WikiSysop: bnz

2022-03-22T09:52:40Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 22. ožujak 2022. u 09:52
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Štefanija Caratan'''-->'''~~Štefanija s. Alojzija Caratan''' ([[Višegrad]], [[8. veljače]] [[1905.]] - [[Granešina]] kod Zagreba, [[4. srpnja]] [[1995.]]),<ref name="slovo">[http://hrcak.srce.hr/file/22755 Slovo] Anica Nazor: ''In memoriam, nekrolog, Štefanija s. Alojzija Caratan'', br. 44-45-46 rujan 1996. (pristupljeno 26. studenoga 2016.)</ref> časna sestra [[Družba Kćeri Božje ljubavi\|Družbe Kćeri Božje ljubavi]], znanstvenica,<ref name="svjetlo riječi">[http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/2518/reportaze/i-nakon-toliko-godina-hvala-ocima-franjevcima-bosne-srebrene Svjetlo riječi] S. Slavica Buljan: ''I nakon toliko godina, hvala ocima franjevcima Bosne Srebrene'', 8. travnja 2016. (pristupljeno 26. studenoga 2016.)</ref> knjižničarka [[Staroslavenski institut\|Staroslavenskoga instituta]] u Zagrebu, [[crkveno školstvo\|učiteljica]] u crkvenim školama, [[crkvena povijest\|crkvena povjesničarka]].		Štefanija s. Alojzija Caratan''' ([[Višegrad]], [[8. veljače]] [[1905.]] - [[Granešina]] kod Zagreba, [[4. srpnja]] [[1995.]]),<ref name="slovo">[http://hrcak.srce.hr/file/22755 Slovo] Anica Nazor: ''In memoriam, nekrolog, Štefanija s. Alojzija Caratan'', br. 44-45-46 rujan 1996. (pristupljeno 26. studenoga 2016.)</ref> časna sestra [[Družba Kćeri Božje ljubavi\|Družbe Kćeri Božje ljubavi]], znanstvenica,<ref name="svjetlo riječi">[http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/2518/reportaze/i-nakon-toliko-godina-hvala-ocima-franjevcima-bosne-srebrene Svjetlo riječi] S. Slavica Buljan: ''I nakon toliko godina, hvala ocima franjevcima Bosne Srebrene'', 8. travnja 2016. (pristupljeno 26. studenoga 2016.)</ref> knjižničarka [[Staroslavenski institut\|Staroslavenskoga instituta]] u Zagrebu, [[crkveno školstvo\|učiteljica]] u crkvenim školama, [[crkvena povijest\|crkvena povjesničarka]].

	== Životopis ==		== Životopis ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-25T01:08:39Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Štefanija s. Alojzija Caratan''' ([[Višegrad]], [[8. veljače]] [[1905.]] - [[Granešina]] kod Zagreba, [[4. srpnja]] [[1995.]]),<ref name="slovo">[http://hrcak.srce.hr/file/22755 Slovo] Anica Nazor: ''In memoriam, nekrolog, Štefanija s. Alojzija Caratan'', br. 44-45-46 rujan 1996. (pristupljeno 26. studenoga 2016.)</ref> časna sestra [[Družba Kćeri Božje ljubavi|Družbe Kćeri Božje ljubavi]], znanstvenica,<ref name="svjetlo riječi">[http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/2518/reportaze/i-nakon-toliko-godina-hvala-ocima-franjevcima-bosne-srebrene Svjetlo riječi] S. Slavica Buljan: ''I nakon toliko godina, hvala ocima franjevcima Bosne Srebrene'', 8. travnja 2016. (pristupljeno 26. studenoga 2016.)</ref> knjižničarka [[Staroslavenski institut|Staroslavenskoga instituta]] u Zagrebu, [[crkveno školstvo|učiteljica]] u crkvenim školama, [[crkvena povijest|crkvena povjesničarka]].

== Životopis ==
Rođena u Višegradu u uglednoj obitelji, od oca [[Jure Caratan|Jure]] i majke Antonije rođ. Crnić. Otac je bio pravnik i vrlo imućan čovjek.<ref name="GK"/> Privatnu učiteljsku školu završila u Zavodu sv. Josipa u Sarajevu. Radila kao učiteljica na OŠ u Zavodu sv. Josipa i Zavodu sv. Augustina, u Građanskoj školi u Zavodu sv. Josipa. 1927. odlučila se za redovnički život, uzela ime sestra Alojzija te 1932. položija doživotne zavjete. Potom studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu XV. grupu znanosti te jednu godinu na Fakultetu u Beču. Naučila njemački. Bila ravnateljicom osnovne škole i građanske škole te nastavnica u privatnoj ženskoj učiteljskoj školi.<ref name="slovo"/>

