WikiSysop: bnz

2022-04-29T15:06:41Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 15:06
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Aleksej Aleksejevič Abrikosov'''-->~~{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = Aleksej Aleksejevič Abrikosov		\| ime = Aleksej Aleksejevič Abrikosov
	\| slika = AA Abrikosov ANL1.jpg		\| slika = AA Abrikosov ANL1.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T10:39:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Aleksej Aleksejevič Abrikosov
| slika = AA Abrikosov ANL1.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[25. lipnja]] [[1928.]]
| mjesto_rođenja = [[Moskva]], [[Rusija]]
| datum_smrti = [[29. ožujka]] [[2017.]]
| mjesto_smrti = [[Palo Alto]], [[Kalifornija]], [[SAD]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Rusi|Rus]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište Landau, [[Moskovsko državno sveučilište Lomonosov]], Institut za fizikalne probleme Sovjetske akademije znanosti, Državni labaratorij Argonne
| alma_mater = [[Moskovsko državno sveučilište Lomonosov]] [[Ruska akademija znanosti]]
| doktorski_mentor = [[Lev Davidovič Landau]]
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Fizika čvrstog stanja]], [[Supravodljivost]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] 2003.
| religija =
| fusnote =
}}

'''Aleksej Aleksejevič Abrikosov''' ([[Moskva]], [[25. lipnja]] [[1928.]] - [[Palo Alto]], [[29. ožujka]] [[2017.]]), [[Rusija|ruski]] [[Teorijska fizika|teorijski fizičar]].

Diplomirao (1948.) na [[Moskovsko državno sveučilište Lomonosov|Moskovskom državnom sveučilištu Lomonosov]], doktorirao (1951.) na Institutu za fizikalne probleme Sovjetske akademije znanosti, gdje je i radio od 1948. do 1991. Član Sovjetske, danas [[Ruska akademija znanosti|Ruske akademije znanosti]] (od 1987). Od 1991. radi u Argonne National Laboratory u SAD-u (Državni labaratorij Argonne, [[SAD]]). Bavi se istraživanjem [[supravodljivost]]i (nestankom [[Električni otpor|električne otpornosti]] u tvarima kada su ohlađene ispod određene, obično vrlo niske, temperature), istraživanjem [[magnet]]skih svojstava supravodiča II. vrste ([[supravodljivost]]) i svojstava tvari koje mijenjaju električnu otpornost pod utjecajem [[magnetsko polje|magnetskog polja]]. Dao je teorijsko objašnjenje za svojstva supravodiča II. vrste, što je omogućilo otkriće novih supravodljivih materijala i izgradnju snažnijih [[elektromagnet]]a, koji se danas primjenjuju u uređajima za [[Magnetska rezonancija|magnetsku rezonanciju]]. Za prinos razvoju teorije supravodiča i [[Supratekućina|suprafluida]] s [[Vitalij Lazarevič Ginzburg|V. L. Ginzburgom]] i [[Anthony James Leggett|A. J. Leggettom]] 2003. dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]]. <ref> '''Abrikosov, Aleksej Aleksejevič''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69370] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Supravodljivost ==
{{Glavni|Supravodljivost}}
[[datoteka:Magnet 4.jpg|mini|desno|300px|[[Magnet]] koji lebdi iznad supravodiča zbog [[Meissnerov učinak|Meissnerovog učinka]].]]
[[datoteka:Liquid helium Rollin film.jpg|mini|desno|300px|[[Supratekućina|Suprafluidni]] [[helij]] koji se nalazi u gornjoj posudi će pomalo isticati iz nje, kap po kap, sve dok se ne isprazni.]]
'''Supravodljivost''' je stanje pojedinih [[tvar]]i koje se na niskim [[temperatura]]ma očituje u nestanku njihova [[Električni otpor|električnoga otpora]], prolasku [[električna struja|električne struje]] kroz tanku [[izolator]]sku barijeru unutar njih bez električnoga otpora ('''Josephsonov učinak''' - [[Brian Josephson]]) i lebdenju [[magnet]]a iznad njihove površine ('''Meissnerov učinak''' - [[Walther Meissner]]). <ref> '''supravodljivost''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58849] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> Supravodǉivost je [[kvantna mehanika|kvantnomehanička]] pojava i ne može se objasniti [[Klasična mehanika|klasičnom fizikom]]. Tipično nastaje u nekim [[materijal]]ima na jako niskim [[temperatura]]ma (nižim od -200 [[°C]]).

=== BCS-teorija ===
{{Glavni|BCS-teorija}}

'''BCS-teorija''' ili '''Bardeen-Cooper-Schriefferova teorija''' je prva mikroskopska teorija supravodljivosti (1957.). Polazi od pretpostavke da na vrlo niskim [[temperatura]]ma u [[Kristalna rešetka|kristalnoj rešetki]] supravodiča privlačno međudjelovanje [[elektron]]–rešetka–elektron nadjačava odbojnu [[Coulombov zakon|električnu silu među elektronima]], tj. da elektroni pri prolasku kroz rešetku privlače njezine [[ion]]e, što rezultira povećanjem gustoće [[Električni naboj|pozitivnog naboja]] u tom području i, dok se rešetka ne vrati u ravnotežno stanje, privlači druge elektrone. U takvim uvjetima elektroni kojima su [[spin]]ovi i [[Količina gibanja|količine gibanje]] suprotni gibaju se u parovima ('''Cooperovi parovi'''), a svaki par elektrona na međusobnoj udaljenosti od približno 100 [[metar|nm]] giba se kroz kristalnu rešetku bez gubitka [[energija|energije]] i može [[tuneliranje|tunelirati]] kroz [[izolator]]sku barijeru. Porastom temperature [[atom]]i rešetke sve jače [[titranje|titraju]], iznad kritične temperature razdvajaju elektronske parove, elektroni se više ne mogu gibati bez gubitaka i pojavljuje se [[električni otpor]]. Za razvoj BCS-teorije John Bardeen, [[Leon Neil Cooper]] i [[John Robert Schrieffer]] dobili su [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 1972. <ref> '''BCS-teorija''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=6445] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

=== Suprafluidnost ===
{{Glavni|Supratekućina}}

'''Suprafluidnost''' je stanje [[Ukapljeni plin|ukapljenoga]] [[helij]]a koje se očituje gibanjem [[tekućine]] [[Viskoznost|bez trenja]] na ekstremno niskoj [[temperatura|temperaturi]] uz očuvana adhezijska svojstva. Otkrio ju je 1937. [[Pjotr Leonidovič Kapica]], a neovisno o njem otkrili su ju iste godine [[Donald Misener]] i [[John Frank Allen]] proučavajući pojave do kojih dolazi kada se helij ohladi na temperaturu nižu od 2.17 [[Kelvin|K]]. Ako se na primjer u suprafluidni helij djelomično uroni prazna posuda, po njezinim će se stijenkama u tankom sloju (do 30 [[metar|nm]]) helij penjati i spuštati u posudu sve dok se razina helija u posudi ne izjednači s razinom okolnoga helija; ako se [[Kapilarnost|kapilarna]] cjevčica jednim krajem uroni u suprafluidni helij i osvijetli, na njezinu će gornjem kraju istjecati helij poput vodoskoka visoka do 10 [[centimetar]]a (takozvani učinak vodoskoka). [[Danska]] [[fizičar]]ka [[Lena Hau]] uspjela je 1999. u suprafluidu [[brzina svjetlosti|usporiti svjetlost]] do brzine 17 [[Metar u sekundi|m/s]], a 2001. uspjela ju je zaustaviti.

Helijevi [[izotop]]i 4He i 3He imaju različita suprafluidna stanja, a zbog različitoga broja [[neutron]]a u [[atomska jezgra|atomskoj jezgri]] (različitog [[spin]]a) pripadaju različitim [[statistika]]ma ([[kvantna statistika]]). Izotop helija 4He, sa spinom 0, je [[bozon]], podvrgava se [[Bose-Einsteinova statistika|Bose-Einsteinovoj statististici]], ukapljuje se na 4.2 K i prelazi u suprafluidno stanje na temperaturi 2.17 K, a izotop 3He, sa spinom 1/2, podvrgava se [[Fermi-Diracova statistika|Fermi-Diracovoj statististici]], ukapljuje se na 3.19 K, postaje suprafluidan na temperaturi 2.6 mK i ima dva različita suprafluidna stanja.

Teorijski doprinos tumačenju suprafluidnosti helijeva izotopa 4He prvi su dali [[Laszlo Tisza]] i [[Lev Davidovič Landau]] 1941. u dvokomponentnom modelu s kvazičesticama [[fonon]]ima i [[roton]]ima, a [[Kvantna mehanika|kvantnomehanički]] ju je nadogradio [[Richard Feynman]]. Objašnjenje suprafluidnosti izotopa 3He uklopilo se u poopćenu [[BCS-teorija|BCS-teoriju]] ([[supravodljivost]]). Postizanje suprafluidnosti još je vrlo skupo zbog potrebnih izuzetno niskih temperatura i iznimne čistoće helija, pa se primjenjuje uglavnom u [[znanost|znanstvenim]] istraživanjima, na primjer pri proučavanju pojedinačnih [[molekula]] [[plin]]a u suprafluidu, gdje se one zbog nedostatka trenja gibaju potpuno slobodno; za održavanje osjetljivih [[mjerni instrument|mjernih instrumenata]] ili dijelova instrumenata na niskoj temperaturi (u astronomskom [[umjetni satelit|satelit]]u za opažanje [[Infracrveno zračenje|infracrvenoga zračenja]], IRAS, koji je lansiran 1983., s pomoću 720 litara suprafluidnoga helija instrumenti se čuvaju na temperaturi 1.6 K). U širem smislu stanje [[elektron]]a u supravodiču također je suprafluidno. <ref> '''suprafluidnost''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=58844] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

==== Fonon ====
Fonon, u [[Fizika čvrstog stanja|fizici čvrstog stanja]], je [[kvant]] energije mehaničkih [[Vibracije|vibracija]] u čvrstom tijelu. Uveden je po analogiji s [[foton]]om (kvantom elektromagnetskoga titraja), primjenom zakona kvantne mehanike na mehaničke titraje. Koncepcija fonona kao uvedene kvantnomehaničke veličine prikladna je pri istraživanjima širenja [[zvuk]]a u čvrstom tijelu, [[Prijenos topline|vođenja topline]], [[Toplinski kapacitet|toplinskoga kapaciteta]], raznih električnih učinaka u [[poluvodič]]ima, te pri disperziji [[rendgensko zračenje|rendgenskoga zračenja]] i [[neutron]]a u [[kristal]]ima. ([[magnon]]). <ref> '''fonon''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=20072] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}
{{GLAVNIRASPORED:Abrikosov, Aleksej Aleksejevič}}
[[Kategorija:Ruski fizičari]]
[[Kategorija:Teoretski fizičari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]

Aleksej Aleksejevič Abrikosov - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica