WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-14T01:34:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Žarko Muljačić
| slika =
| veličina = 200px
| opis slike =
| pseudonim =
| rođenje = [[2. listopada]] [[1922.]]
| smrt = [[6. kolovoza]] [[2009.]]
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| poznat_po =
| zanimanje = [[filolog]], [[romanist]]
}}
'''Žarko Muljačić''' ([[Split]], [[2. listopada]] [[1922.]] – [[Zagreb]], [[6. kolovoza]] [[2009.]]) [[Hrvati|hrvatski]] [[filolog]], hrvatski i [[Njemačka|njemački]] sveučilišni profesor te talijanski akademik.

== Životopis ==
=== Obrazovanje ===
Osnovnu školu i Realnu gimnaziju završio je u Splitu<ref name=HAZU>http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/z_muljacic Žarko Muljačić, dopisni član HAZU, pristupljeno 6. siječnja 2015.</ref>. Diplomirao je romanistiku na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] [[1947.]], gdje su mu profesori bili akademici [[Petar Skok]] i [[Mirko Deanović]]. Na istom fakultetu je, pod Deanovićevim vodstvom obranio [[1955.]] doktorsku disertaciju ''[[Tomo Basiljević (prosvjetitelj)|Tomo Basiljević-Bassegli]], predstavnik prosvjećenja u Dubrovniku''.

=== Radni početci ===
Od 1947. do [[1950.]] radio je kao srednjoškolski profesor u Splitu i [[Pula|Puli]]<ref name=FFZg>August Kovačec, „Žarko Muljačić 2.X.1922.-6.VIII.2009. In memoriam“, ''Filologija'' 53, 2009, str. 117—124</ref>. Bio je arhivist [[Državni arhiv u Dubrovniku|Državnog arhiva]] u [[Dubrovnik]]u od 1950. do [[1953.]] Prikupljao je građu o hrvatsko-talijanskim i hrvatsko-francuskim književnim vezama u XVIII. i XIX. stoljeću, što je iskoristio za studije o prosvjetiteljstvu u Dalmaciji i ulozi [[Alberto Fortis|Alberta Fortisa]]. Usredotočio se na proučavanje oporuka iz 1348. i drugih srednjovjekovnih [[Latinski jezik|latinskih]], mletačkih i slavenskih dokumenata u kojima su zabilježeni tragovi dubrovačkoga romanskog govora, zapravo labeatskog narječja [[Dalmatski jezik|dalmatskoga]], izumrloga u XV. stoljeću.

Istodobno se upoznao sa [[strukturalzam|strukturalizmom]], koji je postao jednim od temelja njegove filološke analize. U tom sklopu bio je sklon binarizmu, davši na toj osnovi znatan prinos i romanistici i općenito istraživanjima jezične tipologije, osobito u radovima o klasifikaciji romanskih jezika.

=== Sveučilišna karijera ===
Na Sveučilištu u Zagrebu počeo je raditi 1953., kao asistent na Odsjeku za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta<ref name=FFZg />. U sklopu istog Sveučilišta premješten je [[1956.]] na novoosnovani [[Filozofski fakultet u Zadru]]<ref name=FFZg />, kojemu je bio jedan od osnivača i gdje je predavao talijansku, romansku i opću lingvistiku. Za docenta je izabran 1956., habilitirao se [[1960.]] radom ''Dalmatski elementi u mletački pisanim dubrovačkim dokumentima XIV stoljeća. Prilog raguzejskoj dijakronoj fonologiji i dalmatsko-mletačkoj konvergenciji''<ref name=HAZU />, za izvanrednog profesora izabran je [[1961.]], a za redovitoga [[1965.]] – [[1972.]]<ref name=HAZU />. Dekan tog fakulteta bio je [[1964.]] – [[1966.]]<ref name=HAZU />

Prešao je [[1973.]] na [[Berlinsko slobodno sveučilište]] (Freie Universität Berlin), gdje je do umirovljenja [[1988.]] predavao [[talijanski jezik|talijanski]], [[francuski jezik|francuski]] i poredbenu romanistiku.

Objavio je više knjiga, oko 400 znanstvenih priloga, te je sudjelovao s izlaganjima na više od 200 znanstvenih skupova<ref name=HAZU />. Ukupna njegova bibliografija iznosi više od 800 jedinica<ref name=FFZg />.

Važni su njegovi radovi s područja [[fonetika|fonetike]] i [[fonologija|fonologije]], [[morfologija|morfologije]], [[etimologija|etimologije]], klasifikacije romanskih jezika, [[dijalekt]]ologije, [[socioloingvistika|sociolingvistike]], jezičnih kontakata, [[dalmatski jezik|dalmatistike]], [[jezik|jezičnih]] [[manjina]], [[kultura]]lne i [[književnos|književne]] [[povijest|povjesnice]]<ref name=FFZg />.

Bio je dopisni član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske, odnosno Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] od [[1977.]], član talijanske jezikoslovne firentinske [[Accademia della Crusca|Accademije della Crusca]] od [[1989.]], te nacionalne talijanske rimske [[Accademia dei Lincei|Accademije dei Lincei]] od [[1996.]]. U svoje redove su ga primili i Società di Linguistica italiana (Rim), Societas Linguistica Europea ([[Amsterdam]]), Société de Linguistique Romane ([[Strasbourg]]), Società Italiana di Glottologia ([[Pisa]]) i dr.

=== Priznanja ===
Sveučilište u [[Varšava|Warszawi]] dodijelilo mu je počasni doktorat ([[1958.]])<ref name=PL>[https://web.archive.org/web/20131022102044/http://www.uw.edu.pl/o_uw/historia/dhcuw.html Doktoraty Honoris Causa Unyversiteta Warszawskiego, pristupljeno 5. siječnja 2015]</ref>

=== Odlikovanja ===
* Commendatore dell'Ordine al Merito della Republica Italiana (1971.)<ref name="IzDubP">Muljačić, Žarko; ''Iz dubrovačke prošlosti'', Matica hrvatska, zagreb., 2006., {{ISBN|953-150-783-X}}, str. 307.</ref>
* Grande Ufficiale (I. Classe) dell'Ordine della Stella d'Italia (2004.)<ref>http://www.quirinale.it/elementi/DettaglioOnorificenze.aspx?decorato=217979 Muljačić, prof. Žarko, Grande Ufficiale dell'Ordine della Stella d'Italia</ref> .
*Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića (1999.)<ref name=HAZU />.

=== Nagrade ===
* Nagrada grada Zadra (1964.)
* Nagrada ''Božidar Adžija'' (1971.)
* Međunarodna nagrada ''Galileo Galilei'' (1983.)
* Nagrade ''Frano Čale'' za jezikoslovlje (2000.)<ref name="IzDubP"/>

== Važnija djela ==
* ''Uvod u studij talijanskog jezika i književnosti'', Zagreb, 1956.
* ''Tomo Basiljević-Baselji prestavnik prosvjećenja u Dubrovniku'', (primljeno na V skupu, 14. decembra 1956., Odeljenja literatura i jezika Srpske akademija nauka), Beograd: Naučno delo , 1958.
* „Dalmatski elementi u mletački pisanim dubrovačkim dokumentima XIV stoleća. Prilog raguzejskoj dijakronoj fonologiji i dalmatsko-mletačkoj konvergenciji“, ''Rad JAZU'', sv. 327, 1962.
* ''Fonologia generale e fonologia della lingua italiana'', Bologna: il Mulino, 1969. (prvo izdanje: ''Opća fonologija i fonologija suvremenoga talijanskog jezika'', Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, 1964; drugo prerađeno i prošireno hrvatsko izdanje: ''Opća fonologija i fonologija suvremenog talijanskog jezika'', Zagreb: Školska knjiga, 1972.)
* ''Introduzione allo studio della lingua italiana'', Torino: Einaudi, 1971.
* ''Dalmate'', u: Pierre Bec, ''Manuel pratique de philologie romane'', tome II, Paris: Picard, 1971.
* ''Fonologia della lingua italiana'', Bologna: il Mulino, 1972.
* „Genetički, tipološki i standardološki kriteriji u klasifikaciji romanskih jezika“, u: ''Radovi. Razdio lingvističko-filološki'', Zadar: Filozofski fakultet, 1972.
* ''Fonologia generale'', Bologna: il Mulino, 1973.
* ''Fonología general: revisión crítica de las nuevas corrientes fonológicas'', (preveo i dopunio bibliografiju Eduard Feliu), Barcelona: Laia, , 1974. (II izdanje: 1982.)
* ''Scaffale italiano. Avviamento bibliografico allo studio della lingua italiana'', Firenze: La Nuova Italia, , 1991.
* ''Putovanja Alberta Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji, 1765-1791'', Split: Književni krug, 1996.
* ''L’italiano e le sue varietà linguistiche'', (urednik), Aarau: Verlag für deutsch-italianische Studien Sauerländer, 1998.
* ''Das Dalmatische: Studien zu einer untergegangeren Sprache'', Köln: Böhlau, 2000.
* ''Problemi manjinskih jezika u romanskim državama u Europi'', Rijeka: Maveda, 2007.

== Bibliografija ==
*P. Galić i D. Gracin, „Žarko Muljačić : ordinario di lingua italiana nella facolta di lettere di Zara“, ''Aevum'' 47, Milano, 1973., str. 158.-160.
*''Romania et Slavia Adriatica. Festschrift für Žarko Muljačić'', uredili Günter Holtus i Johannes Kramer, Hamburg 1987.
*August Kovačec, „Žarko Muljačić 2.X.1922.-6.VIII.2009. In memoriam“, ''Filologija'' 53, 2009., str. 117.—124.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Mrva-biog }}

{{GLAVNIRASPORED:Muljačić, Žarko}}
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]]
[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Sveučilište u Zagrebu]]

Žarko Muljačić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica