WikiSysop: bnz

2022-03-18T08:14:54Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 18. ožujak 2022. u 08:14
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Émile Verhaeren'''-->'''~~Émile Verhaeren''' ([[Saint-Amand les Puers]], [[21. svibnja]] [[1855.]] - [[Rouen]], [[27. studenog]] [[1916.]]), [[Belgija\|belgijski]] pjesnik francuskog jezičnog izraza.		Émile Verhaeren''' ([[Saint-Amand les Puers]], [[21. svibnja]] [[1855.]] - [[Rouen]], [[27. studenog]] [[1916.]]), [[Belgija\|belgijski]] pjesnik francuskog jezičnog izraza.
	Verhaeren je pjesnik moderne civilizacije, rada i radnog čovječanstva. Jedan je od najvećih belgijskih pjesnika i preteča simbolizma u Belgiji. Već u prvim, [[naturalizam\|naturalistički]] obojenim [[pjesme\|pjesmama]] otkriva temperament neobuzdane žestine i divlju snagu izraza. Jedan je od osnivača časopisa ''La Jeune Belgique'' (hrv. mlada Belgija).<ref>Encyclopedia Britannica, ''Émile Verhaeren, Belgian poet'' http://www.britannica.com/biography/Emile-Verhaeren (pristupljeno 15. rujna 2015.)</ref>		Verhaeren je pjesnik moderne civilizacije, rada i radnog čovječanstva. Jedan je od najvećih belgijskih pjesnika i preteča simbolizma u Belgiji. Već u prvim, [[naturalizam\|naturalistički]] obojenim [[pjesme\|pjesmama]] otkriva temperament neobuzdane žestine i divlju snagu izraza. Jedan je od osnivača časopisa ''La Jeune Belgique'' (hrv. mlada Belgija).<ref>Encyclopedia Britannica, ''Émile Verhaeren, Belgian poet'' http://www.britannica.com/biography/Emile-Verhaeren (pristupljeno 15. rujna 2015.)</ref>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-28T11:55:33Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Émile Verhaeren''' ([[Saint-Amand les Puers]], [[21. svibnja]] [[1855.]] - [[Rouen]], [[27. studenog]] [[1916.]]), [[Belgija|belgijski]] pjesnik francuskog jezičnog izraza.
Verhaeren je pjesnik moderne civilizacije, rada i radnog čovječanstva. Jedan je od najvećih belgijskih pjesnika i preteča simbolizma u Belgiji. Već u prvim, [[naturalizam|naturalistički]] obojenim [[pjesme|pjesmama]] otkriva temperament neobuzdane žestine i divlju snagu izraza. Jedan je od osnivača časopisa ''La Jeune Belgique'' (hrv. mlada Belgija).<ref>Encyclopedia Britannica, ''Émile Verhaeren, Belgian poet'' http://www.britannica.com/biography/Emile-Verhaeren (pristupljeno 15. rujna 2015.)</ref>

== Životopis ==
[[Émile Verhaeren|Émile Verhaeren]] rođen je 21. svibnja 1855. u Saint-Amandu, nedaleko Anversa. Njegovi roditelji, Henri Verheren i Jeanne De Bock, bavili su se prodajom tkanina. Majčina sestra, Amélie, često ga je čuvala, a njoj je bila povjerena i briga za njegovo obrazovanje. Djetinjstvo je proveo u svom rodnom mjestu, malom industrijskom i poljoprivrednom selu. 1868. godine upisuje [[isusovci|isusovačku]] školu Sainte-Barbe à Grand, gdje sluša klasične predmete, a najviše interesa pokazuje prema romantičnim romanima. Profesori su ga opisivali kao učenika slobodna uma s provokantnim idejama. Srednju školu završava 1874. te se zapošljava u uljari svog ujaka. Ondje radi godinu dana te donosi odluku da računovodstvo i upravljanje ipak nije za njega. Upisuje studij prava na Sveučilištu u Louvainu. U studentskim danima surađuje na časopisu ˝La semaine des étudiants˝. 1875. godine nestaje njegova tetka koja će mu zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Sveučilište završava 1881. kao doktor prava te počinje stažirati kod Edmonda Picarda, književnika i suca ujedno angažiranog u politici. On ga podržava u pozivu pisca te zahvaljujući njegovog potpori, nakon odrađena svega dva odvjetnička slučaja, Verhaeren odlučuje da svoj život ipak želi posvetiti poeziji i književnosti. <ref>Franz Hellens, ''Émile Verhaeren'', Editions Pierre Seghers, Paris. 1953.</ref>

Počinje surađivati na časopisima ''La Jeune Belgique'' (koji se zalaže za parnasovski pristup umjetnosti) i ''L'art moderne'' osnivača Edomonda Picarda (koji zagovara istraživanje novih književnih formi). U tom razdoblju upoznaje slikare Jamesa Ensora i Théa Van Rysselberghea. 1883. godine objavljuje svoje prvo djelo ''Les Flamandes''.<ref>Monique Michel, ''Emile Verhaeren'', Collecetion dirigé par Daniel Blampain, Editions Labor – Bruxelles, 1985.</ref>

1888. ostaje bez roditelja te proživljava tešku duševnu krizu i gubi vjeru u Boga i razočaran je u katolički nauk. Odlučuje si pomoći putovanjem te posjećuje Španjolsku i Englesku gdje upoznaje brojna lica kao što su Coppée, Bourget, Huysmans, Mallarmé. Susret s [[Marta Massin|Martom Massin]], budućom suprugom, pomogao mu je da ponovno zavoli život i prikupi novu snagu za stvaranje, pisanje, djelovanje. U razdoblju od 1895. do 1896., Verhaeren je ponovno prihvaćen i aktivan u Bruxellesu i Parizu. Inspiriraju ga panorame velikih industrijskih gradova od željeza i čelika, slavi znanstveni progres i čovjeka budućnosti. Uz liriku pisao je i drame, pripovijetke te umjetničke kritike.<ref>Stefan Zweig, ''Émile Verhaeren - sa vie, son œuvre'', Paris, 1946.</ref>
[[Datoteka:Theo van Rysselberghe- A Reading by Emile Verhaeren.jpg|thumb]]
Zahvaljujući bogatom opusu, možemo zaključiti da je Verhaeren bio veliki radnik. Njegov pjesnički izraz je svjež i pomalo neuglađen, ali u sebi sadrži snažnu poruku. Nijedan pjesnik nakon [[Charles de Coster|Charlesa de Costera]] nije se belgijskom narodu obraćao tako izravno. Tri teme koje se isprepliću u Verhaerenovim djelima su Flandrija, snaga čovječanstva i romantična partnerska ljubav.<ref>Encyclopedia Britannica, ''Émile Verhaeren, Belgian poet'' http://www.britannica.com/biography/Emile-Verhaeren (pristupljeno 15. rujna 2015.)</ref>
Emile Verhaeren poginuo je 27. studenog 1916. u Rouenu pod kotačima vlaka.<ref>Franz Hellens, ''Émile Verhaeren'', Editions Pierre Seghers, Paris. 1953.</ref>

==Djela i motivi==
Djela [[Émile Verhaeren|Émila Verhaerena]] kritičari razvrstavaju na nekoliko razdoblja: parnasovski počeci u mladosti (1883-1886), nakon čega slijedi mračno razdoblje (1886-1891) povezano s moralnom krizom:
* ''Les Flamandes'' 1883. (hrv. ''Flamanke''), djelo koje slavi senzualnost Flamanaca,
* ''Les Moines'' 1886. (hrv. ''Redovnice''), u kojem progovara o mističnosti belgijske duše,
* ''Les Soirs'' 1886. (hrv. ''Večeri'')
* ''Les Débâcles'' 1888. (hrv. ''Porazi'')
* ''Les Flambeaux Noirs'' 1891. (hrv. ''Crne zublje'').

Zatim, u razdoblju kada se više okrenuo prema društvu i društvenim problemima od 1893. do 1896. Verhaeren realizira sljedeće zbirke poezije u kojima progovara o jadu urbanog, ali i seoskoga života:
* ''Les Campagnes hallucinées'' 1893. (hrv. ''Halucinantna polja'')
* ''Les Villes tentaculaires'' 1895. (hrv. ''Polipski gradovi'')
* ''Les Villages illusiores'' 1895. (''hrv. [[Varljiva sela|Varljiva sela]]''), koje karakterizira upotreba simbola, alegorija i hiberbola,
* ''Almanach'' 1895.

Nakon toga slijede nešto intimnija djela prožeta pozitivnim raspoloženjem:
* ''Les Heures claires'' 1896. (hrv. ''Sati osvita''), ljubavna trilogija posvećena Marti Massin,
* ''Les Visages de la Vie'' 1899.
* ''Toute la Flandre'' 1904.-1911. (hrv. ''Cijela Flandrija''), povratak u djetinjstvo i veličanje rodne zemlje,
* ''Les Forces tumultueuses'' 1901. (hrv. ''Halabučne snage'')
* ''La multiple splendeur'' 1906. (hrv. ''Mnogostruki sjaj'')
* ''Les Rythmes souverains'' 1910.

Verhaerenovi osjećaji ljubavi prema svijetu i nade za novo čovječanstvo duboko su uzdrmani 1914. godine početkom Prvog svjetskog rata. Objavljuje seriju tekstova:
*''La Belgique sanglante'' 1915. (hrv. ''Krvava Belgija'')
*''Les Ailes rouges'' 1916. (hrv. ''Crvena krila'')
*''Parmi les cendres'' 1916.
*''La Belgique dévastée'' 1916.

Uz to, Verhaeren piše i za kazalište:
* ''Les Aubes'' 1898. (hrv. ''Svitanja'')
* ''Le Cloitre'' 1900. (hrv. ''Samostan'')
* ''Philippe II'' 1901. (hrv. ''Filip II.'')
* ''Helene de Sparte'' 1914. (hrv. ''Helena Spartanska'') <ref>Leksikografski zavod Miroslav Krleža, ''Émile Verhaeren'' http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64329 (pristupljeno 10. rujna 2015.)</ref>

== Bilješke i izvori ==
{{Izvori}}

[[Kategorija:Belgijski književnici|Verhaeren, Émile]]

Émile Verhaeren - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica