Vidi kôd stranice Kurdi


{{Infookvir etnička grupa
| ime        = '''Kurdi'''
| slika      = [[Datoteka:Kurden.jpg|300px]]
| opis slike = 
| populacija = do '''46''' milijuna
| regije     = Matične zemlj. pokrajine '''[[Kurdistan]]''' i '''[[Horasan]]''':<br/> {{ZD|T|TUR}} '''[[Turska]]''':<br/>&nbsp;&nbsp;'''25'''<ref name="Milliyet662008">[[#Milliyet662008|Milliyet (6.6.2008.)]]</ref>-'''30'''<ref name="CIA-fb-tur">[[#CIA-fb-tur|Turkey - People, CIA factbook (2010.)]], procjena iz 2008.</ref> milijuna<br/>{{ZD|I|IRN}} '''[[Iran]]''':<br/>&nbsp;&nbsp;'''5,4'''<ref name="CIA-fb-iran">[[#CIA-fb-iran|Iran - People, CIA factbook (2010.)]]</ref>-'''7,8'''<ref name="Beverley2003">[[#Beverley2003|Beverley, Milton-Edwards (2003.)]], str. 3.-4.</ref> milijuna<br/>{{ZD|I|IRK}} '''[[Irak]]''':<br/>&nbsp;&nbsp;'''6,5'''-'''9,4'''<ref name="Beverley2003"/><ref name="CIA-fb-irak">[[#CIA-fb-irak|Iraq - People, CIA factbook (2010.)]]</ref> milijuna<br/>{{ZD|S|SIR}} '''[[Sirija]]''':<br/>&nbsp;&nbsp;'''4'''<ref name="Beverley2003"/> milijuna<br/>{{ZD|J|JOR}} '''[[Jordan]]''':<br/>&nbsp;&nbsp;200.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora">[[#Kurdinstitut-dijaspora|Kurdish Institute of Paris: The Kurdish Diaspora (1995.)]]</ref><br/>{{ZD|T|TKM}} '''[[Turkmenistan]]''':<br/>&nbsp;&nbsp;40.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/><br/>{{ZD|A|AZE}} '''[[Azerbajdžan]]''':<br/>&nbsp;&nbsp;13.100<ref name="AzerStatistika">[[#AzerStatistika|Demographic indicators, Azstat.org (1999.)]]</ref><br/>{{ZD|A|ARM}} '''[[Armenija]]''':<br/>&nbsp;&nbsp;1519<ref name="ArmenStatistika">[[#ArmenStatistika|De Jure Population (Urban, Rural) by Age and Ethnicity, Armstat.am (2001.)]]</ref><br/><br/>'''Dijaspora''':
| regija1  = {{ZD|N|NJE}} [[Njemačka]]
| pop1     = 650.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref1     = 
| regija2  = {{ZD|U|UK}} [[Velika Britanija]]
| pop2     = 250.000<ref name="LondonskiMuzej">[[#LondonskiMuzej|Belonging, Museum of London (2006.)]]: procjene se kreću između 200 i 250 tisuća dok klasifikaciju otežava njihovo rijetko identificiranje kroz etničku pripadnost</ref>
| ref2     = 
| regija3  = {{ZD|F|FRA}} [[Francuska]]
| pop3     = 120.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref3     = 
| regija4  = {{ZD|L|LBN}} [[Libanon]]
| pop4     = 80.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref4     = 
| regija5  = {{ZD|N|NIZ}} [[Nizozemska]]
| pop5     = 75.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref5     = 
| regija6  = {{ZD|Š|ŠVI}} [[Švicarska]]
| pop6     = 65.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref6     = 
| regija7  = {{ZD|G|GRU}} [[Gruzija]]
| pop7     = 60.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref7     = 
| regija8  = {{ZD|A|AUT}} [[Austrija]]
| pop8     = 55.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref8     = 
| regija9  = {{ZD|B|BEL}} [[Belgija]]
| pop9     = 55.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref9     = 
| regija10  = {{ZD|Š|ŠVE}} [[Švedska]]
| pop10     = 27.500<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref10     = 
| regija11  = {{ZD|G|GRČ}} [[Grčka]]
| pop11     = 25.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref11     = 
| regija12  = {{ZD|A|AUS}} [[Australija]]
| pop12     = 10.000<ref name="Jupp2001">[[#Jupp2001|Jupp, James (2001.)]], str. 549.: autor osobno procjenjuje njihov broj između pet i šest tisuća</ref>
| ref12     = 
| regija13  = {{ZD|D|DAN}} [[Danska]]
| pop13     = 10.000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref13     = 
| regija14  = {{ZD|S|SAD}} [[SAD]]
| pop14     = 9423<ref name="USAstatistika">[[#USAstatistika|The Arab Population, U.S. Census Bureau (2010.)]], str. 3. - napomena: popis uvodno naglašava kako Kurdi nisu arapskog podrijetla no ipak čine statističku cjelinu</ref>
| ref14     = 
| regija15  = {{ZD|K|KAN}} [[Kanada]]
| pop15     = 9205<ref name="KanadaStatistika">[[#KanadaStatistika|Census of Population, Statistics Canada (2006.)]]: uključuje 6465 etničkih Kurda i 2740 miješanog kurdskog podrijetla</ref>
| ref15     = 
| regija16  = {{ZD|N|NOR}} [[Norveška]]
| pop16     = 5000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref16     = 
| regija17  = {{ZD|I|ITA}} [[Italija]]
| pop17     = 4000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref17     = 
| regija18  = {{ZD|F|FIN}} [[Finska]]
| pop18     = 3000<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>
| ref18     = 
| jezik      = '''[[Kurdski jezik]]'''<br><small>([[Sjevernokurdski jezik|kurmandži]] • [[sorani]] • ''[[gurani]]'' • ''[[Zazaki jezik|zazaki]]'' • ''[[lakijski]]'')</small><br>Ostali [[iranski jezici]]:<br><small>[[perzijski]] • [[zapadnoiranski jezici]]</small><br>Neiranski jezici:<br><small>[[turski]] • [[arapski]] • [[Aramejski jezik|aramejski]] • [[hebrejski]]</small>
| vjera      = '''[[Islam]]:'''<br><small>'''[[suniti]]''' ('''[[Šafijski mezheb|šafijski]]''' • [[Hanefijski mezheb|hanefijski]]) • [[šijiti]] ([[aleviti]] • [[dvanaestnici]]) • [[Sufizam|sufije]]</small><br>Iranske neislamske religije:<br><small>[[Jesidi|jesidska]] • [[jarsan]] • [[zoroastrizam]]</small><br>Ostali:<br><small>[[judaizam]] • [[kršćanstvo]]</small> 
| srodne     = Ostali '''[[iranski narodi]]''':<br><small>[[Perzijanci]] • [[Tališi]] • [[Beludži]] • [[Gilaki]] • ''[[Azeri]]''</small>
}}

'''Kurdi''' ([[Kurdski jezik|kur.]]: کورد; ''Kurd'') su [[Iranski narodi|iranski narod]] nastanjen u [[Jugozapadna Azija|jugozapadnoj Aziji]]. Njihovim matičnim područjima podrazumijevaju se [[Veliki Horasan|Horasan]], [[Kurdistan]] i manje etničke enklave u središnjoj [[Anatolija|Anatoliji]], a njihovim izravnim precima najčešće se smatra drevni iranski narod [[Medijci|Medijaca]]. Riječ „Kurd” datira iz kasnog [[Sasanidsko Carstvo|sasanidskog]] odnosno ranog [[islam]]skog razdoblja i prvotno se odnosila na cjelokupno stanovništvo s [[Iranska visoravan|Iranske visoravni]] koje karakterizira [[nomad]]ski način života, dok se kasnije njeno značenje ograničilo na sjevernozapadna područja danas poznata kao [[Kurdistan]].

U političkom kontekstu, cjelokupno kurdsko stanovništvo bilo je dijelom [[Povijest Irana|povijesne iranske nacije]] od [[Stari vijek|starog vijeka]] do [[17. stoljeće|17. stoljeća]] kada zapadne dijelove njihovog etničkog područja nepovratno prisvaja [[Osmansko Carstvo]]. Daljnja podjela osmanlijskog uslijedila je u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] pod utjecajem [[Europa|europskih]] kolonijalističkih sila [[Velika Britanija|Velike Britanije]], [[Francuska|Francuske]] i [[Rusija|Rusije]], pa je danas taj teritorij podijeljen između [[Turska|Turske]], [[Irak]]a, [[Sirija|Sirije]] i [[Armenija|Armenije]]. Zbog [[Turska|turskog]] i [[Arapi|arapskog]] nacionalizma Kurdi su često bili izloženi svim oblicima [[#Diskriminacija Kurda|diskriminacije]] pa čak i [[#Irački zločini|genocida]], a njihov se [[#Otpor|otpor]] projicirao kroz različite ideologije [[#Nacionalizam|nacionalizma]] - [[#Paniranizam|paniranizma]] i [[#Iredentizam|iredentizma]], u novije vrijeme i [[#Regionalizam|regionalizma]].

Precizan broj ukupne kurdske populacije teško je utvrditi s obzirom na heterogenost [[#Religija|vjerskih]], [[#Jezik|jezičnih]] i [[#Od 1950. do danas|zemljopisnih značajka]], ali i zato što se njime često manipulira u političke svrhe. Procjene govore o 23 do 32 milijuna Kurda što ih čini najbrojnim [[Iranski narodi|iranskim narodom]] nakon [[Perzijanci|Perzijanaca]] i [[Paštunci|Paštunaca]], no broj govornika [[Kurdski jezik|kurdskog jezika]] približno je upola manji. Razlozi ovog nesrazmjera ovise o povijesno-zemljopisnom kontekstu i može se raditi o nenasilnoj kulturološkoj difuziji ([[Azerbajdžan]], [[Iran]], [[Sirija]]) ili pak prisilnoj [[Asimilacija (sociologija)|asimilaciji]] ([[Irak]], [[Turska]]). Većina Kurda su [[musliman]]i ([[suniti]] i [[šijiti]]), a postoje i manje zajednice [[Jesidi|jesida]], [[jarsan]]a, [[Kršćani|kršćana]] i [[Zoroastrizam|zoroastrijanaca]].

== Etimologija ==

„Kurd“ predstavlja [[Etimologija|etimološki]] nejasnu riječ<ref>[[#Asatrian2009|Asatrian, Garnik (2009.)]], str. 25. {{Citat|Generally, the etymons and primary meanings of tribal names or ethnonyms, as well as place names, are often irrecoverable; Kurd is also an obscurity.}}</ref><ref name="Limbert1968.44">[[#Limbert1968|Limbert, John (1968.)]], str. 44.</ref> i stoga kod [[Jezikoslovlje|jezikoslovaca]] i [[povjesničar]]a po tom pitanju ne postoje usuglašena mišljenja. Sama riječ je [[Iranski jezici|iranska]]<ref name="Limbert1968.44"/> i pojavljuje se u [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|sasanidskom]] [[ep]]u „Karnamaki Ardaširi Papakan“, a zatim i u ranim [[Arapski jezik|arapskim]] tekstovima iz [[7. stoljeće|7. stoljeća]] i to u [[Množina|množinskom]] obliku „Akrad“. Pojedini učenjaci skloni su tražiti njeno [[Stari vijek|starovjekovno]] podrijetlo, a najdublje su išli oni koji su pretpostavljali da je riječ povezana s [[Gutejci|Gutejcima]] koji se na [[sumer]]skim [[Klinasto pismo|klinopisima]] iz druge polovice [[3. tisućljeće pr. Kr.|3. tisućljeća pr. Kr.]] spominju pod etnonimom ''Kar-da-ka''. Ova [[Planina|planinska]] plemena živjela su južno od jezera [[Van (jezero)|Van]] tj. neposredno uz narod Subartu sa sjevera [[Mezopotamija|Mezopotamije]]<ref>[[#Ozoglu2004|Özoğlu, Hakan (2004.)]], str. 23.</ref>, a njihov se etnonim ''Kardu'' povezuje s [[Akadski jezik|asirskim]] nazivom „[[Urartu]]“ odnosno [[Hebrejski jezik|hebrejskim]] „[[Ararat]]om“<ref>[[#Reynolds2004|Reynolds, Gabriel Said (2004.)]], str. 683., 684. i 687.</ref>. [[Stara Grčka|Grčki]] vojnik i povjesničar [[Ksenofont]] koji je [[401. pr. Kr.]] sudjelovao u [[Bitka kod Kunakse|bitci kod Kunakse]] u svojoj „Anabazi“ spominje pleme pod imenom ''Kardukhoi'' koje je živjelo otprilike na istom području kao i Gutejci (sjeverozapadni dio današnjeg [[Iran]]a). Množinski [[sufiks]] „kh“ iz tog imena je najvjerojatnije [[Armenski jezik|armenski]] dometak za ''Kardu'', a u prilog tome ide i sam Ksenofontov navod kako je ime plemena čuo od jednog [[Armenci|Armenca]]. Slični nazivi pojavljuju se i u djelima kasnijih [[Antika|antičkih]] povjesničara; [[Polibije]] i [[Livije]] spominju Kirtijce ([[Latinski jezik|lat.]] ''Cyrtii'') koji su oko [[190. pr. Kr.]] služili kao plaćenici [[Antioh III. Veliki|Antioha III. Velikog]] u ratu protiv [[Rimska Republika|Rimljana]], a zatim oko [[170. pr. Kr.]] i kao plaćenici rimskog saveznika [[Eumen II.|Eumena II.]] od [[Pergam]]a<ref>[[#Reinach1909|Reinach, A. J. (1909.)]], str. 115.-119.</ref>. Također, [[Strabon]] spominje Kirtijce iz [[Medija Atropatena|Medije Atropatene]] i [[Fars|Perzije]], kao i toponime ''Corduene'' ili ''Gordiaea'' za područja jugoistočne [[Anatolija|Anatolije]]<ref name="Limbert1968.44"/>.

Unatoč tome što se nazivi ''Kardu'', ''Cyrtii'' i ''Corduene'' naizgled podudaraju s modernim etnonimom „Kurdi“, [[Filologija|filolozi]] smatraju da je glavna razlika u tome što starovjekovni [[leksem]]i u korijenu sadrže završni samoglasnik, odnosno kako se radi o drevnoj [[Semitski jezici|semitskoj]] riječi ''Krd'' što znači „hrabar“ ili „snažan“. Između ostalog, ''Kardu'' se može povezati i s [[Gruzijski jezik|gruzijskim]] [[Endonim|endonimom]] ''Kartveli'', no [[Gruzi]] za razliku od Kurda etnojezički ne spadaju u [[Indoeuropljani|indoeuropske narode]]. U [[19. stoljeće|19. stoljeću]], povjesničari su bili skloni mišljenju da su Kurdi izravni potomci plemena ''Kardukhoi'' opisanog u [[Ksenofont]]ovoj „Anabazi“, a kao argumente navodili su sličnosti među imenima, očiglednu zemljopisnu povezanost, te plemenski način života u planinama [[Zagros]]a<ref name="Limbert1968.44"/>. Iako su neki stručnjaci i danas skloni takvoj vezi<ref name="CambridgeIranII">[[#CambridgeIranII|Cook, J. M. (1985.)]], 5. poglavlje, str. 257.</ref><ref>[[#CambridgeIranII|Burn, A. R. (1985.)]], 6. poglavlje, str. 354.</ref>, većina iranologa je odbacuje<ref>[[#Asatrian2009|Asatrian, Garnik (2009.)]], str. 25.</ref>.

Danas je uvriježeno mišljenje kako naziv ''Kurd'' potječe od [[Perzijski jezik|perzijske]] riječi ''Gord'' („junak“)<ref>Vidi:<br>• [[#Driver1923|Driver, Godfrey Rolles (1923.)]], str. 393.-403.<br>• [[#Minorsky1945|Minorsky, Vladimir (1945.)]], str. 73.-80.<br>• [[#Nikitine1956|Nikitine, Basile (1956.)]]</ref>, dok je sam pojam ovjeren u kasnoj [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|sasanidskoj]] i ranoj [[Arapski jezik|arapskoj]] literaturi društveno-ekonomskog karaktera i odnosi na zajednice pastirskih nomada, a ne na specifični [[narod]] ili etnojezičnu skupinu<ref>[[#Asatrian2009|Asatrian, Garnik (2009.)]], str. 23.</ref>. Kurdi se također spominju i u [[Firdusi]]jevoj „[[Šahname|Šahnami]]“ iz [[10. stoljeće|10. stoljeća]], no u slučaju onih iz [[Fars]]a vjerojatno nije riječ o etničkim Kurdima već o lokalnim [[nomad]]skim [[Iranski narodi|iranskim]] plemenima koji su govorili [[Jugozapadni iranski jezici|jugozapadnim iranskim jezicima]] sličnim [[Perzijski jezik|perzijskom]]<ref name="Limbert1968.44"/>. Početkom [[2. tisućljeće|2. tisućljeća]] pod „Kurdima“ iz perzijskih dokumenata smatrala su se sva plemena nomadskog načina života i pojam nije imao specifični jezični ili zemljopisni karakter<ref name="MacKenzie1961">[[#MacKenzie1961|MacKenzie, David N. (1961.)]], str. 68.-86.</ref><ref>Vidi:<br>• [[#Bruinessen1989|(van) Bruinessen, Martin (1989.)]], str. 5. {{Citat|The ethnic label "Kurd" is first encountered in Arabic sources from the first centuries of the Islamic era; it seemed to refer to a specific variety of pastoral nomadism, and possibly to a set of political units, rather than to a linguistic group (...)}}• [[#Ivanow1940|Ivanow, Vladimir (1940.)]], str. 42. {{Citat|The term Kurd in the middle ages was applied to all nomads of Iranian origin.}}</ref>, dok je kasnije počeo objedinjavati čitavu amalgamaciju [[Iranski narodi|iranskih]] i iraniziranih nomada na zemljopisnom području [[Kurdistan]]a<ref name="McDowall1996">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 9. {{Citat|Certainly by the time of the Islamic conquests a thousand years later, and probably for some time before, the term 'Kurd' had a socio-economic rather than ethnic meaning. It was used of nomads on the western edge of the Iranian plateau and probably also of the tribes that acknowledged the Sassanians in Mesopotamia (...)}}</ref><ref name="EncyIslam">[[#EncyIslam|Encyclopaedia of Islam (2007.)]], Kurds {{Citat|We thus find that about the period of the Arab conquest a single ethnic term Kurd (plur. Akrād ) was beginning to be applied to an amalgamation of Iranian or iranicised tribes.}}</ref>.

Podrijetlo riječi „Kurmandž“ kojom se identificiraju sjeverni Kurdi (80&nbsp;% ukupne populacije) također predstavlja zagonetku. Sredinom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] jezikoslovci su pretpostavljali različita [[Etimologija|etimološka]] značenja koja danas uglavnom nisu prihvaćena. Među njima su pretpostavka da je riječ nastala spajanjem etnonima ''Kurd'' i ''Mada'' ([[Medijci|Medijac]])<ref>[[#Soane1913|Soane, E. B. (1913.)]], I. dio, str. 5.</ref>, kao i ona kako je [[sufiks]] ''-mandž'' ili ''-madž'' zapravo „drevni naziv za Kurde“ pa se u pojedinim rječnicima počeo pojavljivati i kao zaseban pojam<ref>[[#Asatrian2009|Asatrian, Garnik (2009.)]], str. 28.</ref>. Ipak, danas takve pretpostavke nisu prihvaćene. Sama riječ „Kurmandž“ u pisanom se obliku prvi put pojavljuje u djelu kurdskog [[povjesničar]]a Šaraf-hana Bidlisija iz [[16. stoljeće|16. stoljeća]] dok se u [[Armenski jezik|armenskoj]] literaturi ne može naći prije [[19. stoljeće|19. stoljeća]] što upućuje na njeno relativno kasno podrijetlo<ref name="Limbert1968.44"/>. Njen korijen ''Kur'' nesumnjivo potječe od naziva „Kurd“, a dometak ''-mandž'' ili ''-madž'' najvjerojatnije je armenski i ima društveno značenje: „seljak“, „sluga“, „pastir“, „lutalica“ ili „siromah“<ref>[[#Asatrian2009|Asatrian, Garnik (2009.)]], str. 29. {{Citat|Anyway, as a matter of fact, kurmanj seems to have been initially also a social characteristic meaning non-tribal peasant; servant; shepherd; vagabond; poor person.}}</ref>.

== Podrijetlo ==
{{glavni|Iranski narodi|Medijci}}

Kurde se na temelju [[Jezik|jezičnih]], [[Etnička skupina|etničkih]] i [[Kultura|kulturološkim]] čimbenika svrstava među [[Iranski narodi|iranske narode]], a najčešće ih se smatra potomcima [[Medijci|Medijaca]]<ref name="Limbert1968.45">[[#Limbert1968|Limbert, John (1968.)]], str. 45.</ref><ref name="Panaino2006">[[#Panaino2006|Panaino, Antonio (2006.)]], str. 71.-72.</ref><ref>Vidi:<br>• [[#Minorsky1940|Minorsky, Vladimir (1940.)]], str. 146.<br>• [[#Windfuhr1975|Windfuhr, Gernot (1975.)]], II. svezak, str. 468. {{Citat|One may add that the overlay of a strong superstrate by a dialect from the eastern parts of Iran does not imply the conclusion that ethnically all Kurdish speakers are from the east, just as one would hesitate to identify the majority of Azarbayjani speakers as ethnic Turks. The majority of those who now speak Kurdish most likely were formerly speakers of Median dialects.}}</ref> koji su najstariji poznati iranski narod na tom zemljopisnom području. [[Genetika|Genetička]] istraživanja o [[Genetičko podrijetlo|podrijetlu]] Kurda idu u prilog takvim pretpostavkama jer se i mitohondrijskim [[DNK]]-om i Y-[[Kromosomi|kromosomom]] više podudaraju s narodima zapadne [[Euroazija|Euroazije]], tj. [[Indoeuropljani]]ma, nego [[Kavkaski narodi|kavkaskim narodima]] na sjeveru ili [[Turkijski narodi|turkijskim narodima]] iz [[Središnja Azija|središnje Azije]]<ref>[[#Nasidze2005|Nasidze, Ivan (2005.)]], str. 401.-412.</ref>. Međutim, treba uzeti u obzir kako je [[Kurdistan]] osim iranskih naroda povijesno bio naseljen i drugim [[Indoeuropski narodi|indoeuropskim narodima]] poput [[Hetiti|Hetita]], [[Mitani]]ja ili [[Armenci|Armenaca]] odnosno kako su njime jednom vladali i [[Seleukidi]] i [[Rimsko Carstvo|Rimljani]] zbog čega takve dokaze treba uzeti sa zadrškom. Najčvršći dokazi o medijskom podrijetlu Kurda leže na jezično-zemljopisnim temeljima jer unatoč raširenosti [[#Kurdska plemena|kurdskih plemena]] sva [[#Jezik|njihova narječja]] upućuju na snažan zajednički izvor koji se može objasniti isključivo političkom homogenošću iz vremena [[Medijsko Carstvo|Medijskog Carstva]]<ref name="Limbert1968.45"/>. Također, na medijsko podrijetlo upućuje i činjenica kako su Kurdi jezično srodni [[Beludži]]ma<ref name="Panaino2006"/>, iranskom narodu na krajnjem jugoistoku [[Iran]]a odnosno jugozapadu [[Pakistan]]a, kao i povijesna podudarnost iz [[Herodot]]ove „Povijesti“ kako je [[Anatolija|anatolijska]] rijeka [[Kizil (rijeka)|Kizil]], nekad zapadna granica [[Medijsko Carstvo|Medijskog Carstva]], i dan danas najzapadnija granica [[Kurdistan]]a<ref name="Limbert1968.45"/>. [[Armenski jezik|Armenski]] rukopis iz [[15. stoljeće|15. stoljeća]] koji je vjerojatno prijepis nekog starijeg djela sadrži [[Monofizitstvo|monofizitske]] liturgijske molitve u sedam jezika među kojima se spominje i „jezik Medijaca“<ref name="Limbert1968.45"/>. O izumrlom [[Medijski jezik|medijskom jeziku]] danas je vrlo malo poznato, ali ga se svrstava u [[Sjeverozapadni iranski jezici|sjeverozapadne iranske jezike]] među koje spada i [[Kurdski jezik|kurdski]] odnosno njegovo najraširenije narječje [[Sjevernokurdski jezik|kurmandži]]. S obzirom da postoje naznake o srodstvu [[Medijski jezik|medijskog jezika]] i kurmandžija<ref>[[#MacKenzie1959|MacKenzie, David N. (1959.)]], str. 354.-355.</ref>, pretpostavlja se kako je medijski nekad bio u jednakom položaju prema staroperzijskom kao što je to danas kurdski prema modernom [[Perzijski jezik|perzijskom jeziku]]<ref name="Limbert1968.45"/>.

Glede [[Medijci|medijskog]] podrijetla Kurda postoje i oprečna mišljenja, a jedan od argumenata jest kako moderni [[Kurdski jezik|kurdski]] i kao [[Sjeverozapadni iranski jezici|sjeverozapadni iranski jezik]] ipak strukturom više naginje prema [[Perzijski jezik|perzijskom]] nego [[Medijski jezik|medijskom jeziku]]<ref name="MacKenzie1961"/><ref name="Panaino2006"/>, dok drugi sumnjaju i u genetičku srodnost između medijskog i kurdskog jezika<ref name="Asatrian2009.21">[[#Asatrian2009|Asatrian, Garnik (2009.)]], str. 21.</ref> s obzirom da među njima postoji praznina u pisanim dokumentima od gotovo dva tisućljeća. Pojedini stručnjaci kurdskim predcima smatraju drevna plemena ''Carduchi'' ili ''Cyrtii'' koja se spominju u klasičnim djelima [[Ksenofont]]a, [[Livije|Livija]] i [[Strabon]]a<ref name="CambridgeIranII"/><ref>[[#IranicaCarduchi|Dandamayev, Muhammad (15.12.1990.)]] {{Citat|It has repeatedly been argued that the Carduchi were the ancestors of the Kurds, but the Cyrtii (Kurtioi) mentioned by Polybius, Livy, and Strabo are more likely candidates.}}</ref>, no navedeni nazivi označavaju trgovačke gorštake i plaćenike s obronaka [[Zagros]]a odnosno nisu jezičnog ili etničkog karaktera<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 9.-10.</ref>. S obzirom na višetisućljetnu dominaciju [[Povijest Irana|iranskih dinastija]] nad politički turbulentnim zemljopisnim područjem, danas je razumna tvrdnja kako je kurdsko podrijetlo heterogeno<ref>[[#Bruinessen1992|(van) Bruinessen, Martin (1992.)]], str. 122. {{Citat|The Kurds are undoubtedly of heterogeneous origins. Many people lived in what is now Kurdistan during the past millennia and almost all of the them have disappeared as ethnic or linguistic groups.}}</ref> tj. da uz [[Iranski narodi|iransko]] objedinjavaju i iranizirana [[Semiti|semitska]]<ref name="Kreyenbroek1991">[[#Kreyenbroek1991|Kreyenbroek, Philip G. (1991.)]], str. 11. {{Citat|By the time of the Arab Muslim conquests of the seventh century AD, the ethnic term Kurd was being applied to an amalgam of Iranian and Iranicized tribes, some of which may have been indigenous Kardu, but many of which were of Semitic or other ethnic origin.}}</ref><ref name="McDowall1996.9">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 9. {{Citat|The Arab Rawadid tribe, which moved into Kurdistan at the beginning of the Abbasid era (750 CE) was considered to be Kurdish within 200 years, although its Arab origin was well known.}}</ref><ref>[[#Limbert1968|Limbert, John (1968.)]], str. 42. {{Citat|Some Kurdish tribes have given themselves Arab origins - Arab tribes would go to the mountains, mingle with foreigners, and forget their mother tongue. These Arab genealogies may have a factual basis when we consider that the Kurds are apparently not homogeneous, but an amalgam of various ethnic elements.}}</ref>, [[Turkijski narodi|turkijska]]<ref>Vidi:<br>• [[#Mutlu1996|Mutlu, Servet (1996.)]], str. 519. {{Citat|Some Turkish tribes living among Kurds, such as Karakeçili, Türkan and Beğdili also became Kurdish speakers.}}• [[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 9. {{Citat|There can be no doubt that at a later stage certain Arab and Turkoman tribes became Kurdish by culture.}}• [[#Leezenberg1992|Leezenberg, Michiel (1992.)]], str. 7. {{Citat|(...) the Shabak as well as the Zengana are in fact Kurdish Qizilbash, that is, descendants from the (partly Turcoman) heterodox shi’ite tribes that migrated in the East of the Ottoman empire, and in Safavid Persia, up till the seventeenth century.}}</ref>, [[Armenci|armenska]]<ref>Vidi:<br>• [[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 12. {{Citat|In the 1940s, a shrinking Armenian but Kurdish-speaking tribe with a tenuous grasp of Christian doctrine was noticed in central Kurdistan, where it was progressively merging with a Kurdish tribe.}}• [[#Bliss1982|Bliss, Edwin Munsell (1982.)]], str. 89. {{Citat|Many of the Kurds of that section (Kharput) were originally of Armenian origin.}}• [[#Madih2007|Madih, Abbas-Ali (2007.)]], str. 14. {{Citat|Even the presence of a certain Armenian ethnic element in the bulk of the Khorasani Kurds can not be totally excluded. In my field works, while identifying villages in the district of Chenaran (between Quchan and Mashad), for instance, I came across people who were claiming to be of Armenian origin.}}</ref> i druga (izolirana) plemena<ref name="Kreyenbroek1991"/><ref>[[#Jwaideh2006|Jwaideh, Wadie (2006.)]], str. 11. {{Citat|Despite the fact that the Kurds speak dialects akin to Persian, they are by no means a purely Iranian people", "The development of the Kurds Iranian character was at first slow and gradual process", "The Iranization of the Zagros and the Taurus mountain ranges was brought about by the appearance of the Medes, the Persians and other Iranian peoples.}}</ref>. Treba istaknuti i da kurdske [[Iredentizam|iredentističke]] organizacije nerijetko promiču teze o Kurdima kao „autohtonom narodu“<ref>[[#KurdistanicaHistory|History, Kurdistanica (20.2.2008.)]]</ref> ali one nisu prihvaćene kod svjetske znanstvene zajednice, te kako se većina Kurda tradicionalno smatra potomcima [[Medijci|Medijaca]]<ref name="Limbert1968.45"/>.

== Povijest ==

=== Stari vijek ===
{{glavni|Medijsko Carstvo|Ahemenidsko Carstvo|Partsko Carstvo|Sasanidsko Carstvo}}
[[Datoteka:Medijsko Carstvo 600. pr. Kr..PNG|mini|lijevo|280px|Rasprostiranje [[Medijsko Carstvo|Medijskog Carstva]] oko [[600. pr. Kr.]]]]
[[Stari vijek|Starovjekovna]] kurdska povijest može se promatrati iz etnojezične perspektive tj. Kurda kao dijela [[Iranski narodi|iranskih naroda]], ali i iz zemljopisne perspektive tj. prostora na kojem žive jer su vremenom [[Asimilacija (sociologija)|asimilirali]] pojedina starosjedilačka [[pleme]]na. Najstariji poznati narodi na području [[Kurdistan]]a bili su [[Hati]] i [[Huriti]] u [[Anatolija|Anatoliji]], [[Sumerani]] u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]], te gorštački [[Gutejci]], [[Lulubi]] i [[Kasiti]] sa [[Zagros]]a. Svi navedeni narodi nepoznatog su podrijetla i ne pripadaju niti jednoj očuvanoj [[Jezične porodice|jezičnoj porodici]]. Krajem [[3. tisućljeće pr. Kr.|3. tisućljeća pr. Kr.]] Mezopotamiju naseljavaju [[Semiti|semitska]] plemena [[Akad|Akađana]] i [[Amorićani|Amorićana]], dok sjevernija područja u prvoj polovici [[2. tisućljeće pr. Kr.|2. tisućljeća pr. Kr.]] naseljavaju i [[Indoeuropljani|indoeuropski]] [[Hetiti]] i [[Mitani]]jci. Uoči migracije [[Iranski narodi|iranskih plemena]] iz [[Središnja Azija|središnje]] u [[Jugozapadna Azija|jugozapadnu Aziju]] oko [[1000. pr. Kr.]] (što koincidira s početkom [[Željezno doba|željeznog doba]] na [[Stari Istok|Starom Istoku]]), većim dijelom današnjeg [[Kurdistan]]a dominiralo je moćno [[Novoasirsko Carstvo]] dok su rubna područja na sjeveru i istoku pripadala državicama [[Manejci|Manejaca]] i [[Urartu]]a<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 8.</ref>. Pod prijetnjom mezopotamskih sila [[Novoasirsko Carstvo|Asirije]] i [[Babilonija|Babilonije]], iranske plemenske zajednice [[Medijci|Medijaca]] i [[Perzijanci|Perzijanaca]] počinju se udruživati što je krajem [[7. stoljeće pr. Kr.|7. stoljeća pr. Kr.]] kulminiralo osnivanjem [[Medijsko Carstvo|Medijskog Carstva]], prve ujedinjene iranske države u povijesti. Ovo je carstvo na svom vrhuncu bilo omeđeno rijekama [[Kizil (rijeka)|Kizil]] i [[Tigris]] na zapadu, [[Kavkaz]]om i [[Sogdijana|Sogdijanom]] na sjeveru te [[Indija|Indijom]] na istoku, a njegov najveći značaj leži u tome kako je obuhvatilo sve iranske narode [[Jugozapadna Azija|jugozapadne Azije]] (osim [[Skiti|Skita]]) u homogenu političku cjelinu tj. povijesnu [[iran]]sku [[Nacija|naciju]]<ref name="BritannicaMedia">[[#BritannicaMedia|Britannica: Media (2011.)]]</ref>, odnosno kako je postalo temeljem za sve kasnije [[Povijest Irana|iranske dinastije]]. Osnivačem Medijskog Carstva smatra se [[Kijaksar]] koji je [[612. pr. Kr.]] osvojio [[Niniva|Ninivu]] i time srušio [[Novoasirsko Carstvo]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 88.</ref>, zbog čega ga kurdska zajednica ponekad povezuje s iranskim [[Iranska mitologija|mitološkim]] junakom [[Kave|Kavom]] i uzimaju datum pada Ninive kao nultu godinu kurdskog oblika [[Iranski kalendar|iranskog kalendara]]<ref name="IranicaIranciV">[[#IranicaIranciV|Frye, Richard Nelson (15.12.2004.)]]</ref><ref>[[#Basirov2001|Basirov, Oric (26.4.2001.)]]</ref>.
[[Datoteka:Persepolis The Persian Soldiers.jpg|mini|desno|300px|[[Medijci|Medijski]] i [[Perzijanci|perzijski]] vojnici na reljefu [[Darije Veliki|Darijeve]] [[Apadana|apadane]] u [[Perzepolis]]u ([[500. pr. Kr.]])]]
Razdoblje [[Medijci|medijske]] dominacije [[Iran]]om trajalo je nešto više od jednog stoljeća odnosno do [[550. pr. Kr.]] kada [[Kir Veliki]] oružanim ustankom svrgava svog djeda s trona i uspostavlja [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 34.</ref>, golemu monarhiju koja se ubrzo proširila preko tri [[kontinent]]a. Unatoč tome što [[Perzijanci]] od tada politički postaju vodećim iranskim narodom, [[Medijci]]ma se ne gubi trag već zbog izrazito [[Tolerancija|tolerantne]] perzijske politike postaju ne samo ravnopravni dio društva već i njegova [[elita]]. Primjerice, Medijci su zajedno s Perzijancima i [[Elam]]itima imali ekskluzivno pravo služiti u najelitnijim jedinicama [[Perzijski besmrtnici|carske vojske]], pokrajinski namjesnici tj. [[satrap]]i regrutirani su uglavnom iz perzijskih i medijskih redova, iransku [[Religija|religijsku]] okosnicu i dalje je činilo medijsko pleme [[Magi|maga]]<ref>[[#Boyce1984|Boyce, Mary (1984.)]], str. 15.</ref>, dok su između dva vodeća naroda sklapani i brojni dinastijski [[brak]]ovi. Iako je ova snažna politička difuzija bila koncentrirana uglavnom na visoke slojeve iranskog društva, nema sumnje da su [[Medijci]] i [[Perzijanci]] ali i drugi [[iranski narodi]] pripadali istoj kulturi - njegovali su zajednička povijesna sjećanja i [[Mitologija|mitologije]], dominirajuća religija bila je [[zoroastrizam]]<ref name="Boyce1984">[[#Boyce1984|Boyce, Mary (1984.)]], str. 7.</ref>, dok i zemljopisac [[Strabon]] u [[1. stoljeće pr. Kr.|1. stoljeću pr. Kr.]] primjećuje kako „(iranski) narodi od [[Fars|Perzije]] i [[Medija|Medije]] na zapadu do [[Baktrija|Baktrije]] i [[Sogdijana|Sogdijane]] na sjeveru i [[Ind]]a na istoku govore gotovo istim jezikom“. Nakon [[Aleksandar Makedonski|Aleksandrovog]] rušenja [[Ahemenidi|ahemenidske dinastije]] ([[330. pr. Kr.]]) u istočnom dijelu današnjeg [[Kurdistan]]a oblikuje se nova država koja je nosila medijsko ime („[[Medija Atropatena]]“<ref name="IranicaAzerIII">[[#IranicaAzerIII|Schippmann, Klaus (15.12.1987.)]]</ref>), no njen osnivač [[Atropat]] bio je Perzijanac<ref name="IranicaAzerIII"/>. U sljedećm tisućljeću na tim teritorijima dominirati će helenistički [[Seleukidi]] odnosno iranski [[Parti]] i [[Sasanidi]], no unatoč svim političkim turbulencijama većina iranskih naroda ostala je u zajedničkim granicama njihovih prostranih država pa se zadržao i kulturološki identitet. Također, treba istaknuti i da u navedenom razdoblju nije bilo značajnih deportacija ili velikih seoba etničkih grupa, odnosno da se one pojavljuju tek sa [[Seldžuci]]ma u [[2. tisućljeće|2. tisućljeću]].

=== Pojava islama i arapski kalifati ===
{{glavni|Pravedni kalifi|Omejidi|Abasidi}}

Neposredno uoči [[Arapi|arapske]] invazije na [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|sasanidski Iran]], [[Iranski narodi|iransko]] stanovništvo [[Medija|Medije]] (koja približno objedinjuje današnje zemljopisne pokrajine [[Kurdistan]] i [[Iranski Azarbajdžan|Azarbajdžan]]) jezično se dijelilo na Kurde na jugozapadu i [[Azeri|Azere]] na sjeveroistoku<ref name="IranicaIranciV"/>, a takva podijela uvjetovana je činjenicom kako je [[Atropatena]] (tzv. „Mala Medija“, današnji iranski Azarbajdžan) u [[Partsko Carstvo|partskom]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|sasanidskom]] razdoblju imala veći stupanj samostalnosti od južne ili tzv. „Velike Medije“<ref name="IranicaAzerIII"/>. U prilog tome ide podatak kako drevni [[azarski jezik]] zajedno s [[Medijski jezik|medijskim]] i [[Kurdski jezik|kurdskim]] pripada [[Sjeverozapadni iranski jezici|sjeverozapadnim iranskim jezicima]]<ref name="IranicaAzerVII">[[#IranicaAzerVII|Yarshater, Ehsan (15.12.1987.)]]</ref>, no [[Turkijski jezici|turciziran]] je u prvoj polovici [[2. tisućljeće|2. tisućljeća]] pa je danas poznat kao [[azerski jezik]]<ref name="IranicaAzerVII"/>.
[[Datoteka:Abbasids850.png|mini|lijevo|280px|[[Abasidi|Abasidski]] [[kalifat]] oko [[850.]] godine]]
[[Islam]]sko osvajanje [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|Sasanidskog Perzijskog Carstva]] započinje [[633.]] godine kada [[Arapi|arapski]] vojskovođa [[Halid ibn Valid]] osvaja južnu [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], dok prvi prodori prema sjeveru tj. [[Kurdistan]]u započinju tri godine kasnije. [[Pravedni kalifi|Rašidinski]] [[kalifat]] početkom [[640-ih]] pokreće opću koordiniranu invaziju na istok prema [[Iran]]u i na sjever prema [[bizant]]skoj [[Armenija|Armeniji]], pa su već [[645.]] godine bila osvojena sva područja naseljena Kurdima. Tijekom iduća tri stoljeća njima će vladati moćni kalifati [[Pravedni kalifi|Rašidina]] ([[645.]] – [[661.]]), [[Omejidi|Omejida]] ([[661.]] – [[750.]]) i [[Abasidi|Abasida]] ([[750.]] – [[935.]]), a relativna zemljopisna blizina arapskim političkim središtima [[Damask]]u i [[Bagdad]]u rezultirati će općim širenjem [[islam]]a kod Kurda. S obzirom na novonastalu geopolitičku situaciju i tradicionalni [[nomad]]ski način života kod [[Arapi|Arapa]], dijelove sjeverne Mezopotamije (južni Kurdistan) naseljavaju arapska plemena, no ipak se nije radilo o etničkim [[migracija]]ma većih razmjera.

Uspostava [[Arapi|arapske]] političke dominacije nad [[Iranski narodi|iranskim narodima]] nije prošla bez otpora pa razdoblje kalifata bilježi čitav niz oružanih ustanaka Kurda i ostalih Iranaca. Već [[644.]] kalifa [[Omar]]a ubija perzijski zatočenik, a među prvim kurdskim [[pobuna]]ma bila je ona [[696.]] godine kada se Kurdi priključuju haridžijskoj pobuni protiv [[Omejidi|Omejida]] u [[egipat]]skom gradu [[Helwan]]u<ref>[[#Morony1984|Morony, Michael G. (1984.)]], str. 266.</ref>. Najveći ustanci protiv [[Abasidi|Abasida]] odigrali su se [[838.]] i [[905.]] godine na sjeveru Kurdistana, dok je abasidski [[emir]] bio prisiljen voditi kalifatsku vojsku protiv južnih Kurda u utvrdi Sermadž čiji su ostaci vidljivi i dan danas u okolici [[Behistun]]a. Tijekom ovog razdoblja u gradu [[Dinavar]]u pokraj [[Kermanšah]]a djelovao je poznati perzijsko<ref>[[#IranicaDinavari|Pellat, Charles (15.12.1995.)]]</ref>-kurdski<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 136.</ref> učenjak [[Abu Hanifa Dinavari]] ([[828.]] – [[889.]]) koji je napisao knjigu ''Ansâb al-Akrâd'' („Podrijetlo Kurda“).

Sredinom [[9. stoljeće|9. stoljeća]] Kurd po imenu Nasr prelazi s [[islam]]a na [[kršćanstvo]], mijenja ime u Teofob i priključuje se [[bizant]]skoj vojsci cara [[Teofil]]a<ref name="Ševčenko1968">[[#Ševčenko1968|Ševčenko, Ihor (1968.)]], str. 111.</ref> u kojoj je služio kao jedan od zapovjednika. Teofob se priključio pobuni u južnom Kurdistanu koju je predovdio Perzijanac [[Babak Horamdin]], no [[Abasidi|abasidska]] vojska unatoč velikim gubicima [[838.]] godine ipak uspjeva ugušiti ustanak. Prema podacima muslimanskog povjesničara Tabarija u tim sukobima stradalo je oko 60.000 ljudi, a sam Teofob povukao se u [[Pont]] na sjeveru [[Anatolija|Anatolije]] koji je pripadao [[Bizantsko Carstvo|Bizantskom Carstvu]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 42.</ref>.

=== Iranske islamske dinastije ===
{{glavni|Bujidi}}
[[Datoteka:Dailam soldier.jpg|mini|desno|300px|[[Konjica|Konjanik]] iz [[Bujidi|bujidskog]] razdoblja]]

Još tijekom razdoblja [[Abasidi|abasidskog]] [[kalifat]]a počinju nicati brojne [[iran]]ske muslimanske dinastije sa sve većim stupnjem samostalnosti, što je uvjetovano necentraliziranom arapskom političkom administracijom, učestalim pobunama i otežanim komunikacijama na istoku [[Islam|muslimanskog]] imperija. U [[9. stoljeće|9. stoljeću]] bilježi se uspon [[Safaridi|Safarida]] na jugoistoku odnosno [[Tahiridi|Tahirida]] i [[Samanidi|Samanida]] na sjeveroistoku [[Iranska visoravan|Iranske visoravni]], dok istovremeno na području [[Kurdistan]]a vladaju iranski [[Sadžidi]] i [[Armenci|armenski]] (kršćanski) [[Bagratidi]] koji su međusobno ratovali. Tijekom [[10. stoljeće|10. stoljeća]] u Kurdistanu nastaje vrlo složena geopolitička situacija jer se na tom području sukobljavaju iranske dinastije [[Suniti|sunitskih]] [[Salaridi|Salarida]] i [[Šijiti|šijitskih]] [[Bujidi|Bujida]], šijitska [[Arapi|arapska]] dinastija [[Hamdanidi|Hamdanida]], te [[Kršćanstvo|kršćanski]] [[Bizant]] i [[Armenija]]. Relativnu prevagu odnose [[Bujidi]] koji do [[980.]] ujedinjuju pod jednim vladarem<ref name="IranicaBujidi">[[#IranicaBujidi|Nagel, Tilman (15.12.1990.)]]</ref> i šire vlast na područja današnjeg [[Iran]]a, [[Irak]]a i [[Oman]]a<ref name="IranicaBujidi"/> čime započinje nova epoha iranske povijesti. [[Iranski narodi]] ponovo su ujedinjeni pod domaćim vladarima koji promiču i drevnu [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|sasanidsku]] ostavštinu (npr. kite se titulom [[Šah (vladar)|šahanšaha]] tj. [[Veliki kralj|velikog kralja]]) ali i [[Šijiti|šijitski]] oblik [[islam]]a<ref name="IranicaBujidi"/> koji se ubrzano prihvaća među cjelokupnim iranskim pa tako i dijelom kurdskog stanovništva.

Iz [[Bujidi|bujidskog]] razdoblja vrijedi izdvojiti i pet zavisnih lokalnih dinastija koje su bile kurdskog ili miješanog kurdsko-arapskog podrijetla: Šadadide, Ravadide, Marvanide, Hasanuide i Anazide. Šadadidi su bili [[suniti]] iz grada Dvina koji su [[941.]] godine uspostavili vlast u [[Gandža (Azerbajdžan)|Gandži]]<ref name="Wheatley2000.159">[[#Wheatley2000|Wheatley, Paul (2000.)]], str. 159.</ref> i proširili svoj utjecaj na dijelove [[Armenija|Armenije]] i ''Arrana''<ref name="Wheatley2000.159"/> (sjever današnjeg [[Azerbajdžan]]a) odnosno između rijeka [[Kura|Kure]] i [[Aras]]a. Vladali su tijekom iduća dva stoljeća<ref name="Wheatley2000.159"/>, a upamćeni su po ratovima protiv [[bizant]]ske vojske sredinom [[11. stoljeće|11. stoljeća]] kao i kasnijem savezništvu sa [[Seldžuci]]ma. Ostaci Šadadida danas žive u [[Azerbajdžan|Republici Azerbajdžan]], između Armenije i [[Gorski Karabah|Gorskog Karabaha]]. Ravadidi originalno potječu od [[Arapi|arapskog]]<ref name="McDowall1996.9"/> vojskovođe Ravada koji je pokorio [[Iranski Azarbajdžan|Azarbajdžan]]<ref name="IranicaArmIranVI">[[#IranicaArmIranVI|Papazian, H. (15.12.1986.)]]</ref> i čija je loza vremenom kurdizirana<ref name="IranicaArmIranVI"/><ref name="Wheatley2000.158">[[#Wheatley2000|Wheatley, Paul (2000.)]], str. 158.</ref>, a njihovi [[emir]]i vladali su u okolici gradova [[Tabriz]]a i [[Maraga|Marage]] sve do [[1070.]] godine<ref name="Wheatley2000.158"/>. Marvanidi su također bili arapskog<ref name="IranicaBujidi"/>-kurdskog<ref>[[#Wheatley2000|Wheatley, Paul (2000.)]], str. 103. i 438.</ref> podrijetla; tijekom [[11. stoljeće|11. stoljeća]] upravljali su dijelovima današnjeg sjevernog [[Irak]]a odnosno jugoistočne [[Turska|Turska]], a bili su u neprestalnim sukobima s [[Bizant]]om<ref name="IranicaBujidi"/>. Anazidi su stolovali u pograničnom području današnjeg [[Iran]]a i [[Irak]]a ([[Kermanšah]] s okolicom<ref name="IranicaAnazidi">[[#IranicaAnazidi|Aḥmad, K. M. (15.12.1985.)]]</ref>), a politički su se sukobljavali s Hasanuidima<ref name="IranicaAnazidi"/><ref>[[#Wheatley2000|Wheatley, Paul (2000.)]], str. 427.</ref> na istoku koji su među pet navedenih bili jedina [[Šijiti|šijitska]] kurdska dinastija.

=== Doseljavanje turkijskih plemena ===
{{glavni|Seldžuci}}

Prijelaz iz [[1. tisućljeće|1.]] u [[2. tisućljeće]] obilježen je seobama islamiziranih [[Turkijski narodi|turkijskih plemena]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 114.</ref> koji iz [[Središnja Azija|središnje Azije]] preko [[Iranska visoravan|Iranske visoravni]] naseljavaju i područja istočne [[Anatolija|Anatolije]]<ref>[[#Wheatley2000|Wheatley, Paul (2000.)]], str. 190.</ref> odnosno [[Kurdistan]]a. Krajem [[10. stoljeće|10. stoljeća]] turkijska plemena svrgavaju iranske [[Samanidi|Samanide]] u gradu [[Gazni]]ju (današnji [[Afganistan]]) i uspostavljaju novu dinastiju [[Gaznavidi|Gaznavida]], dok se stoljeće kasnije iranskom visoravni šire i turkijska [[Oguzi|oguska]] plemena koja vremenom politički potiskuju  i turkijske Gaznavide na istoku i iranske [[Bujidi|Bujide]] na zapadu. Oni osnivaju moćnu dinastiju [[Seldžuci|Seldžuka]] i u iduća će dva stoljeća iz [[Isfahan]]a, [[Nišapur]]a i [[Raj (Iran)|Raja]] vladati velikim dijelom [[Jugozapadna Azija|jugozapadne Azije]] promičući pritom turkijsko-iransku kulturu<ref name="IranicaArmIranVI"/>.

[[Seldžuci]] osvajaju područja Kurdistana [[1060-ih]] godina kada proširuju granice na [[Bagratuni|bagratunsku]] [[Armenija|Armeniju]] i [[Gruzija|Gruziju]], pritom politički asimilirajući kurdske lokalne dinastije (Šadadide, Ravadide, Marvanide, Hasanuide i Anazide). Godine [[1096.]] pokoravaju i [[Šijiti|šijitsku]] [[Arapi|arapsku]] dinastiju [[Ukajlidi|Ukajlida]] u [[Mosul]]u, čime se čitav teritorij današnjeg [[Kurdistan]]a našao u granicama seldžučke države. Politički ustroj Seldžučkog Carstva bio je zasnovan na brojnim dinastijskim kneževinama čiji su se namjesnici nazivali [[atabeg]]ovima ([[Turkijski jezici|tur.]] ''ata'' - „otac“ + ''[[beg]]'' - „gospodar“), među kojima od značaja za kurdsku povijest vrijedi izdvojiti Ahmadile, Ildiguzide, Zengide i Hazaraspide. Za [[Ahmadili|Ahmadile]] se pretpostavlja kako su bili kurdskog podrijetla odnosno da su potomci Ravadida<ref name="IranicaAhmadili">[[#IranicaAhmadili|Luther, K. A. (15.12.1987.)]]</ref>, vladali su u okolici grada [[Maraga|Marage]] u [[Iranski Azarbajdžan|Azarbajdžanu]]<ref name="IranicaAhmadili"/>, a sjevernije je upravljala turkijska dinastija [[Ildiguzidi|Ildiguzida]]. [[Zengidi]] su naslijedili arapske Ukajlide u [[Mosul]]u, dok su kurdski<ref name="IranicaHazaraspidi">[[#IranicaHazaraspidi|Bosworth, Clifford Edmund (15.12.2003.)]]</ref> [[Hazaraspidi]] vladali u planinama [[Zagros]]a koje obuhvaćaju jugozapadni [[Fars]] i [[Luristan]]<ref name="IranicaHazaraspidi"/> (izvan današnjeg [[Kurdistan]]a). Razdoblje [[Seldžuci|seldžučke]] vladavine obilježavaju i [[križarski ratovi]] protiv [[Srednji vijek|srednjovjekovnih]] [[Europa|europskih]] sila, a u njima su se posebno istaknuli kurdski Ahmadili<ref name="IranicaAhmadili"/>. Nakon pada Seldžučkog Carstva [[1194.]] godine na [[Iranska visoravan|Iranskoj visoravni]] zamijenjuje ga novo iransko-turkijsko carstvo [[Horezmijci|Horezmijaca]], dok zapadno od [[Zagros]]a atabegovi ostvaruju visok stupanj samostalnosti.

=== Dinastija Ajubida ===
{{glavni|Saladin|Ajubidi|Treći križarski rat}}


Osnivačem dinastije [[Ajubidi|Ajubida]] bio je [[Saladin]], [[Suniti|sunitski]] musliman i [[Sufizam|sufija]] kurdskog podrijetla<ref>Vidi:<br>• [[#Ozoglu2004|Özoğlu, Hakan (2004.)]], str. 46.<br>• [[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 114.</ref>, a nazvana je prema njegovom eponimskom ocu Ajubu koji je služio vojsku [[Seldžuci|seldžučkih]] atabega [[Zengidi|Zengida]]. Ajubidska država bila je [[sultan]]at nastao [[1171.]] godine na temeljima propale države [[Fatimidi|Fatimida]] koji su vladali iz [[Egipat|Egipta]], a zahvaljujući Saladinovom [[Ratno umijeće|vojnom umijeću]] njene su granice u kratkom roku dosegle veće dijelove sjeveroistočne [[Afrika|Afrike]], zapada [[Arapski poluotok|Arapskog poluotoka]] i [[Levant]]a. Vodio je [[Saraceni|Saracene]] ([[musliman]]e) u [[Treći križarski rat|trećem križarskom ratu]] ([[1189.]] – [[1192.]]) u kojem je zbog junaštva stekao veliku slavu u [[islam]]skom svijetu, a zbog kavalirstva i tolerancije [[Kršćanstvo|kršćana]] veliki ugled i na [[Zapadni svijet|Zapadu]]. Tijekom njegove vladavine osvojen je [[Jeruzalem]] ([[1187.]]), a granice [[Jeruzalemsko kraljevstvo|Jeruzalemskog kraljevstva]] svedene su na minimum. Nakon njegove smrti bujidska dinastija održala se još čitavo stoljeće i pol nakon čega je pokoravaju [[mameluci]].

Unatoč kurdskom podrijetlu osnivača bujidske dinastije, njen značaj je u velikoj mjeri zanemariv za povijest kurdskog naroda s obzirom da je golemi sultanat obuhvaćao samo rubne dijelove jugozapadog [[Kurdistan]]a, stanovništvo je bilo velikom većinom [[Arapi|arapsko]] dok je istovremeno većina Kurda živjela izvan njega, [[Arapski jezik|arapski]] je bio službenim jezikom, prijestolnica je bila smještena u [[egipat]]skom gradu [[Kairo|Kairu]], a sam [[Saladin]] više se identificirao kroz [[islam]] nego kurdsko podrijetlo<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 5.</ref>. Ipak, [[Saladin]] je vremenom postao jednim od glavnih likova kurdske tradicije i danas zauzima značajno mjesto u [[#Kultura|njihovoj kulturi]].

=== Mongolska dominacija ===
{{glavni|Mongolsko Carstvo|Ilkanat|Timuridi}}

[[Mongolsko Carstvo|Mongolska]] invazija [[Jugozapadna Azija|jugozapadne Azije]] započinje [[1218.]] godine kada se [[Džingis-kan]] i njegova vojska silovito obrušuju na [[Horezmijsko Carstvo]]. Krvavi okršaj trajao je tri godine i završio potpunom pobjedom Kana, ali i dotad neviđenim razaranjima i masakrima civilnog stanovništva kakvi će karakterizirati i kasnije mongolske pohode diljem [[Euroazija|Euroazije]]. Džingis-kan umire šest godina nakon svršetka invazije, a jugozapadni dio [[Mongolsko Carstvo|Mongolskog Carstva]] pripada njegovom unuku [[Hulagu Kan]]u koji osniva [[Ilkanat]] i nastavlja širiti granice prema zapadu. Između [[1236.]] i [[1243.]] godine pokorene su [[Armenija]], [[Gruzija]] i ostaci [[Seldžuci|seldžučke]] države u središnjoj [[Anatolija|Anatoliji]], a [[1258.]] godine pada i [[Abasidi|abasidski]] [[Bagdad]] odnosno [[Mezopotamija]] čime se čitavo područje [[Kurdistan]]a našlo pod [[Mongoli]]ma. Ilkanat se [[1335.]] godine raspada na više pokrajina od kojih je bio sastavljen, među kojima u kontekstu [[Kurdistan]]a treba izdvojiti [[Šijiti|šijitske]] mongolske dinastije [[Čupanidi|Čupanida]] koji vladaju iz [[Tabriz]]a te [[Džalajiridi|Džalajirida]] koji su u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] zamijenili turkijske atabege [[Zengidi|Zengida]]. Tijekom mongolskog razdoblja pod Džalajiridima se očuvala kurdska lokalna dinastija [[Hazaraspidi|Hazaraspida]]<ref name="IranicaHazaraspidi"/>, dok su se neko vrijeme pod Čupanidima održali i [[Ahmadili]]<ref name="IranicaAhmadili"/>.

Politički vakuum nakod raspada [[Ilkanat]]a iskoristio je mongolski vladar [[Timur]] koji [[1380-ih]] godina pokreće još jednu destruktivnu mongolsku invaziju. Do [[1387.]] godine osvojen je gotovo čitav teritorij modernog [[Iran]]a, a zbog sukoba sa [[Zlatna horda|Zlatnom hordom]] Timur uskoro osvaja i današnje područje [[Kurdistan]]a te preko [[Kavkaz]]a nastavlja s pohodima i u [[Europa|Europi]]. Njegovi nasljednici [[Timuridi]] vladali su iranskom visoravni sve do sredine [[15. stoljeće|15. stoljeća]] kada ih upravo u Kurdistanu potiskuje [[Turkijski narodi|turkijska]] plemenska federacija ''[[Kara Koyunlu]]'', dok dva desetljeća kasnije i jedne i druge pokorava druga plemenska federacija ''[[Ak Koyunlu]]''.

<center>
<gallery>
Datoteka:Ilkhanate in 1256–1353.PNG|[[Ilkanat]]<br>([[1256.]] – [[1353.]])
Datoteka:Timurid Dynasty 821 - 873 (AH).png|[[Timuridsko Carstvo]]<br>([[1380.]] – [[1469.]])
Datoteka:Qara Qoyunlu Turcomans 1407–1468.png|Plemenska federacija<br>''[[Kara Koyunlu]]''<br>([[1447.]] – [[1469.]])
Datoteka:Map Aq Qoyunlu 1478-en.png|Plemenska federacija<br>''[[Ak Koyunlu]]''<br>([[1469.]] – [[1501.]])
</gallery>
</center>

U političkom vakuumu nastalom raspadom Ilkanata u [[14. stoljeće|14. stoljeća]] pojavljuju se i lokalne kurdske dinastije Ardalan, Badinan i Bedlis čiji su nadređeni bili iz mongolskih dinastija Čupanida i Džalajirida, a primarni izvor o njima jest „Šafarnama“ - djelo kurdskog povjesničara [[Šaraf-han Bedlisi|Šaraf-hana Bidlisija]] iz [[16. stoljeće|16. stoljeća]]<ref name="IranicaTribes">[[#IranicaTribes|Oberling, Pierre (20.7.2004.)]]</ref>. Dinastija [[Ardalan]] za sebe je tvrdila da potječe od samog [[Saladin]]a<ref name="IranicaArdalan">[[#IranicaArdalan|Oberling, Pierre (15.12.1988.)]]</ref>, no ime joj je najvjerojatnije [[Turkijski jezici|turkijskog]] podrijetla<ref name="IranicaArdalan"/>. U početku je upravljala područjem oko današnjeg [[Turska|turskog]] grada [[Diyarbakır]]a a potom oko sjeverozapadnog [[iran]]skog grada [[Sanandadž]]a<ref name="IranicaArdalan"/>. Pod njenom upravom osim domaćeg Banu Ardalana bila su i druga kurdska plemena poput Kalhura, Mandamija i Šajka Ismaila<ref name="IranicaArdalan"/>. [[Emir]]at [[Badinan]]a držao je pod kontrolom modernu tursku pokrajinu [[Hakkari (pokrajina)|Hakkari]]<ref name="IranicaBadinan">[[#IranicaBadinan|Hassanpour, Amir (15.12.1988.)]]</ref> u kojoj se postavio nakon pada atabega [[Zengidi|Zengida]]<ref name="IranicaBadinan"/>. Za razliku od Ardalana koji su govorili [[Sorani|soranskim]] jezikom odnosno narječjem, pripadnici plemena Badinan bili su govornici [[Sjevernokurdski jezik|kurmandžija]]<ref name="IranicaBadinan"/><ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 173.</ref>. [[Bedlisi]] su upravljali teritorijem od susjednog emirata Ardalana do jezera [[Van (jezero)|Van]]<ref name="IranicaBedlis">[[#IranicaBedlis|Dankoff, Robert (15.12.1989.)]]</ref>, a politički su usko bili povezani sa susjednim kurdskim plemenom Rožekija<ref name="IranicaBedlis"/>. Sve tri lokalne dinastije nastaviti će upravljati navedenim teritorijima i nakon [[1501.]] i stupanja u [[Safavidsko Carstvo]], dok se s druge strane od [[1424.]] godine više se ne spominju kurdski [[Hazaraspidi]] koji su vladali jugozapadnim [[Iran]]om još od [[Seldžuci|seldžučkog]] razdoblja<ref name="IranicaHazaraspidi"/>.

=== Osnivanje Safavidskog Carstva ===
{{glavni|Safavidsko Carstvo}}

Početak [[16. stoljeće|16. stoljeća]] smatra se prijelomnim razdobljem u kurdskoj odnosno [[iran]]skoj povijesti općenito - godine [[1501.]] osnovana je [[Safavidi|safavidska dinastija]] koja je prvi put nakon [[Bujidi|Bujida]] iz [[10. stoljeće|10. stoljeća]] ujedinila [[Iranski narodi|iranske narode]] u zajedničku državu pod autohtonim (iranskim) vladarima<ref>[[#Garthwaite2005|Garthwaite, Gene Ralph (2005.)]], str. 157.</ref>. [[Ismail I.]], osnivač safavidske dinastije, bio je kurdskog podrijetla<ref name="IranicaAzerVII"/><ref name="IsmailSve">Vidi:<br>• [[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 50.<br>• [[#Halm1996|Halm, Heinz (1996.)]], str. 75.<br>• [[#Lapidus2002|Lapidus, Ira Marvin (2002.)]], str. 233.<br>• [[#Tapper1997|Tapper, Richard (1997.)]], str. 39. {{Citat|Their own origins are obscure: probably of Kurdish or Iranian extraction (...)}}• [[#Babayan2002|Babayan, Kathryn (2002.)]], str. 143. {{Citat|An initial stage of revisions saw the transformation of Safavi identity as Sunni Kurds into Arab blood descendants of Muhammad.}}• [[#Daftary2000|Daftary, Farhad (2000.)]], str. 147. {{Citat|But the origins of the family of Shaykh Safi al-Din go back not to the Hijaz but to Kurdistan, from where, seven generations before him, Firuz Shah Zarin-kulah had migrated to Adharbayjan.}}• [[#Garthwaite2005|Garthwaite, Gene Ralph (2005.)]], str. 159. {{Citat|The Safavid family's base of power sprang from a Sufi order, and the name of the order came from its founder Shaykh Safi al-Din. The Shaykh's family had been resident in Azerbaijan since Saljuk times and then in Ardabil, and was probably Kurdish in origin.}}• [[#Daniel2000|Daniel, Elton L. (2000.)]], str. 83. {{Citat|The Safavid order had been founded by Shaykh Safi al-Din (1252–1334), a man of uncertain but probably Kurdish origin.}}• [[#Kamal2006|Kamal, Muhammad (2006.)]], str. 24. {{Citat|The Safawid was originally a Sufi order whose founder, Shaykh Safi al-Din (1252–1334) was a Sunni Sufi master from a Kurdish family in north-west Iran.}}• [[#IranicaTurIranI|Perry, John R. (15.8.2006.)]] {{Citat|In the 16th century, the Turcophone Safavid family of Ardabil in Azerbaijan, probably of Turkicized Iranian (perhaps Kurdish), origin, conquered Iran (...)}}• [[#BurkeInalcik1999|Burke; Inalcik; Savory (1999.)]], str. 259. {{Citat|From the evidence available at the present time, it is certain that the Safavid family was of indigineous Iranian stock, and not of Turkish ancestry as it is sometimes claimed. It is probable that the family originated in Persian Kurdistan, and later moved to Azerbaijan, where they adopted the Azari form of Turkish spoken there, and eventually settled in the small town of Ardabil sometimes during the eleventh century.}}</ref>. Ovaj karizmatični mladić na vlast je došao sa samo 14 godina, a već u prvih osam godina vladavine ujedinio je cijeli [[Veliki Iran|Širi Iran]] pod safavidsku krunu.
[[Datoteka:Shah Ismail.JPG|mini|desno|200px|[[Ismail I.]] (podrijetlom Kurd), osnivač [[Safavidsko Carstvo|Safavidskog Carstva]] odnosno moderne [[iran]]ske nacije<ref name="Daniel2000.81">[[#Daniel2000|Daniel, Elton L. (2000.)]], str. 81.</ref>]]
Pohodi [[Ismail I.|Ismaila I.]] i njegovih [[Kizilbaši|kizilbaša]] započinju [[1500.]] godine<ref>[[#Lapidus2002|Lapidus, Ira Marvin (2002.)]], str. 445.</ref> kada odlazi u [[Širvan]] kako bi osvetio smrt svoga oca Šejha Hajdara, kojeg je [[1488.]] godine ubio lokalni zapovjednik Faruk Jasar. U ljeto sljedeće godine zauzima i grad [[Tabriz]] u kojem se proglasio „[[Šah (vladar)|šahom]] Irana” i uspostavio [[Šijiti|šijitski]] [[islam]] kao službenu religiju safavidske države<ref>[[#Daniel2000|Daniel, Elton L. (2000.)]], str. 87.</ref>. Ovaj proglas potaknuo je brojne [[Sufizam|sufijske]] redove ali i druge iranske [[musliman]]e da se preobrate na šijitsko učenje islama, među njima i veliki broj Kurda. Safavidi su u počeku vladali samo istočnim [[Kurdistan]]om i [[Iranski Azarbajdžan|Azarbajdžanom]], no nakon pobjede u Tabrizu koji je postao safavidskom prijestolnicom počinje daljnje širenje na istok iranske visoravni: [[1503.]] godine pripajaju [[Hamadan]], godinu kasnije [[Širaz]] i [[Kerman]], zatim [[Nadžaf]] i [[Karbala|Karbalu]] ([[1507.]]), [[Van (jezero)|Van]] ([[1508.]]), [[Bagdad]] ([[1509.]]), te [[Herat]] i većinu [[Horasan]]a ([[1510.]]). Početkom [[1510-ih]] godina [[Uzbeci]] iz [[Središnja Azija|središnje Azije]] predvođeni vladarom Muhamed-hanom Šajbanijem počinju prodirati na safavidski teritorij, no Ismail I. ih potiskuje sjeverno od [[Amu-Darja|Amu-Darje]] odakle sporadično nastavljaju s napadima na Iran. Ovim vojnim pohodom zauzet je čitav Horasan dok su [[Amu-Darja]] i [[Hindukuš]] definirane kao istočne granice safavidske države.

=== Osmanlijski uspon ===
{{glavni|Osmansko Carstvo}}

Gotovo u isto vrijeme kada se na istoku uzdiže [[Safavidsko Carstvo]], na zapadu u [[Anatolija|Anatoliji]] počinje teritorijalno širenje [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], a u žarištu sukoba ova dva moćna imperija našlo se upravo područje [[Kurdistan]]a. Godine [[1512.]] osmanlijska vojska pod zapovjedništvom [[Selim I.|Selima I.]] prodire kroz istočnu Anatoliju, dok dvije godine kasnije odlučuju napasti safavidski Iran u cilju da spriječe širenje [[Šijiti|šijitskog]] [[islam]]a i da osiguraju istočnu granicu za daljnje prodore prema [[Levant]]u. Odlučujuča bitka odigrala se [[1514.]] godine kod Čaldirana<ref>[[#Finkel2006|Finkel, Caroline (2006.)]], str. 104.-106.</ref> gdje je dvostruko veća i sofisticiranija Selimova vojska porazila safavidske kizilbaše<ref>[[#Daniel2000|Daniel, Elton L. (2000.)]], str. 86.</ref>, dok je sam Ismail I. bio ranjen i umalo zarobljen. Osmanlijski sultan nastavio je prodirati sve do glavnog [[iran]]skog grada [[Tabriz]]a, no strahujući od protunapada safavidskih snaga stacioniranih na istoku koji su se borili protiv [[Uzbeci|Uzbeka]] kao i nepovoljnih zimskih uvjeta, njegova vojska povukla se zapadno od [[Zagros]]a. Safavidi su ubrzo krenuli u protunapad, povrativši pritom granice do jezera [[Van (jezero)|Van]]. Ovim je ratom [[Osmansko Carstvo]] prigrabilo područja zapadnog [[Kurdistan]]a i [[Armenija|Armenije]], dok sam sukob označava tek početak 300-godišnjih ratova koji će se voditi uglavnom na područjima naseljenim Kurdima.
[[Datoteka:Sekumname1525 Chaldiran battle.jpg|mini|lijevo|200px|[[Bitka kod Čaldirana]] ([[1514.]]), crtež iz 1525. godine]]
Značaj [[Osmansko Carstvo|osmanlijskog]] uspona za Kurde nije predstavljao samo geopolitički problem s obzirom kako su se našli van granica matične države, već i religijski - još krajem [[15. stoljeće|15. stoljeća]] odnosno prije uspostave safavidske države i Selimovog teritorijalnog širenja, pod osmanskim sultanom [[Bajazid II.|Bajazidom II.]] počeli su progoni [[Aleviti|alevitskog]] ([[Šijiti|šijitskog]]) ogranka [[Kizilbaši|kizilbaša]]<ref name="Savaş2002">[[#Savaş2002|Savaş, Saim (2002.)]], XVI. dio, str. 86.-109.</ref> u kojima je stradao i sam [[Ismail I.|Ismailov]] otac Šejh Hajdar. Početkom [[Selim I.|Selimove]] vladavine [[1512.]] godine započinju još veći progoni i pokolji nad kizilbašima, pa se procijenjuje kako je u prve dvije godine njegove vladavine ubijeno, zarobljeno ili prognano oko 40.000 alevita<ref>[[#Daniel2000|Daniel, Elton L. (2000.)]], str. 85.</ref> (uglavnom Kurda). Osmanlijska pobjeda kod Čaldirana privremeno je ugušila alevitske ustanke u [[Anatolija|Anatoliji]], dok je istovremeno velik broj broj alevitskih Kurda pobjegao u safavidski Iran koji je bio utočištem za žrtve osmanlijske politike<ref name="Tapper1997.44">[[#Tapper1997|Tapper, Richard (1997.)]], str. 44.</ref>. Osmanlijska diskriminacija kurdskih alevita još je više pojačala nakon Selimovog osvajanja [[Mameluci|mamelučkog]] sultanata u [[Kairo|Kairu]] ([[1517.]]): imenovao se [[Suniti|sunitskim]] kalifom, a [[Aleviti|alevite]] je proglasio „hereticima”<ref>[[#Finkel2006|Finkel, Caroline (2006.)]], str. 104.-105.</ref>.

Razdoblje osmanlijskog širenja prema istoku nastavilo se i poslije [[Selim I.|Selimove]] smrti [[1520.]] godine i trajalo je kroz čitavo [[16. stoljeće]]. Nakon što je osigurao [[Europa|europske]] granice [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], Selimov sin [[Sulejman I.|Sulejman Veličanstveni]] već [[1532.]] godine pokreće novi pohod protiv [[Safavidsko Carstvo|Safavidskog Carstva]], a u žarištu sukoba ovaj put su se našli [[Mezopotamija]], [[Armenija]] i istočni [[Kurdistan]]. [[Tahmasp I.]], [[Ismail I.|Ismailov]] sin i safavidski prijestolonasljednik od [[1524.]] godine, protiv Osmanlija je koristio strategiju „spaljene zemlje”<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 102.</ref> s obzirom da su iranske snage brojčano i tehnološki bile ispod razine protivnika. Sulejman je ubrzo pokorio safavidski grad [[Bedlis]] kojim je upravljala lokalna kurdska dinastija<ref name="IranicaBedlis"/> dok [[1534.]] prodire i do [[Bagdad]]a odnosno safavidske prijestolnice [[Tabriz]]a, no zbog velikih gubitaka osmanlijska vojska još se jednom povlači zapadno od [[Zagros]]a kao i iz dijelova Mezopotamije (osim [[Bagdad]]a)<ref>[[#Garthwaite2005|Garthwaite, Gene Ralph (2005.)]], str. 168.</ref>. Ovu epohu sukoba obilježila su i dva saveza Irana i Osmanlija s [[Europa|europskim]] silama: safavidski vladar [[Tahmasp I.]] sklopio je vojni pakt s [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlom V.]] [[Habsburg|Habsburškim]], dok se Sulejman udružio s [[Francuska|francuskim]] vladarom [[Franjo I., kralj Francuske|Franjom I.]] koji mu je poslao vojne stručnjake za nastavak osvajačkih pohoda. Osmanlijski je [[sultan]] još dva puta puta ([[1548.]] i [[1553.]]) pokušao slomiti Safavide, no unatoč neuspjehu na [[Iranska visoravan|iranskoj visoravni]] sporazumom iz [[1555.]] prisvojio je cijelu [[Mezopotamija|Mezopotamiju]] i dobio izlaz na [[Perzijski zaljev]]. Sulejmanov unuk [[Murat III.]] je [[1578.]] pokrenuo još jednu invaziju na Safavide, a tadašnji je iranski vladar [[Abas I.]] zbog ratova s [[Uzbeci]]ma na istoku bio prisiljen pristati na nepovoljni mirovni sporazum iz [[1590.]] kojim su Osmanlije kratkotrajno prisvojili dijelove zapadnog [[Kavkaz]]a<ref>[[#Daniel2000|Daniel, Elton L. (2000.)]], str. 90.</ref> ali i cijeli [[Kurdistan]]. Dok su određene lokalne kurdske dinastije poput [[Ardalan]]a<ref name="IranicaArdalan"/> i [[Badinan]]a<ref name="IranicaBadinan"/> uspijevale održavati politički utjecaj čak i tijekom osmanlijske dominacije, [[Bedlisi]] su bili u problematičnoj situaciji jer je njihov vođa Šaraf-han zbog proiranske politike ubijen još tijekom Selimove vladavine<ref name="IranicaBedlis"/>, no [[Murat III.]] je prilikom pohoda [[1578.]] godine dozvolio povratak na vlast njihovoj lozi<ref name="IranicaBedlis"/>. Sljedeći lokalni kurdski vladar tog grada bio je Šaraf al-Din Bitlisi (poznat i kao Šaraf-han Bitlisi), autor „Šarafname”<ref name="IranicaBedlis"/>. Epohu osmanlijskih osvajanja u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] obilježio je i početak organiziranog safavidskog premještanja Kurda, [[Armenci|Armenaca]] i drugih naroda u istočne [[Dodatak:Popis gradova u Iranu|iranske gradove]], što je rezultat osmanlijskog ugnjetavanja<ref name="Tapper1997.44"/> ali i iranske strategije „spaljene zemlje” kojom su se napadači odvraćali od daljnjih prodora<ref name="IranicaSeobe">[[#IranicaSeobe|Perry, John R. (15.12.1994.)]]</ref>.

=== Ratovi Irana, Osmanlija i Rusa ===
{{glavni|Iransko-turski ratovi|Iransko-ruski ratovi|Rusko-turski ratovi}}

[[Osmansko Carstvo|Osmanlijska]] dominacija nad područjem [[Kurdistan]]a bila je kratkog vijeka. Nakon što je osigurao istočne granice od [[Uzbeci|uzbečkih]] upada, [[Safavidi|safavidski]] vladar [[Abas I.]] godine [[1598.]] prvo premješta glavni grad u [[Isfahan]], a zatim [[1603.]] uz [[Britanija|britansku]] pomoć modernizira [[Oružane snage Irana|iransku vojsku]] i pokreće veliki vojni pohod protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Već sljedeće godine ponovo uspostavlja kontrolu nad [[Iranski Azarbajdžan|Azarbajdžanom]] i oslobađa [[Tabriz]] koji je desetljećima ranije bio u osmanlijskim rukama. Iste godine uz pomoć [[Armenci|Armenaca]] i [[Gruzi|Gruza]] uspješno opsjeda osmanlijsko uporište u [[Erevan]]u, a potom njegova vojska pobjeđuje Osmanlije i kod jezera [[Van (jezero)|Van]] u [[Kurdistan]]u. Iako je većina kurdskog stanovništva bila lojana šahu Abasu<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 32.</ref>, godine [[1609.]] zabilježen je i primjer otpora u utvrdi Dimdim<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 51.</ref> (200 km južno od [[Urmija (jezero)|Urmije]]) u kojoj se [[Suniti|sunitska]] oružana skupina sklona Osmanlijama odupirala safavidskim vlastima, ali je njihov otpor brzo ugušen. Zbog bojazni od golemog osmanlijskog protunapada o čemu su ga obavijestili iranski obavještajci, [[Abas I.]] odlučuje primjeniti tada već tradicionalnu strategiju „spaljene zemlje” koja je uključivala premještanje desetaka tisuća stanovnika iz sjeverozapadnog [[Iran]]a. Kršćanski [[Armenci]] i [[Gruzi]] su zbog gospodarskih razloga premješteni su većinom u [[Isfahan]] odnosno manjim dijelom u pokrajine [[Gilan]] i [[Mazandaran]]<ref name="IranicaSeobe"/>, dok su Kurdi smješteni u sjeveroistočnu pokrajinu [[Horasan]] u cilju da potpomognu iransku vojnu obranu protiv [[Uzbeci|Uzbeka]], te u [[Beludžistan]] na jugoistoku<ref name="IranicaSeobe"/>. Procijenjuje se kako je Horasan tada naseljen s oko 15.000 Kurda<ref name="IranicaSeobe"/> koji su u idućim desetljećima sjeveroistočno od [[Mašhad]]a osnovali nekoliko kneževina: [[Čenaran]], [[Bam]] (ili Mianbad), Kabušan (ili kasnije [[Kučan]]), [[Daragaz]] i [[Bodžnurd]]<ref name="IranicaSeobe"/>. Tri potonje kneževine očuvale su se sve do [[19. stoljeće|19. stoljeća]]<ref name="IranicaSeobe"/>. [[Abas I.]] ostao je upamćen po visokom stupnju tolerancije naroda koje je udomio; Armencima je sagradio veličanstvenu [[Katedrala Vank|katredralu Vank]], a neke je kurdske plemiće odgajao na vlastitom kraljevskom dvoru<ref name="IranicaArdalan"/>.

[[Datoteka:Map Safavid persia.png|mini|lijevo|300px|Karta koja prikazuje [[Safavidsko Carstvo|safavidske]] teritorijalne gubitke u korist [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]] nakon „Zuhapskog ugovora” ([[1639.]]) kojim je zapadni [[Kurdistan]] nepovratno oduzet [[Iran]]u]]

Iako je šah [[Abas I.]] godine [[1623.]] pod safavidsko okrilje vratio [[Mezopotamija|Mezopotamiju]]<ref>[[#Finkel2006|Finkel, Caroline (2006.)]], str. 205.</ref> i cijelo područje [[Kurdistan]]a (uključujući [[Kirkuk]] i [[Mosul]]), nakon njegove smrti [[1629.]] godine Safavidsko Carstvo doživljava pad a njegov se sin i prijestolonasljednik [[Safi]] teško nosi s daljnjim sukobima protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]], te [[Uzbeci|Uzbeka]] i [[Mogulsko Carstvo|Mogula]]. Neposredno nakon Abasove smrti, osmanlijski sultan [[Murat IV.]] sklapa mir s [[Habsburg|Habsburzima]] i šalje velikog [[vezir]]a Gazija Ekrema Khüsreva Pašu u novu ofenzivu protiv [[Iran]]a<ref>[[#Roemer1986|Roemer, H. R. (1986.)]], str. 283.</ref>. Sljedeće godine njegova vojska zauzima [[Hamadan]]<ref name="Roemer1986.284">[[#Roemer1986|Roemer, H. R. (1986.)]], str. 284.</ref> i napreduje prema [[Bagdad]]u oko kojeg postavljaju neuspješnu opsadu pa safavidska vojska uspijeva održati kontrolu nad [[Mezopotamija|Mezopotamijom]] odnosno južnim [[Kurdistan]]om<ref name="Roemer1986.284"/>. Godine [[1635.]] sultan [[Murat IV.]] osobno preuzima zapovjedništvo nad osmanlijskom vojskom i tijekom ljeta prodire u [[Erevan]] i [[Tabriz]]<ref name="Roemer1986.284"/><ref>[[#Finkel2006|Finkel, Caroline (2006.)]], str. 215.-216.</ref>, no već sljedećeg proljeća [[Safi]]jeva ih vojska ponovo potiskuje natrag<ref name="Finkel2006.217">[[#Finkel2006|Finkel, Caroline (2006.)]], str. 217.</ref><ref name="Roemer1986.285">[[#Roemer1986|Roemer, H. R. (1986.)]], str. 285.</ref>. Dvije godine kasnije Murat IV. ponovo vodi svoje oružane snage prema [[Bagdad]]u koji pada nakon mjesec i pol dana opsade, čime su područja Mezopotamije i [[Kurdistan]]a ponovo priključena [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. Nakon ove serije ratova između dva moćna imperija odlučuju se na mirovni sporazum kojim će definirati međusobne granice<ref name="Finkel2006.217"/><ref name="Roemer1986.285"/>. U svibnju [[1639.]] potpisan je tzv. „Zuhapski ugovor”<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 51., 103. i 115.</ref> kojim su [[Armenija]] i [[Iranski Azarbajdžan|Azarbajdžan]] ostali u [[iran]]skim rukama, dok je [[Osmansko Carstvo]] prisvojilo Mezopotamiju (današnji [[Irak]]) i zapadni [[Kurdistan]]. Iako su dva carstva ratovala i sljedećih 200 godina nakon potpisivanja tog ugovora prilikom čega je sklopljeno još 18 istovrsnih dokumenata, zapadni dijelovi [[Povijest Irana|povijesne iranske države]] (Mezopotamija i istočna Anatolija) još od [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|ahemenidskog razdoblja]] nepovratno su izgubljeni<ref name="Roemer1986.285"/>, a granice definirane „Zuhapskim ugovorom” poslužiti će kao predložak i tijekom [[Antanta|antantske]] podijele [[Osmansko Carstvo|osmanlijskih teritorija]] nakon njihovog poraza u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]]<ref name="Roemer1986.285"/>.

Neposredno nakon utvrđivanja zapadnih granica, Osmanlije započinju niz progona usmjerenih protiv kurdskog stanovništva. Već [[1640.]] godine na planini Sindžar započinje krvavi okršaj protiv [[Jesidi|jesida]]<ref name="Dankoff1991">[[#Dankoff1991|Dankoff, Robert (1991.)]], str. 169.-171.</ref>: prema [[Putopis Evlije Čelebija|putopisu]] turskog vojnika i književnika [[Evlija Čelebi|Evlije Čelebija]] osmanlijska je vojska imala 40.000 vojnika<ref name="Dankoff1991"/>, a nakon višesatne borbe 3060 jesida je ubijeno nakon čega se nastavljaju i napadi na kurdska sela<ref name="Dankoff1991"/>. Između 1000 i 2000 jesida utočište je potražilo u pećinama oko Sindžara, dok su ostali usmrćeni [[Topništvo|topničkom]] vatrom i [[granata]]ma<ref name="Dankoff1991"/>. Iste godine [[Murat IV.]] umire, a nasljeđuje ga [[Ibrahim I.]] čiju vladavinu karakterizira anarhija i brojne pobune među kojima vrijedi izdvojiti i one kurdskih [[Aleviti|alevita]]<ref name="Savaş2002"/>.

[[Image:Kurdish states 1835.png|thumb|200px|Kurdske zavisne kneževine [[1835.]] godine]]
Iduća dva i pol stoljeća kurdske povijesti obilježili su daljnji ratovi [[Povijest Irana|iranskih dinastija]] protiv Osmanlija, u koje su se početkom [[18. stoljeće|18. stoljeća]] uključili i [[Rusko Carstvo|Rusi]]. Usprkos osmanlijskom ugnjetavanju nemuslimanskih i [[Šijiti|šijitskih]] Kurda tj. njihovih pučana, u političkom smislu neke lokalne kurdske dinastije uspijevale su preživjeti zahvaljujući pokoravanju osmanlijskom sultanu, dok su druge pokušale steći iransku naklonost ili pak viši stupanj samostalnosti. Između njih nije postojalo nikakvo političko jedinstvo pa su primjerice dinastije Badinan, Soran, Botan i [[Baban]] konstantno ratovale između sebe, a potonja među njima jedno je vrijeme dala potporu osmanlijskom namjesniku iz [[Bagdad]]a u pohodu protiv [[Kadžarsko Carstvo|kadžarskog]] [[Iran]]a. Visoki stupanj samouprave održavali su [[Bedlisi]] (posebno klan Rožiki)<ref name="IranicaBedlis"/>, dok je dinastija Ardalan bila tradicionalno naklonjena [[Iran]]u - njihov [[emir]] [[Ahmad-han]] osobno je sudjelovao u iranskoj invaziji [[Mogulsko Carstvo|mogulske]] [[Indija|Indije]] ([[1738.]])<ref name="IranicaArdalan"/>, a kasnije se [[Kosrov-han Bozorgi]] borio na strani [[Karim-han Zand|Karima-hana Zanda]] u ratu protiv Osmanlija<ref name="IranicaArdalan"/>. Posljednji iransko-osmanlijski rat odigrao se između [[1821.]] i [[1823.]] u kojem je vojska iranskog vladara [[Abas Mirza|Abasa Mirze]] odbila invaziju sultana [[Mahmud II.|Mahmuda II.]] no granice se nisu mijenjale pa je [[Kurdistan]] i dalje ostao podijeljen. Tri godine kasnije isti sultan počinje s čistkama [[Janjičari|janjičara]] u osmanlijskoj vojsci prilikom kojih stradavaju i brojni kurdski [[bektaši]]. Godine [[1839.]] u Osmanskom Carstvu počinje ''[[tanzimat]]'' ([[Turski|tur.]] „reorganizacija”) što je uključivalo jaču političku centralizaciju pa propadaju gotovo sve kurdske dinastije<ref name="IranicaArdalan"/><ref name="IranicaBadinan"/><ref name="IranicaBedlis"/>.

Značajnija uloga [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] u iranskoj povijesti započinje u prvoj polovici [[18. stoljeće|18. stoljeća]] kada ruske snage prelaze [[Kavkaz]], odnosno u kurdskoj povijesti tijekom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] kada zauzimaju dijelove [[Armenija|Armenije]] i [[Horasan]]a koje su naseljene Kurdima. Još [[1723.]] godine [[Rusi]] uspostavljaju kontrolu nad iranskom [[Armenija|Armenijom]] i [[Iranski Azarbajdžan|Azarbajdžanom]], no nakon sedam godina vraćaju osvojena područja kako bi pridobili naklonost [[Abas III.|Abasa III.]] u daljnjim ratovima protiv Osmanskog Carstva. Usporedno s [[Rusko-turski rat 1828.-1829.|ratom protiv Osmanlija]] u [[Istočna Europa|istočnoj Europi]], [[Rusi]] [[1828.]] godine ponovo šire granice južno od [[Kavkaz]]a i zauzimaju iranski teritorij, a pola stoljeća kasnije u [[Rusko-turski rat 1877.-1878.|novom ratu]] zauzimaju i dijelove istočne (osmanlijske) [[Anatolija|Anatolije]] naseljene uglavnom Kurdima (npr. [[Kars]]). Dvije godine nakon ovog osmanlijsko-ruskog sukoba izbija netrpeljivost između Kurda i [[Armenci|Armenaca]]: Kurd Šejh Obaidula pokušava nagovoriti osmanlijski dvor na osnivanje kurdske marionetske države u istočnoj [[Armenija|Armeniji]] koja je praktički bila ruskim protektoratom, no njihov plan nije urodio plodom. Međutim, kurdski separatistički pokreti (posebno konjanički odredi ''hamidije''; protuteža ruskim [[kozaci]]ma) nastaviti će usku suradnju s osmanlijskim vlastima i [[1895.]] godine će sudjelovati u [[Abdul Hamid II.|Abdul Hamidovom]] masakru nad [[Armenci]]ma u [[Sason]]u<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 60.</ref><ref name="Olson1989">[[#Olson1989|Olson, Robert W. (1989.)]]</ref>.

=== Prva polovica 20. stoljeća ===
{{glavni|Prvi svjetski rat|Sporazum Sykes–Picot|Ugovor iz Lausanne}}
[[Slika:Kurdistan1920.png|mini|200px|Predložene granice kurdske države prema mirovnom ugovoru u Sèvresu 1920. godine]]
U kontekstu kurdske povijesti, početak [[20. stoljeće|20. stoljeća]] obilježavaju pad [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] i brojni sporazumi sila [[Antanta|Antante]] koji će definirati granice modernih država odnosno podijeliti područje osmanlijskog [[Kurdistan]]a na više dijelova. U jeku [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], godine [[1916.]] [[Francuzi]] i [[Britanci]] sklapaju [[sporazum Sykes–Picot]] kojim su utvrdili podijelu vlastitih interesnih zona nad osmanlijskom [[Mezopotamija|Mezopotamijom]] i [[Levant]]om: sjeverni dijelovi dvaju teritorija bili su rezervirani za [[Francuska|Francusku]], odnosno južni za [[Britansko Carstvo]]. U ovim geopolitičkim igrama obje su [[Europa|europske]] sile primarne saveznike pronašli u [[Arapi|arapskom]] stanovništvu pa su Kurdi i njihov etnički teritorij ostali zapostavljeni prilikom uspostavljanja [[Britanski mandat Mezopotamije|britanskog mandata Mezopotamije]] odnosno [[Francuski mandat Sirije i Libanona|francuskog mandata Sirije i Libanona]]. Ovom diobom iz [[1920.]] godine nepovratno su definirane granice između modernih arapskih država [[Irak]]a i [[Sirija|Sirije]], na čijem se sjeveru nalazi većinsko kurdsko etničko područje (tzv. [[Kurdistan]]). Političke granice između britansko-francuskih interesnih sfera i moderne [[Turska|Turske]] na sjeveru zbog nisu se uspješno definirale [[Mirovni ugovor u Sèvresu|sporazumom iz Sèvresa]] ([[1920.]]) zbog turskog neslaganja, več su zaključene [[Ugovor iz Lausanne|Ugovorom iz Lausanne]] ([[1923.]]) kojim je okončan [[Turski rat za nezavisnost]]. Situacija na sjevernom dijelu [[Kurdistan]]a (jugoistočna [[Anatolija]] i zapadni [[Kavkaz]]) bila je još složenija: [[Osmansko Carstvo|Osmanlije]] su u [[Kavkaske bitke 1914.-1917. (Prvi svjetski rat)|vojnim pohodima]] protiv [[Rusko Carstvo|carske Rusije]] do [[1917.]] godine uspjele povratiti istočna područja koje su im Rusi oteli u [[Rusko-turski rat 1877.-1878.|ratu iz 1878.]], no već su sljedeće godine zbog poraza na svjetskoj sceni bili prisiljeni ustupiti navedena područja novoosnovanim državama [[Gruzija|DR Gruziji]], [[Demokratska Republika Armenija|DR Armeniji]] i [[Azerbajdžan|DR Azerbajdžanu]], čime su kurdska etnička područja uz Tursku još bila podijeljena i između dvije potonje zemlje. Ove tri kavkaske zemlje će nakon samo tri godine ponovo prisvojiti [[SSSR|Sovjetski Savez]], no definirane političke granice „Demokratskih Republika” s konca [[1910-ih]] (odnosno Sovjetskih Socijalističkih Republika) dijeliti će [[Kurdistan]] od pada [[SSSR]]-a iz [[1991.]] godine do današnjeg dana. Kao i u slučaju prisnih britansko-francuskih odnosa s [[Arapi]]ma, [[Rusi]] su na identičan način vlastite primarne saveznike vidjeli u [[Pravoslavlje|pravoslavnim]] [[Armenci]]ma dok ih Kurdi nisu previše zanimali zbog njihovog političkog koketiranja s [[Turci]]ma (npr. u [[Armenski genocid|armenskom genocidu]]), politički izrazito nestabilnoj situaciji na [[Kavkaz]]u, ali i zbog bojazni da potporom kurdskom stanovništvu ne uđu u sferu britanskih i francuskih interesnih zona tj. njihovih mandata u kojima je živjelo više milijuna Kurda. S obzirom da [[Iran]] nije sudjelovao u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] i kako ga [[Europa|europske]] sile nikada nisu [[Kolonijalizam|kolonizirale]], granice istočnog kurdskog etničkog područja (u [[Iran]]u) ostale su nepromijenjenima.

<center>
<gallery>
Datoteka:IraqiKurdistan DeFactoMap.png|[[Prvo kraljevstvo Kurdistan]]<br>(približne granice)<br>([[1922.]] – [[1924.]])
Datoteka:Latrans-Turkey location Mardin.svg|[[Drugo kraljevstvo Kurdistan]]<br>(približne granice)<br>([[1925.]])
Datoteka:Ararat-Location.png|[[Republika Ararat]]<br>(približne granice)<br>([[1927.]] – [[1930.]])
Datoteka:LocationRepublicofKurdistan.png|[[Republika Mahabad]]<br>(približne granice)<br>([[1946.]])
</gallery>
</center>

Položaj Kurda u turbulentnom političkom razdoblju prve polovice [[20. stoljeće|20. stoljeća]] vrlo je složen s obzirom na njihovu izrazitu političku, vjersku i ideološku segmentaciju. Nakon propasti [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] izbijaju brojni kurdski prosvjedi, ustanci i pobune, pa čak i samoproglašeni politički entiteti. Ipak, samoproglašene države nisu bile međunarodno priznate, obuhvaćale su izrazito malena područja odnosno postotke kurdske populacije, nastajale su i trajale u različitim vremenskim okvirima, zasnivane su na različitim ideologijama i u većini slučajeva radilo se o geopolitičkim igrama većih sila pa se teško mogu okarakterizirati „[[Nacionalizam|nacionalističkim pokretima]]”.

Samo tri dana nakon početka [[Turski rat za nezavisnost|turskog rata za nezavisnost]] 19. svibnja [[1919.]] godine, kadirijski [[Sufizam|sufija]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 147. i 160.</ref> i utjecajni kurdski vođa [[Mahmud Barzandži]] iz [[Sulejmanija (grad)|Sulejmanije]]<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 154.</ref> podiže ustanak protiv [[Britansko Carstvo|britanske]] vlasti u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] koji se ubrzo rasplamsava i do [[Mosul]]a i [[Arbil]]a. Britanci iskorištavaju svoju premoć u vojnoj tehnologiji i potiskuju pobunjenike koordiniranim korištenjem topništva, te kopnenih i [[Kraljevske zračne snage|zračnih snaga]]. Već u lipnju iste godine Barzandži je poražen i uhićen, a [[1921.]] godine prognan je u [[Britanska Indija|britansku Indiju]]<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 158.</ref>. Ipak, u nemogućnosti da se nose s brojnim segmentiranim kurdskim plemenima kao i zbog straha od [[Turska|turskih]] teritorijalnih pretenzija na [[Kirkuk]] i [[Mosul]], Britanci u rujnu [[1922.]] godine vraćaju Barzandžija na vlast s ciljem da im pomogne u ratu protiv Turaka<ref name="Izady1992.64">[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 64.</ref>. Došavši na vlast, Barzandži nakon samo dva mjeseca prekida suradnju s Britancima, proglašava se „kraljem Kurdistana”<ref name="Izady1992.64"/> (iako je kontrolirao samo manja područja oko Sulejmanije) i traži vojno-političku potporu Turske kako bi osigurao režim pod turskim protektoratom<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 162.</ref>. Ovaj plan završio je debaklom jer su Britanci sljedeće godine zaustavili turske prodore i uspostavili potpunu kontrolu nad [[Britanski mandat Mezopotamija|mandatom Mezopotamije]] (današnji [[Irak]]). Barzandži potom bježi iz [[Sulejmanija (grad)|Sulejmanije]] u okolne planine i gubi svaki politički utjecaj nad Kurdima<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 163.</ref>, a britansko-turske granice se definiraju [[Ugovor iz Lausanne|ugovorom iz Lausanne]].

Sukobi između [[Turska|Turske]] i [[Europa|europskih]] sila djelomično su se odrazili i na [[Iran]]. Godine [[1919.]] starješina [[Ismail Simko]] „Kanibal”<ref name="Izady1992.58">[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 58.</ref> iz [[Turkijski jezici|turkofonog]] kurdskog plemena [[Šikak]]<ref name="AINA.org (2010.)">[[#AINA.org (2010.)|AINA.org (2010.)]]</ref> uz pomoć [[Kemal Atatürk|Kemala Atatürka]]<ref name="NewYorkTimes (10.7.1922.)">[[#NewYorkTimes (10.7.1922.)|New York Times (10.7.1922.)]]</ref> okuplja 85.000 pobunjenika i podiže ustanak na sjeverozapadu [[Iran]]a u čemu ga sporadično podržavaju i [[Britansko Carstvo|Britanci]]<ref name="IranicaBritanijaV">[[#IranicaBritanijaV|Cronin, Stephanie (15.12.2002.)]]</ref>. Nedugo zatim proglasio je „Republiku Kurdistan” oko jezera [[Urmija (jezero)|Urmije]]<ref name="NewYorkTimes (10.7.1922.)"/>, ali nije priznata od niti jedne države svijeta uključujući njegove turske i britanske saveznike. Nakon što iranska vojska poražava Simkove pobunjenike [[1922.]] godine, on prvo traži azil u susjednoj [[Britanski mandat Mezopotamija|britanskoj Mezopotamiji]]<ref name="IranicaBritanijaV"/>, potom se zajedno s pobunjenicima povlači u [[Turska|Tursku]], te se konačno nakon osam godina vraća se u [[Iran]] gdje je uhićen i pogubljen. Danas kurdski povjesničari imaju uglavnom negativno mišljenje o Simku Šikaku i ne smatraju ga [[Domoljublje|domoljubom]] ili [[Nacionalizam|nacionalistom]] već [[Vjerski fundamentalizam|vjerskim fanatikom]] koji je proganjao i kurdske [[Aleviti|alevite]]<ref name="Izady1992.58"/>, odnosno produktom [[Osmansko Carstvo|osmanlijske]] politike iz [[1918.]] koja je rezultirala masovnim pokoljima [[Kršćanstvo|kršćanskog]] stanovništva u regiji<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 57.</ref>. U njima je sudjelovao i sam Simko<ref name="AINA.org (2010.)"/>: osim pokolja više tisuća kršćanskih [[Ajsori|Asiraca]] u [[Huj]]u i [[Salmas]]u<ref>[[#Sanasarian2000|Sanasarian, Eliz (2000.)]], str. 178. {{Citat|Simko's forced joined with the Turks and killed many escaping Christians}}</ref> pripisuje mu se i ubojstvo Mar Šimuna XXI., patrijaha [[Asirska crkva istoka|Asirske crkve istoka]]<ref name="AINA.org (2010.)"/>.
[[Datoteka:Halis-Ihsan Nuri-Ferzende.jpg|mini|desno|300px|Kurdski pobunjenici na [[Ararat]]u ([[1930.]])]]
Prvi ozbiljni [[Nacionalizam|nacionalistički pokreti]]<ref name="Olson1989"/><ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 61.</ref> nicali su u [[Turska|Turskoj]] tijekom [[1920-ih]] i [[1930-ih]] godina, a u glavnoj ulozi našla su se uglavnom [[Aleviti|alevitska]] plemena [[Zaza]]<ref name="Olson1989"/>. Treba naglasiti da se prema suvremenoj stručnoj terminologiji njihov jezik [[Zazaki jezik|zazaki]] ne klasificira kao ogranak [[Kurdski jezik|kurdskog jezika]], no pripadnici tog [[Iranski narodi|iranskog naroda]] se zbog kulturološko-povijesnih poveznica većinom identificiraju kao Kurdi<ref name="Paul2008">[[#Paul2008|Paul, Ludwig (15.12.2008.)]]</ref><ref name="Leezenberg1992.13">[[#Leezenberg1992|Leezenberg, Michiel (1992.)]], str. 13.</ref>. Prva pobuna izbila je [[1925.]] godine inicijativom [[Šejh Said|Šejha Saida]] iz plemena [[Piran (Kurdi)|Piran]] koji je od bivših graničarskih hamidija osnovao grupu ''Azadi''<ref name="Olson1989"/> („Slobodnjaci”) i zatražio od kurdskih plemena da mu se pridruže u borbi za neovisnost tj. protiv turske vlasti<ref name="Olson1989"/>. Većina pristalica bila su plemena Zaza, dok su se određena kurdska plemena poput Herkija i Hormaka odlučno odbijala priključiti bilo kakvoj vrsti pobune. Velika većina Kurmandža također nije prisustvovala ustanku, a određena plemena su napustila savez nakon pljačkaških ispada gerilaca<ref name="Olson1989"/>. Ipak, ova pobunjenička skupina bila je prilično veća u odnosu na gerilu koja se nedugo ranije borila protiv [[Britansko Carstvo|Britanaca]] u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]]<ref name="Olson1989"/>. Ohrabren vojnim snagama koje je imao na raspolaganju, Šejh Said se proglašava „kraljem Kurdistana” po uzoru na [[Mahmud Barzandži|Barzandžija]], no njegova vladavina u područjima koja danas približno odgovaraju [[Diyarbakır]]u i [[Mardin]]u potrajati će svega dva mjeseca. Poučeni britanskim iskustvom, Turci koriste identičnu strategiju zračnih udara novopečenim ratnim zrakoplovstvom koordiniranim s napadima kopnenih snaga pa brzo uništavaju otpor, a [[Šejh Said]] i njegovi najbliži suradnici su obješeni<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 196.</ref>. Krajem [[1920-ih]] godina u [[Turska|Turskoj]] izbija još jedan ustanak (nepovezan sa Šejhom Saidom)<ref name="McDowall1996.205">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 205.</ref>: kurdska plemena iz istočne [[Anatolija|Anatolije]] uz pomoć [[Iran]]a<ref name="McDowall1996.205"/> uspostavljaju visok stupanj samostalnosti na padinama [[Ararat]]a odnosno sjeverno od jezera [[Van (jezero)|Van]]<ref name="McDowall1996.205"/> (tzv. „Republika Ararat”), a Turci prvotno nisu uspijevali uspostaviti kontrolu s obzirom kako su sjeverni i istočni obronci Ararata predstavljali međunarodnu granicu sa [[SSSR]]-om. Ipak, godine [[1930.]] Turci gomilaju oružane snage i uz [[SSSR|sovjetsku]] stratešku potporu počinju s gušenjem ustanka. Kurdi odgovaraju mobilizacijom snaga no priključuje im se relativno mali broj pristaša iz okolnih sela čiji motivi nisu bili nacionalistički već isključivo vjerski<ref name="McDowall1996.205"/>, te se početkom ljeta uspješno odupiru turskoj vojsci. Istovremeno, [[Turska]] proziva [[Iran]]a zbog potpore kurdskim pobunjenicima pa između dviju država gotovo izbija rat<ref name="McDowall1996.205"/>. Ustanak je ugašen u rujnu [[1930.]] godine nakon čega kurdski pobunjenici i njihovi zapovjednici bježe u [[Iran]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 215.</ref>, a turska vojska nad preostalim Kurdima iz okolice Ararata provodi [[etničko čišćenje]]<ref name="McDowall1996.206">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 206.</ref>. Turska diskriminacija i zločini nad Kurdima posebno su se pojačali [[1930-ih]] godina kada jača turski etnički nacionalizam<ref>[[#Çağaptay2002|Çağaptay, Soner (2002.)]], str. 1.-2. i 15.</ref> odnosno nakon [[1938.]] godine kada je u [[Dersim]]u<ref>[[#Bruinessen1994|(van) Bruinessen, Martin (1994.)]], str. 1.</ref> ugašena još jedna nacionalistička pobuna [[Aleviti|alevitskih]] Kurda i [[Zaza]]<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 208.</ref>.

Kurdska situacija u [[Iran]]u zbog snažnog osjećaja pripadnosti iranskoj naciji bila je mirna sve do konca [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] odnosno krize iz [[1946.]] godine kada se na sjeverozapadnu zemlje javlja prosovjetski separatizam socijalističkog karaktera<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 249.</ref>. [[Ugovor o savezu između SSSR-a, Velike Britanije i Irana|Ugovorom]] o savezu [[SSSR]]-a, [[Velika Britanija|Velike Britanije]] i [[Iran]]a<ref name="McDowall1996.243">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 243.</ref>, [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|saveznici]] su za vrijeme rata koristili iranski teritorij kao koridor za prijenos [[Zapadni svijet|zapadne]] vojne pomoći [[SSSR]]-u<ref name="Lenczowski1990">[[#Lenczowski1990|Lenczowski, George (1990.)]], str. 7.-13</ref>, no nakon njegova isteka sovjetska vojska prvotno se odbija povući iz sjevernog Irana<ref>[[#UN-1946-5|UN Resolution 5 (14.5.1946.)]], str. 3.</ref>, a zatim potiče lokalne [[Azeri|azerske]] i kurdske [[Socijalizam|socijaliste]] na separatizam<ref name="Lenczowski1990"/><ref name="McDowall1996.218">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 218.</ref> što je u studenom [[1945.]] godine rezultiralo osnivanjem azerske [[Narodna Republika Azerbajdžan|Narodne Republike Azerbajdžan]] (uz postojeću [[Azerbajdžanska Sovjetska Socijalistička Republika|Azerbajdžansku SSR]] na sjeveru) odnosno u siječnju [[1946.]] kurdske [[Republika Mahabad|Republike Mahabad]]<ref name="Lenczowski1990"/>. Ovom geopolitičkom igrom razdiranja multietničkog Irana [[Josif Staljin|Staljin]] je pokušavao proširiti [[SSSR|sovjetski]] utjecaj prema „toplim morima” ([[Perzijski zaljev]]) kao i britanskim interesima na područjima bogatim [[Nafta|naftom]] ([[Irak]]) što će naposljetku rezultirati snažnom [[SAD|američkom]] i [[Velika Britanija|britanskom]] potporom [[Iran]]u<ref name="Lenczowski1990"/>. Osim političke nenaklonjenosti zapadnih supersila i naravno samog Irana, prosovjetska marioneta „Republika Mahabad” bila je zemljopisno podijeljena i među samim Kurdima, te politički i između sebe<ref name="McDowall1996.242">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 242.</ref>. Naime, obuhvaćala je manji dio iranskih područja naseljenih Kurdima (grad [[Mahabad]] s okolicom) dok u njegovom većinskom ostatku nisu zabilježeni separatistički pokreti, a politička struktura se oslanjala na prosovjetske socijaliste koji nisu imali potporu kod lokalnih plemenskih starješina. Sredinom [[1946.]] sovjetska se vojska povlači iz [[Iran]]a i dvije marionetske države gube izravnu vojnu zaštitu zbog čega se odmetnuta azerska vlast okreće [[Iran]]u<ref name="McDowall1996.243"/>, isto kao i veliki broj Azera koji su živjeli u Mahabadu i okolici (današnja [[iran]]ska pokrajina [[Zapadni Azarbajdžan]])<ref name="McDowall1996.243"/>. Istovremeno, kurdske plemenske starješine s navedenog područja zajednički prisežu vjernost [[iran]]skoj vlasti u [[Teheran]]u i započinju borbu protiv prosovjetskih kurdskih separatista<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 244.</ref>. Krajem godine [[Oružane snage Irana|iranska vojska]] uspostavlja potpunu kontrolu na sjeverozapadu zemlje; dok azerske pobunjeničke vođe bježe u [[SSSR]], kurdski separatistički vođa [[Gazi Mohammad]] je uhićen i obješen<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 209.</ref>. Iako tzv, „Republika Mahabad” predstavlja gotovo irelevantnu epohu kurdske povijesti, u općem kontekstu njen značaj bio je svjetskih razmjera jer su pokušaji [[SSSR|sovjetskih]] političkih prodora u [[Iran]] rezultirali [[Trumanova doktrina|Trumanovom doktrinom]] koja se danas često smatra početkom [[hladni rat|hladnog rata]]<ref name="Lenczowski1990"/>.

=== Od 1950. do danas ===

==== Turska ====
{{glavni|Tursko-kurdski sukob}}
[[Datoteka:Diyarbakir skyline.JPG|mini|desno|300px|Većinski kurdski grad [[Diyarbakır]] u jugoistočnoj [[Turska|Turskoj]]]]

Od gušenja [[Aleviti|alevitskih]] pobuna iz [[1930-ih]], kurdska politička situacija u [[Turska|Turskoj]] bila je relativno mirna sljedećih pola stoljeća. [[Turska]] nije sudjelovala u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] i uspješno je očuvala svoju vanjskopolitičku neutralnost sve do početka [[1950-ih]] godina kada se okreću [[Zapadni svijet|Zapadnom svijetu]] i ulaze u [[NATO]] kao važan geostrateški partner. [[SAD|Sjedinjene Države]] i drugi zapadni saveznici Turske nisu previše marili zbog ugroženih prava etničkih manjina u toj zemlji, što je krajem [[1970-ih]] godina rezultiralo osnivanjem ekstremističkih [[Marksizam|marksističkih]] i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] organizacija među kojima se posebno ističe [[Radnička stranka Kurdistana]] (''PKK'').

Godine [[1984.]] vođa [[PKK]]-a [[Abdullah Öcalan]] započinje opći [[Tursko-kurdski sukob|oružani sukob protiv Turske]]<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 436.</ref> koji je službeno trajao do [[1999.]] godine kada su agenti [[CIA]]-e<ref>[[#NewYorkTimes (20.2.1999.)|New York Times (20.2.1999.)]]</ref> uhitili Öcalana u [[Kenija|Keniji]], no povremenih sukoba bilo je i kasnije. Ovaj sukob imao je katastrofalne posljedice za Kurde: smrtno je stradalo oko 30.000 ljudi<ref name="COE1999">[[#COE1999|COE: Doc. 8502 (20.9.1999.)]], VII. svezak, str. 15.</ref>, veliki dijelovi jugoistoka [[Turska|Turske]] su opustošeni, tisuće ruralnih mjesta je uništeno ili napušteno, kurdsko stanovništvo raseljeno je u sigurnija urbana područja poput [[Diyarbakır]]a, [[Van (Van, Turska)|Vana]] ili [[Şırnak]]a, a povećava se i kurdska dijaspora u [[Europa|europskim]] zemljama. Turske su vlasti [[Abdullah Öcalan|Abdullaha Öcalana]] prvotno osudile na smrt a potom na doživotni zatvor, dok je sam Öcalan priznao [[Terorizam|terorističku]] narav njegovog [[PKK]]-a<ref name="COE1999"/>. Među državama i organizacijama koje tu grupu klasificiraju terorističkom su [[Turska]]<ref>[[#EGM-2003|Emniyet Genel Müdürlüğü (2003.)]]</ref>, [[Iran]]<ref name="Zaman (16.7.2010.)">[[#Zaman (16.7.2010.)|Sunday's Zaman (16.7.2010.)]]</ref>, [[Irak]]<ref>[[#CNN (3.11.2007.)|CNN (3.11.2007.)]]</ref>, [[Sirija]]<ref name="Zaman (16.7.2010.)"/>, [[SAD]]<ref name="US-DOS-2007">[[#US-DOS-2007|U.S. State Department (30.4.2007.)]]</ref>, [[Velika Britanija]]<ref>[[#UK-HO-2010|U.K. Home Office (7.5.2010.)]], str. 5.</ref>, [[NATO]]<ref>[[#NATO-2007|NATO.int (17.10.2007.)]]</ref>, [[EU]]<ref>[[#OJEU-2006|Official Journal of the EU (31.5.2006.)]], str. 4.</ref> i [[UN]]<ref>[[#PeoplesDaily (20.12.2005.)|People's Daily (20.12.2005.)]]</ref>. Prema američkim izvorima, 37,4% etničkih Kurda u Turskoj smatra da [[PKK]] predstavlja sve Kurde dok se većina od 50,1% s time se ne slaže<ref name="SETA2009">[[#SETA2009|SETA (2009.)]], VI. poglavlje, str. 61. {{Citat|On the question of “whether the political views of Abdullah Öcalan and the PKK represent all Kurds in Turkey”, 37.4% of the respondents believe that the PKK represents all Kurds while 50.1% disagree.}}</ref>.

[[Turska]] je danas država s najbrojnijim kurdskim stanovništvom koji su ujedno i najveća etnička manjina u zemlji, a njihov broj ovisno o izvorima i [[#Definiranje Kurda|definicijama]] može varirati za više milijuna. Tursko vijeće za nacionalnu sigurnost tvrdi kako u Turskoj živi 12,6 milijuna Kurda<ref name="Milliyet662008"/>, a [[CIA]] njihov broj procjenjuje na oko 14 milijuna odnosno 18% od 78 milijuna ukupnog stanovništva Turske<ref name="CIA-fb-tur"/>. S druge strane, prema kurdskim nacionalističkim izvorima koji sve [[Aleviti|alevitske]] vjernike i etničke pripadnike [[Zaza]] uvrštavaju pod Kurde, njihov je broj dvostruko veći i iznosi 25 milijuna<ref>[[#EKurd.net (20.8.2008.)|EKurd.net (20.8.2008.)]]</ref>. Sve navedene procjene odnose se na stanovnike Turske koji se identificiraju kao Kurdi, dok je broj govornika [[Kurdski jezik|kurdskog jezika]] zbog višedesetljetne jezične [[Asimilacija (sociologija)|asimilacije]] približno upola manji<ref>[[#Lewis2009|Lewis, M. Paul (2009.)]], Languages of Turkey (Asia)</ref>. Više od polovice Kurda u Turskoj su [[Suniti|sunitski]] [[Islam|muslimani]] kao i velika većina etničkih [[Turci|Turaka]], no za razliku od njih Kurdi ne pripadaju [[Hanefijski mezheb|hanefijskoj]] već [[Šafijski mezheb|šafijskoj]] školi ([[mezheb]]u). Između 20-25% Kurda su [[aleviti]] ([[Šijiti|šijitski]] oblik [[islam]]a), a ostatak čine [[Sufizam|sufije]], [[jesidi]], [[Kršćanstvo|kršćani]] i drugi. Većina kurdskog stanovništva tradicionalno živi u jugoistočnim dijelovima [[Turska|Turske]] što se prvenstveno odnosi na nejasno definirano zemljopisno područje [[Kurdistan]]a, a stotine tisuća živi ih i u svojevrsnim etničkim enklavama središnjoj [[Anatolija|Anatoliji]]. Zbog [[Tursko-kurdski sukob|sukoba turske vojske i PKK-a]], veliki broj Kurda migrirao je i u [[Industrija|industrijski]] najrazvijenije pokrajine na sjeveru Turske. Služenje [[Kurdski jezik|kurdskim jezikom]] u javnosti bilo je zabranjeno sve do [[1991.]] godine<ref name="Kreyenbroek1991.59.75">[[#Kreyenbroek1991|Kreyenbroek, Philip G. (1991.)]], str. 59. i 75.</ref>, no danas je [[Turski jezik|turski]] i dalje jedinim [[Službeni jezik|službenim jezikom]] u zemlji<ref name="CIA-fb-tur"/>.

==== Iran ====
{{glavni|Kurdistanska pokrajina|Horasan}}
[[Datoteka:Snah.JPG|mini|desno|300px|Grad [[Sanandadž]] u [[iran]]skoj [[Kurdistanska pokrajina|Kurdistanskoj pokrajii]]]]
[[Datoteka:KermanshahNature1.jpg|mini|desno|300px|Krajolik većinski kurdske [[Kermanšaška pokrajina|Kermanšaške pokrajine]]]]

Položaj Kurda u [[Iran]]u se po mnogo čemu razlikuje od ostalih današnjih država s kurdskim stanovništvom. Prije svega, Kurdi kao [[Iranski narodi|iranski narod]] zajedno s [[Perzijanci]]ma, [[Azeri]]ma, [[Mazanderani]]ma, [[Gilaki]]ma, [[Tališi]]ma, [[Beludži]]ma i ostalim srodnim narodima s [[Iranska visoravan|Iranske visoravni]] dijele zajedničko etnojezično podrijetlo<ref name="Paul2008"/> i [[Iranska kultura|kulturu]]<ref name="Izady1992.198">[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 198.</ref>, dok su također neprekinuto živjeli u [[Povijest Irana|zajedničkoj povijesnoj državi]] od njenog stvaranja do današnjeg dana<ref name="Izady1992.198"/>. U vrijeme [[Osmansko Carstvo|osmanlijskih]] prodora odnosno pomicanja granica prema istoku, stotine tisuća Kurda pronašlo je utočište u [[Iran]]u<ref name="Tapper1997.44"/> pa se danas njihovim potomcima smatra stanovništvo [[Horasana]]a<ref name="IranicaIranciV"/>. [[#Književnost|Kurdska književnost]] u svim svojim oblicima (kurmandžijska, soranska, guranska) kao jedan od glavnih čimbenika njihovog identiteta također je stvarana u [[iran]]skim granicama i na nju su snažno utjecale ostale iranske književnosti (najviše [[Perzijska književnost|perzijska]])<ref name="IranicaLiterature">[[#IranicaLiterature|Kreyenbroek, Philip G. (20.7.2005.)]]</ref>. Osim povijesno-kulturoloških čimbenika, [[Iran]] se od ostalih zemalja [[Jugozapadna Azija|zapadne Azije]] naseljenih Kurdima razlikuje i po tome što njegove granice nisu krojile [[Europa|europske]] [[Kolonijalizam|kolonijalističke]] sile poput [[Velika Britanija|Velike Britanije]], [[Francuska|Francuske]] ili [[Rusija|Rusije]], stoga Iran nije zahvatio val [[Nacionalizam|nacionalističkih]] pokreta kao u [[Turska|Turskoj]], [[Irak]]u ili [[Sirija|Siriji]] već su ostali kao jedinstven primjer etnički heterogene ali politički homogene zemlje u široj regiji<ref name="Izady1992.198"/>.

Zbog rastućeg [[Turci|turskog]] i [[Arapi|arapskog]] nacionalizma kao i [[SSSR|sovjetskog]] utjecaja u regiji, Iran je u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] svoju političku ideologiju gradio na [[Paniranizam|paniranskim]] svjetonazorima i tradicionalno je pomagao Kurdima izvan iranskih granica koji su se našli pod političkom odnosno kulturološkom diskriminacijom i [[Asimilacija (sociologija)|asimilacijom]]. Jedan od vodećih [[iran]]skih političara i intelektualaca iz vremena premijera [[Muhamed Mosadek|Muhameda Mosadeka]] bio je [[Karim Sandžabi]]<ref name="Izady1992.198"/>, Kurd iz [[Kermanšah]]a koji je predsjedao vodećom strankom [[Nacionalni front (Iran)|Nacionalnog fronta]]. Kurdski položaj nije se mijenjao ni nakon [[1953.]] godine kada je na vlast stupio [[Mohammad Reza Pahlavi|M. Reza Pahlavi]] (inače [[mazanderani]]jske narodnosti), s obzirom da je paniranizam u njegovo vrijeme još više došao do izražaja i sam je [[Šah (vladar)|šah]] Kurde nazivao „čistokrvnim Irancima” ili “jednim od najplemenitijih iranskih naroda”<ref name="Izady1992.198"/>. Važan preokret u kurdskom društvu nastupa [[1960-ih]] i [[1970-ih]] kada [[Mohammad Reza Pahlavi|Pahlavi]] provodi program [[Industrijalizacija|industrijalizacije]] zemlje čime drastično opada njihov ruralni i [[nomad]]ski način života<ref name="McDowall1996.258.259">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 258.-259.</ref>. Iz perspektive [[Industrijska geografija|industrijskog zemljopisa]], ovaj program zahvatio je većinom sjeverne i središnje dijelove [[Iran]]a u kojima postoji velik broj kurdskog stanovništva<ref name="McDowall1996.258.259"/>, no proces je išao prilično sporo pa je tako [[1977.]] godine omjer [[Industrija|industrijskih]] odnosno [[Poljoprivreda|poljoprivrednih]] radnika u [[Istočni Azarbajdžan|Istočnom Azarbajdžanu]] bio 1:2,6, a u [[Kurdistanska pokrajina|Kurdistanu]] svega 1:20<ref name="McDowall1996.258.259"/>. Također, postotak [[Urbanizacija|urbanog]] stanovništva u središnjem [[Iran]]u bio je 80%, a na područjima naseljenim Kurdima samo 25%. Razlike između ovih omjera značajno su umanjene daljnjim usponom [[Gospodarstvo Irana|iranskog gospodarstva]] tijekom [[1980-ih]] i [[1990-ih]] godina.

Nasljeđe [[SSSR|sovjetske]] marionetske vlasti iz [[Mahabad]]a<ref name="Lenczowski1990"/> ([[1946.]]) kao i višegodišnji [[SSSR]]-ovi pokušaji destabilizacije [[Iran]]a<ref name="McDowall1996.218"/> izazivanjem etničkih podijela i širenja [[Komunizam|komunizma]] odrazilo se osnivanjem nekoliko kurdskih [[Marksizam|marksističkih]] političkih stranaka poput [[PDKI]]-a, [[Komalah]]a i [[Tudeh]]a. Među njima se najviše isticala „Demokratska stranka iranskog Kurdistana” (''PDKI'')<ref name="Izady1992.69">[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 69.</ref> koja je [[1970-ih]] ilegalno djelovala protiv Pahlavijeve vlasti i tražila autonomiju za Kurde<ref name="McDowall1996.274">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 274.</ref>, a nakon njegovog pada i izbijanja [[Iransko-irački rat|iransko-iračkog rata]] priključila se tzv. „Nacionalnom vijeću otpora” predvođenog [[MEK]]-om<ref name="McDowall1996.274"/>, organizacijom koja je sudjelovala u [[Saddam Hussein|Saddamovim]] pokoljima [[Irak|iračkih]] Kurda<ref name="US-DOS-2007"/> i koju [[Iran]] odnosno [[SAD|Sjedinjene Države]] smatraju [[Terorizam|terorističkom]]<ref name="US-DOS-2007"/>. Iako su kurdske [[Marksizam|marksističke]] stranke uglavnom marginalizirane nakon pada [[SSSR]]-a, godine [[2004.]] pojačala se aktivnost [[PJAK]]-a (produžene ruke [[Turska|turskog]] [[PKK]]-a) koji se također u regiji i [[Zapadni svijet|zapadnom svijetu]] uglavnom klasificira terorističkom skupinom<ref name="Reuters (4.2.2009.)">[[#Reuters (4.2.2009.)|Reuters (4.2.2009.)]]</ref>.

Precizan broj Kurda u [[Iran]]u teško je utvrditi kao i kod ostalih država, no u ovom slučaju razlozi nisu [[Asimilacija (sociologija)|asimilacijske]] prirode već se Kurdi i ostali narodi te zemlje više identificiraju kroz nacionalnu nego etničku pripadnost<ref name="McDowall1996.270">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 270.</ref>. Najčešće procjene postotka Kurda u odnosu na ukupno iransko stanovništvo kreću se od 7-10% što podrazumijeva između 5,4<ref name="CIA-fb-iran"/> i 7,7<ref name="Beverley2003"/> milijuna ljudi. Značajnije kurdske zajednice naseljavaju [[#Kurdska plemena|15 od 31 iranske pokrajine]]: većina živi na sjeverozapadu ([[Kurdistanska pokrajina|Kurdistanska]], [[Kermanšaška pokrajina]], [[Istočni Azarbajdžan|Istočni]] i [[Zapadni Azarbajdžan]]), odnosno oko 10%<ref name="IranicaIranciV"/> na sjeveroistoku zemlje ([[Horasan (pokrajina)|Horasan]]). Iranski gradovi s najvećim brojem kurdskog stanovništva su [[Sanandadž]], [[Kermanšah]], [[Bodžnord]], [[Teheran]], [[Širaz]] i [[Mašhad]]. Kurdi u [[Iran]]u govore [[Kurdski jezik|kurdskim]] koji ima status službenog jezika u više pokrajina, odnosno [[Perzijski jezik|perzijskim]] koji je službeni jezik u zemlji. Kurdska narječja okvirno se dijele na [[Sjevernokurdski jezik|kurmandži]] (sjeverozapad) i [[sorani]] (jugozapad)<ref name="IranicaIranciV"/> iako ovisno o stručnim klasifikacijama postoji i niz drugih narječja odnosno jezika ([[gurani]], [[lakijski]], [[šabaki]]). [[Suniti|Sunitski]] [[musliman]]i sa sjeverozapada zemlje čine većinu kurdskog stanovništva, oko milijun i pol [[Šijiti|šijitskih]] živi uglavnom u [[Kermanšaška pokrajina|Kermanšaškoj pokrajini]]<ref name="IranicaIranciV"/>, a religijske manjine čine [[Kršćanstvo|kršćani]], [[jesidi]] i [[jarsan]]i. Neki od najpoznatijih Kurda današnjice u [[Iran]]u su potpredsjednik [[Muhamed Reza Rahimi]] i [[teheran]]ski gradonačelnik [[Muhamed Bagir Galibaf]]<ref>[[#City Mayors (22.1.2008.)|City Mayors (22.1.2008.)]]</ref> koji je na tom položaju [[2005.]] godine zamijenio trenutnog iranskog predsjednika [[Mahmud Ahmadinežad|Mahmuda Ahmadinežada]].

==== Irak ====
{{glavni|Irački Kurdistan|Kurdski građanski rat u Iraku}}

[[Datoteka:Children puppy sulaimania.jpg|mini|desno|300px|Kurdska djeca u [[Sulejmanija (grad)|Sulejmaniji]]]]

Raspadom [[Britanski mandat Mezopotamije|Britanskog mandata Mezopotamije]] [[1932.]] godine Kurdi su se prvo našli u [[Hašemiti|hašemitskom]] [[Iračko kraljevstvo|Iračkom kraljevstvu]], a potom od [[1958.]] godine u [[Irak|Republici Irak]]. Kurdsko nezadovoljstvo iračkim nacionalizmom premijera [[Abdul Karim Kasim|Abdula Karima Kasima]] (inače arabiziranog Kurda<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 67.</ref>) kulminiralo je početkom [[1960-ih]] kada [[Mustafa Barzani]] podiže ustanak protiv [[Irak|iračkih]] vlasti. U ožujku [[1970.]] godine Irak je objavio plan o uspostavi kurdske autonomije u roku od četiri godine, ali to nije učinjeno zbog naglog preokreta u politici [[Ahmed Hasan al-Bakr|al-Bakra]] koji se okreće [[Panarabizam|panarapskim]] svjetonazorima: započinje razdoblje programa arabizacije u [[Nafta|naftom]] bogatim regijama oko [[Kirkuk]]a i [[Hanakin]]a, a [[1974.]] godine kao i organiziran [[#Irački zločini|progon Kurda]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 213.</ref>. [[Iran]] je zbog solidarnosti pomagao Kurde u borbi protiv panarapske politike što je rezultiralo velikim trzavicama s [[Arapska liga|arapskim svijetom]]<ref name="McDowall1996.338">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 338.</ref>. Godine [[1975.]] [[Irak|irački]] predstavnik [[Saddam Hussein]] i [[iran]]ski šah [[Mohammad Reza Pahlavi]] potpisuju [[Alžirski sporazum (1975.)|Alžirski sporazum]] kojim se obavezuju na rješavanje pitanja o razgraničenju odnosno o iranskom okončavanju oružane podrške Kurdima u [[Irak]]u<ref name="McDowall1996.338"/>, nakon čega se iračka vlast obračunava s pobunjenicima i njihovim vođama poput Barzanija koji bježi u [[Iran]]<ref name="McDowall1996.338"/>.

Kudska situacija u [[Irak]]u značajno se pogoršala u vrijeme [[Saddam Hussein|Saddamovih]] agresija protiv [[Iran]]a ([[1980.]]) i [[Kuvajt]]a ([[1990.]]): tijekom [[Iračko-iranski rat|iračko-iranskog rata]] Saddamova vlada protiv manjina provodi represivne mjere što je [[1983.]] godine rezultiralo građanskim ratom između [[Suniti|sunitskih]] [[Arapi|Arapa]] i Kurda. Glavni kurdski predstavnici u tom sukobu bili su [[Masud Barzani]] koji je u [[Arbil]]u predvodio [[Kurdistanska demokratska stranka|Kurdistansku demokratsku stranku]] (''KDP'') odnosno [[Džalal Talabani]] i njegov [[Kurdistanski patriotski savez]] (''PUK'') iz [[Sulejmanija (grad)|Sulejmanije]], a obje političke struje pomagao je [[Iran]]. Završno razdoblje [[Iračko-iranski rat|iračko-iranskog]] odnosno arapsko-kurdskog sukoba iz [[1988.]] godine obilježavaju masovna stradavanja i [[genocid]]alni zločini protiv Kurda kao što su [[Al-Anfal kampanja|al-Anfal kampanja]] i [[Napad otrovnim plinom na Halabju|masakr u Halabdži]]<ref name="McDowall1996.357">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 357.</ref>. Slične pogrome Kurdi će doživjeti i nakon gušenja pobune iz [[1991.]] godine tj. neposredno nakon svršetka [[Zaljevski rat|Zaljevskog rata]] u kojem je Saddamov [[Irak]] poražen ali je uspio uspostaviti kontrolu nad iračkim [[Kurdistan]]om. Iste godine više od milijun i pol izbjeglica napušta sjeverni Irak i bježi u [[Iran]]<ref name="McDowall1996.338"/>, [[Turska|Tursku]] i [[Europa|europske]] zemlje, a kako bi zaštitio preostale Kurde [[UN]] donosi rezoluciju kojom se iračkom ratnom zrakoplovstvu zabranjuju preleti sjeverno od 36. [[Paralela (zemljopis)|paralele]]. Krajem [[1991.]] godine kurdska [[Gerilsko ratovanje|gerila]] uspjeva prognati iračku vojsku iz [[Arbil]]a i [[Sulejmanija (grad)|Sulejmanije]] gdje uspostavljaju kontrolu, na što iračka vlast odgovara obustavom humanitarne pomoći i potpunim embargom iračkog Kurdistana<ref name="McDowall1996.387">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 387.</ref>. Kurdi kao odgovor u svibnju [[1992.]] godine osnivaju [[Kurdska regionalna vlada|Kurdsku regionalnu vladu]] i održavaju parlamentarne izbore.

Sredinu [[1990-ih]] godina obilježava [[Kurdski građanski rat u Iraku|građanski rat]] između KDP-a i PUK-a<ref name="McDowall1996.387"/>, dviju glavnih kurdskih političkih stranaka u [[Irak]]u. Dvije godine nakon parlamentarnih izbora iz [[1992.]] u kojima su KDP i PUK ostvarili podjednaku podršku od 45% glasova, zbog kontrole nad crnim tržištem (produkt Saddamovog embarga) izbijaju oružani okršaji između dviju frakcija što već prve godine rezultira tisućama žrtava. Godinu dana kasnije sukobljene snage posredništvom [[CIA]]-e prekidaju sukobe zbog zavjere o likvidaciji [[Saddam Hussein|Saddama Husseina]], no plan se naposljetku izjalovio pa se oružani sukob nastavio. Godine [[1996.]] dvije strane sklapaju savezništva: [[Džalal Talabani|Talabanijev]] PUK traži pomoć od [[Iran]]a<ref name="McDowall1996.387"/>, a [[Masud Barzani|Barzanijev]] KDP se okreće samom Saddamu koji vidi priliku da povrati kontrolu nad sjeverom zemlje. Situacija je postala još složenijom kada [[SAD|Sjedinjene Države]] pod izlikom kako žele spriječiti „novi genocid nad Kurdima” započinju s ograničenim bombardiranjem [[Irak]]a, a zbog međunarodnog djelovanja kurdskog [[PKK]] u sukobe se uključuje i [[Turska]] koja operacijama [[Operacija Čekić (1997.)|Čekić]] i [[Operacija Čelik|Čelik]] na sjeveru [[Irak]]a nanosi velike gubitke toj marksističkoj organizaciji. Mirovni sporazum između KDP-a i PUK-a sklopljen je [[1998.]] godine uz [[SAD|američko]] posredništvo, a njime su se dvije stranke obavezale kako neće dozvoliti pristup iračkoj vojsci ili PKK-u na području [[Kurdistan]]a, te kako će dijeliti međunarodnu pomoć odnosno političku moć. Suradnja između dvije političke struje posebno je došla do izražaja [[2003.]] godine kada su potpomogli [[Rat u Iraku|američku invaziju]] na [[Irak]] i svrgavanje [[Saddam Hussein|Saddama Husseina]].

Kurdi u [[Irak]]u danas čine 15-20% ukupnog stanovništva<ref name="Beverley2003"/><ref name="CIA-fb-irak"/>, što podrazumijeva između 4,7 i 6,5 milijuna ljudi. Većina ih živi u sjeveroistočnim dijelovima zemlje odnosno u politički definiranom području [[Irački Kurdistan|Iračkog Kurdistana]] kojim prema novom ustavu iz [[2005.]] godine upravlja [[Kurdska regionalna vlada]], a obuhvaća tri od ukupno 18 iračkih pokrajina: [[Arbilska pokrajina|Arbilsku]], [[Duhočka pokrajina|Duhočku]] i [[Sulejmanijska pokrajina|Sulejmanijsku pokrajinu]]. U toj autonomiji živi oko četiri milijuna ljudi<ref>[[#COSIT2007|COSIT (2007.)]]</ref>, no među njima osim Kurda ima i desetke tisuća [[Arapi|Arapa]], [[Ajsori|Asiraca]], [[Kaldejci|Kaldejaca]], [[Armenci|Armenaca]], [[Šabaki|Šabaka]], [[Mandejci|Mandejaca]] i drugih etničkih skupina. Najviše Kurda živi u milijunskim gradovima [[Arbil]]u i [[Sulejmanija (grad)|Sulejmaniji]] dok postoji i značajni broj ruralnog stanovništva, a među ostalim iračkim gradovima izvan autonomije vrijedi izdvojiti [[Bagdad]] s oko 300.000 Kuda i [[Mosul]] s 50.000, te općenito južni [[Irak]] gdje ih živi oko 100.000. Dominantna religija kod iračkih Kurda jest [[Suniti|sunitski]] [[islam]] ([[Šafijski mezheb|šafijski]] ogranak), dok uz manje izolirane zajednice kurdskih [[Kršćanstvo|kršćana]] i [[Židovi|Židova]] vrijedi izdvojiti i desetke tisuća [[Jesidi|jesida]]. [[Kurdski jezik]] je uz [[Arapski jezik|arapski]] službenim jezikom u [[Irak]]u od [[1970.]] godine<ref name="IranicaLiterature"/>, a od narječja su najviše zastupljeni [[Sjevernokurdski jezik|kurmandži]] i [[sorani]]. Kurdi su danas zastupljeni na visokim političkim položajima u Iraku: od [[2005.]] godine predsjednik autonomije [[Irački Kurdistan|Iračkog Kurdistana]] je [[Masud Barzani]] iz KDP-a<ref>[[#KRP2008|KRP.org (2008.)]]</ref>, a [[Džalal Talabani]] iz PUK-a je predsjednik [[Irak|Republike Irak]]<ref>[[#IP (15.9.2005.)|Iraqi Presidency (15.9.2005.)]]</ref>.

==== Sirija ====


Nakon što se [[Francuski mandat Sirije i Libanona|francuski mandat]] u [[Levant]]u [[1946.]] godine raspao na [[Libanon]] i [[Sirija|Siriju]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 5.</ref> (ne računajući sjeverne dijelove koje je prigrabila [[Turska]]), većina starosjedilačkih Kurda završila je pod granicama novostvorene [[Sirija|Sirijske Arapske Republike]]. S obzirom da je novostvorena [[Arapi|arapska]] država svoj nacionalni identitet gradila na [[Panarabizam|panarapskoj]] ideologiji [[egipat]]skog predsjednika [[Gamal Abdel Naser|Gamala Abdela Nasera]], Kurdi su se našli u podređenom položaju u odnosu na arapsku većinu ali oružani sukobi ili progoni nisu zabilježeni. Situacija Kurda počela se popravljati tijekom [[1960-ih]], [[1970-ih]] i [[1980-ih]] godina što je uvjetovano nizom vjersko-političkih promjena u [[Sirija|Siriji]], ali i diljem regije. Godine [[1961.]] raspuštena je [[Ujedinjena Arapska Republika]]<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 472.</ref> koja se sastojala od [[Sirija|Sirije]] i [[Egipat|Egipta]] pa panarapsko raspoloženje počinje blijediti na sirijskoj političkoj sceni, a [[1970.]] godine na vlast dolazi [[Hafez al-Assad]] koji je pripadao manjinskoj vjerskoj skupini [[Alaviti|alavita]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 95., 110. i 150.</ref> ([[Šijiti|šijitski]] ogranak sličan [[Aleviti|alevitima]]) zbog čega se odnos prema Kurdima značajno popravio<ref name="Izady1992.200">[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 200.</ref>. Nakon što je [[1979.]] godine [[Saddam Hussein]] pučem prisvojio vlast u [[Irak]]u odnosno [[Iranska revolucija|Iranske revolucije]], [[Sirija]] okreće leđa [[Irak]]u i priklanja se tradicionalnom kurdskom savezniku [[Iran]]u na čije je čelo stupio [[Šijiti|šijitski]] [[ajatolah]] [[Ruholah Homeini]]. Tijekom [[1980-ih]] i [[1990-ih]] godina zbog sukoba [[PKK]]-a u [[Turska|Turskoj]] i [[Saddam Hussein|Saddamovih]] progona, stotine tisuća Kurda pronašlo je utočište u [[Sirija|Siriji]] gdje njihov status nije riješen do današnjeg dana.

Kao i u slučaju [[Turska|Turske]] i [[Irak]]a, Kurdi su najveća etnička manjina u [[Sirija|Siriji]] i čine približno 8% ukupnog stanovništva<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 466.</ref> odnosno oko dva milijuna ljudi<ref name="Beverley2003"/>. Najviše ih živi u sjeveroistočnim dijelovima zemlje<ref name="Collelo1987">[[#Collelo1987|Collelo, Thomas (1987.)]]</ref> koji odgovaraju zemljopisnom području [[Kurdistan]]a tj. u sirijskoj pokrajini [[Al-Hasaka (pokrajina)|al-Hasaka]]<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 475.</ref>. Značajniji gradovi te pokrajine u kojima Kurdi čine velik dio stanovništva su [[Kamišli]] i [[al-Hasaka]], a osim sjevernih dijelova zemlje poput obronaka [[Taursko gorje|Taurskog gorja]] vrijedi izdvojiti i najveće sirijske gradove [[Damask]] i [[Alep]] koji imaju desetke tisuća kurdskog stanovništva. Većina sirijskih Kurda su [[Suniti|sunitski]] [[Islam|muslimani]]<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 467.</ref> ([[Šafijski mezheb|šafijski]] i [[Hanefijski mezheb|hanefijski]] ogranci), dok manjinu čine [[Šijiti|šijitski]] [[alaviti]] i [[aleviti]], zatim [[Kršćanstvo|kršćani]], te oko 12.000 [[Jesidi|jesida]]<ref name="Collelo1987"/>. Jedini službeni jezik u zemlji je [[Arapski jezik|arapski]] kojim govori većina miroljubivo asimiliranih Kurda na jugozapadu zemlje<ref name="Collelo1987"/>, a najzastupljenije [[Kurdski jezik|kurdsko]] narječje na sjeveroistočku jest [[Sjevernokurdski jezik|kurmandži]]<ref name="Collelo1987"/>. Prema službenim američkim izvorima, većina Kurda u [[Sirija|Siriji]] bilo da je riječ o starosjediocima ili pridošlicama više se identificira kroz [[#Kurdska plemena|plemenski identitet]] nego kurdski ili sirijski nacionalizam<ref name="Collelo1987"/>. Relativno miran suživot s većinskim arapskim stanovništvom kao i kulturološka difuzija između dva naroda pridonijeli su većem povjerenju Kurda u sirijske vlasti<ref name="Collelo1987"/>.

==== Ostale zapadnoazijske zemlje ====

Među ostale države [[Jugozapadna Azija|zapadne Azije]] koje objedinjuju matična kurdska područja spadaju [[Armenija]] i [[Azerbajdžan]] s nekoliko etničkih enklava, odnosno [[Jordan]] i [[Turkmenistan]] pod čijim se granicama nalaze manji dijelovi geografskog područja [[Horasan]]. U slučaju dviju zemalja bivšeg [[SSSR]]-a treba naglasiti kako se Kurdi dijele na starosjedilačka nomadska plemena odnosno na pridošlice koji su bili žrtvama [[Osmansko Carstvo|osmanlijskih]] i [[Turska|turskih]] progona od [[19. stoljeće|19. stoljeća]] nadalje. Izuzevši [[Josif Staljin|Staljinove]] čistke iz [[1930-ih]] godina<ref name="McDowall1996.492">[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 492.</ref>, Kurdi su tijekom [[SSSR|sovjetskog razdoblja]] kao i ostale manjine uživali relativnu slobodu i vladinu kulturnu potporu. Kulturni centri, fakultetski programi i izdavaštvo na [[Kurdski jezik|kurdskom]] bili su dozvoljeni<ref name="McDowall1996.242"/>, no većina Kurda govorila je [[Azerski jezik|azerskim jezikom]] - primjerice, sovjetski popis stanovništva iz [[1926.]] godine ukazuje kako se svega 3100 (ili 8,3%) od ukupno 37.200 azerbajdžanskih Kurda aktivno služilo kurdskim jezikom<ref>[[#Volkova1969|Волкова, Н. Г. (1969.)]], IV. poglavlje</ref>. Nakon raspada [[SSSR]]-a [[1991.]] godine položaj Kurda u novoosnovanim republikama se općenito pogoršao zbog rastućeg nacionalizma što se posebno odnosi na [[Armenija|Armeniju]] i antikurdsko raspoloženje nakon rata u [[Gorski Karabah|Gorskom Karabahu]]. Prema posljednjim službenim popisima stanovništva, u [[Azerbajdžan]]u danas živi 13.100 Kurda<ref name="AzerStatistika"/>, dok ih je u [[Armenija|Armeniji]] 1519<ref name="ArmenStatistika"/> ne računajući 40.620 [[Jesidi|jesida]]<ref name="ArmenStatistika"/>. Kurdske organizacije broj Kurda procjenjuju na oko 200.000 u [[Jordan]]u<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/> i oko 40.000 u [[Turkmenistan]]u<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/> dok je njihov precizan broj teško procjeniti zbog ratnog stanja odnosno političkih manipulacija prilikom službenog popisivanja stanovništva.

==== Dijaspora ====

„Dijaspora” je u kurdskom slučaju vrlo relativan pojam ako se uzmu u obzir njihov nomadski način života, stoljeća progona ili izbjeglištva, no danas se pod dijasporom uglavnom smatraju Kurdi na svim područjima izvan geografskih pokrajina [[Kurdistan]]a i [[Horasan]]a, ili pak Kurdi u [[Zapadni svijet|zapadnom svijetu]]. Prvi valovi kurdskih migracija prema [[Europa|Europi]] su se pojavili još [[1960-ih]] godina, dok se najveći val iseljeništva bilježi [[1980-ih]] i [[1990-ih]] čemu su kumovali [[tursko-kurdski sukob]], [[iračko-iranski rat]] i [[Saddam Hussein|Saddamovi]] progoni. Tri europske zemlje s najvećim brojem kurdskih imigranata su [[Njemačka]] (650.000)<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>, [[Velika Britanija]] (250.000)<ref name="LondonskiMuzej"/> i [[Francuska]] (120.000)<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>, dok među ostalima koje imaju više desetaka tisuća su [[Nizozemska]] (75.000)<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>, [[Švicarska]] (65.000)<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>, [[Austrija]] (55.000)<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>, [[Belgija]] (55.000)<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>, [[Švedska]] (27.500)<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/> i [[Grčka]] (25.000)<ref name="Kurdinstitut-dijaspora"/>. Izvan [[Stari svijet|Starog svijeta]] najveće kurdske imigrantske zajednice postoje u [[Australija|Australiji]] (10.000)<ref name="Jupp2001"/>, [[SAD|Sjedinjenim Državama]] (9423)<ref name="USAstatistika"/> i [[Kanada|Kanadi]] (9205)<ref name="KanadaStatistika"/>. Prema [[Stanovništvo Hrvatske|podacima]] hrvatskog Državnog zavoda za statistiku iz [[2004.]] godine, u [[Hrvatska|Republici Hrvatskoj]] nema osoba kurdske narodnosti ali je važnom karikom za [[Trgovanje ljudima|tranzit ilegalnih imigranata]] među kojima je i mnogo Kurda<ref>[[#Vjesnik (27.1.2001.)|Vjesnik (27.1.2001.)]] {{Citat|Prva je stanica Bosna i Hercegovina u koju, recimo, Kurdi koji su nominalno građani Turske ulaze bez vize. Zatim se na najrazličitije moguće načine ulazi u Hrvatsku.}}</ref>.

== Diskriminacija Kurda ==

U svojoj višestoljetnoj povijesti Kurdi su često bili izloženi [[Diskriminacija|diskriminaciji]] koja je prvotno bila religijskog odnosno kulturološkog, a potom od početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]] i etnojezičnog karaktera. Najraniji oblici diskriminacije zabilježeni su još tijekom razdoblja [[Abasidi|abasidskog]] [[kalifat]]a u prvoj polovici [[2. tisućljeće|2. tisućljeća]] kada su [[Arapi|arapski]] [[Suniti|sunitski]] [[kalif]]i ugnjetavali kurdske [[Aleviti|alevite]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 140.</ref>, dok se slična vrst religijskih progona nastavila i u doba vladavine [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]] (također [[Suniti|sunita]]) koji su vršili represiju nad kurdskim [[Jesidi|jesidima]]<ref name="IranicaJesidi">[[#IranicaJesidi|Allison, Christine (20.7.2004.)]]</ref> provodeći politiku sunitizacije. Nakon raspada [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] diskriminacija Kurda dobiva novu dimenziju koja se projicira kroz [[Turci|turske]] odnosno [[Arapi|arapske]] [[Nacionalizam|nacionalističke]] i [[Pan-pokreti|panetničke]] ideologije. 

Kao posljedica otpora prema pobjedničkim [[Antanta|zapadnim silama]] iz [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], [[Turska|turski]] nacionalistički pokret rađa se [[1920-ih]] godina u vrijeme vladavine [[Kemal Atatürk|Kemala Atatürka]] koji vlastitu ideologiju [[Kemalizam|kemalizma]] gradi na konceptu [[Sekularizam|sekularne]] [[Nacionalna država|nacionalne države]] s isključivim [[Turci|turskim]] predznakom<ref name="Izady1992.64"/><ref>[[#Bruinessen1994|(van) Bruinessen, Martin (1994.)]], str. 8.</ref>. Etnocentrične ideje [[Panturkizam|panturkizma]] odnosno [[Turanizam|turanizma]]<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 415.</ref> stavile su [[Iranski narodi|iranske narode]] poput Kurda i [[Zaza]] u podređeni položaj prema većinskim [[Turkijski narodi|turkijskim narodima]]<ref name="Izady1992.64"/> što se posebno očituje u [[Turkizacija|turkizaciji]] [[Kurdski jezik|kurdskog jezika]] i službenog identificiranja Kurda kao „planinskih [[Turci|Turaka]]”<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 197.</ref>. Nadalje, turski [[sekularizam]] koji je u [[Zapadni svijet|zapadnom svijetu]] učestalo viđen kao čin modernizacije i napretka zapravo je pogodio vjerske manjine poput [[Aleviti|alevita]] koji su se kulturološki identificirali kroz njihovu religiju<ref>[[#Bruinessen1989|(van) Bruinessen, Martin (1989.)]], str. 8.</ref>, zbog čega je [[1930-ih]] godina došlo do niza ustanaka [[Zaza]]<ref name="Olson1989"/> i kurdskih plemena<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 197.</ref> odnosno njihovih masakra i progona. Nad Kurdima kao i ostalim manjinama u [[Turska|Turskoj]] provođen je i [[etnocid]]: kurdski jezik bio je zabranjen sve do [[1991.]] godine<ref name="Kreyenbroek1991.59.75"/>, kao i [[Novruz]] odnosno [[iran]]ska [[Nova godina]]<ref>[[#IranHeritage2004|Iran Heritage (2004.)]]</ref> koja je značajnim simbolom kurdskog identiteta i otpora<ref name="Izady1992.71">[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 71.</ref>. Ljudska prava u Turskoj počela su se drastično popravljati nakon [[1946.]] godine kada je uvedeno [[višestranačje]] i započet proces [[Demokracija|demokratizacije]] političkog sustava<ref name="Bruinessen1994.12">[[#Bruinessen1994|(van) Bruinessen, Martin (1994.)]], str. 12.</ref>, što su povremeno sputavali [[Vojni udar|vojni udari]] iz [[1960.]], [[1971.]] i [[1980.]] godine kojima je bio cilj povratiti kemalistička načela koja uključuju prisilnu [[Asimilacija (sociologija)|asimilaciju]] Kurda<ref name="Bruinessen1994.12"/>.

Nacionalizam u [[Jugozapadna Azija|zapadnoazijskom]] dijelu [[Arapska liga|arapskog svijeta]] prvotno se razvijao kao posljedica otpora prema [[Kolonijalizam|kolonijalističkim]] silama [[Velika Britanija|Velike Britanije]] i [[Francuska|Francuske]] koje su upravljale [[Mezopotamija|Mezopotamijom]] i [[Levant]]om, a potom se [[1960-ih]] godina zbog [[Bliskoistočni sukob|bliskoistočnog sukoba]] preobrazio u ideologiju [[Panarabizam|panarabizma]]. Kao i u slučaju [[Turska|Turske]], Kurdi su u [[Irak]]u bili podvrgnuti jezičnoj i kulturološkoj asimilaciji: [[baathistička]] je vlada kurdske [[Jesidi|jeside]] službeno proglasila „[[Arapi]]ma”<ref name="IranicaJesidi"/>, provođeni su vladini programi preseljavanja Kurda<ref name="Izady1992.69"/> odnosno [[Arabizacija|arabizacije]] njihovog [[Kurdski jezik|jezika]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 69. i 106.</ref>, dok su na kurdska područja sjevernog [[Irak]]a naseljavani [[Arapi]] iz [[Sudan]]a i [[Mauritanija|Mauritanije]]<ref name="Izady1992.69"/>. Istovremeno, kurdska situacija u [[Sirija|Siriji]] nije bila toliko drastična kao u [[Irak]]u pa su brojni Kurdi i [[Kršćanstvo|kršćani]] u toj zemlji još od [[1920-ih]] godina našli utočište pred [[Turska|turskim]] progonima<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 482.</ref>, međutim, [[kurdski jezik]] kojim govori desetina sirijskog stanovništva nije priznat do današnjeg dana. Napredak po pitanju ljudskih prava u [[Irak]]u i [[Sirija|Siriji]] zabilježen je početkom [[1970-ih]] godina kada iračka vlada priznaje kurdski jezik<ref name="IranicaLiterature"/> odnosno kada [[Alaviti|alavitski]] [[Hafez al-Assad]] stupa na vlast u Siriji<ref name="Izady1992.200"/>, dok se kurdska situacija u [[Irak]]u drastično pogoršala nakon [[1979.]] godine kada na vlast dolazi [[Saddam Hussein]] i započinje epoha [[#Irački zločini|masovnih progona]]. Teško razdoblje završiti će padom Saddamovog režima [[2003.]] odnosno donošenjem novog iračkog [[ustav]]a dvije godine kasnije. U Siriji od [[1970.]] godine prisilni oblici [[Asimilacija (sociologija)|asimilacije]] nisu zabilježeni<ref name="Collelo1987"/>, no najveći problem države jest nerješen status državljanstva više stotina tisuća Kurda koji su pronašli utočište u Siriji, a danas ovisno o izvorima čine 10-15% ukupnog broja Kurda (ostali su starosjedioci). Paradoksalan podatak jest da [[Sirija|Sirijom]] četiri desetljeća vlada obitelj al-Assad koja religijski pripada [[Alaviti|alavitima]], ali [[Novruz]] kojeg slave i alaviti i Kurdi nije službenim [[blagdan]]om u zemlji<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 243.</ref>.

Teške trenutke u svojoj povijesti Kurdi s područja [[Kavkaz]]a doživjeli su [[1930-ih]] godina kada su uz brojne druge narode postali žrtvama [[Josif Staljin|Staljinovih]] čistki i prisilnog premještanja [[SSSR|sovjetskog]] stanovništva prilikom kojih je na tisuće Kurda preseljeno sjeverno od [[Kavkaz]]a ili pak u [[Središnja Azija|središnju Aziju]]<ref name="McDowall1996.492"/>. Nakon raspada [[SSSR]]-a oblici diskriminacije prema Kurdima zabilježeni su i u [[Armenija|Armeniji]] zbog antimuslimanskog raspoloženja tijekom [[Rat u Gorskom Karabahu|rata]] protiv [[Azerbajdžan]]a u [[Gorski Karabah|Gorskom Karabahu]] ([[1988.]] – [[1994.]]) kada su proganjani [[musliman]]ski Kurdi i [[Azeri]].

=== Genocidi i ratni zločini ===

U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] nad Kurdima je proveden i [[genocid]] kao i više [[Ratni zločin|ratnih zločina]] definiranih prema [[Haaške konvencije (1899. i 1907.)|Haaškim konvencijama]] iz [[1899.]] i [[1907.]] odnosno [[Ženevske konvencije|Ženevskim konvencijama]] iz [[1949.]] godine, a počinitelji su bili [[Turska]] i [[Saddam Hussein|Saddamov]] [[Irak]].

==== Turski zločini ====
{{glavni|Masakr u Dersimu}}
[[Datoteka:Dersim_region_in_the_mid_1930s_English.png|mini|desno|300px|Područje [[Dersim]]a u kojem su [[1937.]] i [[1938.]] godine počinjeni masovni ratni zločini protiv Kurda i [[Zaza]]]]

[[Ratni zločin]]i u [[Turska|Turskoj]] zabilježeni su još [[1925.]] kada je nakon gušenja [[Šejh Said]]ovog ustanka provedeno etničko čišćenje Kurda i [[Zaza]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 78.</ref>, odnosno [[1930.]] godine kada su [[Turci]] prilikom gušenja pobune na [[Ararat]]u ubili oko tri tisuće kurdskih civila<ref name="McDowall1996.206"/>. Najteže razdoblje Kurdi i plemena [[Zaza]] doživljavaju krajem [[1930-ih]] godina kada je počinjen lokalni [[masakr u Dersimu]]: nakon što je turska vlada provela [[Sekularizam|sekularne]] reforme koje su ograničile utjecaj plemenskih i vjerskih vođa u Dersimu (današnja turska pokrajina [[Tunceli (pokrajina)|Tunceli]]), [[Aleviti|alevitska]] plemena Zaza predvođena [[Said Riza|Saidom Rizom]] podižu još jedan u nizu ustanaka protiv središnje vlasti. [[Oružane snage Turske|Turska vojska]] kao odgovor poslala je oko 50.000 vojnika<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 209.</ref> koji su u dvije faze ([[1937.]] i [[1938.]]) potpuno slomili otpor, pritom ubivši tisuće civila i razorivši desetke sela<ref>[[#Kreyenbroek1991|Kreyenbroek, Philip G. (1991.)]], str. 57. i 73.</ref>. Prema službenim turskim izvorima stradalo je oko 10%<ref>[[#Bruinessen1994|(van) Bruinessen, Martin (1994.)]], str. 6.</ref> od ukupno 65-70 tisuća stanovnika<ref>[[#Bruinessen1994|(van) Bruinessen, Martin (1994.)]], str. 2.</ref>, dok kurdski nacionalistički izvori govore o 200 razorenih sela, 8000 uništenih kuća i 15.000 ljudskih žrtava<ref name="Bruinessen1994.9">[[#Bruinessen1994|(van) Bruinessen, Martin (1994.)]], str. 9.</ref>. Razmjere i klasifikaciju ovog ratnog zločina (možda i [[genocid]]a) danas je teško utvrditi prvenstveno zato što se njima manipulira u političke svrhe<ref>[[#Bruinessen1994|(van) Bruinessen, Martin (1994.)]], str. 2.-4. i 6.</ref>.

Nova serija [[Ratni zločin|ratnih zločina]] počinjena je [[1980-ih]] i [[1990-ih]] tijekom [[Tursko-kurdski sukob|oružanog sukoba]] između [[Turska|Turske]] i [[PKK|Radničke stranke Kurdistana]] (''PKK''), marksističke i separatističke organizacije koja se u [[Bliski istok|regiji]] i [[Zapadni svijet|zapadnom svijetu]] uglavnom klasificira [[Terorizam|terorističkom]]. Prema službenim izvorima turske vojske, u razdoblju između [[1984.]] i [[2008.]] godine osim više desetaka tisuća pripadnika [[PKK]]-a smrtno je stradalo i 5560 civila<ref>[[#Hürriyet (16.9.2008.)|Hürriyet (16.9.2008.)]]</ref>. [[SAD|Američka]] nevladina organizacija za [[ljudska prava]] Humanitarian Law Project tvrdi kako je [[Turska]] u sukobu uništila 2.400 kurdskih sela prilikom čega je pogubljeno 18.000 Kurda<ref>[[#USDJ2003|U.S. Department of Justice (3.12.2003.)]], str. 14.</ref>, [[Kanada|kanadsko]] sveučilište iz [[Novi Brunswick|Novog Brunswicka]] navodi podatak od tri milijuna kurdskih [[izbjeglica]]<ref>[[#JOCS.2.1998|The Journal of Conflict Studies (jesen 1998.)]]</ref>, a prema IDMC-u njihov je broj krajem [[2009.]] godine iznosio oko milijuna<ref>[[#IDMC (26.10.2009.)|Internal Displacement Monitoring Centre (26.10.2009.)]]</ref>. „Ratni zločini” u ovom sukobu mogu biti relativnim pojmom budući kako statistike ubrajaju i žrtve [[Terorizam|terorističkih]] aktivnosti [[PKK]]-a, izoliranih incidenata, te kolateralne štete.

==== Irački zločini ====
{{glavni|Al-Anfal kampanja|Masakr u Halabdži}}


Najgori zločini ikad počinjeni nad Kurdima dogodili su se krajem [[1980-ih]] godina kada je tadašnji [[Irak|irački]] diktator [[Saddam Hussein]] pokrenuo „kažnjeničku” [[Al-Anfal kampanja|al-Anfal kampanju]]<ref name="McDowall1996.357"/> zbog njihove potpore [[Iran]]u tijekom [[Iransko-irački rat|iransko-iračkog rata]]<ref name="HRW2003">[[#HRW2003|Human Rights Watch (1993.)]], Introduction</ref>. Početni napadi zabilježeni su [[1986.]] godine kada je iračka vojska započela s masovnim bombardiranjem i kopnenim invazijama kurdskih gradova na sjeveru [[Irak]]a, a godinu dana kasnije Saddam je navedeno područje povjerio svom rođaku [[Ali Hasan al-Madžid|Aliju Hasanu al-Madžidu]]<ref name="HRW2003"/> koji će zbog korištenja [[Kemijsko oružje|bojnih otrova]] kasnije dobiti nadimak „Kemijski Ali”<ref name="HRW2003"/>. Do kraja [[1987.]] godine sve operacije vodile su se upotrebom [[Konvencionalno oružje|konvencionalnog oružja]], no kada su u siječnju iduće godine zajedničke kurdske i [[Oružane snage Irana|iranske snage]] zauzele važna strateška mjesta u sjeveroistočnom [[Irak]]u<ref name="McDowall1996.357"/>, Saddamovi vojnici koristili su i [[Kemijsko oružje|kemijska oružja]]<ref>[[#Lenczowski1990|Lenczowski, George (1990.)]], str. 253.</ref>: sumporni [[iperit]], [[sarin]] i [[tabun]]. Kurdski vođa [[PUK]]-a [[Džalal Talabani]] već je u veljači službeno prozvao iračku vlast zbog sustavnog [[genocid]]a, progona milijuna i pol ljudi, te uništenja 12 gradova odnosno 3000 sela<ref name="McDowall1996.357"/>. [[Zapadni svijet]] se zbog otvorene potpore Saddamu protiv [[Iran]]a oglušio na ove prozivke tvrdeći kako je riječ o „[[Propaganda|propagandi]]”<ref name="McDowall1996.357"/>, ali nakon [[Iransko-irački rat|rata]] pokazalo se kako Talabanijeve procjene ne samo da nisu bile preuveličane već je i podcjenio opseg iračkih razaranja i [[genocid]]a<ref name="McDowall1996.357"/>. Ovi zločini kulminirali su sredinom ožujka [[1988.]] godine kada su Saddamove snage prvo pokrenule konvencionalni a potom i [[Kemijsko ratovanje|kemijski]] napad na grad [[Halabdža|Halabdžu]] koji je tada imao oko 80.000 stanovnika.

Posljedice iračke [[Al-Anfal kampanja|al-Anfal kampanje]] bile su katastrofalne: broj poginulih kurdskih civila procjenjuje se od 50.000<ref name="NewYorkTimes (5.4.2006.)">[[#NewYorkTimes (5.4.2006.)|New York Times (5.4.2006.)]], str. 1.</ref> do 182.000<ref>[[#Ochsenwald2003|Ochsenwald, William (2003.)]], str. 659.</ref> (uključujući žene i djecu), razoreno je oko 2000<ref name="NewYorkTimes (5.4.2006.)"/> (90%) kurdskih sela i uništene su brojne škole, bolnice, džamije i crkve<ref name="HRW2003"/>. U gradu [[Halabdža|Halabdžu]] je od kemijskog napada stradalo između tri i pet tisuća ljudi<ref name="HRW2003"/>, a višestruko veći broj njih je pretrpio teške posljedice trovanja ili opeklina. U prosincu [[2005.]] godine [[Međunarodni sud pravde]] u [[Haag]]u (ICJ) službeno je proglasio irački progon Kurda [[genocid]]om uz obrazloženje kako događaje ne mogu opisati nikako drugačije osim „pokušajem uništenja kurdskog stanovništva u Iraku”<ref>[[#BBC (23.12.2005.)|BBC (23.12.2005.)]] {{Citat|The court has no other conclusion than that these attacks were committed with the intent to destroy the Kurdish population of Iraq.}}</ref>. Tri godine nakon što je [[Rat u Iraku|američkom intervencijom]] svrgnut Saddamov režim započela su suđenja odgovornima za [[Al-Anfal kampanja|al-Anfal]] i druge pokolje: [[Saddam Hussein]] obješen je u prosincu [[2006.]] godine zbog nepovezanog masakra [[Šijiti|šijita]] u Dudžailu<ref name="Al Jazeera (25.1.2010.)">[[#Al Jazeera (25.1.2010.)|Al Jazeera (25.1.2010.)]]</ref>, a [[Ali Hasan al-Madžid|Kemijski Ali]] osuđen je zbog an-Anfala i doživio je identičnu sudbinu u siječnju [[2010.]] godine<ref name="Al Jazeera (25.1.2010.)"/>. Uz Saddamove iračke vojnike, u pokoljima Kurda sudjelovala je i organizacija [[MEK]] poznata po [[Terorizam|terorističkim]] napadima u [[Iran]]u zbog neslaganja s političkim sustavom, no tadašnja predvodnica [[Marjam Radžavi]] unatoč osobnom naređivanju pokolja Kurda<ref name="US-DOS-2007"/><ref>[[#NewYorkTimes (13.7.2003.)|NewYorkTimes (13.7.2003.)]], str. 4.</ref> nije osuđivana i danas uživa slobodu u [[Pariz]]u. Navedeni irački zločini nad Kurdima danas se smatraju najvećim [[genocid]]om koji je počinjen upotrebom [[Kemijsko oružje|kemijskog oružja]]. Iako se u političkom smislu kurdski položaj neusporedivo poboljšao u odnosu na Saddamovo razdoblje, od [[2005.]] godine u sektaškom nasilju i izoliranim incidentima smrtno je stradalo više stotina kurdskih [[Jesidi|jesida]]<ref>[[#Jutarnji (15.08.2007)|Jutarnji List (15.08.2007)]]</ref>.

=== Otpor ===

==== Nacionalizam ====
[[Datoteka:Kurden.jpg|mini|desno|300px|Kurdska etnička područja u [[Jugozapadna Azija|jugozapadnoj Aziji]] ([[Kurdistan]] u sredini, gornji [[Horasan]] na istoku, etničke enklave u [[Turska|Turskoj]])]]

Kurdski [[nacionalizam]] u teoriji se rađa na prijelazu iz [[19. stoljeće|19.]] u [[20. stoljeće]]<ref name="IranicaLiterature"/>, a njegovi nosioci bili su pripadnici intelektualne elite iz [[Istanbul]]a odnosno [[egipat]]skom grada [[Kairo|Kaira]] koji je u to vrijeme bio pod [[Britansko Carstvo|britanskom]] kontrolom. Isto kao i u slučaju [[Arapi|arapskog]] ili [[balkan]]skih nacionalizama, pokret je nastajao kao protuteža turskom nacionalizmu ali važnu ulogu igrali su [[Britanci]] i njihovi politički saveznici iz [[Europa|Europe]] kojima je cilj bio oslabiti Osmansko Carstvo i prisvojiti njegove teritorije na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Godine [[1898.]] braća Medhat Paša i Abdul Rahman u Kairu počinju izdavati kurdski nacionalistički časopis „Kurdistan” , a zatim se pod pritiskom sele u [[Europa|Europu]] gdje ga nastavljaju izdavati sve do [[1902.]] godine<ref name="IranicaLiterature"/>. Kasnije je sličan aktivistički časopis ''Rodži Kurd'' („Kurdski dan”) izdavan i u samom [[Istanbul]]u, a od [[1913.]] godine mijenja naziv u ''Hatavi Kurd'' („Kurdsko sunce”)<ref name="IranicaLiterature"/>. Na [[Turski jezik|turskom jeziku]] izdavan je i tjednik ''Džin'' („Život”) koji je [[1916.]] promicao nezavisnost za osmanlijske Kurde, isto kao i tjednik „Kurdistan” tijekom [[1917.]] i [[1918.]] godine<ref name="IranicaLiterature"/>. Ipak, svi navedeni časopisi izdavani su izvan kurdskih etničkih područja pa je njihov politički utjecaj bio irelevantan<ref name="IranicaLiterature"/>. Nacionalizam u kurdskoj intelektualnoj dijaspori osnažio je i nakon osmanlijskog poraza u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] odnosno kada je [[SAD|američki]] predsjednik [[Woodrow Wilson]] iznio [[14 točaka Woodrowa Wilsona|14 točaka]] na [[Versajska mirovna konferencija|Versajskoj mirovnoj konferenciji]] ([[1919.]] – [[1920.]]) prema kojima neturski narodi bivšeg [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] imaju pravo na samostalan politički razvoj<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 59.</ref>. Međutim, takav alturistički politički program u praksi nikada nije zaživio već su osmanlijsku ulogu na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] zamijenile [[Kolonijalizam|kolonijalističke]] sile [[Velika Britanija|Velike Britanije]] i [[Francuska|Francuske]] koje su svoje političke saveznike pronašle u [[Arapi|arapskom]], odnosno [[Rusija]] u [[Armenci|armenskom]] stanovništvu. U prvoj polovici [[20. stoljeće|20. stoljeća]] zabilježeno je više kurdskih ustanaka i pokušaja ostvarivanja političke samostalnosti, no svi takvi pokušaji bili su lokalnog karaktera odnosno dijelom geopolitičkih igara većih sila zbog čega ih teško možemo okarakterizirati „nacionalističkima”. Pokretači prvih ozbiljnijih pobuna [[Nacionalizam|nacionalističkog]] karaktera bila su plemena [[Zaza]]<ref name="Bruinessen1994.9"/> iz središnje [[Turska|Turske]] čiji je politički aktivizam nastao kao odgovor na tursko ugnjetavanje [[Aleviti|alevita]]. Međutim, nacionalizam [[Zaza]] bio je ograničen na njihovu etničku odnosno alevitsku vjersku zajednicu. Od sredine [[20. stoljeće|20. stoljeća]] nadalje, nacionalizam kod Kurda razvijao se u dva različita pravca: [[paniranizam]] i [[iredentizam]].

==== Paniranizam ====

Politička bliskost između [[Iran]]a i Kurda koji su ostali izvan matične države javlja se još tijekom [[Safavidsko Carstvo|safavidskog razdoblja]], no [[paniranizam]] kao ideologija definiran je u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] uslijed pritisaka [[Europa|europskih]] sila odnosno [[Turci|turskih]] i [[Arapi|arapskih]] pokreta slične vrste. Paniranizam zagovara ujedinjenje svih [[Iranski narodi|iranskih naroda]] koji su (osim što pripadaju istoj [[Iranska kultura|kulturi]]) povijesno živjeli u [[Povijest Irana|zajedničkoj državi]] od [[7. stoljeće pr. Kr.|7. stoljeća pr. Kr.]] do razdoblja [[Rusko Carstvo|ruskih]] i [[Osmansko Carstvo|osmanlijskih]] osvajanja između [[17. stoljeće|17.]] i [[20. stoljeće|20. stoljeća]], a njegovi zagovornici među ostalim bili su brojni kurdski i [[Azeri|azerski]] intelektualci. Osim što su Kurdi svoj kulturološki identitet gradili na teoriji o [[Medijci|medijskom]] podrijetlu<ref name="Limbert1968.45"/><ref name="Asatrian2009.21"/><ref name="IranicaIranciV"/> i što je slavljenje iranskog blagdana [[Novruz]]a postao simbolom otpora protiv tuđinske [[Asimilacija (sociologija)|asimilacije]]<ref name="Izady1992.71"/>, na politički paniranizam utjecala je i povijesna činjenica kako su [[Kijaksar]] od [[Medijsko Carstvo|Medije]] i [[Ismail I.]] [[Safavidi|Safavidski]] (Kurd<ref name="IsmailSve"/>) osnivači povijesne<ref name="BritannicaMedia"/> odnosno moderne [[Iran|iranske nacije]]<ref name="Daniel2000.81"/>. U 20. stoljeću paniranizam u političkoj praksi prvi puta dolazi do izražaja [[1930.]] godine kada [[Iran]] pomaže ustanak Kurda na [[Ararat]]u protiv [[Turska|Turske]], što je umalo završilo i općim oružanim sukobom između te dvije zemlje<ref name="McDowall1996.205"/>. U isto je vrijeme u sjeverozapadnom iranskom gradu [[Rašt]]u izlazio aktivistički časopis „Iran-e Kabir” koji je zagovarao paniranizam i sveopću iransku potporu Kurdima<ref>[[#IranicaIraneKabir|Parvin, Nassereddin (15.12.2006.)]]</ref>. Paniranski svjetonazori zadržani su i u vrijeme vladavine [[Mazanderani|mazanderanskog]] [[Šah (vladar)|šaha]] [[Mohammad Reza Pahlavi|M. Reze Pahlavija]] koji je osobno glorificirao [[Iranski narodi|iransko podrijetlo]] Kurda<ref name="Izady1992.198"/> i pomagao njihov ustanak protiv [[Irak]]a sredinom [[1970-ih]]<ref name="McDowall1996.338"/>, a kulminirali su [[1980-ih]] kada je trajao [[Iransko-irački rat|oružani sukob]] između [[Iran]]a i Kurda s jedne odnosno [[Irak]]a, [[Arapska liga|arapskog svijeta]] i [[SAD|Sjedinjenih Država]] s druge strane. Paniranizam je danas izražen kod više milijuna starosjedilačkih i stotina tisuća izbjegličkih Kurda u [[Iran]]u<ref name="McDowall1996.270"/>, zatim [[šijiti|šijitskih]] [[Aleviti|alevita]] u [[Turska|Turskoj]] i [[Sirija|Siriji]], te kod dijela [[suniti|sunitskih]] Kurda u [[Irak]]u. Problematika ovog oblika kurdskog otpora danas leži u pragmatizmu iranske vanjske politike<ref>[[#Fuller2004|Fuller, Graham E. (2004.)]], str. 41.</ref> odnosno održavanju ravnoteže između političke potpore Kurdima i dobrosusjedskih odnosa s nekadašnjim političkim neprijateljima [[Turska|Turskom]] i [[Irak]]om.

==== Iredentizam ====
{{glavni|Kurdistanska radnička stranka}}
[[Datoteka:Flag_of_Kurdistan_Workers_Party_(PKK).svg|mini|desno|200px|Zastava [[PKK|Kurdistanske radničke stranke]], [[Marksizam|marksističke]] i [[Iredentizam|iredentističke]] organizacije koja djeluje u [[Turska|Turskoj]]]]

Osnovno načelo kurdskog [[Iredentizam|iredentističkog]] pokreta jest opći separatizam svih etnički kurdskih područja (koja nisu precizno geografski definirana) odnosno stvaranje tzv. „Velikog Kurdistana” preko teritorija današnje [[Turska|Turske]], [[Sirija|Sirije]], [[Irak]]a, [[Iran]]a i [[Armenija|Armenije]]. Vojno-politički aktivizam separatističkih grupa koje preferiraju ovu ideologiju u drugoj polovici [[20. stoljeće|20. stoljeća]] okvirno su obilježila dva razdoblja: [[hladni rat]] i najnovije doba.

Prve iredentističke struje nastaju neposredno nakon svršetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] kada [[Josif Staljin|Staljinov]] [[SSSR]] pomoću marionetskih režima pokušava proširiti [[Komunizam|komunistički]] utjecaj u sjeverozapadnom [[Iran]]u i [[Bliski istok|široj regiji]]. [[SAD|Sjedinjene Države]] i [[Velika Britanija]] na ovaj su potez reagirale [[Trumanova doktrina|Trumanovom doktrinom]], [[Operacija Ajax|Operacijom Ajax]] i [[Bagdadski pakt|Bagdadskim paktom]] čime je stvorena svojevrsna politička membrana protiv [[SSSR|sovjetskog]] utjecaja u regiji, a uključivala je [[Turska|Tursku]], [[Irak]] i [[Iran]] odnosno zemlje s najvećim brojem Kurda. U takvim političkim okolnostima kurdske separatističke organizacije rađane su uglavnom na [[Marksizam|marksističkim]] temeljima, dok se izravni sovjetski utjecaj očituje ne samo u osnivanju marionetskog režima u [[iran]]skom [[Mahabada|Mahabadu]] već i u obuci [[Mustafa Barzani|Mustafe Barzanija]] koji je vodio pobunu u [[Irak]]u<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 210.</ref>, odnosno [[Abdullah Öcalan|Abdullahu Öcalanu]] čiji se [[PKK]] borio protiv [[Turska|Turske]]<ref>[[#McDowall1996|McDowall, David (1996.)]], str. 443.</ref>.

Godine [[1991.]] raspada se [[SSSR]] čime kurdske separatističke organizacije gube glavnog sponzora i ideološku inspiraciju, dok istovremeno [[Irak]] zbog [[Invazija na Kuvajt|invazije na Kuvajt]] i [[Zaljevski rat|Zaljevskog rata]] postaje dijelom liste američkih neprijatelja pa [[SAD|Sjedinjene Države]] na Kurde počinju gledati kao na sredstvo za destabiliziranje [[Sirija|Sirije]], [[Iran]]a i Saddamovog [[Irak]]a<ref>[[#Nazemroaya2006|Nazemroaya, Mahdi Darius (18.11.2006.)]]</ref>. Kurdski su militanti odigrali značajnu ulogu prilikom [[Rat u Iraku|američke invazije]] na Irak ([[2003.]]), a njihova suradnja nastavila se i kasnije. Naime, godine [[2006.]] američki kongresmen [[Hrvati|hrvatskog]] podrijetla [[Dennis Kucinich]] uputio je službeno pismo predsjedniku [[George W. Bush|Georgeu Bushu]] kojim ga je upozorio kako američke [[CIA|obavještajne službe]] potpomažu [[PJAK]] (ogranak [[PKK]]-a) i slične organizacije marksističkog ili [[Terorizam|terorističkog]] karaktera koje djeluju protiv [[Iran]]a<ref>[[#Kucinich2006|Letter To President Bush (18.4.2006.)]]</ref>. Čitav slučaj izazvao je burne reakcije bliskoistočnih zemalja uključujući i američkog saveznika [[Turska|Tursku]], što je naposljetku pod administracijom [[Barack Obama|Baraka Obame]] rezultiralo uvrštavanjem PJAK-a na američki popis terorističkih skupina<ref name="Reuters (4.2.2009.)"/>.
[[Datoteka:Flag of Kurdistan.svg|mini|desno|200px|Zastava [[Irački Kurdistan|Iračkog Kurdistana]], političke autonomije na sjeveru [[Irak]]a (od [[2005.]])]]
Iredentistički odnosno separatistički pokreti doživjeli su neuspjeh prvenstveno zato što su koketirali s [[Marksizam|marksističkim]] ideologijama oslanjajući se pritom na sovjetsku pomoć, te zbog korištenja [[Terorizam|terorizma]] kao sredstva za ostvarivanje svojih političkih ciljeva. Posljedice raspada [[SSSR]]-a [[1991.]] godine bile su gubitak izravne političke potpore kao i opća marginalizacija njihovih ideologija, dok su zbog agresivnih vojno-političkih metoda klasificirani kao terorističke skupine od strane velikog dijela međunarodne zajednice kao i većine samih Kurda<ref name="SETA2009"/>. Također, marksistička načela poput [[Ateizam|ateizma]] impliciraju isključivanje [[#Religija|kurdske religijske tradicije]] koja je vrlo značajna za kurdski identitet, što je još jednim razlogom slabe potpore kod Kurda. Jedan od većih problema iredentističkih pokreta jest što se političkim ograđivanjem od [[Iran]]a i stvaranjem nacionalnih mitova istovremeno distanciraju i od tradicionalne političke potpore odnosno kulture kojoj povijesno pripadaju. Kurdski [[Iredentizam|iredentistički]] pokreti danas se svode na ilegalne marksističke stranke i uživaju malu potporu u matičnim zemljama, a izraženi su u njihovoj [[#Dijaspora|dijaspori]].

==== Regionalizam ====

U [[21. stoljeće|21. stoljeću]] do izražaja je došla kurdska politička ideologija regionalizma koja se smatra [[Pragmatizam|najpragmatičnijom]] s obzirom da isključuje oružane aktivnosti i mijenjanje državnih granica već se zalaže za veći stupanj političke samostalnosti u okvirima postojećih država, pravo na služenje [[Materinski jezik|materinskim jezikom]], te poštivanje općih [[Ljudska prava|ljudskih prava]]. Zagovornici ove politike smatraju kako kurdska etnička područja ne bi trebala biti predmetom razdora već gospodarskom, političkom i kulturološkom sponom među državama. Uspješnim primjerom ovog političkog pravca može se smatrati [[Irak]] u kojem Kurdi od [[2005.]] godine uživaju [[Irački Kurdistan|političku autonomiju]], dok su u [[Sirija|Siriji]] i [[Turska|Turskoj]] regionalističke stranke zabranjene i ne postoji nikakav oblik kurdske samouprave. Izuzetak u ovom političkom primjeru je [[Iran]] u kojem [[Kurdski jezik|kurdski]] jest službenim regionalnim jezikom i postoji [[Kurdistanska pokrajina]], no Kurdi ne pokazuju interes za autonomijom<ref name="McDowall1996.270"/>.

== Kurdska plemena ==
[[Datoteka:Diyarbekir shepherd, Mardin Kurd, Aljazeera Kurd, 1873.jpg|mini|desno|300px|Fotografija uslikana [[1873.]] godine u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] koja prikazuje raznolikost kurdske [[Narodna nošnja|narodne nošnje]]:<br>• Lijevo: Kurd iz jugoistočne [[Anatolija|Anatolije]]<br>• Sredina: Kurd iz sjeveroistočne [[Sirija|Sirije]]<br>• Desno: Kurd iz [[Mezopotamija|Mezopotamije]]]]
Kurdi se sastoje od brojnih plemena koja su zbog povijesnog [[nomad]]skog načina života razasuta diljem [[Iran]]a, istočne [[Anatolija|Anatolije]] i sjeverne [[Mezopotamija|Mezopotamije]]. O brojnosti i kulturološkoj složenosti kurdskih plemena dovoljno govori podatak kako je do današnjeg dana izdano vrlo malo publikacija na temu njihove klasifikacije<ref name="IranicaTribes"/>, pa je vjerojatno i danas najcitiraniji rad [[Francuska|francuskog]] orijentologa [[François Bernard Charmoy|Françoisa Bernarda Charmoya]] ([[1793.]] – [[1869.]]) koji je svoj popis sastavio na temelju „Šafarname“, djela kurdskog povjesničara [[Šaraf-han Bedlisi|Šaraf-hana Bidlisija]] iz [[16. stoljeće|16. stoljeća]]<ref name="IranicaTribes"/>. Kurdska plemena možemo okrvirno podijeliti prema državama odnosno njihovim pokrajinama, a to su:

* '''[[Iran]]''' ''('''<u>pokrajina</u>''' - '''plemena''')''<ref name="IranicaTribes"/>:
:* '''<u>[[Zapadni Azarbajdžan]]</u>'''<ref>Vidi:<br>• [[#Afšar1987|Afšar Sistani, Iraj (1987.)]], str. 137.-195.<br>• [[#UNESCO1965|UNESCO (1965.)]], str. 117.-129.</ref> - '''Džalali''', '''Milan''' (iz okolice [[Maku]]a), '''Hajdaranlu''' (na turskoj granici, jugozapadno od Makua), '''Donboli''' ([[Turkijski jezici|turkofono]] pleme iz okolice [[Koj]]a i [[Salmas]]a), '''Korasuni''' (kurdizirani [[Turci]], jugozapadno od Koja), '''Šikak''' (južno od Salmasa), '''Herki''' (okolica [[Urmija (jezero)|Urmije]]), '''Begzada''' (južno od Urmije), '''Zerza''' (uz [[Irak|iračku]] granicu, zapadno od [[Ošnavija|Ošnavije]]), '''[[Piran (Kurdi)|Piran]]''' (na iračkoj granici, jugozapadno od [[Nakada|Nakade]]), '''Mamaš''' (okolica Nakade), '''Mangur''' (jugozapadno od [[Mahabad]]a), '''Mokri''' (okolica Mahabada), '''Debokri''' (istočno od Mahabada), '''Govrak''' (južno od Mahabada, oko [[Sardašt]]a i sjeverozapadno od [[Sakez]]a), '''Malkari''' (okolica Sardašta), '''Suzini''' (zapadno od Sakeza) i '''Fajz Alah Begi''' (sjeveroistočno od Sakeza).
:* '''<u>[[Istočni Azarbajdžan]]</u>'''<ref>Vidi:<br>• [[#Afšar1987|Afšar Sistani, Iraj (1987.)]], str. 109.-125.<br>• [[#Oberling1961|Oberling, Pierre (1961.)]], str. 52.-57. i 80.<br>• [[#Oberling1964|Oberling, Pierre (1964.)]]</ref> - '''Čalabijanlu''', '''Muhamed Kanlu''', '''Hosajnaklu''', '''Hadži Alilu''', '''Hasan Beglu''' i '''Karačorlu''' su šest [[Šijiti|šijitskih]] [[Turkijski jezici|turkofonih]] plemena kurdskog podrijetla koji prebivaju u okolici drevnog Karadžadaga tj. modernog [[Arasbaran]]a, odnosno na području između rijeke [[Aras]] i planinskog lanca [[Sabalan]]. '''Kolukdžanlu''' i '''Šatranlu''' (ogranci Šikaka), '''Delikanlu''', '''Ahmadlu''', '''Šadlu''', '''[[Rišvand]]''' i '''Mamanlu''' su sedam [[Šijiti|šijitskih]] [[Turkijski jezici|turkofonih]] plemena kurdskog podrijetla koji prebivaju u [[Kalkal]]u odnosno na području između planine [[Bozguš]] i rijeke [[Kizil Uzen]]. '''Šikak''' je veliko [[Šijiti|šijitsko]] [[Turkijski jezici|turkofono]] pleme koje prebiva na prostranim područjima sjeveroistočno i sjeverozapadno od [[Mijana|Mijane]].
:* '''<u>[[Kurdistanska pokrajina]]</u>'''<ref>Vidi:<br>• [[#Afšar1987|Afšar Sistani, Iraj (1987.)]], str. 223.-259.<br>• [[#UNESCO1965|UNESCO (1965.)]], str. 130.-133.</ref> - Najvažnija plemena su: '''Saršiv''' (na [[Irak|iračkoj]] granici, južno od [[Bana|Bane]]), '''Tilakui''' (kurdizirani [[Turci]], okolica [[Sonata (grad)|Sonate]] i [[Zaga|Zage]]), '''Bani Ardalan''' (okolica Sene tj. [[Sanandadž]]a), '''Jaf''' (jugozapadno od Sanandadža), '''Hulilan''' (jugoistočno od [[Kermanšah]]a), dok među ostalim plemenima između Kermanšaha (modernog [[Baktaran]]a) i iračke granice vrijedi izdvojiti: '''Guran''', '''Kalhur''', '''Sandžabi''', '''Šarafbajani''', '''Kirindi''', '''Badžalan''', '''Nanakuli''' i '''Zangana'''.
:* '''<u>[[Hamadanska pokrajina]]</u>'''<ref>[[#Kordestani1973|Kordestani, Mohammad Marduk (1973.)]], str. 86. i 98.</ref> - '''Džamiri''', '''Džuzikan''' i '''Šahdžan'''.
:* '''<u>[[Luristan]]</u>''' - '''Delfan''' i '''Selsela''' (dvije veće zajednice plemena), '''Armai''' iz zajednice '''Tarhan''', te '''Bajranvand''' iz područja Piši Kuh koje govori jezikom [[laki]]. Pretpostavlja se da su i plemena '''Itivand''' i '''Judeki''' s Piši Kuha također kurdska<ref>[[#Kordestani1973|Kordestani, Mohammad Marduk (1973.)]], str. 78. i 86.</ref>, kao i veliko pleme '''Kord''' u Pošti Kuhu.
:* '''<u>[[Huzestan]]</u>''' - Tri skupine plemena '''Zangana''' i jedna '''Džalalija''' žive u Džaneki Garmsiru, sjevernoistočno od [[Ahvaz]]a gdje ih je doveo [[Nader-šah]]. Ranije je u neposrednoj blizini tj. u dolini rijeke [[Karun]] (južno od Ahvaza) živjelo i pleme '''Al bu Kord'''.
:* '''<u>[[Gilan]]</u>''' - Nekoć su u ovim krajevima prebivala dva važna plemena - '''Amarlu''' i '''[[Rišvand]]''' (ili „Rašvand“), od kojih su potonji bili povezani s plemenom '''Baban''' iz [[Sulejmanija (grad)|Sulejmanije]] no u vrijeme vladavine [[Abas I.|Abasa I.]] naselili su Gilan. Nakon što je [[Nader-šah]] preselio i Amarlu u [[Gilan]], [[nomad]]ski stočari Rišvanda migriraju put [[Kazvinska pokrajina|Kazvinske pokrajine]] gdje žive i danas. S druge strane, pleme Amarlu naseljava oko pedesetak sela između Mendžila i Pirakuha u jugoistočnom Gilanu<ref>Vidi:<br>• [[#Afšar1987|Afšar Sistani, Iraj (1987.)]], str. 132.-134.<br>• [[#Kordestani1973|Kordestani, Mohammad Marduk (1973.)]], str. 100.-101.</ref>.
:* '''<u>[[Mazandaran]]</u>''' - Tri najvažnija plemena su '''Kvadžavand''' (južno od [[Novšaher]]a) '''Modanlu''' i '''Džahanbeglu''' (oba sjeverno od [[Sari (grad)|Sarija]]), a naselila su Mazandaran u vrijeme vladavine [[Nader-šah]]a. 
:* '''<u>[[Kazvinska pokrajina]]</u>''' - '''Giatvand''', '''Kakavand''', '''[[Rišvand]]''' i '''Mafi''' su najveća plemena ove pokrajine. Giatvand prebiva uz obale rijeka [[Kizil Uzen]] i [[Šahrud]], gdje su se naselili tijekom vladavine [[Muhamed-han Kadžar|Muhamed-hana Kadžara]]. Pleme Kakavand boravi sjeverno od [[Kerva|Kerve]] (uz cestu Sijah Dahan-Zandžan), Rišvand u kotarima Alamut i Rudbar, a Mafi uz cestu [[Kazvin]]-[[Teheran]]. Od manjih plemena vrijedi izdvojiti i '''Badžalan''', '''Behtui''', '''Čamišgazak''', '''Džalivand''' i '''Kalhur'''.
:* '''<u>[[Teheranska pokrajina]]</u>''' - Najveće pleme ove pokrajine jest '''Pazuki''' koji su do [[16. stoljeće|16. stoljeća]] dominirali [[Anatolija|anatolijskom]] regijom [[Erzurum]], no nakon dolaska [[Turci|Turaka]] dio se njih naselio u okolici [[Varamin]]a i [[Gar]]a (okolica [[Teheran]]a). Među manje značajna plemena spadaju '''Hedavand''', '''Burbur''', '''Urjad''', '''Zerger''', '''Kord Bača''', '''Nanakuli''' i '''Karačorlu''', dok iz okolice teheranske Save vrijedi izdvojiti pleme '''Kalhur'''<ref>[[#Afšar1987|Afšar Sistani, Iraj (1987.)]], str. 1115.</ref>.
:* '''<u>[[Isfahanska pokrajina]]</u>''' - '''Bazindžan''' je najveće pleme ove pokrajine<ref>[[#Kordestani1973|Kordestani, Mohammad Marduk (1973.)]], str. 79.</ref>; o drevnoj prisutnosti Kurda u ovim krajevima svjedoči naziv grada [[Šahrekord|Šahrekord (Šaher-e Kord/Kurd)]] (jugozapadno od [[Isfahan]]a) koje se spominje i u djelima najranijih [[Geografija i kartografija u srednjovjekovnom islamu|islamskih geografa]].
:* '''<u>[[Fars]]</u>''' - U ovoj pokrajini postoji više od tridesetak manjih plemenskih zajednica Kurda<ref>[[#Kordestani1973|Kordestani, Mohammad Marduk (1973.)]], str. 75.-117.</ref>, a veći dio njih ostaci su onih plemena koja su pratila [[Karim-han Zand|Karima-hana Zanda]] nakon pada [[Zandijsko Carstvo|njegove dinastije]] na putu prema [[Fars]]u. Navedena kurdska plemena uglavnom su se apsorbirala u klanove [[Turkijski narodi|turkijskih]] nomada [[Kaškaji]]ja. Među ta plemena spadaju i '''Sakez''', '''Zangana''' (pet odvojenih klanova uključujući i onaj koji danas tvori kaškajski klan [[Kaškuli Bozorg]]), '''Kuruni''', '''Čegini''', '''Burbur''', '''Urijad''' (klan kaškajskog plemena Amala), '''Lak''' i '''Vanda''' (klan kaškajskog plemena [[Darašuri]]), '''Kordlu''' (klan kaškajskog plemena [[Kara Čahilu]]), te '''Kord-Šuli'''<ref>Vidi:<br>• [[#Oberling1960|Oberling, Pierre (1960.)]], str. 76.-84.<br>• [[#Oberling1974|Oberling, Pierre (1974.)]], str. 225.-231.</ref>. Vrlo rana prisutnost Kurda u Farsu i Isfahanu ovjerena je u djelima koja datiraju iz [[10. stoljeće|10. stoljeća]], dok se iz djela [[Ibn al-Balki]]ja zna i kako je pet kurdskih plemena bilo uništeno prilikom [[Arapi|arapskih]] osvajanja u [[7. stoljeće|7. stoljeću]]. Ipak, Kurdi su bili aktivni u društvenom i javnom životu već u [[12. stoljeće|12. stoljeću]] pa je poznato pet imena njihovih plemena - '''Ramani''', '''Ismaili''', '''Karzubi''', '''Masudi''' i '''Šakani'''. Njihova konfederacija u južnom [[Zagros]]u bila je poznata pod skupnim imenom '''Šabankara''', po kojoj još i danas nosi ime jedan kotar u blizini [[Bušeher]]a.
:* '''<u>[[Horasan (pokrajina)|Horasan]]</u>'''<ref>[[#Afšar1987|Afšar Sistani, Iraj (1987.)]], str. 984.-1104.</ref> - U ovoj pokrajini živi na tisuće Kurda i to većinom onih koji su se tamo doselili oko [[1600.]] godine tj. u vrijeme vladavine [[Abas I.|Abasa I.]] Najznačajnija kurdska plemena su: '''Amarlu''' (u ravnicama Maruska, sjeverno od [[Nišapur]]a), '''Sadlu''' (u kotaru Bodžnurd), '''Zafaranlu''' (u kotarima Širvan i Kučan), '''Kejvanlu''' (u kotarima Džovejn, Daragaz i Radkan), '''Tupkanlu''' (oko Džovejna i Nišapura) i Karačorlu (u kotarima Bodžnurda, Širvana i Kučana). Danas žive isključivo sjedilačkim načinom života.
:* '''<u>[[Kermanska pokrajina]]</u>''' - U ovoj regiji oko [[1900.]] godine boravilo je samo jedno omanje kurdsko pleme čije ime nije poznato, ali kasnije je otkriven klan [[Afšaridi|Afšarida]] koji je nosio ime „Mir Kord“ što upućuje na kurdsko podrijetlo<ref>[[#Oberling1960|Oberling, Pierre (1960.)]], str. 115.</ref>.
:* '''<u>[[Beludžistan]]</u>''' - Kurdi žive u sjeveroistočnom dijelu iranskog Beludžistana, i uglavnom ih se smatra potomcima sljedbenika [[Karim-han Zand|Karima-hana Zanda]] na njegovom nesretnom putu prema [[Bam]]u ([[1794.]] godine). Do [[1880.]] bilu su dominantni u [[Haš]]u gdje je njihov vođa bio poznat kao Sardar Sarhadski, dok su danas uglavnom iseljeni od tamo te borave na južnim padinama planine [[Taftan]] ili u okolici [[Zabol]]a<ref>[[#Afšar1987|Afšar Sistani, Iraj (1987.)]], str. 918.</ref>.
[[Datoteka:Курд Армянин.jpg|mini|desno|300px|Ruski [[Etnografija|etnografski]] crtež iz 1862. godine:<br>• Lijevo: Kurd<br>• Desno: Armenac]]
'''[[Turska]]''' ''('''<u>pokrajina</u>''' - plemena)''<ref name="IranicaTribes"/>:
:* '''<u>[[Adıaman]]</u>''' - Tilija.
:* '''<u>[[Afyon]]</u>''' - Džahanbegli.
:* '''<u>[[Ağri]]</u>''' - Sadirli, Kalati, Hajdaranli, Hamadikan, Zilanli, Badili, Adamanli, Bašmanli, Džalali i Bazikli.
:* '''<u>[[Amasya]]</u>''' - Aruk.
:* '''<u>[[Ankara (pokrajina)|Ankara]]</u>''' - Amaranli, Nasirli, Zirikanli, Džudikanli i Tirikan.
:* '''<u>[[Bitlis]]</u>''' - Mudeki, Kazali, Hasanalu, Atamanikan i Džabaranli.
:* '''<u>[[Diārbakır]]</u>''' - Diarbakri, Musek, Šajkdudanli, Surkišli, Dirsimli, Kazali, Biširi, Tirikan, Puran, Bikiran i Raškutanli.
:* '''<u>[[Elaziğ]]</u>''' - Gurus, Kulbaban, Sinan, Ašmišart i Bihirmaz.
:* '''<u>[[Erzurum]]</u>''' - Herki, Zirikanli, Hasanali, Pizianli i Rašvan.
:* '''<u>[[Gaziantep]]</u>''' - Dilikanli.
:* '''<u>[[Hakāri]]</u>''' - Keka, Šimsiki, Neri, Hakari, Hasananlu, Balikar i Dinari.
:* '''<u>[[Kaysari]]</u>''' - Hadžibanli.
:* '''<u>[[Kirşehir]]</u>''' - Amaranli, Taburovgli i Barakatli.
:* '''<u>[[Konya (pokrajina)|Konya]]</u>''' - Kalkani.
:* '''<u>[[Malatya]]</u>''' - Sinaminli.
:* '''<u>[[Maraş]]</u>''' - Gugarišanli, Kikan, Valiani, Nidirli, Našadira, Duganli, Dilikanli, Džilkanli i Balikanli.
:* '''<u>[[Mardin]]</u>''' - Dakuri i Turabidin.
:* '''<u>[[Muş]]</u>''' - Mamakanli, Lulanli, Šikirli, Pandžinan, Silukan, Silivan, Hasananli, Azli, Panidžari, Zirzan i Balikan.
:* '''<u>[[Siirt]]</u>''' - Miran, Musek, Kavijan, Dirsimli, Dakuri, Hosajni, Džazirijan i Pandžinan.
:* '''<u>[[Sivās]]</u>''' - Kučeri i Akčešmi.
:* '''<u>[[Tokat]]</u>''' - Aruk.
:* '''<u>[[Tunceli]]</u>''' - Mili i Dirsimli.
:* '''<u>[[Urfa]]</u>''' - Givaran, Aluš, Čapkasan, Abu Tahir, Emerzan i Baran.
:* '''<u>[[Van (Van, Turska)|Van]]</u>''' - Mahmudi, Hirkai, Isaji, Jesidi, Sipikanli, Duderi, Kani, Dželikanli, Takuli, Tapian i Barezanli.
:* '''<u>[[Yozgat]]</u>''' - Makani, Katunogli i Taburogli.

'''[[Irak]]''' ''('''<u>pokrajina</u>''' - plemena)''<ref name="IranicaTribes"/>:
:* '''<u>[[Arbilska pokrajina]]</u>''' - Ako, Dizai, Surči, Gerdi, Herki, Barzan, Buli, Šivan va Baradust, Zarari, Kilani, Bervari Bala, Bervari Žiri, Košnav i [[Piran (Kurdi)|Piran]].
:* '''<u>[[Kanekinska pokrajina]]</u>''' - Badžalan, Zinda, Lejlani, Kakai, Šajk Bazini, Babani, Davuda, Kakivar, Palani i Kaganlu.
:* '''<u>[[Kirkučka pokrajina]]</u>''' - Šarafbajani, Barzandži, Dilo, Talebani, Džabari, Šuhan, Zangana, Amarmel i Salehi.
:* '''<u>[[Mandali]]</u>''' - Kara Alus.
:* '''<u>[[Mosulska pokrajina]]</u>''' - Šekak, Duski, Zibari, Misuri, Artuš i Sendi.
:* '''<u>[[Sulejmanijska pokrajina]]</u>''' - Džaf, Marivani, Pišdar, Hamavand, Avrami i Ismaili Azizi.

== Kultura ==
{{glavni|Iranska kultura}}
[[Datoteka:Newroz Istanbul(2).jpg|mini|desno|300px|Kurdi u [[Istanbul]]u slave [[Novruz]], iransku Novu godinu]]

Kurdska [[kultura]] klasificira se kao zapadni ogranak kulture [[Veliki Iran|Šireg Irana]]<ref name="Izady1992.198"/> (kulturološki apolitički pojam) koji objedinjuje sve [[Iranski narodi|iranske narode]] u široj regiji. Potrebno je istaknuti kako se u [[Zapadni svijet|Zapadnom svijetu]] nerijetko poistovjećuju kulturološki pojmovi [[Terminologija Irana i Perzije|„iranski” i „perzijski”]]<ref name="Izady1992.198"/>, no [[iranska kultura]] u ovom slučaju predstavlja širi pojam koji obuhvaća Kurde, [[Perzijanci|Perzijance]] i njima srodne narode<ref name="Izady1992.198"/>. Najvažniji kurdski kulturološki simboli su blagdan [[Novruz]]a (iranska [[Nova godina]])<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 71., 150. i 242.</ref> i „[[Sunce|Sunčev]] disk” (nasljeđe drevnih iranskih religija)<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 151.</ref>.

=== Jezik ===
{{glavni|Kurdski jezik|Iranski jezici}}
Uzimajući u obzir kurdski narod prema naširoj definiciji (oko 32 milijuna), polovica ih govori [[Kurdski jezik|kurdskim jezikom]]. Ostatak se uglavnom služi ostalim [[Iranski jezici|iranskim jezicima]], dok zbog kulturološke difuzije ali i prisilne [[Asimilacija (sociologija)|asimilacije]] postoji i značajan broj govornika [[Arapski jezik|arapskog]] i [[Turski jezik|turskog]], te [[Azerski jezik|azerskog]] jezika. Kurdske vjerske manjine poput [[Židovi|Židova]] i [[Kršćanstvo|kršćana]] najčešće se služe [[Aramejski jezik|aramejskim jezikom]]. Opća razredba kurdskog kao makrojezika i njegovih najužih ogranaka izgleda ovako:
*'''[[Indoeuropski jezici]]'''
**[[Indoiranski jezici]]
***'''[[Iranski jezici]]'''
****[[Zapadnoiranski jezici]]
*****[[Sjeverozapadni iranski jezici]]
******'''[[Kurdski jezik]]'''
*******'''[[Sjevernokurdski jezik|Kurmandži]]''' ili sjevernokurdski jezik
*******'''[[Sorani]]''' ili centralnokurdski jezik
*******[[Gurani]] ili južnokurdski jezik ''(upitno)''
*******[[Lakijski jezik]] ''(upitno)''

Problematika istraživanja povijesti i razvoja [[Kurdski jezik|kurdskog jezika]] leži u tome da je teško identificirati njegovog povijesnog prethodnika, kao i u činjenici da se najstariji oblici kurdskog jezika (uglavnom [[poezija]]) datiraju tek u [[16. stoljeće]] (''vidi dio:'' [[#Književnost|Književnost]]) zbog čega ne mogu biti relevantnim izvorom<ref name="Paul2008"/>. Danas se pokušaji rekonstrukcije temelje na komparativnim metodama kurdskog s drugim povijesnim i modernim [[Iranski jezici|iranskim jezcima]] odnosno njihovim narječjima: sinkronijski odnos kurdskog prema drugim iranskim jezicima prenosi se na dijakronijske tj. rodoslovne modele čime se dobiva najjasnija slika o njegovom razvoju<ref name="Paul2008"/>. Ipak, odnos kudskog jezika prema modernim iranskim jezicima i njihovim narječjima teško je definirati jer brojna kurdska narječja do danas nisu temeljito istražena, dok dodatne probleme stvaraju i povijesni [[nomad]]ski karakter kurdskog načina života kao i jezična difuzija prvenstveno s [[Perzijanci]]ma ali i brojnim drugim [[Iranski narodi|iranskim narodima]]<ref name="Paul2008"/>.

Stručna razredba [[Iranski jezici|iranskih jezika]] povijesno je imenovana prema [[Strane svijeta|stranama svijeta]], no takva klasifikacija u geografskom kontekstu može biti vrlo zbunjujuća. Naime, kurdski jezik spada u [[Zapadnoiranski jezici|zapadnoiranske jezike]]<ref name="Paul2008"/> zajedno s [[perzijski]]m, [[mazandaranski]]m ili [[gilački]]m, ali i s [[beludžijski]]m čiji su govornici u geografskom kontekstu jedan od najistočnijih iranskih naroda. Sličan primjer je i s [[Osetski jezik|osetskim jezikom]] čiji su [[Oseti|govornici]] zajedno s Kurdima geografski najzapadniji iranski narodi, no stručno se klasificira pod [[Istočnoiranski jezici|istočnoiranske jezike]]<ref name="Panaino2006"/>. Daljnja razredba zapadnoiranskih jezika na [[Sjeverozapadni iranski jezici|sjeverozapadne]] i [[Jugozapadni iranski jezici|jugozapadne]] također je nesavršena iz geografske perspektive; njome se kurdski jezik zajedno sa spomenutim beludžijskim i brojnim drugim jezicima svrstava u prvu skupinu<ref>[[#Lewis2009|Lewis, M. Paul (2009.)]], Kurdish</ref>, dok ga se odvaja od perzijskog, [[Lurski jezik|lurskog]] ili [[Tadžički jezik|tadžičkog]] (također jedan od geografski najistočnijih iranskih jezika) iz druge skupine.

Istovjena nesavršenost postoji i kod geografske klasifikacije samog [[Kurdski jezik|kurdskog jezika]], no glavna problematika ipak je [[Jezikoslovlje|jezikoslovnog]] karaktera. Naime, kurdski se jezik karakterizira ili kao markojezik ili kao skup srodnih [[Narječje|narječja]]<ref name="Haig2008">[[#Haig2008|Haig, Geoffrey (2008.)]], str. 2.</ref>, no treba naglasiti da takva obilježja nisu uvijek pripisivana iz jezikoslovne perspektive već mogu biti i politički obojana<ref name="Paul2008"/>. Kurdski se jezik tradicionalno prema geografskim okvirima dijelio na tri veće podskupine: sjevernokurdski, centralnokurdski i južnokurdski<ref name="Paul2008"/><ref>Vidi:<br>• [[#MacKenzie2002|MacKenzie, David N. (2002.)]], I. i II. svezak<br>• [[#Asatrian2009|Asatrian, Garnik (2009.)]], str. 11. {{Citat|The classification of the Kurdish dialects is not an easy task, despite the fact that there have been numerous attempts mostly by Kurdish authors to put them into a system. However, for the time being the commonly accepted classification of the Kurdish dialects is that of the late Prof. D. N. Mackenzie (...) who distinguished three groups of dialects: Northern, Central, and Southern.}}</ref>. Pod sjevernokurdskim se podrazumijeva [[Sjevernokurdski jezik|kurmandži]]<ref>[[#Asatrian2009|Asatrian, Garnik (2009.)]], str. 12.</ref> kojim govori 80% današnjih Kurda (većinom u [[Turska|Turskoj]]), odnosno pod centralnokurdskim [[sorani]] koji je zastupljen većinom u [[Iran]]u i [[Irak]]u. Status južnokurdskog ili [[gurani]]ja je upitan s obzirom da ga određeni izvori klasificiraju kao soransko narječje<ref name="BritannicaKurdish">[[#BritannicaKurdish|Britannica: Kurdish language (2011.)]]</ref>, dok ga većina jezikoslovaca zajedno s jezikom [[Zazaki jezik|zazaki]] svrstava u zasebnu porodicu [[Sjeverozapadni iranski jezici|sjeverozapadnih iranskih jezika]] poznatu kao „[[Zaza-guranski jezici|zaza-gurani]]“<ref name="MacKenzie1961"/><ref>[[#Lewis2009|Lewis, M. Paul (2009.)]], Zaza-Gorani</ref>. U potonjem se slučaju o ogranku zaza-gurani ne može kao o „južnokurdskom“ s obzirom da se jezikom [[Zazaki jezik|zazaki]] govori na krajnjem sjeveru Kurdistana odnosno u središnjoj Turskoj (na temelju čega ga se ponekad pripisuje sjevernokurdskom). Također, treba istaknuti i kako se izdvajanjem zazi-guranskog ogranka iz kurdskog jezika ne mijenja činjenica kako se njegovi govornici [[Etnički identitet|etnički]] identificiraju kao Kurdi<ref name="Paul2008"/><ref name="Leezenberg1992.13"/>. Upitan status ima i [[lakijski jezik]]<ref name="Paul2008"/> kojeg određeni izvori svrstavaju u južnokurdsko narječje<ref>[[#Windfuhr2009|Windfuhr, Gernot (2009.)]], str. 587.</ref>, a drugi pak kao zasebni (četvrti) jezik [[Kurdski jezik|kurdskog makrojezika]]<ref>[[#Lewis2009|Lewis, M. Paul (2009.)]], Laki</ref>.

<center>
{| class="wikitable" 
|-
|rowspan=2 align="center"|'''Jezik<br>ili narječje:'''
|colspan=4 align="center"|'''Razredba prema izvorima:'''
|rowspan=2 align="center"|'''Broj govornika:'''
|rowspan=2 align="center"|'''Glavne''' i sporedne<br>matične države govorenja:
|-
! • [[David Neil MacKenzie]]:<ref name="MacKenzie1961"/>
! • [[Encyclopædia Britannica]]:<ref name="BritannicaKurdish"/>
! • [[SIL International]]:<ref>[[#Lewis2009|Lewis, M. Paul (2009.)]], Northern Kurdish; Central Kurdish; Zaza-Gorani; Laki ''(Napomena: „Southern Kurdish” objedinjuje ostala iranska narječja zapadnog Irana koja nisu na popisu tablice)''</ref>
! • [[Philip Kreyenbroek]]:<ref>[[#Kreyenbroek1991|Kreyenbroek, Philip G. (1991.)]], str. 68.-84.</ref>
|-
![[Sjevernokurdski jezik|Kurmandži]]
|align="center"|Sjevernokurdsko narječje
|align="center"|Sjevernokurdsko narječje
|align="center"|Sjevernokurdski jezik
|align="center"|Sjevernokurdski jezik
!9,320.240
|align="center"|'''[[Turska]]''', '''[[Irak]]''', <small>[[Iran]], [[Sirija]], [[Armenija]]</small>
|-
![[Sorani]]
|align="center"|Centralnokurdsko narječje
|align="center"|Centralnokurdsko narječje
|align="center"|Centralnokurdski jezik
|align="center"|Centralnokurdski jezik
!3,712.000
|align="center"|'''[[Irak]]''', <small>[[Iran]]</small>
|-
![[Gurani]]
|align="center"|Južnokurdsko narječje
|rowspan=3 align="center"|Ostala<br>kurdska narječja
|rowspan=2 align="center"|''[[Zaza-guranski jezici]]''
|rowspan=2 align="center"|''[[Zaza-guranski jezici]]''
!3,000.000
|align="center"|'''[[Iran]]''', <small>[[Irak]]</small>
|-
![[Zazaki]]
|align="center"|Sjevernokurdsko narječje
!1,140.000
|align="center"|'''[[Turska]]'''
|-
![[Lakijski jezik|Lakijski]]
|align="center"|Južnokurdsko narječje
|align="center"|Kurdski lakijski jezik
|align="center"|Južnokurdsko narječje
!1,000.000
|align="center"|'''[[Iran]]'''
|-
|colspan=5 align="left"|<small>• Obično - pripada [[Kurdski jezik|kurdskom jeziku]]<br>• ''Kurziv'' - zaseban ogranak [[Sjeverozapadni iranski jezici|sjevernozapadnih iranskih jezika]]</small>
|align="center"|Ukupno:<br>'''18,172.000'''
|align="center"|Pripadajuće geo. pokrajine:<br>'''[[Kurdistan]]''' i [[Horasan]]
|}
</center>

Kurdski se jezik u matičnim pokrajinama piše na više različitih [[Pismo|pisama]], među kojima su dva glavna - ''bedirxan'' (''hawar'') i soransko pismo. Pismo ''bedirxan'' ili ''hawar''<ref name="BritannicaKurdish"/> je modificirani oblik [[Latinica|latinice]] kojeg je [[1932.]] razvio Džaladat Ali Badirhan, a njime se služe uglavnom [[Sjevernokurdski jezik|kurmandžijski]] Kurdi u [[Turska|Turskoj]] i [[Sirija|Siriji]]. Soransko pismo je modificirano [[perzijsko pismo]] i koriste ga uglavnom [[Sorani|soranski]] Kurdi u [[Iran]]u i [[Irak]]u. Osim navedena dva pisma, kurmandžijski Kurdi u bivšem [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] (današnja [[Armenija]] i [[Azerbajdžan]]) su se uglavnom služili modificiranom [[Ćirilica|ćirilicom]] s 32 slova, a između [[1921.]] i [[1929.]] korišteno je i [[armensko pismo]]<ref>[[#KrugosvetKurdski|Krugosvet: Kurdski jezik (2001.)]]</ref>. Govoreći o kurdskom jeziku kao cjelini, danas je službenim jezikom u [[Iran]]u i [[Irak]]u, priznat je u [[Turska|Turskoj]] i [[Armenija|Armeniji]], dok u [[Sirija|Siriji]] nije priznat.

<center>
{| class="wikitable" 
|-
!align="center"|Kurdska pisma:
!align="center"|Podvrsta:
!align="center"|Primjer riječi: „Kurdi”
!align="center"|Države korištenja:
|-
|align="center"|Bedirxan (Hawar)
|align="center"|[[Latinica|latinice]]
|align="center"|Kurdî
|align="center"|[[Turska]]
|-
|align="center"|Soransko pismo
|align="center"|[[Arapsko pismo|arapsko-perzijskog]]
|align="center"|كوردی
|align="center"|[[Iran]], [[Irak]], [[Sirija]]
|-
|align="center"|Modif. ćirilica
|align="center"|[[Ćirilica|ćirilice]]
|align="center"|К'ӧрди
|align="center"|[[Armenija]], [[Azerbajdžan]]
|}
</center>

=== Religija ===

Od najranije povijesti do današnjeg dana Kurdi su pripadnici isključivo [[Monoteizam|monoteističkih]] religija, a ogromna većina današnjih Kurda sljedbenici su [[islam]]a odnosno njegovih ogranaka i učenja. Ipak, religijska povijest kod Kurda izuzetno je složena jer je prostor na kojem žive od davnina bio poprištem političkih i kulturoloških okršaja, kao i zbog velike kurdske religijske inovativnosti tijekom [[2. tisućljeće|2. tisućljeća]].

Prije [[7. stoljeće|7. stoljeća]] koji označava dolazak [[islam]]a odnosno prvo spominjanje Kurda u pisanim dokumentima, religijska struktura kod [[Iranski narodi|iranskih naroda]] na geografskom području [[Kurdistan]]a bila je većinom [[Zoroastrizam|zoroastrijska]] najmanje 1200 godina unatrag<ref name="Boyce1984"/>, što je ovjereno u epigrafskim dokumentima [[iran]]skih carstava [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Ahemenida]], [[Partsko Carstvo|Parta]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|Sasanida]]. Osim zoroastrizma, svakako su postojale i manje skupine sljedbenika njegovih reformističkih pokreta poput [[Manihejstvo|manihejstva]] i [[Mazdakizam|mazdakizma]], [[Mitraizam|mitraizma]], te [[Židovi|Židova]] i [[Kršćanstvo|kršćana]] (zahvaljujući [[Rimsko-perzijski ratovi|rimskom utjecaju]]). Prema dokumentima [[Koptska crkva|Koptske crkve]], najranija kršćanska misionarska aktivnost u Kurdistanu pripisuje se [[Sveti Andrija|Svetom Andriji]] ([[1. stoljeće]])<ref>Vidi:<br>• [[#Hanna2000|Hanna, William A. (2000.)]], str. 68.<br>• [[#CopticAndrew|The Martyrdom of St. Andrew, Coptic Church (2005.)]]</ref>, dok se u istoj kasnije istaknuo i [[Sveti Saba]] ([[5. stoljeće]])<ref>Vidi:<br>• [[#Driver1922|Driver, Godfrey Rolles (1922.)]], str. 208.<br>• [[#Bedjan2007|Bedjan, Paul (2007.)]], II. svezak, str. 672.-673.</ref>. Nakon [[Arapi|arapskog]] osvajanja [[Sasanidsko Carstvo|Sasanidskog Carstva]] započinje razdoblje [[islam]]izacije svih iranskih naroda pa tako i Kurda (zoroastrijanaca i kršćana), iako su dokumentirani i primjeri kasnijeg pokrštavanja muslimanskih Kurda. Primjerice, u [[9. stoljeće|9. stoljeću]] Kurd (moguće i Perzijanac) po imenu Nasr prešao je na kršćanstvo, promijenio ime u [[Teofob]], te je služio kao jedan od zapovjednika u [[bizant]]skoj vojsci cara [[Teofil|Teofila]]<ref name="Ševčenko1968"/>. Otprilike u isto vrijeme kurdski plemić Ibn ad Dahak koji je zapovjedao tvrđavom al Džafari prešao je s islama na [[Pravoslavlje|pravoslavlje]]<ref>[[#Vasiljev1902|Vasiljev, Aleksandar (1902.)]], str. 220.</ref>.

Kurdske [[Islam|muslimane]] možemo okvirno podijeliti na većinske [[Suniti|sunite]] i manjinske [[Šijiti|šijite]], a takva se podijela zadržala od najranijeg procesa islamizacije do današnjeg dana. Nakon arapske invazije na [[Veliki Iran|Iran]] među Kurdima, [[Perzijanci]]ma i ostalima širila [[Šafijski mezheb|šafijska]] škola sunitskog ogranka islama, no smatra se kako su muslimani postali većina tek koncem [[10. stoljeće|10. stoljeća]]. Istovremeno se regijom širila i [[Hanefijski mezheb|hanefijska]] škola (također sunitski ogranak) , kao i [[Šijiti|šijitsko]] učenje islama (posebno u vrijeme iranske dinastije [[Bujidi|Bujida]]) koji prtovno nisu prihvaćeni kod [[Šafijski mezheb|šafijskih]] Kurda, no kasnije će znatno utjecati na religijsku povijest Kurda. Prije svega važno je istaknuti da [[Abu Hanifa]] iz [[Bagdad]]a, osnivač [[Hanefijski mezheb|hanefijske]] škole koja je najstarija među sunitskim [[mezheb]]ima i koju danas slijedi većina muslimana u svijetu, nije bio [[Arapi|arapskog]] već [[Iranski narodi|iranskog]]<ref>[[#IranicaAbuHanifa|ʿAbd-Allāh, U. F. (15.12.1983.)]]</ref> podrijetla - uglavnom se smatra [[Perzijanci|Perzijancem]]<ref>Vidi:<br>• [[#Nasr1975|Nasr, Seyyed Hossein (1975.)]], IV. svezak, str. 474. {{Citat|Abu Hanfia, who is often called the "grand imam" (al-Imam al-'Azam) was Persian.}}• [[#Glasse2008|Glasse, Cyril (2008.)]], str. 23. {{Citat|Abu Hanifah, a Persian, was one of the great jurists of Islam and one of the historic Sunni Mujtahids.}}</ref>, no moguće je i kurdsko podrijetlo. [[Hanefijski mezheb|Hanefijska]] i šijitska učenja prihvatila su se uglavnom na [[Iranska visoravan|Iranskoj visoravni]] i u [[Središnja Azija|Središnjoj Aziji]], što će početkom [[2. tisućljeće|2. tisućljeća]] u [[Horasan]]u rezultirati pojavom [[Sufizam|sufizma]], [[Misticizam|mističkog]] učenja islama koje će značajno utjecati na razvoj kurdskih religija [[Aleviti|alevita]] i [[Jesidi|jesida]]. Značajniji utjecaj [[Hanefijski mezheb|hanefijske]] škole u kurdskom dijelu [[Anatolija|Anatolije]] započinje dolaskom [[Turkijski narodi|turkijskih]] [[Seldžuci|Seldžuka]] u [[11. stoljeće|11. stoljeću]], dok šijitski utjecaj na kurdskom dijelu Iranske visoravni jača usponom [[Mongoli|mongolskog]] [[Ilkanat]]a ([[13. stoljeće]]) odnosno [[Safavidi|Safavida]] ([[16. stoljeće]]) koji ga promiču kao službenu religiju njihovog carstva<ref>[[#Hooker1999|Hooker, Richard (6.6.1999.)]]</ref>.

U prvoj polovici [[2. tisućljeće|2. tisućljeća]] oblikovale su se i tri specifične iranske religije koje možemo okarakterizirati kao kurdske - aleviti, jesidi i jarsani. [[Sinkretizam|Sinkretična]] religija [[Aleviti|alevita]] u početku se oblikuje kao primitivni spoj [[Šijiti|šijitskog]] [[islam]]a<ref>[[#BarAsher2002|Bar-Asher, Meier (2002.)]], str. 1.</ref> s iranskim religijama [[Manihejstvo|manihejstva]] i [[Zoroastrizam|zoroastrizma]]<ref>Vidi:<br>• [[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 150.<br>• [[#Astare2001|Astare, Kemal (2001.)]], II. svezak, II. dio</ref>, a konačni oblik poprima tijekom [[12. stoljeće|12. stoljeća]] kada [[Turkijski narodi|turkijska]] plemena u [[Kurdistan]] donose [[sufizam]], ali i vlastita [[Šamanizam|tradicionalna vjerovanja]]. Aleviti se danas smatraju ogrankom [[Šijiti|šijita]]<ref>[[#Nasr2006|Nasr, Vali (2006.)]], str. 1.</ref>, a iz njihovog vjerovanja u kombinaciji sa sufizmom izrodili su se i [[bektaši]] odnosno [[derviš]]i<ref name="IranicaBektaši">[[#IranicaBektaši|Algar, Hamid (15.12.1989.)]]</ref> koji se tijekom [[Osmansko Carstvo|osmanlijskog razdoblja]] šire i [[Balkan]]om gdje i danas postoje tragovi iranske kulture (npr. slavljenje [[Novruz]]a kao Nove godine)<ref name="IranicaBektaši"/>. Unatoč višestoljetnoj osmanlijskoj represiji nad alevitima, njihov se utjecaj proširio i izvan kurdske zajednice zbog čega se danas sve njene pripadnike ne može klasificirati kao Kurde. U gotovo isto vrijeme kada i alevitska, pod sjevernim obroncima [[Zagros]]a rađa je još jedna religija - [[Jesidi|jesidska]]. Radi se o heterodoksnoj religiji čiji su korijeni vrlo složeni; [[Sufizam|sufijski]] utjecaj i slikovita simbolika može se prepoznati u religijskom rječniku (posebno u terminologiji njihove ezoterične literature), no većina njihove [[Mitologija|mitologije]] i [[Kozmogonija|kozmogonije]] je neislamska tj. pripada drevnim [[iran]]skim religijama<ref name="IranicaJesidi"/>. Jesidi vjeruju u jednog [[Bog]]a kao stvaratelja svijeta na koji je poslao sedam uzvišenih bića ili [[Anđeo|anđela]] (''haft serr''; „sedam zagonetki“) da ga čuvaju, a njihov vođa je ''[[Malak Taus]]'' („Paunov anđeo“)<ref name="IranicaJesidi"/>. Njega su muslimani često poistovjećivali sa [[Sotona|Sotonom]] zbog čega su jesidi progonjeni od svog postanka, posebice u doba [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] kada su prisilno preobraćivani na [[Hanefijski mezheb|hanefijsku]] školu sunitskog [[islam]]a<ref>[[#Hastings2003|Hastings, James (2003.)]], XVIII. dio</ref>. Jesidska religijska tradicija uglavnom se prenosila oralnom predajom na [[Sjevernokurdski jezik|kurmandžiju]] (sjevernokurdskom jeziku)<ref name="IranicaJesidi"/>, dok je autentičnost njihovih svetih tekstova „Crne knjige“ (''Mašafa Reš'') i „Knjige otkrivenja“ (''Kiteba Jelva'') tiskanih počekom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] krajnje upitna jer ih nisu pisali jesidi već stranci<ref name="IranicaJesidi"/>. Iako je stvaran u isto vrijeme na istim temeljima (sufizam i staroiranska tradicija) kao i alevitska religija, jesidska se ne svrstava u niti jedan ogranak islama već kao specifična [[Monoteizam|monoteistička]] religija. Također, za razliku od alevita, jesidi se uglavnom smatraju kao kurdska etnoreligijska skupina. Treća religija koju možemo klasificirati kao kurdsku jest [[jarsan]] (''Ali Hakk''; „Narod istine“<ref name="IranicaJarsan">[[#IranicaJarsan|Halm, Heinz (15.12.1984.)]]</ref>), čijim se osnivačem smatra [[Sultan Sahak]]. Nastala je na prijelazu iz [[14. stoljeće|14.]] u [[15. stoljeće]], u današnjim iranskim pokrajinama [[Kermanšaška pokrajina|Kermanšaškoj]] i [[Luristan]]u<ref name="IranicaJarsan"/>. Poput jesidske religije, ni jarsan ne pripada [[islam]]u iako korijene vuče iz njegovog [[Šijiti|šijitskog]] oblika, dok se [[Zoroastrizam|zoroastrijski]] utjecaj očituje u izraženom [[Dualizam|dualizmu]]<ref>[[#KehlBodrogi1997|Kehl-Bodrogi; Kellner-Heinkele; Otter-Beaujean (1997.)]], str. 157.</ref>. Ono što jarsan okvirno razlikuje od jesidske religije i zoroastrizma jest izričito odbacivanje svake vrste [[Kaste|kaste]], klase ili položaja<ref>[[#Hamzeh'ee1990|Hamzeh'ee, M. Reza (1990.)]], str. 138.</ref>. Religijska literatura jarsana pisana je većinom na guranskom [[Kurdski jezik|kurdskom]]<ref name="IranicaLiterature"/><ref name="IranicaJarsan"/>, odnosno u manjoj mjeri na [[Perzijski jezik|perzijskom jeziku]]. Kao i u slučaju alevita odnosno za razliku od jesida, jarsani su velikim dijelom podijeljeni u brojne etničke i plemenske skupine<ref name="IranicaJarsan"/> koje ne uključuju samo Kurde već i [[Lak]]e, [[Perzijanci|Perzijanci]], [[Azeri|Azere]], [[Arapi|Arape]] i druge narode. Također, uz manjak standardne religijske literature postoji i jaka segmentacija<ref name="IranicaJarsan"/> zbog čega je teško utvrditi njihovu brojnost. Navedene tri religije (aleviti, jesidi i jarsani) pojedini kurdski povjesničari pokušali su objediniti pod zajednički pojam „jazdanizam“<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 137.</ref>, ali takva klasifikacija nije znanstveno afirmirana.

Danas je odrediti koliko Kurda pripada određenoj religiji jednako složeno koliko i definirati sam pojam „Kurda“. Procijenjuje se da oko 80% Kurda pripada [[Suniti|sunitskom]] islamu, od čega su velika većina sljedbenici [[Šafijski mezheb|šafijske]] škole ([[Irak]] i jugoistočna [[Turska]]) odnosno manjina one [[Hanefijski mezheb|hanefijske]] (središnja Turska). Ostatak kurdskih muslimana koji čine oko 15% ukupne populacije su [[šijiti]] koji se također dijele na dvije grane - [[Aleviti|alevite]] u središnjoj Turskoj, te [[Dvanaestnici|dvanaestnike]] u istočnom Iraku i [[iran]]skom dijelu Kurdistana odnosno [[Horasan]]a. Izuzetak u islamskom slučaju su sljedbenici njegova mističnog učenja [[Sufizam|sufizma]] kojih ima najviše u Turskoj. Ostatak od oko 5% nemuslimanskih Kurda čine uglavnom manje [[Kršćani|kršćanske]] i [[Židovi|židovske]] zajednice diljem Kurdistana, [[jarsan]]i u Iranu i [[jesidi]] u Iraku<ref name="IranicaJesidi"/>.

=== Književnost ===

Kurdska [[književnost]] podrazumijeva sve pisane oblike na [[Kurdski jezik|kurdskom jeziku]]<ref name="IranicaLiterature"/>, a najčešće je dijelimo prema kurdskim narječjima [[Sjevernokurdski jezik|kurmandžiju]], [[gurani]]ju i [[sorani]]ju na kojima je pisana. Tradicionalno, pisana poezija igrala je manju ulogu u kurdskom društvu od narodne poezije prenošene usmenom predajom zbog čega je njen opus značajno je manji od onih na [[Perzijski jezik|perzijskom]], [[Turski jezik|turskom]] ili [[Arapski jezik|arapskom jeziku]], no može se mjeriti s [[Paštunski jezik|paštunskim]]<ref name="IranicaLiterature"/>. Kurdska se književnost do [[20. stoljeće|20. stoljeća]] uglavnom sastojala od [[Poezija|poezije]], dok su se djela pisana u [[Proza|prozi]] razvila kao posljedica društvenih i političkih čimbenika. Najranija pisana kurdska poezija slijedila je šablone arapsko-perzijske poezije što upućuje kako se takva tradicija pojavila prije najstarijih poznatih kurdskih pjesnika<ref name="IranicaLiterature"/>.

Pet najstarijih poznatih kurdskih pjesnika su Ali Hariri, Malaje Džezri, Faki Tajran, Malaje Bati i Ahmad Hani<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 176.-177.</ref>, pripadnici tzv. „[[Sjevernokurdski jezik|kurmandžijske]] škole“ (nazvane prema narječju kojim su pisali). Osnivačem ove škole smatra se [[Malaje Džezri]] ([[1570.]] – [[1640.]]), na kojeg su snažno utjecali [[Perzijanci|perzijski]] pjesnici poput [[Hafiz]]a ([[14. stoljeće]]). Džezrijev golemi umjetnički opus uključuje [[Oda|ode]] i [[Lirika|lirike]] od kojih su neke popularne i dan danas. Njegovim se učenikom smatra [[Faki Tejran]]<ref name="Kurdo1983">[[#Kurdo1983|Kurdo, Kanat (1983.)]], str. 70.-89.</ref> ([[1590.]] – [[1660.]]) koji je također pisao ode (''kašida'') i lirike (''gazal''), no bio je prvi kurdski pjesnik koji se u narativnim pjesmama služio i dvostihom (''matnavi''). Među njegovim sačuvanim djelima su „Priča Šiki Sanani“ (''Hekajata Šeke Sanani''), „Pjesma crnog lovca“ (''Kavli haspi raš'') i „Priča Bar Sis“ (''Kisija Bar Sis''). Podaci o [[Ali Hariri|Aliju Haririju]] ([[1425.]] – [[1495.]]) vrlo su oskudni, a njihovu provjeru otežava činjenica kako su mu pojedine pjesme pripisivane zbog počasti<ref>[[#Kurdo1983|Kurdo, Kanat (1983.)]], str. 57.-64.</ref>. Jedino što se pouzdano zna o Haririju jest to da se zajedno s Džezrijem i Tajranom spominje na popisu plodnih prethodnika u uvodu Hanijevog „Mam u Zina“. [[Ahmad Hani]] ([[1650.]] – [[1707.]]) je vjerojatno najpopularniji od svih klasičnih kurdskih pjesnika zbog njegovog slavnog ljubavnog epa ''Mam u Zin'' kojeg se može smatrati kurdskim ekvivalentom značajnijih narodnih epova diljem svijeta. Djelo sadrži određene sličnosti s [[William Shakespeare|Shakespearevom]] tragedijom „[[Romeo i Julija]]“ jer govori o nemogućoj ljubavi između plemićkog para čije se obitelji protive njihovom braku. Osim ovog glavnog djela, Ahmad Hani napisao je i „Novo proljeće za djecu“ (''Nubihara pečukan''), zbirku arapsko-kurdskih pojmova kao priručnik za kurdske učenike, te religijsko djelo pod nazivom „Vjerovanje u religiji“ (''Akida imani''). O detaljima života [[Malaje Bati]]ja ne postoje nikakvi pouzdani podaci pa je teško datirati i njegovo stvaralačko vrijeme, no poznato je kako je pisao ''mawlude''<ref>[[#Haig2008|Haig, Geoffrey (2008.)]], str. 4.</ref> tj. [[himan]]e posvećene rođenju proroka [[Muhamed]]a, zatim verziju kurskog romana „Prodavač košara“ (''Zambilferoš''), te didaktičke pjesme o moralu, djelotvornosti i uglađenom ponašanju koje su bile toliko popularne da su naknadno postale dijelom [[Jesidi|jesidske]] religijske literature<ref name="IranicaLiterature"/>.

U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] pod dinastijom [[Safavidi|Safavida]], u područjima koji približno odgovaraju današnjem iranskom Kurdistanu, plemićka obitelj Ardalan bila je nositeljem lokalne pismenosti i promicala je razvoj književnosti na [[gurani]]ju<ref name="IranicaLiterature"/>, jeziku čiji se korijeni razlikuju od kurdskog ali se općenito smatraju njegovim narječjem. Gurani je vremenom postao religijskim jezikom glavnog ogranka [[jarsan]]a<ref name="MacKenzie1965">[[#MacKenzie1965|MacKenzie, David N. (1965.)]], str. 255.-283.</ref><ref>[[#Asatrian2009|Asatrian, Garnik (2009.)]], str. 16. {{Citat|The Awromani dialect of Gurani became the sacral language of the Ahl-i-Haqq sect and was functioning as sort of a written language in the Southern Kurdish linguistic region.}}</ref>, nove iranske religije koju je još u [[15. stoljeće|15. stoljeću]] utemeljio [[Sultan Sahak]]. Na guransku književnost za razliku od kurmandžijske snažno je utjecala lokalna pjesnička tradicija, što se očituje u korištenju deseterca s prekidima između dva [[Rima|rimujuća]] dvostiha, što je tipično i kod ostalih iranskih narodnih pjesama<ref name="MacKenzie1965"/>. Osnivačem i prvim predstavnikom guranske škole smatra se [[Jusuf Jaska]] (u. [[1636.]]) koji je pisao lirike (''gazale''). Među njegovim učenicima bili su [[Ahmad Takti Marduki]] ([[1617.]] – [[1692.]]), [[Šejh Mustafa Bisarani]] ([[1641.]] – [[1702.]]) i [[Ahmad Begi Komasi]] ([[1796.]] – [[1877.]]). [[Kana Kobadi]] ([[1700.]] – [[1759.]]) sastavio je „Šalavatnamu“, hvalospjev o proroku [[Muhamed]]u i [[Ali|Imamu Aliju]], te poznatu priču o [[Širin]] i [[Hozroje II. Parviz|Hozroju]]. Posljednji i najpopularniji iz guranske škole bio je Sajjed Abdal Rahim Mola Saidi Tavgozi ([[1806.]] – [[1882.]]), poznat po umjetničkom imenu [[Madumi]] ili Mavlavi. Njegovo religijsko pjesništvo bilo je snažno inspirirano [[Sufizam|sufijskom]] literaturom, u kojoj slikoviti ljubavni govor igra važnu ulogu. Za istaknutu kurdsku pjesnikinju Mah Šaraf Kanom [[Mastura Kurdistani]] ([[1805.]] – [[1847.]]) dugo se vremena vjerovalo da je pisala isključivo na [[Perzijski jezik|perzijskom]], ali naknadno su otkrivene pjesme i na guraniju.

[[Datoteka:OfficerPashaSulimanya1820.jpg|mini|lijevo|240px|Plemić iz dinastije [[Baban]] za vrijeme čije se vladavine u [[Sulejmanija (grad)|Sulejmaniji]] rađa [[Sorani|soranska]] književnost]]

Zapadno od [[Zagros]]a, u [[Irak|iračkom]] dijelu [[Kurdistan]]a, plemićka dinastija [[Baban]] u drugoj polovici [[16. stoljeće|16. stoljeća]] jača svoj utjecaj pa [[1781.]] godine [[Mahmud Paša]] seli prijestolnicu u [[Sulejmanija (grad)|Sulejmaniju]]. Njegovi nasljednici kao [[Abdal Rahman Paša]] (vl. [[1789.]] – [[1802.]]) nastavljaju s tom politikom pa kao književni jezik aktivno promiču lokalno kurdsko narječje [[sorani]]<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 174.</ref>. Ovime započinje plodno razdoblje soranske književnosti čiji su nosioci bili Ali Bardašani, Mala Kidri Šarazur i Salim<ref name="IranicaLiterature"/>. [[Ali Bardašani]] (u. [[1812.]]) poznat je po pisanju kurdske (uglavnom [[Sjevernokurdski jezik|kurmandžijske]]) tradicije na soraniju, a njegove su [[Lirika|lirike]] i [[Oda|ode]] kasnije i uglazbljene u kurdskoj [[#Glazba i ples|narodnoj glazbi]]. Mala Kidri Ahmad Šavejsi Mikaili (umj. ime [[Mala Kidri Šarazur]], [[1800.]] – [[1856.]]) osnovao je soransku školu književnosti u Sulejmaniji, a opus mu je karakterističan po tome da se poput kurmandžijskog pjesnika Malaje Džezrija služio perzijsko-arapskim pjesničkim oblicima, osobito u pogledu lirike. [[Abdal Rahman Beg Šahibkiran]] (umj. ime Salim, [[1805.]] – [[1869.]]) služio se pjesničkim oblicima ''hazadž'' koji su se pokazali savršeno prikladnim za književni gurani. Godine [[1851.]] dolazi do pada dinastije Baban nakon čega brojni pjesnici napuštaju Sulejmaniju. Unatoč tome, soranska [[poezija]] preživjela je i nastavila se razvijati uglavnom u [[Kirkuk]]u i [[iran]]skom dijelu [[Kurdistan]]a. Ovo označava početak nove epohe soranija, a u prvom planu našli su se Hadži Kadir Mala Ahmad Koji i Šejh Reza Talabani. [[Hadži Kadir Koji]] ([[1816.]] – [[1894.]]) preselio se iz Kurdistana u [[Istanbul]] gdje se susreo s [[Sjevernokurdski jezik|kurmandžijskim]] jezikom i književnosti, kao i stranim idejama tog vremena. Njegova djela odražavaju zanimanje za društvene probleme: kritizirao je tradicionalne stavove prema karakterističnim suvremenim obrascima, zbog čega je stekao veliku popularnost. [[Šejh Reza Talabani]] ([[1813.]] – [[1910.]]) također je živio u Istanbulu, a poznat je po uvođenju [[Satira|satire]] u kurdsku književnost. Njegova djela karakteriziraju autobiografski, ljubavni i religijski elementi (posebno jarsana), a ističe se i izuzetno širokim vokabularom koji ranije nije viđen u kurdskoj „visokoj“ književnosti. Od ostalih važnijih soranskih književnika vrijedi izdvojiti i sljedeća imena: [[Mala Mahmud Mahvi]] ([[1830.]] – [[1906.]]) poznat po lirici u tonu, [[Harik Mala Šali]] ([[1851.]] – [[1907.]]) koji je kao i Mahvi bio inspiriran [[Sufizam|sufizmom]], [[Mešbah al Divan]] ([[1859.]] – [[1916.]]) iz iranskog Kurdistana kod kojeg se osobni životni problemi projiciraju na njegova djela. Osim Masture Kurdistani koja je pisala na guraniju, među ostalim kurdskim (soranskim) književnicama su i [[Meraban]] ([[1858.]] – [[1905.]]), [[Sira Kanom]] iz Diārbakra ([[1814.]] – [[1865.]]) i [[Katun Koršid]]<ref name="IranicaLiterature"/>.

Suvremeno razdoblje kurdske književnosti započinje [[1918.]] raspadom [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] odnosno kada otomanski Kurdistan biva podijeljen između [[Turska|Turske]], [[Irak]]a i [[Sirija|Sirije]] čime je započelo dugo razdoblje [[#Diskriminacija Kurda|diskriminacije Kurda]]. U Turskoj je sve do [[1961.]] godine i donošenja novog [[ustav]]a na snazi bila stroga zabrana bilo kakvog korištenja kurdskog jezika, koji je u toj zemlji službeno priznat tek [[1991.]] godine od kada značajno raste broj kurdskih publikacija<ref>[[#Haig2008|Haig, Geoffrey (2008.)]], str. 5.</ref>. Za razliku od Turske i Sirije, u [[Irak]]u unatoč konstantnoj političkoj netrpeljivosti između Kurda i [[Arapi|Arapa]] kurdski jezik nije bio zabranjen i knjige su se nesmetano izdavale. Godine [[1959.]] na Sveučilištu u [[Bagdad]]u osnovan je odsjek za kurdske studije, a [[1970.]] kurdski je priznat kao drugi službeni jezik Iraka. Nakon što je krajem [[1970-ih]] Irakom ovladala panarapska stranka [[Baath]] na čelu sa [[Sadam Husein|Sadamom Huseinom]], značaj kurdskog jezika konstantno opada sve do [[2003.]] godine.

U Iranu su publikacije na kurdskom jeziku tiskane i tijekom vladavine [[Pahlavi (dinastija)|dinastije Pahlavi]] (npr. utjecajni tjednik „Kurdistan“ iz [[Teheran]]a) i nakon [[Iranska revolucija|iranske revolucije]]<ref name="IranicaLiterature"/>: godine [[1984.]] iranski književnik [[Ahmad Kazi]] (r. [[1935.]]) objavio je zbirku [[Satira|satiričnih]] kratkih priča pod naslovom „Veza“ (''Bakabin''), a [[Ali Hasaniani]] (r. [[1939.]]) objavljuje „Razrušeni grad“ (''Šari viran'') koji govori o društvenim problemima. Iste godine počinje izlaziti i kulturni [[časopis]] pod naslovom „Jutarnji lahor“ (''Sirvi'') kojeg uređuje pjesnik Hemin odnosno financira lokalna vlast. Časopis ubrzo postaje forumom za izražavanje kurdskog identiteta: objavljuju se brojne kratke priče na [[Sjevernokurdski jezik|kurmandžiju]] i [[sorani]]ju čime [[kurdski]] postaje značajnim književnim jezikom u [[Iran]]u<ref name="IranicaLiterature"/>. Godine [[1986.]] u [[Mahabad]]u održana je konferencija kurdskih intelektualaca kojoj je bio cilj još više učvrstiti utjecaj kurdske književnosti što je [[2002.]] rezultiralo i uvođenjem kurdskog kao obaveznog jezika u školama sjeverozapadnog Irana.

=== Glazba i ples ===

Pojam „kurdska glazba“ odnosi se uglavnom na [[Glazba|glazbu]] koja se izvodi na [[Kurdski jezik|kurdskom jeziku]]. Tradicionalno, postoje tri vrste kurdskih klasičnih izvođača, a to su: pripovjedači (''çîrokbêj''), zabavljači (''stranbêj'') i pjesnici (''dengbêj''). Za razliku od [[Europa|Europe]], glazba se nije razvijala na dvorovima ili u [[samostan]]ima već na noćnim okupljanima (''şevbihêrk'') zbog čega se kod Kurda ona smatra klasičnom. Glazbeni žanrovi „lavike“ uglavnom su [[ep]]skog karaktera i slave kurdske povijesne [[heroj]]e kao npr. [[Saladin]]a, dok su „hejrane“ ljubavne [[Balada|balade]] koje govore o melankoliji i neispunjenim ljubavima. Postoji i vrst sakralne glazbe (tzv. „lavje“), te „pajizoki“ koji se pjevaju isključvo na [[jesen]]. Popularne su i ljubavne, plesne, svadbene i drugi oblici slavljeničkih pjesama (npr. ''dilok'' i ''narink''), kao i glazba [[Erotika|erotskog]] ili radničkog karaktera. „Sija čeman“ jedan je od specifičnih oblika pjevanja koji se razvio na recitiranju [[Zoroastrizam|zoroastrijskih]] i [[Sufizam|sufijskih]] himana. Žanr se rodio u [[Zagros|planinama]] zapadnog [[Iran]]a i postao je popularan kod [[Perzijanci|Perzijanaca]] i Kurda koji ga nerijetko koriste i za pripovjedanja<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 265.-266.</ref>.

Tradicionalna [[glazbala]] u sjevernom i zapadnom Kurdistanu su ''tembûr'' ili ''saz'' ([[tambura]]/[[lutnja]]), ''bizik'' ili ''bozuk'' (žičano glazbalo), ''[[duduk]]'' i ''[[kaval]]'', odnosno ''šimšal'' (dugačka [[flauta]]), ''cuzele'' (frula), ''kemenče'' ([[gusle]]) i ''def'' ([[tamburin]]) na jugu i istoku [[Kurdistan]]a. Glazbala kao što su ''zirne'' (drveno puhalačko) ili ''dahol'' (vrsta [[Bubanj|bubnja]]) mogu se naći u svim dijelovima Kurdistana. Najčešće korišten pjesnički oblik jest deseterački dvostih nalik [[Ganga|gangi]], a kurdske pjesme karakterizira i jednostavna [[melodija]] s rasponom od svega četiri ili pet [[Note|nota]].

Proučavanje kurdske glazbe započinje [[1904.]] godine na inicijativu [[Armenci|armenskog]] svećenika [[Komitas Vardapet|Komitasa Vardapeta]]<ref>[[#Vardapet1904|Vardapet, Komitas (1904.)]]</ref> zahvaljujući kojem je u [[Erevan]]u osnovana „Glazbena škola Malikian“, najstariji akademski centar za proučavanje glazbe na [[Kurdski jezik|kurdskom jeziku]]. U Iraku je slična institucija osnovana [[1958.]] godine. Izdanja s tematikom kurdske glazbe pojavljuju se [[1963.]] kada Dieter Christensen objavljuje znanstveni rad o kurdskoj glazbi, plesu i glazbalima iz [[Turska|turskog]] grada [[Hakkari]]ja<ref>[[#Christensen1963|Christensen, Dieter (1963.)]], str. 11.-47.</ref>, odnosno [[1964.]] i [[1965.]] kada je kurdski akademik Cemîlê Celîl objavio dvije zbirke popularnih kurdskih narodnih pjesama. Početkom [[1970-ih]] provedeno je i istraživanje o glazbi kudskih [[Židovi|Židova]] koje je objavio Židovski glazbeni istraživački centar iz [[Jeruzalem]]a<ref>[[#GersonKiwi1971|Gerson-Kiwi, Edith (1971.)]]</ref>.

Kurdski [[ples]] (''[[Kurdski jezik|kurd.]]'' „govend“) podrazumijeva skup tradicionalnih plesova koje karakterizira [[Kolo (ples)|kolo]] i držanje za ruke, a sličan je [[folklor]]nim plesovima s područja [[Balkan]]a, [[Libanon]]a i [[Istočna Europa|Istočne Europe]]. Sudionici koji plešu po kružnici zovu se „gavani“, dok ih u središtu vodi „sirčopi“ čija se pozicija mijenja s gavanima. Među najpopularnijim vrstama kurdskog plesa su ''dilan'', ''girjan'', ''sepe'' i ''čapi''.

=== Gastronomija ===
[[Datoteka:Koofteh tabrizi.jpg|mini|desno|300px|''Kofta'' (ćufta) je jedno od najomiljenijih jela diljem [[Kurdistan]]a i šire]]
Kurdska kuhinja je izrazito heterogen pojam s obzirom da objedinjuje [[Iranski narodi|iranske]], [[Turkijski narodi|turske]] i [[Arapi|arapske]] kulinarske običaje<ref>[[#EKurd.net (5.4.2010.)|EKurd.net (5.4.2010.)]]</ref>. Najsličnija je nacionalnim kuhinjama [[Iran#Gastronomija|Irana]] i [[Turska#Gastronomija|Turske]], dok se od arapske razlikuje po tome što nije previše [[začin]]jena. S obzirom da prostrano područje čitavog [[Kurdistan]]a nema izlaz na [[more]], kurdska je kuhinja izrazito kontinentalnog tipa i odražava navike života na [[planina]]ma gdje kratka [[Ljeto|ljeta]] i duge hladne [[Zima|zime]] ograničavaju raznovrsnost ponude [[Hrana|hrane]]. Tradicionalni [[nomad]]ski način života (koji isključuje [[Poljoprivreda|poljoprivredu]]) i bavljenje [[Stočarstvo|stočarstvom]] uvjetovali su da [[meso]] postane najvažnijim izvorom prehrane.

Najčešća jela od mesa su [[janjetina]] i [[piletina]]<ref name="KRG.org (27.6.2010.)">[[#KRG.org (27.6.2010.)|Kurdistan's cuisine, KRG.org (27.6.2010.)]]</ref>, koja se na tradicionalni iranski način poslužuju zajedno s [[Riža|rižom]] ili [[kruh]]om<ref name="KRG.org (27.6.2010.)"/>. Značajnu ulogu u prehrani igraju i [[Mlijeko|mliječni proizvodi]] poput [[sir]]a, [[kajmak]]a i [[jogurt]]a od [[Ovca|ovčjeg]] ili [[Govedo|kravljeg]] mlijeka. Od voća u kurdskoj kuhinji vrijedi izdvojiti [[grožđe]], [[Obični mogranj|mogranji]], [[smokve]] i [[Orasi|orahe]], a od povrća [[Krastavac|krastavce]] i [[Rajčica|rajčice]]. Priprema hrane odlikuje se jednostavnošću (kuhanje i pečenje na otvorenoj vatri), a s obzirom kako se začini najčešće izbjegavaju kurdski je običaj posluživati velike porcije hrane<ref name="The Guardian (7.4.2007.)">[[#The Guardian (7.4.2007.)|The Guardian (7.4.2007.)]]</ref>. Omiljeno kurdsko piće je crni [[čaj]]<ref name="KRG.org (27.6.2010.)"/>.

Vrste jela u Kurdistanu uključuju ''kaak'', ''naan-birindži'', ''horišti halal'', ''kofta'' ili ćufta, ''kabab'' ili [[ćevapi]], ''sib-polo'', ''jikaveh'', ''gimih tari'', ''aši šalami'' i ''burani'' (iranska jela), zatim ''makluba'' i ''šifta'' (arapska jela), te [[sarma]], [[baklava]] i [[jogurt]] (turska jela). ''Savar'' je tradicionalno jelo kurdskih seljaka, a dobiva se kuhanjem zrna [[Pšenica|pšenice]] koja se suše na suncu, gnječe zbog uklanjanja ljuski, te konačno drobe u mlinu. Ovo se jelo poslužuje uglavnom kuhano. ''Tapsi'' je jelo od [[patlidžan]]a, zelene [[Paprika|paprike]], [[Tikva|tikvice]] i [[krumpir]]a s pikantnim umakom od rajčice<ref name="The Guardian (7.4.2007.)"/>. Čest kurdski specijalitet je i ''[[menemen]]'' koji se priprema od pečenih rajčica, paprike, [[Maslinovo ulje|maslinovog ulja]] i [[Jaje|jaja]], a poslužuje uglavnom za doručak.

== Poveznice ==
* ''Etnojezični kontekst:'' '''[[Medijci]]''' • '''[[Azeri]]''' • '''[[Perzijanci]]''' • '''[[Beludži]]''' • '''[[Iranski narodi]]'''
* ''Povijesni kontekst:'' '''[[Povijest Irana]]''' • '''[[Osmansko Carstvo]]'''
* ''Borba protiv [[ISIL]]-a'': '''[[Heval Hardem]]'''

== Izvori ==
{{izvori|4}}

== Citirana literatura ==
<div style="height: 555px; overflow: auto; padding: 3px;text-align: left; border: 1px solid #000000;">
'''Tiskana stručna literatura:'''
{{col-begin}} 
{{col-2}}
*{{per oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Afšar1987|last=Afšar Sistani|first=Iraj|title=Ilhā, čadornešinān wa ṭawāyef-e ʿašāyeri-e Irān|publisher=Teheran|year=1987.}}
*{{nje oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Astare2001|last=Astare|first=Kemal|coauthors=Engin, Ismael; Franz, Erhard|title=Aleviler/Alewiten: Inanc ve Gelenekler/Glaube und Traditionen|publisher=Deutsches Orient-Institut|location=Hamburg|year=2001.|isbn=3-89173-061-6}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Babayan2002|last=Babayan|first=Kathryn|title=Mystics, Monarchs and Messiahs: Cultural Landscapes of Early Modern Iran|location=Cambridge, Massachusetts|publisher=Harvard University Press|year=2002.|isbn=0-932885-28-4}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=BarAsher2002|last=Bar-Asher|first=Meier|coauthors=Kofsky, Aryeh|title=The Nusayrī-ʻAlawī Religion: An Enquiry into its Theology and Liturgy|series=Jerusalem Series on Religion and Culture|publisher=Brill Publishers|location=Boston|year=2002.|isbn=9789004125520}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Bedjan2007|last=Bedjan|first=Paul|title=Acts of Martyrs and Saints: Acta Martyrum et Sanctorum|publisher=Gorgias Press|location=Piscataway, New Jersey|origyear=1890–1897|year=2007.|isbn=978-1-59333-682-0}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Beverley2003|last=Beverley|first=Milton-Edwards|title=Contemporary politics in the Middle East|publisher=Polity Press|location=Cambridge|year=2003.|isbn=0-7456-3593-8}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Bliss1982|last=Bliss|first=Edwin Munsell|title=Turkey and the Armenian atrocities|location=Fresno, California|publisher=Meshag Publishers|year=1982.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Boyce1984|last=Boyce|first=Mary|title=Textual sources for the study of Zoroastrianism|location=Manchester|publisher=Manchester University Press|year=1984.|isbn=0-226-06930-3}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Bruinessen1992|last=(van) Bruinessen|first=Martin|title=Agha, Shaikh and State: The Social and Political Structures of Kurdistan|location=London|publisher=Zed Books|year=1992.|isbn=1856490181}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=BurkeInalcik1999|last=Burke|first=Peter|coauthors=Inalcik, Halil; Savory, Roger M.|title=History of humanity: scientific and cultural development. From the sixteenth to the eighteenth century|work=Safavids|location=UK|publisher=Taylor & Francis|year=1999.|isbn=0415093090}}
*{{nje oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Christensen1963|last=Christensen|first=Dieter|title=Tanzlieder der Hakkari-Kurden|publisher=Eine material-kritisch Studie - Jahrbuch für musikalische Volks und Völkerkunde|location=Berlin|year=1963.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Daftary2000|last=Daftary|first=Farhad|title=Intellectual Traditions in Islam|location=London|publisher=I. B. Tauris|year=2000.|isbn=186064435X}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Daniel2000|last=Daniel|first=Elton L.|title=The history of Iran|location=Westport, Connecticut|publisher=Greenwood Press|year=2000.|isbn=0313307318}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Dankoff1991|last=Dankoff|first=Robert|title=The Intimate Life of an Ottoman Statesman, Melek Ahmed Pasha, (1588-1662 : As Portrayed in Evliya Celeb's Book of Travels)|location=New York|publisher=State University of New York Press|year=1991.|isbn=0791406415}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Driver1922|last=Driver|first=Godfrey Rolles|title=The Religion of the Kurds|publisher=University of London - Bulletin of the School of Oriental Studies|location=London|year=1922.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Driver1923|last=Driver|first=Godfrey Rolles|title=The Name Kurd and Its philological Connexions|location=Cambridge|publisher=Cambridge University Press - Journal of the Royal Asiatic Society|year=1923.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Finkel2006|last=Finkel|first=Caroline|title=Osman's Dream: The Story of the Ottoman Empire 1300–1923|publisher=John Murray|location=London|year=2006|isbn=978-0-7195-6112-2}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Fuller2004|last=Fuller|first=Graham E.|title=The Future of Political Islam|location=Basingstoke, UK|publisher=Palgrave Macmillan|year=2004.|isbn=1403965560}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=EncyIslam|last=Gaborieau|first=Marc|coauthors=Kramer, Gudrun; Nawas, John; Rowson, Everett|title=Encyclopaedia of Islam|location=Leiden|publisher=Brill Publishers|year=2007.|isbn=900415017X}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Garthwaite2005|last=Garthwaite|first=Gene Ralph|title=The Persians|location=Oxford|publisher=Blackwell Publishing|year=2005.|isbn=1557868603}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Glasse2008|last=Glasse|first=Cyril|title=The New Encyclopedia of Islam|publisher=Rowman & Littlefield|location=Lanham, Maryland|year=2008.|isbn=0742562964}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=CambridgeIranII|last=Gershevitch|first=Ilya|coauthors=Cook, J. M.; Burn, A. R.|title=Cambridge History of Iran (II.) - The Median and Achaemenian periods|location=Cambridge|publisher=Cambridge University Press|year=1985.|isbn=0-521-20091-1}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=GersonKiwi1971|last=Gerson-Kiwi|first=Edith|title=The Music of Kurdistan Jews: A synopsis of their musical styles|publisher=Jewish Music Research Centre|location=Jerusalem|year=1971.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Halm1996|last=Halm|first=Heinz|coauthors=Brown, Allison|title=Shi'a Islam: From Religion to Revolution|location=Princeton, New Jersey|publisher=Markus Wiener Publishers|year=1996.|isbn=1558761357}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Hastings2003|last=Hastings|first=James|title=Encyclopedia of Religion and Ethics Part 18 |publisher=Kessinger Publishing|location=Whitefish, Montana|year=2003.|isbn=0766136957}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Hamzeh'ee1990|last=Hamzeh'ee|first=M. Reza|title=The Yaresan: a sociological, historical, and religio-historical study of a Kurdish community|series=Islamkundliche Untersuchungen|location=Berlin|publisher=Klaus Schwartz Verlag|year=1990.|isbn=3-922968-83-X}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Ivanow1940|last=Ivanow|first=Vladimir|title=The Gabri dialect spoken by the Zoroastrians of Persia|location=Rome|publisher=G. Bardi|year=1940.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Izady1992|last=Izady|first=Mehrdad|title=The Kurds: A Concise Handbook|publisher=Taylor & Francis|location=UK|year=1992.|isbn=0-8448-1727-9}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Jupp2001|last=Jupp|first=James|title=The Australian people: an encyclopedia of the nation, its people and their origins|publisher=Cambridge University Press|location=Cambridge|year=2001.|isbn=978-0-521-80789-0}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Jwaideh2006|last=Jwaideh|first=Wadie|title=The Kurdish National Movement: Its Origins And Developments|location=Syracuse, New York|publisher=Syracuse University Press|year=2006.|isbn=081563093X}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Kamal2006|last=Kamal|first=Muhammad|title=Mulla Sadra's Transcendent Philosophy|location=Farnham, Surrey|publisher=Ashgate Publishing|year=2006.|isbn=0754652718}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=KehlBodrogi1997|last=Kehl-Bodrogi|first=Krisztina|coauthors=Kellner-Heinkele, Barbara; Otter-Beaujean, Anke|title=Syncretistic Religious Communities in the Near East|location=Leiden|publisher=Brill Publishers|year=1997.|isbn=90-04-10861-0}}
*{{per oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Kordestani1973|last=Kordestani|first=Mohammad Marduk|title=Tāriḵ-e Marduḵ: Tāriḵ-e Kord wa Kordestān|location=Teheran|year=1973.}}
{{col-2}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Kreyenbroek1991|last=Kreyenbroek|first=Philip G.|coauthors=Sperl, Stefan|title=The Kurds: A Contemporary Overview|location=London|publisher=Routledge|year=1991.|isbn=0415072654}}
*{{kur oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Kurdo1983|last=Kurdo|first=Kanat|title=Tarîxa edebiyata Kurdî|publisher=Roja Nû|year=1983.|location=Stockholm}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Lapidus2002|last=Lapidus|first=Ira Marvin|title=A History of Islamic Societies|location=Cambridge|publisher=Cambridge University Press|year=2002.|isbn=0-521-77056-4}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Lenczowski1990|last=Lenczowski|first=George|title=American Presidents and the Middle East|location=Durham, North Carolina|publisher=Duke University Press|year=1990.|isbn=0822309726}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=MacKenzie1959|last=MacKenzie|first=David N.|title=The Language of the Medians|location=London|publisher=University of London - Bulletin of the School of Oriental and African Studies (XXII)|year=1959.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=MacKenzie1961|last=MacKenzie|first=David N.|title=The origins of Kurdish|publisher=Transactions of the Philological Society|location=London|year=1961.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=MacKenzie1965|last=MacKenzie|first=David N.|title=Some Gorāni Lyric Verse|location=London|publisher=University of London - Bulletin of the School of Oriental and African Studies (XXVIII)|year=1965.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=MacKenzie2002|last=MacKenzie|first=David N.|title=Kurdish Dialect studies|work=London Oriental Studies|location=London|publisher=Routledge|year=2002.|isbn=0728600870}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Madih2007|last=Madih|first=Abbas-Ali|title=The Kurds of Khorasan|location=Khorasan, Iran|work=Iran and the Caucasus (XI)|year=2007.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=McDowall1996|last=McDowall|first=David|title=A Modern History of the Kurds|location=London|publisher=I. B. Tauris|year=1996.|isbn=1850434166}}
*{{fra oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Minorsky1940|last=Minorsky|first=Vladimir|title=Les orgines des Kurdes|location=Louvain|publisher=Travaux du XX Congrès international des Orientalistes|year=1940.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Minorsky1945|last=Minorsky|first=Vladimir|title=Tribes of Western Iran|location=London|publisher=Journal of the Royal Anthropological Institute (LXXV)|year=1945.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Morony1984|last=Morony|first=Michael G.|title=Iraq after the Muslim conquest|location=Princeton, New Jersey|publisher=Princeton University Press|year=1984.|isbn=1-59333-315-3}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Mutlu1996|last=Mutlu|first=Servet|title=Ethnic Kurds in Turkey: A Demographic Study|location=Cambridge|publisher=Cambridge University Press - International Journal of Middle East Studies|year=1996.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Nasr1975|last=Nasr|first=Seyyed Hossein|title=Cambridge History of Iran - The religious sciences|publisher=Cambridge University Press|location=Cambridge|year=1975.|isbn=0521200938}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Nasr2006|last=Nasr|first=Vali|title=The Shia Revival: How Conflicts within Islam Will Shape the Future|publisher=W. W. Norton & Company|location=New York|year=2006.|isbn=0393062112}}
*{{fra oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Nikitine1956|last=Nikitine|first=Basile|title=Les Kurdes: Etude Sociologique et Historique|location=Paris|year=1956.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Oberling1960|last=Oberling|first=Pierre|title=The Turkic Peoples of Southern Iran|location=Cleveland|year=1960.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Oberling1961|last=Oberling|first=Pierre|title=The Turkic Peoples of Iranian Azerbaijan|location=Cleveland|year=1961.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Oberling1964|last=Oberling|first=Pierre|title=The Tribes of Qarāča Dāġ: A Brief History|publisher=Oriens 17|year=1964.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Oberling1974|last=Oberling|first=Pierre|title=The Qashqāʾi Nomads of Fārs|location=The Hague|year=1974.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Ochsenwald2003|last=Ochsenwald|first=William|coauthors=Fisher, Sydney N.|title=The Middle East: A History|location=New York|publisher=McGraw-Hill|year=2003.|isbn=0072442336}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Ozoglu2004|last=Özoğlu|first=Hakan|title=Kurdish notables and the Ottoman State|location=Albany|publisher=State University of New York Press|year=2004.|isbn=0-7914-5993-4}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Panaino2006|last=Panaino|first=Antonio|coauthors=Circassia, Sara|title=The scholarly contribution of Ilya Gershevitch to the development of Iranian studies|location=Milano|publisher=Associazione Culturale Mimesis|year=2006.|isbn=8884833140}}
*{{fra oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Reinach1909|last=Reinach|first=A. J.|title=Les mercenaires et les colonies militaires de Pergame|location=Paris|publisher=La Revue Archéologique (XIII)|year=1909.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Reynolds2004|last=Reynolds|first=Gabriel Said|title=A Reflection on Two Qurʾānic Words (Iblīs and Jūdī) with Attention to the Theories of A. Mingana|work=Journal of the American Oriental Society (br. 124.4.)|location=Michigan|publisher=American Oriental Society|year=2004.|issn=0003-0279}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Roemer1986|last=Roemer|first=H. R.|chapter=The Safavid Period|title=The Cambridge History of Iran, Vol. 6: The Timurid and Safavid Periods|location=Cambridge|publisher=Cambridge University Press|year=1986|isbn=0521200946}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Sanasarian2000|last=Sanasarian|first=Eliz|title=Religious Minorities in Iran|location=Cambridge|publisher=Cambridge University Press|year=2000.|isbn=0521770734}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Soane1913|last=Soane|first=E. B.|title=Grammar of the Kurmanji or Kurdish Language|location=London|publisher=Luzac & Co.|year=1913.}}
*{{tur oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Savaş2002|last=Savaş|first=Saim|title=Asırda Anadolu'da Alevîlik|location=Ankara|publisher=Vadi Yayınları|year=2002.|isbn=9789756768402}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Ševčenko1968|last=Ševčenko|first=Ihor|title=Review of New Cambridge History of the Byzantine Empire|publisher=Cambridge University Press|location=Cambridge|year=1968.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Tapper1997|last=Tapper|first=Richard|title=Frontier Nomads of Iran: A Political and Social History of the Shahsevan|location=Cambridge|publisher=Cambridge University Press|year=1997.|isbn=0-521-58336-5}}
*{{per oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=UNESCO1965|last=UNESCO|title=Komisiun-e melli-e Yunesko dar Irān|publisher=Irānšahr Teheran|year=1965.}}
*{{fra oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Vardapet1904|last=Vardapet|first=Komitas|title=Quelques spécimens des mélodies kurdes|publisher=Recueil d'Emine|year=1904.|location=Moskva}}
*{{rus oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Vasiljev1902|last=Vasiljev|first=Aleksandar|title=Vizantija i Araby|location=Petrograd|publisher=Skorohodov|year=1902.}}
*{{rus oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Volkova1969|last=Волкова|first=Н. Г.|title=Этнические процессы в Закавказье в XIX-XX вв.|work=Кавказский этнографический сборник|location=Москва|publisher=Наука|year=1969.}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Wheatley2000|last=Wheatley|first=Paul|title=The Places Where Men Pray Together: Cities in Islamic Lands, Seventh through the Tenth Centuries|location=Chicago|publisher=University Of Chicago Press|year=2000.|isbn=0226894282}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Windfuhr1975|last=Windfuhr|first=Gernot|title=Isoglosses: a Sketch on Persians and Parthians, Kurds and Medes|work=Monumentum H.S. Nyberg|series=Acta Iranica 5|publisher=Brill Publishers|location=Leiden|year=1975.|isbn=9004048189}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Windfuhr2009|last=Windfuhr|first=Gernot|title=The Iranian Languages|publisher=Routledge|location=London|year=2009.|isbn=0700711317}}
{{col-end}}

'''Stručna literatura s vanjskim poveznicama:'''
{{col-begin}} 
{{col-2}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaAbuHanifa|last=ʿAbd-Allāh|first=U. F.|title=Abū Ḥanīfa|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/abu-hanifa-noman-b|date=15. prosinca 1983.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaAnazidi|last=Aḥmad|first=K. M.|title=ʿAnnazids|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/annazids-banu-annaz-a-kurdish-dynasty-r|date=15. prosinca 1985.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaBektaši|last=Algar|first=Hamid|title=Bektāšīya|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/bektasiya-a-syncretic-and-heterodox-sufi-order-found-principally-in-anatolia-and-the-balkans-with-offshoots-in-other-regi|date=15. prosinca 1989.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaJesidi|last=Allison|first=Christine|title=Yazidis i. general|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/yazidis-i-general-1|date=20. srpnja 2004.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Asatrian2009|last=Asatrian|first=Garnik|title=Iran and the Caucasus - Prolegomena to the Study of the Kurds, Iran and the Caucasus|url=http://www.kavehfarrokh.com/wp-content/uploads/2009/11/prolegomena-to-the-study-of-the-kurds.pdf|location=Erevan|publisher=Yerevan State University|year=2009.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Basirov2001|last=Basirov|first=Oric|title=Origin of Pre-Imperial Iranian Peoples|work=Circle of Ancient Iranian Studies|location=London|publisher=School of Oriental and African Studies|url=http://www.kavehfarrokh.com/news/dr-oric-basirov-origin-of-pre-imperial-iranian-peoples/|date=26. travnja 2001.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaHazaraspidi|last=Bosworth|first=Clifford Edmund|title=Hazāraspids|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/hazaraspids|date=15. prosinca 2003.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Bruinessen1989|last=(van) Bruinessen|first=Martin|title=The ethnic identity of the Kurds in Turkey|url=http://www.let.uu.nl/~Martin.vanBruinessen/personal/publications/Bruinessen_Ethnic_identity_Kurds.pdf|location=Utrecht|publisher=Utrecht University - Faculty of Humanities|year=1989.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Bruinessen1994|last=(van) Bruinessen|first=Martin|coauthors=Andreopoulos, George J.|title=The Suppression of the Dersim Rebellion in Turkey (1937-38)|url=http://www.let.uu.nl/~Martin.vanBruinessen/personal/publications/Dersim_rebellion.pdf|location=Philadelphia, Pennsylvania|publisher=University of Pennsylvania Press|year=1994.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Collelo1987|last=Collelo|first=Thomas|title=Syria: A Country Study|work=U.S. Library of Congress|publisher=U.S. Government Printing Office|location=Washington D.C.|url=http://countrystudies.us/syria/23.htm|year=1987.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaBritanijaV|last=Cronin|first=Stephanie|title=Great Britain v. British influence during the Reżā Shah period, 1921-41|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/great-britain-v|date=15. prosinca 2002.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Çağaptay2002|last=Çağaptay|first=Soner|title=The Suppression of the Dersim Rebellion in Turkey (1937-38)|url=http://www.hks.harvard.edu/kokkalis/GSW4/CagaptayPAPER.PDF|location=New Haven, Connecticut|publisher=Yale University Press|year=2002.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaCarduchi|last=Dandamayev|first=Muhammad|title=Carduchi|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/Carduchi-latin-form-of-greek-kardokhoi|date=15. prosinca 1990.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaBedlis|last=Dankoff|first=Robert|title=Bedlīs|work=[[Encyclopædia Iranica]]|url=http://www.iranica.com/articles/bedlis-arm|location=New York|date=15. prosinca 1989.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaIranciV|last=Frye|first=Richard Nelson|title=Iran v. Peoples of Iran (1) A General Survey|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/iran-v1-peoples-survey|date=15. prosinca 2004.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Haig2008|last=Haig|first=Geoffrey|title=Introduction of Kurmanji Kurdish|work=Uppsala University|url=http://www.lingfil.uu.se/kurser/detaljschema/vt09/kurmanji_naetkurs_Background.pdf|year=2008.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaJarsan|last=Halm|first=Heinz|title=Ahl-e Ḥaqq|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/ahl-e-haqq-people|date=15. prosinca 1984.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Hanna2000|last=Hanna|first=William A.|title=Ibn-Kabar; the Priest of the Hanging Church|publisher=Coptic Orthodox Church|location=St. Louis, Missouri|year=2000.|url=http://www.coptic.net/public/IbnKabar/ibn_kabar.pdf|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaBadinan|last=Hassanpour|first=Amir|title=Bahdīnān|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/bahdinan-kurdish-region-river-dialect-group-and-amirate|date=15. prosinca 1988.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Hooker1999|last=Hooker|first=Richard|title=The Safavids|work=Washington State University|url=http://www.wsu.edu/~dee/SHIA/SAFAVID.HTM|date=6. lipnja 1999.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaLiterature|last=Kreyenbroek|first=Philip G.|title=Kurdish Written Literature|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/kurdish-written-literature|date=20. srpnja 2005.|accessdate=8. siječnja 2011}}
{{col-2}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Leezenberg1992|last=Leezenberg|first=Michiel|title=Gorani Influence on Central Kurdish: Substratum or Prestige Borrowing?|location=Amsterdam|publisher=University of Amsterdam|url=http://home.hum.uva.nl/oz/leezenberg/GInflCK.pdf|year=1992.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Lewis2009|last=Lewis|first=M. Paul|title=Ethnologue: Languages of the World, Sixteenth edition|url=http://www.ethnologue.com/|location=Dallas|publisher=SIL International|year=2009.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Limbert1968|last=Limbert|first=John|title=The Origins of the Kurds in Pre-Islamic Iran|url=http://www.kavehfarrokh.com/wp-content/uploads/2009/07/origins-of-kurds-in-preislamic-iran.pdf|location=UK|work=International Society for Iranian Studies|publisher=Taylor & Francis|year=1968.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaAhmadili|last=Luther|first=K. A.|title=Atābakān-e Marāḡa|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/atabakan-e-maraga-also-called-ahmadilis-a-family-of-local-rulers-of-maraga-who-ruled-from-the-early-6th-12th-cent|date=15. prosinca 1987.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaBujidi|last=Nagel|first=Tilman|title=Buyids|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/buyids|date=15. prosinca 1990.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Nasidze2005|last=Nasidze|first=Ivan|coauthors=Quinque, Dominique; Ozturk, Murat; Bendukidze, Nina; Stoneking, Mark|title=MtDNA and Y-chromosome Variation in Kurdish Groups|location=London|publisher=University College London - Annals of Human Genetics|url=http://www.kavehfarrokh.com/wp-content/uploads/2010/04/kurds.pdf|year=2005.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaArdalan|last=Oberling|first=Pierre|title=Banī Ardalān|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/bani-ardalan-a-kurdish-tribe-of-northwestern-iran-now-dispersed-in-sanandaj-senna-and-surrounding-villages|date=15. prosinca 1988.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaTribes|last=Oberling|first=Pierre|title=Kurdish Tribes|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/kurdish-tribes|date=20. srpnja 2004.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Olson1989|last=Olson|first=Robert W.|title=The Emergence of Kurdish Nationalism and the Sheikh Said Rebellion, 1880-1925|url=http://www.xs4all.nl/~tank/kurdish/htdocs/his/said.html|location=Austin|publisher=University of Texas Press|year=1989.|accessdate=8. siječnja 2011|archiveurl=http://web.archive.org/19991111135626/www.xs4all.nl/~tank/kurdish/htdocs/his/said.html|archivedate=1999-11-11}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaArmIranVI|last=Papazian|first=H.|title=Armenia and Iran vi. Armeno-Iranian relations in the Islamic period|location=New York|work=[[Encyclopædia Iranica]]|url=http://www.iranica.com/articles/armenia-vi|date=15. prosinca 1986.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaIraneKabir|last=Parvin|first=Nassereddin|title=Iran-e Kabir|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/iran-e-kabir|date=15. prosinca 2006.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Paul2008|last=Paul|first=Ludwig|title=Kurdish language i. History of the Kurdish language|work=[[Encyclopædia Iranica]]|url=http://www.iranica.com/articles/kurdish-language-i|date=15. prosinca 2008.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaDinavari|last=Pellat|first=Charles|title=Dīnavarī, Abū Ḥanīfa Aḥmad|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/dinavari-abu-hanifa-ahmad|date=15. prosinca 1995.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaSeobe|last=Perry|first=John R.|title=Deportations|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/deportations|date=15. prosinca 1994.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaTurIranI|last=Perry|first=John R.|title=Turkic-Iranian Contacts i. Linguistic contacts|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/turkic-iranian-contacts-i-linguistic|date=15. kolovoza 2006.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaAzerIII|last=Schippmann|first=Klaus|title=Azerbaijan iii. Pre-Islamic History|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/azerbaijan-iii|date=15. prosinca 1987.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranicaAzerVII|last=Yarshater|first=Ehsan|title=Azerbaijan vii. The Iranian Language of Azerbaijan|work=[[Encyclopædia Iranica]]|location=New York|url=http://www.iranica.com/articles/azerbaijan-vii|date=15. prosinca 1987.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=BritannicaMedia|title=Media|work=Encyclopedia Britannica|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/372125/Media|year=2011.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=BritannicaKurdish|title=Kurdish language|work=Encyclopedia Britannica|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/325225/Kurdish-language|year=2011.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{rus oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=KrugosvetKurdski|title=Курдский язык|work=Enciklopedija Krugosvet|url=http://www.krugosvet.ru/enc/gumanitarnye_nauki/lingvistika/KURDSKI_YAZIK.html|year=2001.|accessdate=8. siječnja 2011}}
{{col-end}}

'''Novinski članci:'''
{{col-begin}} 
{{col-2}}
*{{tur oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Hürriyet (16.9.2008.)|last=Başbuğ|first=İlker|title=Bir dönemin acı bilançosu|url=http://www.hurriyet.com.tr/gundem/9914612.asp?gid=0&srid=0&oid=0&l=1|location=Istanbul|publisher=Hürriyet|date=16. rujna 2008.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Reuters (4.2.2009.)|last=Daly|first=Corbett|title=U.S. brands anti-Iran Kurdish group terrorist|url=http://www.reuters.com/article/idUSN04297671|location=London, UK|publisher=Reuters.com|date=4. veljače 2009.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=JOCS.2.1998|last=Gunter|first=Michael M.|title=An Interview with the PKK's Ocalan|url=http://www.lib.unb.ca/Texts/JCS/bin/get.cgi?directory=FALL98/articles/&filename=Gunter.htm|location=Fredericton & Saint John, New Brunswick|work=University of New Brunswick|publisher=The Journal of Conflict Studies (XVIII, 2.)|year=2008.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=The Guardian (7.4.2007.)|last=Hanam|first=Jamal Ahmed|title=Iraqi/Kurdish|work=The Guardian|url=http://www.guardian.co.uk/lifeandstyle/2007/apr/07/features.weekend17|date=7. travnja 2007.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=EKurd.net (5.4.2010.)|last=Faydullah Salihi|first=Mariwan|title=The forgotten Kurds of the Persian Gulf States|work=EKurd.net|url=http://www.ekurd.net/mismas/articles/misc2010/4/kurdsworld446.htm|date=5. travnja 2010.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=AINA.org (2010.)|last=Raman|first=Michael|title=The Invitation of His Holiness the Patriarch Mar Binyamin|work=AINA.org|url=http://www.aina.org/articles/marbsh.htm|year=2010.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Nazemroaya2006|last=Nazemroaya|first=Mahdi Darius|title=Plans for Redrawing the Middle East: The Project for a “New Middle East”|url=http://www.globalresearch.ca/index.php?context=va&aid=3882|location=Quebec, Canada|publisher=Centre for Research on Globalization|date=18. studenog 2006.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=NewYorkTimes (13.7.2003.)|last=Rubin|first=Elizabeth|title=The Cult of Rajavi|url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9C02E4D6173DF930A25754C0A9659C8B63&scp=1&sq=The%20Cult%20of%20Rajavi&st=cse&pagewanted=4|location=New York|publisher=New York Times|date=13. srpnja 2003.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=CNN (3.11.2007.)|last=Verjee|first=Zain|coauthors=Labott, Elise|title=Iraq to take action against PKK|work=CNN|location=Atlanta|url=http://articles.cnn.com/2007-11-03/world/turkey.kurds_1_al-maliki-kurdistan-democratic-solution-party-pkk?_s=PM:WORLD|date=3. studenog 2007.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=NewYorkTimes (20.2.1999.)|last=Weiner|first=Tim|title=U.S. Helped Turkey Find and Capture Kurd Rebel|work=New York Times|url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9E03E3D8143DF933A15751C0A96F958260|date=20. veljače 1999.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=NewYorkTimes (5.4.2006.)|last=Wong|first=Edward|title=Hussein Charged With Genocide in 50,000 Deaths|url=http://www.nytimes.com/2006/04/05/world/middleeast/05iraq.html?_r=2|location=New York|publisher=New York Times|date=5. travnja 2006.|accessdate=8. siječnja 2011}}
{{col-2}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Zaman (16.7.2010.)|last=Yavuz|first=Ercan|title=Turkey takes the fight to PKK, enlists help of Syria, Iran|work=Sunday's Zaman|url=http://www.todayszaman.com/news-216185-101-turkey-takes-the-fight-to-pkk-enlists-help-of-syria-iran.html|location=Ankara|date=16. srpnja 2007.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{hrv icon}} {{Citiranje knjige|ref=Vjesnik (27.1.2001.)|last=Zečić|first=Dada|title=Tranzit|location=Zagreb|publisher=Vjesnik|url=http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2001%5C01%5C27%5C12A12.PDF|date=27. siječnja 2001.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Al Jazeera (25.1.2010.)|last=Al Jazeera|title='Chemical Ali' executed in Iraq |url=http://english.aljazeera.net/news/middleeast/2010/01/201012514645847464.html|location=Doha, Qatar|publisher=Aljazeera.net|date=21. siječnja 2011.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=NewYorkTimes (10.7.1922.)|last=Associated Press|title=Kurdish Republic Formed|work=New York Times|url=http://query.nytimes.com/mem/archive-free/pdf?res=9E02E1D81539EF3ABC4852DFB1668389639EDE|date=10. srpnja 1922.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=BBC (23.12.2005.)|last=BBC|title=Killing of Iraq Kurds 'genocide'|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4555000.stm|location=London|publisher=British Broadcasting Corporation|date=23. prosinca 2005.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=City Mayors (22.1.2008.)|last=City Mayors|title=Mohammad Baqer Ghalibaf - Mayor of Tehran|url=http://www.citymayors.com/mayors/tehran-mayor.html|location=US|publisher=Citymayors.com|date=22. siječnja 2008.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=EKurd.net (20.8.2008.)|last=Reuters|title=Turkish troops shell Kurdish PKK rebels in Iraqi Kurdistan region|work=EKurd.net|url=http://www.ekurd.net/mismas/articles/misc2008/8/independentstate2359.htm|date=20. kolovoza 2008.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{hrv icon}} {{Citiranje knjige|ref=Jutarnji (15.08.2007)|last=Jutarnji List|title=U napadima ubijeno više od 200 Jazida|work=Jutarnji.hr|location=Zagreb|url=http://www.jutarnji.hr/u-napadima-ubijeno-vise-od-200-jazida/231673/|date=15. kolovoza 2007.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{tur oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=Milliyet662008|last=Milliyet|title=Türkiye'deki Kürtlerin sayısı|work=Milliyet.com|url=http://www.milliyet.com.tr/default.aspx?aType=SonDakika&ArticleID=873452|date=6. lipnja 2008.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=PeoplesDaily (20.12.2005.)|last=Xinhua|title=NATO chief declares PKK terrorist group|work=People's Daily|url=http://english.peopledaily.com.cn/200512/20/eng20051220_229424.html|location=Beijing|date=20. prosinca 2005.|accessdate=8. siječnja 2011}}
{{col-end}}

'''Organizacije i udruge:'''
{{col-begin}} 
{{col-2}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=SETA2009|last=Aras|first=Bülent|coauthors=Aydın, Ertan; Bölme, Selin M.; Dağı, İhsan; Dalmış, İbrahim; Ensaroğlu, Yılmaz; Ete, Hatem; Küçükcan, Talip; Özhan, Taha; Yayman, Hüseyin|title=Public Perception Of The Kurdish Question In Turkey|location=Ankara|publisher=SETA & Pollmark|url=http://www.setav.org/Ups/dosya/8504.pdf|year=2009.|isbn=978-605-4023-06-6}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=OJEU-2006|last=Bartenstein|first=M.|title=Council Common Position - Terrorist Groups and Entities|work=Official Journal of the European Union|url=http://www.statewatch.org/terrorlists/docs/EUterrorlist-May-06.pdf|date=31. svibnja 2006.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=COE1999|last=Council of Europe|title=Parliamentary Assembly Documents 1999 Ordinary Session (fourth part)|url=http://books.google.co.uk/books?id=EkgXi4vNFjAC&printsec=frontcover&hl=hr#v=onepage&q&f=false|location=Strasbourg|publisher=COE|date=20. rujna 1999.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=HRW2003|last=Human Rights Watch|title=Genocide in Iraq - The Anfal Campaign Against the Kurds|url=http://www.hrw.org/legacy/reports/1993/iraqanfal/ANFALINT.htm|location=Washington|publisher=Library of Congress|year=1993.|accessdate=8. siječnja 2011|isbn=1-56432-108-8}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IDMC (26.10.2009.)|last=IDMC|title=Need for continued improvement in response to protracted displacement|url=http://www.internal-displacement.org/8025708F004CE90B/%28httpCountrySummaries%29/66D21F80E3A69E41C125732200255E35?OpenDocument&count=10000|location=Geneva|publisher=Internal Displacement Monitoring Centre|date=26. listopada 2009.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Kucinich2006|last=Kucinich|first=Dennis J.|title=Kucinich Questions The President On US Trained Insurgents In Iran|url=http://kucinich.house.gov/News/DocumentSingle.aspx?DocumentID=42505|location=Cleveland, Ohio|publisher=Kucinich.house.gov|date=18. travnja 2006.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=USDJ2003|last=Pregerson|first=Harry|title=Humanitarian Law Project No. 02-55082|url=http://fl1.findlaw.com/news.findlaw.com/hdocs/docs/terrorism/hlpdoj120303opn.pdf|location=Pasadena, California|work=Humanitarian Law Project|publisher=United States Department of Justice|date=3. prosinca 2003.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}}{{fra oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=UN-1946-5|last=UN Security Council|title=Resolution 5|url=http://daccess-dds-ny.un.org/doc/RESOLUTION/GEN/NR0/036/68/IMG/NR003668.pdf?OpenElement|location=New York|publisher=United Nations|date=8. svibnja 1946.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=CIA-fb-tur|title=Turkey - People|work=CIA Factbook|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/tu.html#People|year=2010.|accessdate=8. siječnja 2011|issn=1553-8133}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=CIA-fb-iran|title=Iran - People|work=CIA Factbook|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ir.html#People|year=2010.|accessdate=8. siječnja 2011|issn=1553-8133}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=CIA-fb-irak|title=Iraq - People|work=CIA Factbook|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/iz.html#People|year=2010.|accessdate=8. siječnja 2011|issn=1553-8133}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=Kurdinstitut-dijaspora|title=The Kurdish Diaspora|work=Kurdish Institute of Paris|url=http://www.institutkurde.org/en/kurdorama/|year=1995.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{aze oznaka}}{{rus oznaka}}{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=AzerStatistika|title=Demographic indicators|work=Azstat.org - The State Statistical Committee of the Republic of Azerbaijan|url=http://www.azstat.org/statinfo/demoqraphic/en/007.shtml#s7|year=1999.|accessdate=8. siječnja 2011}}
{{col-2}}
*{{arm oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=ArmenStatistika|title=De Jure Population (Urban, Rural) by Age and Ethnicity|work=Armstat.am - Armenian Statistical Service of Republic of Armenia|url=http://docs.armstat.am/census/pdfs/51.pdf|year=2001.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=LondonskiMuzej|title=Belonging: Voices of London's refuges (Timeline)|work=Museum of London i Evelyn Oldfield Unit|url=http://www.museumoflondon.org.uk/English/EventsExhibitions/Community/Belonging/Facts/Timeline.htm|date=2006.|accessdate=8. siječnja 2011}} 
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=USAstatistika|title=The Arab Population|work=U.S. Census Bureau|url=http://www.census.gov/prod/2003pubs/c2kbr-23.pdf|year=2000.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=KanadaStatistika|title=Census of Population|work=Statistics Canada|url=http://www12.statcan.ca/census-recensement/2006/dp-pd/tbt/Rp-eng.cfm?LANG=E&APATH=3&DETAIL=0&DIM=0&FL=A&FREE=0&GC=0&GID=837928&GK=0&GRP=1&PID=92333&PRID=0&PTYPE=88971,97154&S=0&SHOWALL=0&SUB=0&Temporal=2006&THEME=80&VID=0&VNAMEE=&VNAMEF=|year=2006.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=KRG.org (27.6.2010.)|title=Kurdistan's cuisine|work=Kurdistan Regional Government|url=http://www.krg.org/articles/detail.asp?lngnr=12&smap=03014200&rnr=151&anr=18693|date=27. lipnja 2010.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=CopticAndrew|title=The Martyrdom of St. Andrew the Apostle, the Brother of St. Peter.|work=Coptic Church|url=http://www.copticchurch.net/synaxarium/4_4.html#1|year=2005.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{tur oznaka}} {{Citiranje knjige|ref=EGM-2003|title=Türkiye'de Halen Faaliyetlerine Devam Eden Baslica Terör Örgütleri|work=Emniyet Genel Müdürlüğü|url=http://www.egm.gov.tr/temuh/terorgrup1.html|year=2003.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=NATO-2007|title=Weekly press briefing by NATO Spokesman James Appathurai|work=NATO.int|url=http://www.nato.int/cps/en/natolive/opinions_8514.htm?selectedLocale=en|location=Bruxelles|date=17. listopada 2007.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=UK-HO-2010|title=Proscribed terrorist groups|work=U.K. Home Office|url=http://www.homeoffice.gov.uk/publications/counter-terrorism/proscribed-terror-groups/proscribed-groups?view=Binary|location=London|date=7. svibnja 2010.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=US-DOS-2007|title=Chapter 6. - Terrorist Organizations|work=U.S. State Department|url=http://www.state.gov/s/ct/rls/crt/2006/82738.htm|location=Washington D.C.|date=30. travnja 2007.|accessdate=8. siječnja 2011|archiveurl=http://web.archive.org/web/20070505081932/http://www.state.gov/s/ct/rls/crt/2006/82738.htm|archivedate=2007-05-05}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IranHeritage2004|title=History|work=Iran Heritage|url=http://www.iran-heritage.org/interestgroups/nowruz2004.htm|year=2004.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=KurdistanicaHistory|title=History|work=Kurdistanica|url=http://www.kurdistanica.com/?q=node/1|date=20. veljače 2008.|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=KRP2008|title=President|work=Kurdistan Region Presidency|location=Arbil, Iraq|year=2008.|url=http://www.krp.org/eng/krp/default.aspx?gid=2&sm=14|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=IP (15.9.2005.)|title=President Jalal Talabani|work=Iraqi Presidency|location=Baghdad, Iraq|date=15. rujna 2005.|url=http://www.iraqipresidency.net/news_detial.php?language=english&id=2228&type=news|accessdate=8. siječnja 2011}}
*{{ara oznaka}}{{eng icon}} {{Citiranje knjige|ref=COSIT2007|title=Estimated Population by Governorates, Urban/Rural and Sex for the Year 2007|work=Central Organization for Statistics and Information Technology|location=Baghdad, Iraq|year=2007.|url=http://cosit.gov.iq/english/2007/2-7.htm|accessdate=8. siječnja 2011}}
{{col-end}}
</div>

'''Wikimedijski zajednički poslužitelj:'''
{{WProjekti
|commons        = Kurdish people
|commonshr      = Kurdi
|commonscat     = Kurdish people
|commonscathr   = Kurdi
}}

[[Kategorija:Kurdi| ]]
[[Kategorija:Iranski narodi]]
[[Kategorija:Etničke grupe Afganistana]]
[[Kategorija:Etničke grupe Armenije]]
[[Kategorija:Etničke grupe Azerbajdžana]]
[[Kategorija:Etničke grupe Iraka]]
[[Kategorija:Etničke grupe Irana]]
[[Kategorija:Etničke grupe Sirije]]
[[Kategorija:Etničke grupe Turkmenistana]]
[[Kategorija:Etničke grupe Turske]]