1937. godine bila je ravnateljica [[Zavod sv. Josipa u Sarajevu|Zavoda sv. Josipa]] u Sarajevu.<ref name="svjetlo riječi"/> Od 1938. radi u Građanskoj školi u [[Zavod Kraljice sv. Krunice u Tuzli|Zavodu Kraljice sv. Krunice]] u Tuzli. Predratne godine radi u Domaćinskoj učiteljskoj školi Kola domaćica u Zagrebu. Uskoro se vratila u Tuzlu gdje je radila sve do 25. svibnja 1945. kad je uredbom Ministarstva prosvjete Narodne vlade BiH ukinute sve privatne škole u BiH. S Rozalijom s. Boženom Mutić pripremala je školsku dokumentaciju radi pripmopredaje vlastima.<ref name="slovo"/> Poslije rata časne sestre te Družbe bile su izložene progonima. Već 1945. bile su zatvorene sestre koje su bile prosvjetne radnice, upravo one koje su od 1882. do 1945. opismenjavale i visoko obrazovale djecu i mladež Bosne i Hercegovine, pa i šire. Među zatvorenima je bila s. Alojzija. Osuđene sestre tamnovale su u Sarajevu, Zenici i Stocu, radeći teške poslove na [[prisilni rad|prisilnom radu]]. <ref name="svjetlo riječi"/>

S. Alojzija je tamnovala na nekom zatvorskom potkrovlju u Albaharijevoj ulici, čak i usred jake zime. Otac ju je bezuspješno pokušao preko nekog političkog komesara osloboditi. Ukupno je provela 14 mjeseci zatvora u Sarajevu i u Zenici.<ref name="GK">[https://issuu.com/glaskonc/docs/feljton_2009_19 Glas Koncila broj 19, 10. svibnja 2009.] Slavica Buljan: ''Feljton Redovnice Kćeri Božje ljubavi u komunističkim zatvorima'' (pristupljeno 26. studenoga 2016.)</ref>
Godine 1949. novi je progon usljedio. Strašno komunističko progonstvo redovnica u Bosni i Hercegovini. U roku od 24 sata Sestre Kćeri Božje ljubavi morale su napustiti samostane u Sarajevu: Zavod sv. Josipa i Zavod sv. Augustina te Antunovac na Ilidži i samostan Betanija u Slatini kraj Sarajeva. Po naredbi crvene vlasti morale su skinuti i redovničko odijelo. Sestrama je svagdje i sve oduzeto, samo im groblja nisu dirali. Veliku su pomoć proganjanim časnim sestrama pružili franjevci [[Bosna Srebrena|Bosne Srebrene]]. S. Alojzija napisala je u knjizi [[Provincija Božje providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi|Provincija Božje providnosti]] Družbe Kćeri Božje ljubavi 1882-1982. (Zagreb-Split 1882, str. 194) s dr. [[Božena Mutić|Boženom Mutić]] iz Vareša, geologinjom-mineraloginjom: "Nikada Kćeri Božje ljubavi neće zaboraviti svestranu bratsku pomoć koju su im franjevci provincije 'Bosne Srebrene' pružili u tim teškim danima i godinama."<ref name="svjetlo riječi"/>

1949. radi u Zagrebu u Oglasnom zavodu, pa u Staroslavenskom institutu sve do umirovljenja 1973. godine. 1983. vratila se u samostan Presvetoga Trojstva u Sarajevo.<ref name="slovo"/>

Poslije zatvora otišla je u Zagreb te se zaposlila na Staroslavenskom institutu, gdje je uredila i katalogizirala knjižnicu. Nikad nije htjela pričati o zatvorskim danima.<ref name="GK"/>
Istraživala dokumentaciju u Matici Družbe te je radila na povijesti svoje Provincije. Prikupljala statističke podatke o Provinciji Božje Providnosti svoje Družbe. Surađivala s Kršćanskom sadašnjosti na Rječniku biblijske teologije te sa zbornikom Kačić. Radeći s Časoslovom naroda Božjega. 1972. lektorirala i korigirala prijevode biblijskih tekstova. Sudjelovala u izradi postkoncilskih Konstitucija i Direktorija Družbe Provincije Božje Providnosti. Delegatkinja na generalnim i provincijskim [[kapitul]]ima. Mnogo se angažirala na raspačavanju faksimiliranog izdanja [[Hrvojev misal|Hrvojeva misala]]. Ekscerpirala hrvatskoglagoljske izvore za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije.<ref name="slovo"/>
Pokopana je u Granešini kod Zagreba.<ref name="GK"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Caratan, Štefanija}}
[[Kategorija:Rimokatolička Crkva u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Crkveno školstvo]]
[[Kategorija:Knjižničarstvo]]
[[Kategorija:Hrvatski kulturni djelatnici iz Bosne i Hercegovine]]
[[Kategorija:Životopisi, Višegrad]]
[[Kategorija:Crkveni povjesničari]]

Štefanija Caratan - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica