<?xml version="1.0"?>
<feed xmlns="http://www.w3.org/2005/Atom" xml:lang="hr">
	<id>https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=%C4%90ojleni</id>
	<title>Đojleni - Povijest promjena</title>
	<link rel="self" type="application/atom+xml" href="https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=%C4%90ojleni"/>
	<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=%C4%90ojleni&amp;action=history"/>
	<updated>2026-09-05T19:29:15Z</updated>
	<subtitle>Povijest promjena ove stranice na wikiju</subtitle>
	<generator>MediaWiki 1.42.3</generator>
	<entry>
		<id>https://enciklopedija.cc/index.php?title=%C4%90ojleni&amp;diff=788335&amp;oldid=prev</id>
		<title>Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 168 sati)</title>
		<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=%C4%90ojleni&amp;diff=788335&amp;oldid=prev"/>
		<updated>2026-08-16T06:29:04Z</updated>

		<summary type="html">&lt;p&gt;Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 168 sati)&lt;/p&gt;
&lt;p&gt;&lt;b&gt;Nova stranica&lt;/b&gt;&lt;/p&gt;&lt;div&gt;&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Đojleni&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; (također &amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;adžuvani&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;) naziv je koji se u izvorima iz prve polovice 19. stoljeća pojavljuje za mlade muškarce povezane s osmanskim dužnosnicima u [[Beograd]]u, među kojima su dokumentirani i mladići koji su za novac bili njihovi ljubavnici. Pojava je zabilježena u vrijeme postupnog osamostaljivanja [[Kneževina Srbija|Kneževine Srbije]] od [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]].&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Povjesničar, sociolog i pravnik Ivan Janković, koji je na temelju arhivske građe istraživao prostituciju i seksualnost u Beogradu u prvoj polovici 19. stoljeća, navodi da su imućniji i ugledniji Osmanlije držali srpske mladiće koje su nazivali &amp;#039;&amp;#039;adžuvanima&amp;#039;&amp;#039; ili &amp;#039;&amp;#039;đojlenima&amp;#039;&amp;#039; te da su oni služili za novac.&amp;lt;ref&amp;gt;Ivan Janković, [https://pescanik.net/lgbt-u-19-veku-u-srbiji/ „LGBT+ u 19. veku u Srbiji”], &amp;#039;&amp;#039;Peščanik&amp;#039;&amp;#039;, 9. svibnja 2017.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Naziv i značenje ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Riječ &amp;#039;&amp;#039;adžuvan&amp;#039;&amp;#039; zabilježena je i u djelu Abdulaha Škaljića &amp;#039;&amp;#039;Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku&amp;#039;&amp;#039; iz 1966. godine, gdje je definirana značenjima „mladić” i „ljubavnik”.&amp;lt;ref&amp;gt;Abdulah Škaljić, &amp;#039;&amp;#039;Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku&amp;#039;&amp;#039;, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 71.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Janković izraz &amp;#039;&amp;#039;đojle&amp;#039;&amp;#039; tumači kao „miljenik”, odnosno osobu koja je nekome draga. U dokumentima koje je proučavao pojavljuju se različiti nazivi za troškove njihova uzdržavanja, među kojima „djeci”, „đojlenima”, „daire djeci” i „đojle-egbi”.&amp;lt;ref&amp;gt;Ivan Janković, [https://pescanik.net/lgbt-u-19-veku-u-srbiji/ „LGBT+ u 19. veku u Srbiji”], &amp;#039;&amp;#039;Peščanik&amp;#039;&amp;#039;, 9. svibnja 2017.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Beogradski vezir i đojleni ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Prema Jankoviću, beogradski je vezir imao veći broj đojlena, a za njih se brinuo poseban službenik čiji je položaj bio usporediv s drugim višim službenicima vezirova kućanstva. Troškovi njihova uzdržavanja evidentirani su među izdacima vezanim uz vezira i njegovu svitu.&amp;lt;ref&amp;gt;Ivan Janković, [https://pescanik.net/lgbt-u-19-veku-u-srbiji/ „LGBT+ u 19. veku u Srbiji”], &amp;#039;&amp;#039;Peščanik&amp;#039;&amp;#039;, 9. svibnja 2017.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
U intervjuu za Radio Slobodna Europa Janković je ovu skupinu opisao kao vezirov „muški harem” te naveo da se postojanje takvih odnosa u tadašnjem Beogradu nije nužno skrivalo, iako su homoseksualni odnosi u kršćanskom dijelu stanovništva bili društveno i pravno stigmatizirani.&amp;lt;ref&amp;gt;Dušan Komarčević, [https://www.slobodnaevropa.org/a/intervju-ivan-jankovic/28672095.html „Janković: Život prostitutki na beogradskoj kaldrmi u 19. veku”], &amp;#039;&amp;#039;Radio Slobodna Evropa&amp;#039;&amp;#039;, 12. kolovoza 2017.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Prema dokumentu koji prenosi Janković, knez [[Miloš Obrenović]] jednom je tadašnjem beogradskom veziru Husein-paši prigovorio da noći provodi pijući i zabavljajući se sa svojim adžuvanima. Termin se pojavljuje i u jednom uvredljivom pismu upućenom [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuku Karadžiću]], u kojem se spominje Kosta, koji je navodno bio adžuvan sina beogradskog paše.&amp;lt;ref&amp;gt;Ivan Janković, [https://pescanik.net/lgbt-u-19-veku-u-srbiji/ „LGBT+ u 19. veku u Srbiji”], &amp;#039;&amp;#039;Peščanik&amp;#039;&amp;#039;, 9. svibnja 2017.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Dokumentirani slučajevi ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Janković navodi nekoliko arhivskih dokumenata koji upućuju na seksualne odnose između mladih muškaraca i osmanskih stanovnika Beograda. Godine 1829. jedna je udovica iz Zemuna od vlasti tražila da joj vrate sina Jovana, kojega je prethodno poslala u Beograd na trgovački nauk. Navela je da njezin sin boravi s Turcima danju i noću te da raspolaže znatnom količinom novca koji nije dobio od obitelji, zbog čega je sumnjala na seksualni odnos.&amp;lt;ref name=&amp;quot;Jankovic2017&amp;quot;&amp;gt;Ivan Janković, [https://pescanik.net/lgbt-u-19-veku-u-srbiji/ „LGBT+ u 19. veku u Srbiji”], &amp;#039;&amp;#039;Peščanik&amp;#039;&amp;#039;, 9. svibnja 2017.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Godine 1842. Đorđe Lazarević iz Smedereva optužen je da je bez putovnice došao u Beograd, družio se s Turcima te se, prema formulaciji tadašnjeg dokumenta, upuštao u „sodomsko bludosmešenije”.&amp;lt;ref name=&amp;quot;Jankovic2017&amp;quot;/&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
O tim je pojavama 2014. pisao i tjednik &amp;#039;&amp;#039;Vreme&amp;#039;&amp;#039; u prikazu Jankovićeve knjige, opisujući &amp;#039;&amp;#039;adžuvana&amp;#039;&amp;#039; ili &amp;#039;&amp;#039;đojlena&amp;#039;&amp;#039; kao „milosnika” te navodeći da je uz tu ulogu bio povezan element prostitucije.&amp;lt;ref&amp;gt;[https://vreme.com/kultura/prostitucija-u-srba-studija-slucaja/ „Prostitucija u Srba – studija slučaja”], &amp;#039;&amp;#039;Vreme&amp;#039;&amp;#039;, 19. veljače 2014.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Razlikovanje od drugih pojmova ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Đojlene i adžuvane ne treba poistovjećivati s &amp;#039;&amp;#039;adumima&amp;#039;&amp;#039; ili &amp;#039;&amp;#039;adumcima&amp;#039;&amp;#039;, odnosno eunusima koji su također bili dio osmanskih kućanstava i harema. Janković navodi da su se troškovi za eunuse u tadašnjim računima vodili zasebno.&amp;lt;ref name=&amp;quot;Jankovic2017&amp;quot;/&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Od đojlena su se razlikovali i [[köçek|čoček]]i (tur. &amp;#039;&amp;#039;köçek&amp;#039;&amp;#039;), mladi muški plesači koji su nastupali u ženskoj odjeći u gostionicama i na zabavama širom Osmanskog Carstva. Iako su nastupi čočeka često imali homoerotsku komponentu, riječ je o zasebnoj društvenoj i profesionalnoj pojavi.&amp;lt;ref name=&amp;quot;Jankovic2017&amp;quot;/&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Historiografija ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Najopsežniji suvremeni prikaz đojlena u Beogradu nalazi se u istraživanjima Ivana Jankovića. Njegova knjiga &amp;#039;&amp;#039;Kata Nesiba i komentari&amp;#039;&amp;#039;, nastala na temelju višegodišnjeg rada s arhivskom građom, prvi je put objavljena 2014., a dopunjeno izdanje objavila je Fabrika knjiga 2017. godine.&amp;lt;ref&amp;gt;Dušan Komarčević, [https://www.slobodnaevropa.org/a/intervju-ivan-jankovic/28672095.html „Janković: Život prostitutki na beogradskoj kaldrmi u 19. veku”], &amp;#039;&amp;#039;Radio Slobodna Evropa&amp;#039;&amp;#039;, 12. kolovoza 2017.&amp;lt;/ref&amp;gt;&amp;lt;ref&amp;gt;[https://www.fabrikaknjiga.co.rs/fabrika-knjiga-u-2017/ „Fabrika knjiga u 2017”], Fabrika knjiga.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Janković je zasebno istraživao i povijest prostitucije u Beogradu u znanstvenom radu „Obšte bludnice: prostitucija u Beogradu u prvoj polovini 19. veka”, objavljenom 2015. u časopisu &amp;#039;&amp;#039;Godišnjak za društvenu istoriju&amp;#039;&amp;#039;.&amp;lt;ref&amp;gt;[https://udi.rs/godisnjak/godisnjak-za-drustvenu-istoriju-god-xxii-sveska-2-2015/ Ivan Janković, „Obšte bludnice: prostitucija u Beogradu u prvoj polovini 19. veka”], &amp;#039;&amp;#039;Godišnjak za društvenu istoriju&amp;#039;&amp;#039;, XXII/2, 2015.&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Literatura ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
* Janković, Ivan; Mihajlović, Veljko: &amp;#039;&amp;#039;Kata Nesiba i komentari&amp;#039;&amp;#039;, Fabrika knjiga, Beograd, 2017., ISBN 978-86-7718-167-3.&lt;br /&gt;
* Škaljić, Abdulah: &amp;#039;&amp;#039;Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku&amp;#039;&amp;#039;, Svjetlost, Sarajevo, 1966.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Izvori ==&lt;/div&gt;</summary>
		<author><name>Bot1</name></author>
	</entry>
</feed>