WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-05-29T12:31:40Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 29. svibanj 2025. u 12:31
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Đuro Vilović'''-->~~[[Datoteka:Vilovic.1923..jpg\|300px\|minijatura\|desno\|Vilovićeva knjiga ''Međimurje iz 1923. god.'']]		[[Datoteka:Vilovic.1923..jpg\|300px\|minijatura\|desno\|Vilovićeva knjiga ''Međimurje iz 1923. god.'']]
	'''Đuro Vilović''' ([[Brela]], [[1889.]] – [[Bjelovar]], [[1958.]]), hrvatski [[književnik]]. Ekstremni [[Jugoslavenstvo\|jugoslavenski nacionalist]], član [[ORJUNA\|Orjune]] i za vrijeme II. svjetskog rata, [[Četnici\|četnik]].		'''Đuro Vilović''' ([[Brela]], [[1889.]] – [[Bjelovar]], [[1958.]]), hrvatski [[književnik]]. Ekstremni [[Jugoslavenstvo\|jugoslavenski nacionalist]], član [[ORJUNA\|Orjune]] i za vrijeme II. svjetskog rata, [[Četnici\|četnik]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-02T23:15:02Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Vilovic.1923..jpg|300px|minijatura|desno|Vilovićeva knjiga ''Međimurje iz 1923. god.'']]
'''Đuro Vilović''' ([[Brela]], [[1889.]] – [[Bjelovar]], [[1958.]]), hrvatski [[književnik]]. Ekstremni [[Jugoslavenstvo|jugoslavenski nacionalist]], član [[ORJUNA|Orjune]] i za vrijeme II. svjetskog rata, [[Četnici|četnik]].

== Životopis ==

Đuro Vilović je rođen u [[Brela|Brelima]]. Studij katoličke teologije pohađao je u Zadru, te je 1913. zaređen za svećenika. Nakon zaređenja odlazi u Beč na studij filozofije.
Nakon povratka u Hrvatsku službuje u [[Dekanovec|Dekanovcu]] u Međimurju, s kojom će se životnom sredinom nježno poistovijetiti. Kasnije piše “''Ta mi je zemlja postala bliza, i topla mi posta ta zemlja, u kojoj gusto i bujno cvatu ljubice, a žene govore nekim romonom i šaptom, kojim romone naši lijepi, mladi glagolaši uz more. Tu kao da sam se sreo s jezikom naših primorskih nedjelja i ranih jutara.''” Već 1918. godine napisao je tu roman s tematikom ljubavnog života mladog kapelana, koja će pod naslovom "Međimurje - ispovijest jednoga sutona" biti objavljena u Bjelovaru 1923. godine. Sklonost ženama će ga ubrzo i odbiti od svećeničkog zvanja, nakon što je pokazao simpatije tadašnjem tzv. reformnom pokretu katoličkih svećenika koji je, između ostaloga, zahtijevao da se svećenicima dopusti ženidbu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=158265|title=Reformni pokret dijela nižega katoličkog svećenstva u Hrvatskoj (1919—1924. god.)|author=Zlatko Matijević|publisher=Povijesni prilozi, Vol. 8 No. 8, 1989.|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref>

Nekadašnji pravaš i hrvatski nacionalist, postao je nacionalnim [[renegat]]om, nekako u vrijeme kada se odlučio oženiti pravoslavnom Srpkinjom iz okolice Bjelovara. Nakon što ga je [[Srpska pravoslavna crkva]] odbila, odlučio je postati protestant - možda samo zato da bi se 1919. godine mogao zaposliti kao nastavnik u protestantskoj školi u [[Stara Pazova|Staroj Pazovi]] - te počeo pisati pripovjetke i romane u kojima je vrlo kritizirao katoličko svećenstvo i Katoličku crkvu u cjelini.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=37139|title=VILOVIĆ’S CONFLICT WITH RELIGION, THE CHURCH AND HIS PEOPLE|author=Ivan J. Bošković|publisher=Crkva u svijetu : Crkva u svijetu, Vol. 41 No. 3, 2006.|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref>

1930. godine u Zagrebu osniva s još nekoliko novinara izdavačku udrugu [[BINOZA]] (BIblioteka NOvinarske ZAdruge), koja je izdala značajan broj knjiga, među kojima i neke Vilovićeve.<ref>{{Citiranje weba|url=https://knjiga.hr/izdavac/binoza/|title=Binoza|publisher=Knjiga.hr|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref>

Makar je demonstrativno raskrstio s hrvatstvom, djelo Đure Vilovića ostalo je neraskidivo vezanu uz Hrvatsku i njen kulturni prostor.<ref>{{Citiranje weba|url=https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/od-katolickog-svecenika-i-pravasa-do-cetnika-antiklerikalca-i-erotomana-procitajte-nevjerojatnu-pricu-o-duri-vilovicu-iz-brela-kojeg-je-vrtoglavi-niz-drama-doveo-do-staba-draze-mihajlovica-565660|title=Od katoličkog svećenika i pravaša do četnika, antiklerikalca i erotomana: pročitajte nevjerojatnu priču o Đuri Viloviću iz Brela kojeg je vrtoglavi niz drama doveo do štaba Draže Mihajlovića|author=Davor Krile|date=16. rujna 2018.|publisher=Slobodna Dalmacija|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://kdpinklec.com/cvileki/|title=Cvileki|publisher=Kazališna družina Pinklec|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref>

Kraj 1930-ih godina dočekuje Đuro Vilović kao jedan od nesumnjivo najčitanijih i najcjenjenijih hrvatskih pisaca.

Nakon što je više godina ponovio živio u Beogradu, 1938/39. godine je završio vilu u Brelima kod Makarske, te je sve više živio i radio u Splitu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://mvinfo.hr/clanak/gordana-vilovic-moj-stric-euro-politicki-je-lose-prosudjivao|title=Gordana Vilović : Moj stric Ðuro politički je loše prosuđivao|author=Branka Primorac|date=17. svibnja 2010.|publisher=Moderna vremena|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref>

Tijekom II. svjetskog rata prišao je [[četnici|četničkomu pokretu.]] Nakon što 1941. god. posve napušta Zagreb i odlazi u Split koji je bio pripojen Italiji - moguće stoga što je računao da bi kao [[Slobodno zidarstvo|mason]] mogao u Zagrebu imati nevolja s Ustašama i Nijemcima<ref>Ivan J. Bošković, op. cit.</ref> - 1942. godine Đuro Vilović počinje u Splitu pisati za četnička glasila, te ondje od listopada 1942. god. uređuje časopis ''Krik iz jama'' u kojem govori o 600.000 Srba koje da su [[ustaše]] pobacale u jame na području NDH. Potom se u ožujku 1943. godine pridružuje samom [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draži Mihailoviću]] u Srbiji. Na sastanak s Dražom Mihailovićem Đuro Vilović i nekolicina drugih orjunaša iz Splita lete talijanskim vojnim avionom.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.jutarnji.hr/vijesti/boze-zar-smo-se-tako-malo-promijenili-2123517|title=Bože, zar smo se tako malo promijenili?!|author=Jurica Pavičić|date=21. kolovoz 2010.|publisher=Jutranji list|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref> Ostaje Vilović djelovati u propagandnom odjelu četničke vrhovne komande<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.ips.ac.rs/wp-content/uploads/2018/05/PR-35-1_2013-15.pdf|title=Dr Nikola Žutić,“Đuro Vilović od župnika do četnika”, Institut za savremenu istoriju, 2012., Beograd, 285 stranica (prezentacija knjige)|author=Momčilo Subotić|date=13. travnja 2021.|publisher=Politička revija, br. 1/2013|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref> gdje blisko surađuje sa [[Stevan Moljević|Stevanom Moljevićem]], urednikom četničkog časopisa "Ravna Gora".<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/optuznica.pdf|title=Otužnica protiv Mihailovića i ostalih|author=Miloš Minić (Vojno tužiteljstvo Jugoslavenske armije)|date=10. rujna 1946.|language=srpski|publisher=Helskinki.org|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref> U četničkim publikacijama objavljuje pod pseudonimom Ljubiša Petrović,<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:465787-gresnik-knez-pavle|title=Grešnik knez Pavle!|author=Nikola Žutić|date=27. studenog 2013.|language=srpski|publisher=Novosti.rs|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref> te osobito piše protiv svake hrvatske politike - ne samo ustaške, nego i one [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke,]] te one koju vode tadašnji [[Komunistička partija Hrvatske|hrvatski komunisti]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://jadovno.com/arhiva/intervjui-reportaze-2/articles/dr-niklola-zhuti-chetnichki-liberalizam-i-antinacizam-u-dalmacii-1922-1945.html|title=Četnički liberalizam i antinacizam u Dalmaciji 1922-1945.|author=Nikola Žutić|language=srpski|publisher=Jadovno|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref> Pod imenom "Ljubiša Petrović" objavljena mu je 1943. godine u [[Pittsburgh, Pennsylvania|Pittsburgu]] knjižica (79 stranica) "Tajni plan Velikohrvatske ideje i njene ekspanzije: dokumenat mračne megalomanije jednog narodića" (izdanje Slobodne srpske planine 1943 godine, štampa Amerikanskog srbobrana).<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.sanu.ac.rs/wp-content/uploads/2018/08/biblioteka-Srpska-knjizevnost-u-emigraciji-1941-1991_bibliografija.pdf|title=Bibliografija Srpska književnost u emigraciji, 1941- 1991|author=Liljana Vasić|date=13. travnja 2021.|language=srpski|publisher=Srpska akademija nauka i umetnosti|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref> Otvoreno velikosrpska [[Srpska radikalna stranka]] objavila je 2011. godine tu Vilovićevu knjižicu pod novim naslovom "Bastardija Hrvatstva" (priredio [[Nikola Žutić]], koji je napisao opširni predgovor od 40 stranica, recenzenti [[Vojislav Šešelj]] i [[Momčilo Subotić]]). U knjižici Vilović svojim srpskim čitateljima s neskrivenom [[Antihrvatstvo|antihrvatskom]] mržnjom govori primjerice o "''strašnim i mračnim hrvatskim masama''" nezadovoljnim stvaranjem [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]], koje će "''mračne mase''" rado primiti "''najcrnje ropstvo mađarsko i tursko, čaki i cigansko, ako hoćete, samo ne srpsko''"; te nastavlja o "''sasvim nastranom i bolesnom, ali velikom očaju hrvatskih seljačkih masa''" koje [[Stjepan Radić|Radićev]] poklič "Vjera u Boga i seljačka sloga!" odjednom "''dira u živac''" i potiče ih "''u gomilu''", te se "''Radićev pokret širi na sve strane kao kuga''".<ref>{{Citiranje weba|url=https://dokumen.tips/documents/dr-nikola-zutic-bastardija-hrvatstva.html|title=Bastardija Hrvatstva, str. 65|author=Ljubiša Petrović (Đudo Vilović)|date=2011.|language=srpski|publisher=Srpska radikalna stranka|accessdate=14. travnja 2021}}</ref>

S Đurom Vilovićem je u četnike krenuo i njegov sin jedinac Vojko, student medicine. Vojko Vilović će s četnicima, tj. [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|Dobrovoljačkom antikomunističkom milicijom]] - ali u talijanskoj uniformi - doći i do Brela, gdje je bio ljetnikovac obitelji Vilović. U četničkim će redovima Vojko Vilović i poginuti ili umrijeti.<ref>{{Citiranje weba|url=http://zupa-brela.com/wp-content/uploads/2015/12/Kamen9.pdf|title=PICUKARE GJURE VILOVIĆA|author=Ozren Žamić|date=travanj 2011|publisher=Kamen Života|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref>

Đuro Vilović je godinama dopunjavao svoj rukopis ''Krvava crkva'', s podnaslovom ''Hrvatski popovi i fratri u raspadu Jugoslavije i u pokoljima Srba'', kojega je naposljetku objavila tek [[Srpska radikalna stranka]] 2009. godine.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.srpskaradikalnastranka.org.rs/lat/vesti/krvava-crkva.html|title=Krvava crkva, prezentacija knjige|author=Slobodan Jarčević|date=27. kolovoza 2009.|language=srpski|publisher=Srpska radikalna stranka|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref> U tom djelu je Vilović zastupao radikalno jugoslavenstvo i srpstvo. Kao pobornik teze da hrvatski narod zapravo ne postoji, u knjizi "Krvava crkva" prema osobnom iskustvu govori o rijetkim Hrvatima svojega doba koji su poput njega odlučili postati Srbima: „''Tih je Hrvata bilo malo tek toliko da se može reći da ih je – ipak bilo. Ti su se Hrvati već toga dana konačno i definitivno pretopili u Srbe, jer ih je srpska duša i svest i borbenost srknula, kao što srče veća kaplja sitne kapljice vode. Od toga dana ti Hrvati više u sebi ne mogu ništa da pronađu hrvatsko osim jednog bezgraničnog bola i isto takva stida što im je sudbina udesila, da se rode pod hrvatskim imenom''.”<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=334488|title=Dva srpska povjesničara o Stepincu Povodom knjige Ljubodrag Dimić, Nikola Žutić, Alojzije Stepinac – država, crkva, nadbiskup (1934-1941) (Beograd: „Filip Višnjić”, 2017), 456 str.|author=Jure Krišto|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 51 No. 3, 2019.|accessdate=5. travnja 2021.}}</ref>

1946. osuđen je Đuro Vilović na 7 godina zatvora. Makar je u zatvoru pisao ekavicom i ćirilicom (nerijetko na toaletnom papiru), s vremenom mu je postalo jasno da ga drugi četnici u zatvoru ne prihvaćaju kao Srbina, dapače da ga preziru kao Hrvata. U njegovoj ćeliji je bio i jedan pravoslavni svećenik, ali s njime Vilović nije htio razgovarati: kao što je prezirao katoličke svećenike, Vilović je prezirao i pravoslavne. Nakon izdržane kazne živio je u [[Bjelovar]]u, na imanju svoje supruge.<ref>Ivan J. Bošković, op. cit.</ref> Navodno je posljednje godine proveo u teškoj depresiji, žaleći zbog gubitka sina, i svega drugoga što je izgubio pristupajući četnicima.<ref>Jurica Pavičić, op. cit.</ref>

Dugo nakon njegove smrti je pronađen rukopis njegovog romana "Picukare", dovršen pred II. svjetski rat. U tom romanu napada Vilović dalmatinske pobožne žene, čija starinska pučka pobožnost prema Vilovićevoj viziji opterećuje taj dio Hrvatske i ispunja ga negativnošću. Roman je objavljen u Zagrebu 2010. godine.<ref>Jurica Pavičić, op. cit.</ref>

Izdavač njegove antikatoličke i antihrvatske knjige "Krvava crkva" mora 2009. godine sa žaljenjem konstatirati da je Đuro Vilović nesumnjivo uvršten u povijest kao hrvatski književnik, makar je Vilović sebe smatrao Srbinom i tvrdio da hrvatski narod uopće ne postoji:<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.srpskaradikalnastranka.org.rs/vesti/krvava-crkva.html|title=Krvava crkva, prezentacija|author=Slobodan Jarčević|date=25. kolovoza 2009.|language=srpski|publisher=Srpska radikalna stranka|accessdate=13. travnja 2021.}}</ref> naime je Vilović s uvjerenjem ponavljao, da postoje samo Srbi i Slovenci, a da je Zagreb pun potomaka neslavenskih došljaka iz raznih dijelova Europe koji govore o Hrvatskoj i deklariraju se kao Hrvati.<ref>Ivan J. Bošković, op. cit., str. 390</ref>

== Važnija djela ==

* Esteta, roman, prvo izdanje 1919.
* Zagaljeni životi, zbirka pripovjedaka, 1923.
* [http://katalog.nsk.hr/F/L53RKYNQ8RXMARYFTAP8QXV6RQTA8T7Y2BHKUDU95QH9XE1SB9-22749?func=full-set-set&set_number=020629&set_entry=000015&format=999 Mandorlato], zbirka pripovjedaka, 1924.
* Međimurje - ispovijest jednoga sutona, roman, 1923., i[https://www.goodreads.com/book/show/21528373-izabrana-djela zdano 1968. god. kod Matice Hrvatske]
* [https://www.superknjizara.hr/hr/hrvatski-sjever-i-jug-1930-djuro-vilovic-1 Hrvatski sjever i jug], zbirka pripovjedaka, Matica Hrvatska, 1930.
* [https://www.vecernji.hr/kultura/majstor-dusa-roman-koji-je-podijelio-hrvatsku-749274 Majstor duša], roman, prvo izdanje Binoza 1931.
* [http://katalog.nsk.hr/F/L53RKYNQ8RXMARYFTAP8QXV6RQTA8T7Y2BHKUDU95QH9XE1SB9-14511?func=find-e&request=pas+cvilek&find_scan_code=FIND_NAS&adjacent=N&x=0&y=0&filter_code_1=WLN&filter_request_1=&filter_code_2=WYR&filter_request_2=&filter_code_3=WYR&filter_request_3=&filter_code_4=WFM&filter_request_4=&filter_code_5=WSL&filter_request_5= Pas Cvilek, dječak Ivek i dudaš Martin], roman za mlade, Binoza, 1934.
* [http://katalog.nsk.hr/F/L53RKYNQ8RXMARYFTAP8QXV6RQTA8T7Y2BHKUDU95QH9XE1SB9-17055?func=full-set-set&set_number=020621&set_entry=000006&format=999 Dorica pleše], libreto za operu [[Krsto Odak|Krste Odaka]], 1934.
* [https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=281706 Tri sata: roman međimurskog prekreta], Binoza, 1935.
* [http://mjesec.ffzg.hr/webpac/?rm=results&show_full=1&f=PersonalName&v=Vilovi%E6%20%D0uro Zvono je oplakalo djevicu: roman barjaka Rajske Djeve Kraljice Hrvata], Binoza 1938.
*[https://www.srpskaradikalnastranka.org.rs/lat/izdavastvo/izdanja-drugih-autora/djuro-vilovic-krvava-crkva.html Krvava crkva], prvo izdanje Srpska radikalna stranka, 2009.
* [https://mvinfo.hr/knjiga/6324 Picukare], roman, prvo izdanje V.B.Z., 2010. (rukopis dovršen pred II. svjetski rat)
*

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64681 Đuro Vilović, Enciklopedija.hr]
*[http://www.mega-media.hr/od-katolickog-svecenika-i-pravasa-do-cetnika-duro-vilovic-iz-brela/ Od katoličkog svećenika i pravaša do četnika: Đuro Vilović iz Brela, Mega media]
*[https://www.jutarnji.hr/vijesti/boze-zar-smo-se-tako-malo-promijenili-2123517 Bože, zar smo se tako malo promijenili?!], Juratnji list, 21. kolovoz 2010.
*[https://www.ips.ac.rs/publications/djuro-vilovic-od-zupnika-do-cetnika/ Đuro Vilović - Od župnika do četnika], prikaz knjige Nikole Žutića iz 2012., Institut za političke studije Beograd, autor prikaza Momčilo Subotić

{{GLAVNIRASPORED:Vilović, Đuro}}
[[Kategorija:Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]

Đuro Vilović - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica