]] [[limbički sustav|limbičkog sustava]]. Amigdala je struktura u kojoj dolazi do integracije specifičnih [[osjet|osjetnih]] informacija kojima se daje odgovarajuća [[emocije|emocionalna]] važnost i kontekst, a električna stimulacija rezultira doživljajima pozitivnih ili negativnih emocija, ovisno o tome koje jezgre su podražene.

Jezgre amigdale dijelimo u 2 glavne skupine, kortikomedijalnu i mnogo veću bazolateralnu. Glavne jezgre kortikomedijalog područja su: ''nucleus corticalis amygdalae'' i ''nucleus medialis amygdalae'', a bazolateralnog područja: ''nucleus lateralis amygdalae'', ''nucleus basalis amygdalae'' i ''nucleus basalis accessorius amygdalae''. Pored toga, ''nucleus centralis amygdalae'' ima posebnu funkcionalnu ulogu i [[neuron]]ske veze, pa je napogodnije razmatrati kao zasebni dio amigdale. ''Nucleus centralis'' je glavna stanica iz koje kreću impulsi koji reguliraju autonomne i ponašajne reakcije u stanju [[tjeskoba|anksioznosti]] dolazeći do ''locusa courelusa'', periakveduktalne sive tvari i [[hipotalamus]]a.

Tri velika snopa [[akson]]a povezuju amigdalu s ostalim moždanim područjima. To su ''commissura anterior thalami'', ''stria terminalis'' i ventralni amigdalofugalni put. Još jedan izrazito važan put''Stria olfactoria lateralis'' dio je [[njuh|njušnog]] sustava, a upravo zato što [[osjet]] mirisa ide pravo u [[limbički sustav]] jednostavno je shvatiti zašto on ima tako snažan učinak na osjećaje. Eferentni aksoni iz amigdale odlaze u brojna moždana područja: septalno-preoptičko područje i [[hipotalamus]], brojna područja [[moždano deblo|moždanog debla]] i [[moždana kora|moždane kore]] te u ''corpus striatu''. Aferentna vlakna uglavnom dolaze iz onih područja u koja se eferentna projiciraju i upravo zbog svoje dvosmjerne povezanosti s limbičkim, paralimbičkim, unimodalnim i heteromodalnim poljima moždane kore te ranije navedenim dijelovima, amigdala sudjeluje u regulaciji [[nagon]]a, afektivnih i motivacijskih stanja, autonomnih i endokrinih funkcija.

== Uloga amigdale u emocionalnom životu ==
[[Joseph LeDoux]], [[neurolog]] u centru za neurologiju sveučilišta [[New York]] University, prvi je otkrio ključnu ulogu amigdale u emocionalnome mozgu. LeDouxova istraživanja ukazuju na to kako amigdala, koja se ponaša kao svojevrsna stanica za uzbunu ili «neuralni alarm», može preuzeti kontrolu nad ponašanjem čak i dok je prefrontalni korteks još uvijek u fazi odabiranja adekvatne reakcije. Živčani putevi koji reguliraju emocije mogu zaobilaziti korteks - LeDouxovo istraživanje pokazalo je da signali iz [[oko|oka]] ili [[uho|uha]] u mozgu najprije putuju do [[talamus|talamusa]], a potom – prekapčajući se samo u jednoj [[sinapsa|sinapsi]] – do amigdale; drugi signal (koji prolazi dulji put jer prolazi kognitivnu obradu) iz talamusa usmjerava se u neokorteks, a zatim iz njega u [[limbički mozak]], iz kojega se odgovarajuća reakcija širi cijelim tijelom.

Ovaj kraći put kojemu je potrebno samo 12 [[milisekunda]] da aktivira amigdalu, može objasniti zašto se neke emocionalne reakcije i uspomene mogu stvoriti bez u najmanjeg svjesnog, kognitivnog doprinosa. [[Hipokampus]] pomaže u stvaranju emocionalne reakcije davanjem adekvatnog konteksta, analizom i usporedbom dolazećih signala sa onima pohranjenima u sjećanju. Kad sustav amigdala-hipokampus reagira bez povratne informacije iz korteksa, dovodi do jakih i brzih emocionalnih reakcija, ali u isto vrijeme površnih i netočnih jer se analiza situacije vrši metodom asocijacije.

== [[Kluver-Bucyjev sindrom]] ==
Godine [[1937.]] Kluver i Bucy opazili su vrlo izražen sindrom kod [[majmun]]a koji nastaje kad se operativnim putem prekinu veze amigdala i moždane kore, tj. kad se izvrši [[amigdalektomija]]. Prirodno je obilježje majmunovog ponašanja iskazivanje odbojnosti, nepovjerljivosti i određenog stupnja [[agresija|agresivnosti]] u susretu s neznancima ili neželjenim bićima (npr. znanstvenikom koji majmuna drži zatvorenog u kavezu), ali i razvijanje suptilnih socijalnih i hijerarhijskih odnosa s drugim članovima čopora (osobito ženkama).

Upravo ti vidovi ponašanja su poremećeni u Kluver-Bucyjevom sindromu, koji se može opisati s tri bitne karakteristike:

1. Majmun nastoji spolno općiti sa svakim (i ženkama i mužjacima – bez obzira na posljedice, npr. da ga dominantni mužjak potom istuče) i svakakvim okolnim predmetima,

2. Majmun više ne iskazuje uobičajenu odbojnost i agresivnost prema drugom članu čopora (ili čuvaru kaveza),

3. Majmun više gledanjem ne razlikuje jestivo od nejestivog, pa sve trpa u usta i nejestive predmete ispljune tek kad ga okusni receptori pouče o tome.

Zajedničko obilježje sva tri poremećaja je pogrešno usmjeravanje nagona na vidljive ciljeve u okolini. Dakle nije poremećen samo nagon, nego njegovo usmjeravanje na odgovarajući cilj. Kluver-Bucyjev sindrom opažen je kod nekoliko vrsta živih bića uključujući i čovjeka.

Opis tog sindroma i čovjeka s infekcijom mozga:

Prisutne su vrlo slabe emocije i premda je bolesnik prvotno bio nemiran, sada je postao potpuno spokojan. Djeluje nezainteresirano za ljude i događaje oko njega. Većinu vremena provodi zureći u [[televizor]], ali nikada ga nije naučio uključiti. Kada je televizor isključen, tada na staklenom ekranu gleda odraz ljudi koji su u sobi . U nekim prilikama postaje veseo, neprikladno se smiješeći i oponašajući tuđe geste i pokrete. Pošto počne s oponašanjem, to čini dulje vrijeme. Ustima istražuje sve predmete koji su mu na dohvat ruke i čini se da nije u stanju prikupiti podatke samo dodirom ili pogledom. Sve predmete koje može podignuti stavlja u usta, liže ih ili grize.

Premda je prije bolesti bio heteroseksualno usmjeren, u bolnici je opaženo da se približava muškim bolesnicima. Nikada se ne približava ženama.

== Uloga amigdale u doživljavanju straha i anksioznosti ==
Najizrazitiji promjena kod bilateralne amigdalektomije u majmuna i sličnih ozljeda u ljudi očit je nedostatak straha, što je navelo istraživače na proučavanje neuralnih osnova straha u koje je uključena amigdala. [[Strah]] se može definirati kao pobuđeno averzivno emocionalno stanje čija je funkcija priprema [[organizam|organizma]] na suočavanje sa prijetećom situacijom.

Danas se smatra da se spremište sjećanja vezanih uz strah nalazi upravo u amigdali što ju povezuje sa razvojem [[anksiozni poremećaju|anksioznih poremećaja.]] Kada dođe do poremećaja funkcije amigdale, nivo ili prag okidanja anksiozne reakcije postane nizak, a ako se kao takav konsolidira nekim oblikom kognitivnog uvjetovanja i ako dolazi do pogrešaka u procjenjivanju zastrašujućih situacija, rezultat mogu biti hiperaktivna anksiozna stanja. Upravo zato ablacije amigdale dovode do stanja emocionalne agnozije i nemogućnosti procjene zastrašujućih podražaja.
Neurobihevioralna istraživanja indiciraju da je složena mreža sastavljena od amigdale i drugih struktura u medijalnom temporalnom režnju uključena u procese negativnog uvjetovanja tj. učenja averzivnih reakcija. Dok se negativno uvjetovanja na nivou autonomnih reakcija povezuje s funkcijom amigdale, hipokampusu se pripisuje uloga u jednostavnim i složenim oblicima učenja uvjetovanjem. Kod pacijenata sa bilateralnim i unilateralnim lezijama kojima je zahvaćena i amigdala ne može se postići uvjetovana elektrodermalna reakcija.

Dokazi su prikupljeni i u studijama slikovnog prikazivanja mozga, npr. Rauch i sur. zamijetili su porast prokrvljenosti mozga na području amigdale u ispitanika s anksioznim poremećajima nakon prikazivanja uznemirujućih podražaja. Do sličnih zaključaka o ulozi amigdale navode [[epilepsija|epileptični]] napadi u bolesnika koji boluju od temporalne epilepsije, a njih karakteriziraju navale besmislenog bijesa, snažni osjećaji i neobične promjene raspoloženja što se također dobiva lezijama ili električnom stimulacijom amigdale u pokusnih životinja.

U nekim studijama dobili su se rezultati u skladu sa obilježjima cerebralne asimetrije – pojačanu aktivnost desne amigdale na provokacije pobuđujućim podražajima i veću desnu amigdalu u svi oblicima anksioznih poremećaja. Dosadašnji rezultati istraživanja sugeriraju da je lijeva amigdala uključenija u procese izvođenja i tumačenja detaljnih odlika podražaja i u procese vezane uz jezik dok je desna amigdala više zadužena za doziv informacija, s posebnim naglaskom na slikovnom emocionalnom materijalu.

== Amigdala i osobine ličnosti ==
Koristeći [[magnetska rezonancija|magnetsku rezonancu]] visoke rezolucije na uzorku zdravih ispitanika Omura, Todd i Canli ([[2005.]]) istraživali su povezanost između osobina [[ličnost|ličnosti]] – ekstraverzije i neuroticizma, i individualnih razlika u volumenu mozga i koncentracije sive tvari, sa posebnim naglaskom na koncentraciju sive tvari u amigdali. Pokazalo se da je ekstraverzija u pozitivnoj korelaciji sa koncentracijom sive tvari u lijevoj amigdali, dok je neuroticizam u negativnoj korelaciji sa koncentracijom sive tvari u desnoj amigdali.

[[Kategorija:Živčani sustav]]
[[Kategorija:Neuroznanost]]

Amigdala - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica