WikiSysop: bnz

2022-04-29T13:28:06Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 13:28
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Aleksandar I. Gruzijski'''-->~~'''Aleksandar I. Gruzijski''', poznat još i kao '''Aleksandar I. Veliki''' ([[gruzijski jezik\|gruz.]] ალექსანდრე I დიდი; [[1386]]. - [[1445]]. ili [[1446]].), iz dinastije [[Bagration]], bio je [[Kraljevina Gruzija\|kralj Gruzije]] od [[1412]]. do [[1442]]. godine. Usprkos naporima da obnovi zemlju iz ruševina koje su ostale od [[Invazija Turkmena na Gruziju\|turkmensko-mongolskih]] invazija na Gruziju, Gruzija se nikad nije oporavila, te se suočila s daljnjom fragmentacijom, koja je uslijedila nakon duljeg razdoblja stagnacije. Aleksandar je bio posljedni vladar ujedinjene Gruzije, koji je bio relativno slobodan od strane dominacije<ref>Colin P. Mitchell, [https://books.google.nl/books?id=1uCaELAsv3MC&pg=PA69&lpg=PA69&dq=kakheti+depopulation+abbas&source=bl&ots=nvvYiHyZ8G&sig=EXRuSFLNtQapw0RtWFSB39U_uLM&hl=nl&sa=X&ei=Sn9RVZOeKI_B7AbBvoLIBw&ved=0CDAQ6AEwAg#v=onepage&q=kakheti%20depopulation%20abbas&f=false New Perspectives on Safavid Iran: Empire and Society], Taylor & Francis, 3 mrt. 2011 ISBN 1136991948, str. 66. </ref> Godine 1442., [[abdikacija\|abdicirao]] je s prijestolja i povukao se u samostan.		'''Aleksandar I. Gruzijski''', poznat još i kao '''Aleksandar I. Veliki''' ([[gruzijski jezik\|gruz.]] ალექსანდრე I დიდი; [[1386]]. - [[1445]]. ili [[1446]].), iz dinastije [[Bagration]], bio je [[Kraljevina Gruzija\|kralj Gruzije]] od [[1412]]. do [[1442]]. godine. Usprkos naporima da obnovi zemlju iz ruševina koje su ostale od [[Invazija Turkmena na Gruziju\|turkmensko-mongolskih]] invazija na Gruziju, Gruzija se nikad nije oporavila, te se suočila s daljnjom fragmentacijom, koja je uslijedila nakon duljeg razdoblja stagnacije. Aleksandar je bio posljedni vladar ujedinjene Gruzije, koji je bio relativno slobodan od strane dominacije<ref>Colin P. Mitchell, [https://books.google.nl/books?id=1uCaELAsv3MC&pg=PA69&lpg=PA69&dq=kakheti+depopulation+abbas&source=bl&ots=nvvYiHyZ8G&sig=EXRuSFLNtQapw0RtWFSB39U_uLM&hl=nl&sa=X&ei=Sn9RVZOeKI_B7AbBvoLIBw&ved=0CDAQ6AEwAg#v=onepage&q=kakheti%20depopulation%20abbas&f=false New Perspectives on Safavid Iran: Empire and Society], Taylor & Francis, 3 mrt. 2011 ISBN 1136991948, str. 66. </ref> Godine 1442., [[abdikacija\|abdicirao]] je s prijestolja i povukao se u samostan.

	== Život ==		== Život ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-12T05:11:22Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Aleksandar I. Gruzijski''', poznat još i kao '''Aleksandar I. Veliki''' ([[gruzijski jezik|gruz.]] ალექსანდრე I დიდი; [[1386]]. - [[1445]]. ili [[1446]].), iz dinastije [[Bagration]], bio je [[Kraljevina Gruzija|kralj Gruzije]] od [[1412]]. do [[1442]]. godine. Usprkos naporima da obnovi zemlju iz ruševina koje su ostale od [[Invazija Turkmena na Gruziju|turkmensko-mongolskih]] invazija na Gruziju, Gruzija se nikad nije oporavila, te se suočila s daljnjom fragmentacijom, koja je uslijedila nakon duljeg razdoblja stagnacije. Aleksandar je bio posljedni vladar ujedinjene Gruzije, koji je bio relativno slobodan od strane dominacije<ref>Colin P. Mitchell, [https://books.google.nl/books?id=1uCaELAsv3MC&pg=PA69&lpg=PA69&dq=kakheti+depopulation+abbas&source=bl&ots=nvvYiHyZ8G&sig=EXRuSFLNtQapw0RtWFSB39U_uLM&hl=nl&sa=X&ei=Sn9RVZOeKI_B7AbBvoLIBw&ved=0CDAQ6AEwAg#v=onepage&q=kakheti%20depopulation%20abbas&f=false New Perspectives on Safavid Iran: Empire and Society], Taylor & Francis, 3 mrt. 2011 ISBN 1136991948, str. 66. </ref> Godine 1442., [[abdikacija|abdicirao]] je s prijestolja i povukao se u samostan.

== Život ==
Aleksandar je bio najstariji sin [[Konstantin I. Gruzijski|Konstantina I.]] i njegove supruge Natije, kćeri gruzijskog princa i diplomata Kutsne Amirejibija. Odgajala ga je njegova baka (Natijina majka) Rusa (umrla 1413.), obrazovana i religiozna plemkinja, koja je uvelike utjecala na preokupacije budućeg kralja i njegovo entuzijazam za vjerskom izgradnjom.

Svojim usponom na prijestolje (1412.) Aleksandar se preselio u zapadnu Gruziju i posredovao u miru između svojih vazala, suparničkih prinčeva [[Mingrelija|Mingrelije]] i [[Abhazija|Abhazije]]. Tada je, 1414. godine, u bitci susreo pobunjenog princa, [[atabeg]]a [[Ivan II. Džakeli|Ivana II. Džakelija]] od [[Meshetija|Meshetije]] i prisilio ga na pokornost. Nakon suočavanja s feudalnim problemima, on je, potpomognut katolikosom-patrijarhom [[Šio II|.Šiom II.]], započeo program obnove glavnih gruzijskih tvrđava i crkava. Svojim je podanicima nametnuo privremeni porez na gradnju od 1425. do 1440. godine, ali unatoč kraljevim naporima mnogi su gradovi i sela, koji su jednom procvjetali, ostali u ruševini i zarasli u šumu.

Godine 1431. ponovno je pod svoju vlast vratio [[Lori]], koji su okupirali [[Turkmeni]] [[Kara Koyunlu]]a, te odatle često pustošili po južnoj Gruziji, i opljačkali [[Ahalcihe]] 1416. godine. Oko 1434/5. godine, Aleksandar je ohrabrio armenskog princa Beshkena II., da napadne klanove Kara Koyunlu u [[Sjunik]]u, a za njegovu pobjedu dodijelio mu je Lori pod uvjetima vazala. Godine 1440., Aleksandar je odbio platiti danak [[Džahan-šah]]u iz Kara Kouynlu, pa je on upao u Gruziju s 20 000 vojnika i uništio grad [[Samshvilde]] i opljačkao glavni grad Tbilisi . Izmasakrirao je tisuće kršćana, izrekao tešku odštetu za Gruziju i vratio se u [[Tabriz]].

Kako bi smanjio moć često pobunjene aristokracije, imenovao je svoje sinove - Vahtanga, Dmitra i Đure - za svoje suvladare u Kahetiji, Imeretiji i Kartliji. To se, međutim, pokazalo čak opasnim za integritet kraljevstva, i krhko jedinstvo koje je čuvao Aleksandar uskoro će nestati pod njegovim sinovima. Iz tog se razloga za Aleksandra Velikog često tvrdi da je dezintegrirao Gruziju, te da ne zaslužuje njegov epitet "Veliki" koji mu je dodijelio njegov narod<ref>Ronald Grigor Suny, The Making of the Georgian Nation: 2. izdanje (prosinac1994.), Indiana University Press, ISBN 0-253-20915-3</ref>. Međutim, ovaj naziv potječe iz njegova vremena, a kao što moderni gruzijski povjesničar Ivan Džavahišvili pretpostavlja, moglo bi biti povezani s velikim projektima obnove koje je pokrenuo kralj i njegovim početnim uspjehom u borbi s turkmenskim nomadima<ref>Ivane Džavahišvili, The History of the Georgian Nation, vol. 3 (1982.), Tbilisi State University Press, str. 243, (na gruzijskom)</ref>.

Shrvan zemaljskim nevoljama svog kraljevstva, Aleksandar je abdicirao s prijestolja 1442. godine i povukao se u samostan pod monaškim imenom Atanazije.

== Brakovi i djeca ==
Oženio se oko 1411. s Dulanduhtom, kćerkom Beškena II. iz dinastije Orbeliani, s kojom je dobio dva sina:
* [[Vahtang IV.]], kralj Gruzije
* Kći (oko 1411. - oko 1438.) koja se udala 1425. godine za cara [[Ivan IV. Komenn|Ivana IV. Komnena]]<ref>[https://en.wikipedia.org/wiki/Toumanoff,_Cyril Toumanoff, Cyril] (1949. – 51.), "The Fifteenth-Century Bagratids and the Institution of Collegial Sovereignty in Georgia", Traditio 7: 181-3. (eng.)</ref>
* Dmitar (oko 1413. - 1453.), suvladar u Imeretiji; otac [[Konstantin II. Gruzijski|Konstantina II.]]

Aleksandrov drugi brak s Tamarom (umrla nakon 1441.), kćerkom princa [[Aleksandar I. od Imeretije|Aleksandra I. od Imeretije]] , sklopljen je 1414. godine. Njihova su djeca bila:
* [[Đuro VIII. Gruzijski|Đuro VIII.]], prvi kralj neovisne Kahetije
* David , katolikos-patrijarh Gruzije, posvećen 1426. godine.
* Zaal (rođen oko 1428. - umro nakon 1442.), Aleksandrov peti sin, šesto i posljednje dijete. Otac ga je 1433. godine učinio su-kraljem.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Kraljevi ujedinjene Gruzije}}
[[Kategorija:Bagrationi]]
[[Kategorija:Kraljevi Gruzije]]

Aleksandar I. Gruzijski - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica