Vidi kôd stranice Gruzija

{{Infookvir zemlja svijeta 
|  ime                         = Gruzija 
|  izvorno_ime = &#4321;&#4304;&#4325;&#4304;&#4320;&#4311;&#4309;&#4308;&#4314;&#4317;
|  ime_genitiv                 = Gruzije 
|  eng_ime                     = Georgia 
|  zastava                     = Flag of Georgia.svg 
|  grb                         = Greater coat of arms of Georgia.svg 
|  lokacija                    = Europe Georgia.svg
|  službeni_jezik = [[Gruzinski jezik|gruzinski]] 
|  glavni_grad                 = [[Tbilisi]]     
|  predstavnik_države_množina  = Predsjednici 
|  predstavnik_države          = Predsjednik 
|  predstavnik_države_osoba    = [[Salome Zourabichvili]] 
|  predsjednik_vlade_osoba     = [[Irakli Garibašvili]] 
|  površina_poredak            = 118          
|  površina                    = 69.700 
|  vode                        = 0       
|  stanovništvo_poredak        = 137     
|  stanovništvo                = 3.713.804<ref>[http://geostat.ge/index.php?action=page&p_id=473&lang=eng], geostat.ge, pristupljeno 16. lipnja 2018.</ref><ref name="2014 Census">{{en icon}}{{Citiranje weba|url=http://census.ge/files/results/Census_release_ENG.pdf|title=2014 General Population Census Main Results General Information — National Statistics Office of Georgia|publisher=|accessdate=16. lipnja 2018.}}</ref>
|  godina_popisa               = 2014.        
|  gustoća_stanovništva        = 53.5 
|  neovisnost                  = Od [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] [[9. travnja]] [[1991.]] 
|  BDP_PKM_godina              = 2017. 
|  BDP_PKM                     = 15,23 milijarda $ <ref name="knoema.com">{{Citiranje weba |title=Georgia – Gross domestic product |url=https://knoema.com/atlas/Georgia/GDP-PPP-based |access-date=1 November 2017}}</ref>
|  BDP_PKM_rang                = 116. 
|  BDP_PKM_per_capita          = $4,370<ref name="IMF">{{Citiranje weba |url= http://www.imf.org/external/datamapper/NGDPDPC@WEO/AZE/GEO/ARM/CAQ |title= Georgia |publisher= International Monetary Fund 
}}</ref>
|  BDP_PKM_per_capita_rang     = 112. 
|  valuta                      = [[gruzijski lari|lari]] 
|  stoti_dio_valute            = 100 tetrija 
|  vremenska_zona              = +4          
|  himna                       = [[Tavisupleba]]<br /><center>[[Datoteka:Tavisupleba vocal.ogg]]</center> 
|  internetski_nastavak        = .ge         
|  pozivni_broj                = +995
|  komentar                    =     
|  moto = &#4331;&#4304;&#4314;&#4304; &#4308;&#4320;&#4311;&#4317;&#4305;&#4304;&#4328;&#4312;&#4304;<br>([[Gruzinski jezik|gruzinski]]: Snaga je u jedinstvu)
}}

'''Gruzija'''<ref>[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=fV9uWxY%3D&keyword=Gruzija Gruzija]. Hrvatski jezični portal. Preuzeto 8. prosinca 2013.</ref> ([[Gruzijski jezik|gruzijski]] საქართველო) je država u [[istočna Europa|istočnoj Europi]],<ref name="EU perspective">[[Europska unija]], [http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&language=EN&reference=P8-TA-2014-0009 European Parliament Resolution 2014/2717(RSP)], 17/07/2014: "...pursuant to Article 49 of the Treaty on European Union, Georgia, Moldova and Ukraine – like any other European state – have a European perspective and may apply to become members of the Union provided that they adhere to the principles of democracy, respect fundamental freedoms and human and minority rights and ensure the rule of law..."</ref><ref name="Atlas. Springer 1979">International Geographic Encyclopaedia and Atlas. Springer, 24/11/1979, 273</ref> na sjeveroistoku [[Crno more|Crnog mora]]. Na sjeveru i sjeveroistok graniči s [[Rusija|Rusijom]], na jugu s [[Turska|Turskom]], [[Armenija|Armenijom]], i [[Azerbajdžan]]om. Gruzija je članica [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]], [[Organizacija za europsku sigurnost i suradnju|OESS-a]], [[Eurocontrol|Eurocontrol-a]] i [[Organizacija za demokraciju i ekonomski razvoj|ODER-a]]. Gruzija trenutno radi na tome da postane punopravna članica [[NATO]] saveza.

Gruzija je jedna od 15 država nastalih raspadom [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] unutar granica [[Gruzijska Sovjetska Socijalistička Republika|Gruzijske SSR]]. [[Josif Staljin]], pravim imenom Ioseb Džugašvili, sovjetski vođa od 1928. do 1953. bio je podrijetlom [[Gruzijci|Gruzijac]]. Nakon osamostaljenja 1991, Gruzijom je vladao [[Eduard Ševarnadze|Eduard Ševardnadze]], no 2003. [[Revolucija ruža]] ga je svrgnula, a za predsjednika je imenovan [[Miheil Saakašvili|Mihail Saakašvili]]. Nakon Revolucije ruža, pokrenuto je niz reformi s ciljem jačanja vojnih i gospodarskih potencijala države. Gruzija je pružila vrijednu potporu NATO-vim operacijama u [[Kosovo|Kosovu]] i [[Afganistan]]u, te protuterorističkim operacijama podmorskog nadzora u [[Sredozemlje|Sredozemlju]].<ref name="NATO relations with Georgia">[http://www.nato.int/cps/es/natohq/topics_38988.htm NATO relations with Georgia]</ref>

[[Gruzijci]] koji čine većinu stanovništva tradicionalno pripadaju autokefalnoj [[Pravoslavlje|Gruzinskoj pravoslavnoj Crkvi]]. [[Gruzijski jezik]] je član južnokavkaske jezične skupine, nepovezane s [[Indoeuropski jezici|indoeuropskom]] ili [[Altajski jezici|altajskom]] skupinom kojima pripadaju jezici susjednih država. Gospodarstvo Gruzije temelji se uglavnom na poljoprivredi (agrumi, čaj, vinogradarstvo) i crnomorskom [[Turizam|turizmu]].

== Povijest ==
Još od vremena [[Antika|Antike]] na području Gruzije postojala su moćna i nezavisna kraljevstva. Kraljevine [[Kolhida]] i [[Kraljevstvo Iberija|Iberija]] su još u 4. stoljeću primile [[kršćanstvo]], pa se Gruzija može uvrstiti među najstarije kršćanske zemlje na svijetu. Svoj najveći uspon gruzijska država doživjela je tijekom [[11. stoljeće|11.]] i [[12. stoljeće|12. stoljeća]], pogotovo u vrijeme vladavine kralja [[David IV. Gruzijski|Davida IV.]] i kraljice [[Tamara Gruzijska|Tamare]]. Početkom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] gruzijske države dolaze pod vlast [[Rusija|Rusije]], a [[1921.]] godine Gruzija postaje dijelom [[SSSR]]-a kao [[Gruzijska Sovjetska Socijalistička Republika|Gruzijska SSR]]. Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, Gruzija postaje samostalna država, a razdoblje [[Tranzicija|tranzicije]] ka kapitalističkom i demokratskom društvu tijekom 1990.-ih godina bio je praćen velikim ekonomskim problemima i oružanim sukobima u Južnoj Osetiji i Abhaziji. Razdoblje kriza i sukoba privremeno je okončano [[Revolucija ruža|Revolucijom ruža]] u studenom [[2003.]] godine, u kojoj je smijenjen tadašnji predsjednik [[Eduard Ševarnadze|Eduard Ševardnadze]]. Početkom kolovoza 2008. godine, u Južnoj Osetiji je došlo do sukoba države s lokalnim vlastima u koje se umiješala i Rusija, a koji su okončani odcjepljenjem Južne Osetije i Abhazije od Gruzije.

=== Prapovijesna Gruzija ===
{{Povijest Gruzije}}
Teritorij današnje Gruzije naseljen je [[Homo erectus]]ima još od [[paleolitik]]a. Pisana povijest datira prva proto-gruzijska plemena još u 12. stoljeće prije nove ere.

Arheološki nalazi i reference u [[antika|antičkim]] izvorima otkrivaju elemente ranih političkih i državnih formacija koje karakterizira napredna metalurgija i i zlatarske tehnike koje datiraju iz 7. stoljeća prije Krista i ranije. U stvari, rana metalurgija počela je u Gruziji tijekom 6. tisućljeća prije Krista, povezana je sa Shulaveri-Shomu kulturom<ref>{{Citiranje knjige|title=Lives and Legends of the Georgian Saints|publisher=[[Saint Vladimir's Orthodox Theological Seminary|St. Vladimir's Seminary Press]]|edition=2|year=1997|author=[[David Marshall Lang]]|ISBN=978-0913836293}}</ref>.

=== Antičko doba ===
U [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]], [[Kolhida]] je bilo mjesto gdje su [[Jazon]] i [[Argonauti]] tražili zlatno runo, prema epskoj priči ''"[[Argonautika]]"'' [[Apolonije Rođanin|Apolonija Rođanina]]. Spominjanje zlatnog runa u mitu možda proizlazi iz prakse korištenja runa pri prosijavanju zlatne prašine iz rijeke<ref name="LOCge15">"Christianity and the Georgian Empire" (early history) Library of Congress, March 1994, webpage:[http://lcweb2.loc.gov/cgi-bin/query/r?frd/cstdy:@field(DOCID+ge0015) LCweb2-ge0015].</ref>. Kolhida je bila poprište [[Lazički rat|Lazičkog rata]] (Kolhidskog rata), gdje su se sukobili [[Bizant]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo]].

U vremenu od 653. do 333. pr. Kr. uspjele su se obraniti od pokušaja osvajanja [[Medijsko carstvo|Medijskog carstva]], [[Perzijsko carstvo|Perzijskog carstva]], a pred kraj 3. st. pr. Kr. i od napada [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikoga]]. Iberija i Kolhida su se oduprijele i napadima ostalih helenističkih vladara, iako je utjecaj grčke kulture i jezika izražen u naseljima kraljevstva Kolhide, dok u gradovima kraljevstva Iberije je prevladao [[aramejski jezik]]. U vremenu od 2. st. pr. Kr. do 2. st. Gruzija je bila središte borbi Rimskog Carstva, moćnog kraljevstva Armenije i kratkovječnog Kraljevstva Pont.

Godine 189 pr. Kr. kraljevstvo Armenije osvojilo je više od polovice Iberije, a vladar Mitridat VI. od Ponta između 120.pr.Kr. i 63. pr. Kr. osvojio je cijelo kraljevstvo Kolhidu i pripojio ga Pontu. Kraljevstvo Armenije i Kraljevstvo Pont šire se na račun teritorija Rima, zbog čega rimska vojska 65. pr.Kr. pod generalom Pompejem napad Iberiju (zbog dobrih odnosa sa Armenijom), Armeniju i Pont, uzimajući velik dio teritorija natrag. Rimljani osvojeno područje kraljevstva Kolhide stavlja pod svoju upravu kao rimsku provinciju, Kraljevstvo Pont je potpuno razoreno, a Iberia se uspjela održati. Ipak 19 godina (36. pr.Kr.) kasnije u novom pohodu Rimljani prisiljavaju iberijskog kralja, da im se pridruži u vojnom pohodu protiv Albanije (na Kavkazu).

[[Datoteka:Earlycaucasus655.jpg|mini|250px|desno|Države Iberija i Kolhida.]]

Nakon što je [[Rimsko Carstvo]] osvojilo Kavkaz 66. godine od [[Partsko Carstvo|Partskog Carstva]]<ref>Philip Johnston [https://books.google.nl/books?id=TwNiFW7I06gC&pg=PA147&dq=parthians+roman+arch+rival&hl=nl&sa=X&ei=dPhXVZLrNaLn7gaQjoHgCA&ved=0CCcQ6AEwAQ#v=onepage&q=parthians%20roman%20arch%20rival&f=false ''IVP Introduction to the Bible: Story, Themes and Interpretation'''] Inter-Varsity Press, 2006 {{ISBN|1844741540}} p 147</ref>, gruzijsko kraljevstvo, s prekidima je klijentska država Rimskog Carstva i saveznika za gotovo 400 godina<ref name="Armenia, Azerbaijan 1996, p. 158">[[Ronald Grigor Suny]]. ''Armenia, Azerbaijan, and Georgia'' - "Christianity and the Georgian Empire". DIANE Publishing, Apr 1, 1996, p. 158</ref>. Od 1. stoljeća štovana su poganska vjerovanja, [[Mitraizam|kult Mitre]] i [[zoroastrizam]]<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.iranicaonline.org/articles/georgia-iii-art-and-archeology-|title=GEORGIA iii. Iranian elements in Georgian art and archeology|accessdate=22 April 2015}}</ref>. [[337.]] godine, kralj [[Mirian III.]] proglasio je [[kršćanstvo]] kao državnu religiju, dajući veliki poticaj za razvoj književnosti, umjetnosti, te igra ključnu ulogu u formiranju jedinstvene gruzijske nacije<ref>{{Citiranje knjige|author=[[Cyril Toumanoff]]|year=1967|title=Studies in Christian Caucasian History|pages=83–84, 377|publisher=[[Georgetown University Press]].}}</ref><ref>Sketches of Georgian Church History by Theodore Edward Dowling</ref> . Kraljevstvo se zatim efektivno veže uz [[Istočno Rimsko Carstvo]], koje će vršiti snažan utjecaj na Gruziju gotovo cijelo jedno tisućljeće, određujući u velikoj mjeri današnji kulturni identitet Gruzije<ref name="Armenia, Azerbaijan 1996, p. 158"/><ref>Dr Stephen H Rapp Jr. [https://books.google.nl/books?id=T8VIBQAAQBAJ&pg=PA160&dq=zoroastrianism+in+georgia+decline&hl=nl&sa=X&ei=b_lXVfD4CYiS7AbDjYCoCg&ved=0CDkQ6AEwAw#v=onepage&q=zoroastrianism%20in%20georgia%20decline&f=false ''The Sasanian World through Georgian Eyes: Caucasia and the Iranian Commonwealth in Late Antique Georgian Literature''] Ashgate Publishing, Ltd., 28 sep. 2014. {{ISBN|1472425529}} p 160</ref>.

Sljedećih 600 godina povijesti Gruzije obilježeno je borbama [[Stari Rim|Rima]] i [[Iran|Perzije]] odnosno [[Partsko Carstvo|Parta]] i [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|Sasanidskog Perzijskog Carstva]] za dominaciju na području.

U 2. stoljeću Kraljevstvo Iberije je ojačalo, naročito u vrijeme vladavine kralja Pharasmanesa II., koji je ostvario potpunu neovisnost od Rima, a od oslabljenog Armenskog kraljevstva povratio je neka prije izgubljena područja. U ranom 3. stoljeću Rim je izgubio i Albaniju (na Kavkazu) i veliki dio Armenije od Sasanidskog Carstva, a provincija ''[[Lazicum]]'' je prvotno dobila je značajnu neovisnost od Rima, koju je istokristila te do kraja stoljeća postala nezavisno kraljevstvo '''Lazica-Egrisi''' i održala se gotovo 250 godina do 562.g. kada je postala dio [[Bizant|Bizantskog carstva]].

Godine 327. Kraljevstvo Iberija je kao jedna od prvih država proglasilo kršćanstvo državnom vjerom. [[Mirian III.]] bio je prvi kršćanski kralj Iberije.

=== Srednji vijek i rani novi vijek ===
[[Slika:Tamar (Vardzia fresco detail).jpg|thumb|left|upright|[[Tamara Gruzijska]] vladarica Gruzije tijekom [[Gruzijsko zlatno doba|Gruzijskog zlatnog doba]]]]
Rano kraljevstvo raspalo se u razne feudalne regije do ranog [[Srednji vijek|Srednjeg vijeka]]. Tako su lako [[Arapi]] osvojili većinu istočne Gruzije u [[7. stoljeće|7. stoljeću]]. Od 7. do 10. stoljeća, Gruzija je dio [[Hazari|Hazarskog Carstva]]. Sve te razne gruzijske regije neće biti ujedinjene u jednu državu sve do [[11. stoljeće|11. stoljeća]].

Iako su Arapi osvojili [[Tbilisi]] [[645.]] godine, Kartlija-Iberija su zadržali znatan dio neovisnosti pod lokalnim arapskim vladarima. Knez [[Ašot I.]] ([[813.]] – [[830.]]) postao je prvi vladar [[Dinastija Bagrationi|dinastije Bagrationi]] koja je vladala kraljevstvom. Ašot je započeo gotovo [[tisućljeće]] dugu vladavinu jedne dinastije, koja je vladala područjem koja barem dijelom čini današnju Republiku Gruziju. [[Bagrat III. Gruzijski|Bagrat III.]] ([[1027.]] – [[1072.]]) ujedinio je zapadnu i istočnu Gruziju. Kraljevina Gruzija dosegla je svoj vrhunac u [[12. stoljeće|12.]] do sredine [[13. stoljeće|13. stoljeća]]. To razdoblje, tijekom vladavine kralja [[David IV. Gruzijski|Davida IV. Graditelja]] ([[1089.]] – [[1125.]]) i njegove unuke [[Tamara Gruzijska|Tamare]] ([[1184.]] – [[1213.]]) naziva se [[Gruzijsko zlatno doba]] ili Gruzijska renesansa. Ovu ranu gruzijsku renesansu<ref>{{Citiranje knjige|title=Modern History of Soviet Georgia |author=[[David Marshall Lang]]|publisher=Greenwood Press|city=London|year=1976|page=29|isbn=978-0837181837}}</ref> , koja prethodi [[Renesansa|europskoj renesansi]] obilježile su impresivne vojne pobjede, teritorijalna širenja, kulturne renesanse u [[arhitektira|arhitekturi]], [[književnost]]i, povijesti i znanosti<ref>{{Citiranje knjige|title=Trust and Conflict: Representation, Culture and Dialogue|editors= Ivana Marková, Alex Gillespie|page=43|series=Cultural Dynamics of Social Representation|year=2011|ISBN=978-0415593465}}</ref>. Gruzijsko zlatno doba ostavilo je u naslijeđe velike katedrale, romantičnu poeziju i književnost i epsku pjesmu "[[Vitez u tigrovoj koži]]" (gruz. ''ვეფხისტყაოსანი'').

David Graditelj pokrenuo je Zlatno doba progonom [[Seldžuci|Turaka Seldžuka]] iz zemlje, pobijedivši u [[Bitka kod Didgorija|bitci kod Didgorija]] [[1121.]] godine, šireći gruzijski politički i kulturni utjecaj na jug [[Armenija|Armenije]] i na istok do [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]].

Dvatesetdevetogodišnja vladavina Tamare, prve žene vladara Gruzije, smatra se najuspiješnijom u gruzijskoj povijesti<ref name="Eastmond">{{Citiranje knjige|title=Royal Imagery in Medieval Georgia|author=Antony Eastmond|publisher=Penn State Press |year=2010|page=93|ISBN=978-0271016283}}</ref>. Tamara je dobila titulu "kralj kraljeva" ''(mepe mepeta)''. Uspjela je neutralizirati oporbu i energično vodila vanjsku politiku, dodatno potpomognute padom moći suparnika – Seldžuka i Bizanta. Uz podršku moćne vojne elite, Tamara je nadograđivala uspjehe svojih prethodnika i dodatno učvršćavala carstvo koje dominira Kavkazom, šireći se na velike dijelove Azerbajdžana, Armenije, istok Turske i dijelove sjevernog Irana<ref>Stephen H. Rapp. [https://books.google.nl/books?id=PeEeAQAAMAAJ&q=tamar+the+great+northern+iran&dq=tamar+the+great+northern+iran&hl=nl&sa=X&ei=qv9XVY3jO9SN7Ab894KYDg&ved=0CGQQ6AEwCA ''Imagining history at the crossroads: Persia, Byzantium, and the architects of the written Georgian past, Volume 2'' 	[[University of Michigan, 1997]] p 652</ref>. Ti uspjesi traju do prodora Mongola, u roku od dva desetljeća nakon Tamrine smrti 1213. godine.

[[Slika:Vakhtang VI of Kartli (Eastern Georgia).jpg|thumb|Kralj [[Vahtang VI. Kartlijski|Vahtang VI.]] vladao dijelovima raskomadane Gruzije tijekom [[Osmansko carstvo|osmanske]] i [[Perzija|perzijske]] invazije.<ref name="Georgian Nation 1983, p. 315">[[Kalistrat Salia]]. ''History of the Georgian Nation''. 1983, p. 315</ref>]]

Oživljavanje Kraljevine Gruzije počinje ponovo za vladavine [[Đuro V. Gruzijski|Đure V.]], sina [[Demetro II. Gruzijski|Demetra II.]], koji je protjerao Mongole, koji je dobio nadimak "Briljantni" zbog svoje uloge u obnovi prethodne snage i kršćanske kulture zemlje. Đuro V. je bio posljednji veliki kralj ujedinjene gruzijske države. Nakon njegove smrti, različiti lokalni vladari borili su se za svoju nezavisnost od Gruzije. To je trajalo do konačnog raspada kraljevine u [[15. stoljeće|15. stoljeću]]. Gruzija je dodatno oslabljena nakon nekoliko katastrofalnih provala [[Timur|Tamerlana]], mongolskog vladara, poznatog kao osnivača [[Timuridsko Carstvo|Timuridskog Carstva]]. Učestale invazije nisu davale dovoljno vremena za oporavak. Došlo je do bezvlađa [[1466.]] godine i Gruzija je podijeljena na tri neovisnih kraljevstava i pet polunezavisnih kneževina. Susjedna velika carstva kasnije iskorištavaju unutarnje podjele. Od početka 16. do početka 19. stoljeća [[Safavidsko Carstvo]] (kasnije i [[Afšaridsko Carstvo]]) i [[Osmansko Carstvo]], pokorili su i podredili sebi istočne i zapadne krajeve Gruzije. Vladari područja koja su ostala djelomično autonomna, u raznim prilikama organizirali su pobune. Međutim, kasnije osmanske i iranske invazije dodatno su oslabile lokalna kraljevstva i regije. Kao rezultat neprestanih ratova i protjerivanja, populacija Gruzije je smanjena na 250.000 krajem 18. stoljeća. Istočna Gruzija, sastavljena od regija Kartlije i Kahetije, obje pod iranskom vlašću, podijeljene su podjednako između Otomanskog Carstva i Irana [[Mir u Amasyi|Mirom u Amasyi]].

Od sredine 15. stoljeća, vladari obaju, istočnih i zapadnih kraljevstava, tražili su pomoć zapadnih europskih sila, ali bez uspjeha<ref>Donald Rayfield. ''Edge of Empires: A History of Georgia''. 15 February 2013, p. 158</ref><ref>Giusy Maria Ausilia Margagliotta, Andrea Aldo Robiglio. ''Art, Intellect and Politics: A Diachronic Perspective.'' BRILL, 30 November 2012, p. 592</ref><ref>[[Alexander Mikaberidze]]. ''Historical Dictionary of Georgia''. Rowman & Littlefield, 6 February 2015, p. 516</ref>. Nedestatak pomoći Zapada, doveo je kasnije Gruziju u poziciju tražiti pomoć [[Petar Veliki|Petra Velikog]] i [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]], iz čijeg zagrljaja se nikad nije vratila.

Smrću [[Nader-šah Afšar|šaha Nadera]] [[1747.]] godine, dva velika gruzijska istočna kraljevstva oslobodila su se iranske kontrole i ponovo se ujedinili u [[Kraljevstvo Kartlije i Kahetije]] pod energičnim kraljem [[Eraklo II. Gruzijski|Eraklom II.]] [[1762.]] godine. Stabilizirao je zemlju, kojoj je bila jamčena autonomija tijekom cijelog razdoblja vladavine [[Zandijsko Carstvo|dinastije Zand]].

=== Gruzija u Ruskom Carstvu ===
[[1783.]] godine, [[Rusko Carstvo]] i istočno gruzijsko [[kraljevstvo Kartlije i Kahetije]] potpisali su [[Georgijevski ugovor|Georgijevski ugovor (traktat)]]. Ugovorom, kojim je prepoznata spona gruzijskih i ruskih ljudi u vidu pravoslavnih kršćana, Gruzija je postala ruski protektorat, sa zajamčenim teritorijalnim integritetom i nastavkom vladavine [[Dinastija Bagrationi|Bagatriona]], u zamjenu za povlasticu vođenja gruzijskih vanjskih poslova<ref name="anch">Anchabadze, George, Ph.D. History of Georgia. [http://www.parliament.ge/pages/archive_en/history/his8.html Georgia in the Beginning of Feudal Decomposition. (XVIII cen.)]. Retrieved 5 April 2012.</ref>. Prema tom ugovoru, Gruzija se odrekla bilo koje ovisnosti o Perziji ili nekih drugih moćnika, te je svaki gruzijski vladar morao tražiti potvrdu i investituru ruskog cara<ref>Treaty of Georgievsk|date=24 July 1783|publisher=[[Moscow State University]]|accessdate=1 February 2015|language=ru}}</ref>.

Međutim, unatoč tom zalaganju za obranu Gruzije, Rusija nije pridonijela nikakvom pomoći tijekom Iranske invazije [[1795.]] godine. [[1801.]] godine, krše se odredbe Georgijevskog ugovora. Rusija anektira istočnu gruziju, ukida kraljevsku dinastiju Bagrationi, kao i autokefalnost [[Gruzijska pravoslavna Crkva|gruzijske pravoslavne Crkve]].

[[22. prosinca]] [[1800.]] godine, [[Pavao, ruski car|car Pavao]], na navodni zahtjev gruzijskog kralja [[Đuro XII. Gruzijski|Đure XII.]], potpisao je proglas o inkorporiranju Kartlije-Kahetije u Rusko Carstvo, koje je završeno ukazom [[8. siječnja]] [[1801.]] godine<ref>Gvosdev (2000), p. 85</ref><ref>Avalov (1906), p. 186</ref> i potvrdio [[Aleksandar I., ruski car|car Aleksandar]] [[12. rujna]] [[1801.]] godine. Gruzijski izaslanik u [[Sankt Peterburg]]u predao je protestnu notu, koja je predstavljena ruskom prorektoru, princu Kurakinu. U svibnju 1801. godine, pod nadzorom generala [[Carl Heinrich von Knorring|von Knorringa]], Carska Rusija prenosi vlasn nad istočnom Gruzijom vladi pod vodstvom generala Ivana Petroviča Lazareva<ref>Lang (1957), p. 247</ref><ref>Lang (1957), p. 252</ref>.

U ljeto [[1805.]] godine, ruski vojnici su na rijeci [[Askerani]] porazili iranski vojsku u sklopu [[Treći rusko-perzijski rat|Rusko-perzijskog rata]], i tako spasili Tbilisi od ponovne iranske okupacije. Tada Tbilisi i službeno postaje dijelom ruskog carskog teritorija. Ruska vrhovna vlast nad istočnom Gruzijom službeno je zapečaćena sklapanjem [[Gulistanski ugovor|Gulistanskog ugovora]]<ref>Timothy C. Dowling [https://books.google.nl/books?id=KTq2BQAAQBAJ&pg=PA728&dq=russo+persian+war+1804-1813&hl=nl&sa=X&ei=QnOXVJXpCcz7UPevhPAK&ved=0CCcQ6AEwAQ#v=onepage&q=russo%20persian%20war%201804-1813&f=false ''Russia at War: From the Mongol Conquest to Afghanistan, Chechnya, and Beyond''] pp 728 ABC-CLIO, 2 dec. 2014 {{ISBN|1598849484}}</ref> [[1813.]] godine između Ruskog Carstva i Perzije, kojim su dijelovi današnjeg [[Dagestan]]a, većeinskog područja [[Azerbajdžan]]a i dijelovi sjeverne [[Armenija]], ustupljeni Rusiji od strane Perzije. Nakon aneksije istočne Gruzije, zapadno gruzijsko kraljevstvo Imeretija je anektirao od strane Aleksandra I. Posljednji imeretski kralj i posljednji gruzijski vladar dinastije Bagrationi, [[Solomon II. Imeretski|Solomon II.]] umro je u progonstvu [[1815.]] godine.

Od [[1803.]] do [[1878.]] godine, kao rezultat brojnih ruskih ratova protiv Osmanlija, nekoliko gruzijskih, prethodno izgubljenih teritorija (kao npr. [[Adžarija]]) su obnovljena i također uključena u sastav Ruskog Carstva. Kneževina Gurija je ukinuta i uključena u sastav Carstva [[1828.]] godine, a Mingrelija [[1857.]] godine. Područje Svanetije je postupno pripojeno od [[1857.]] do [[1859.]] godine.

=== Deklaracija o nezavisnosti ===
[[Datoteka:Georgien Parlament Unabhängigkeit.jpg|thumb|Deklaracija o nezavisnosti Gruzijskog parlamenta, 1918.]]
Nakon [[Ruska revolucija|Ruske revolucije]] [[1917.]] godine, Gruzija je proglasila neovisnost [[26. svibnja]] [[1918.]], u jeku [[Ruski građanski rat|ruskog građanskog rata]]. [[Menjševici]], Gruzijska Socijalno-demokratska partija osvojila je većinu mandata na parlamentarnim izborima. Njihov vođa, [[Noe Žordania]], postao je premijer.

1918. [[Gruzijski-armenski rat]], koja je izbio u dijelovima gruzijskih pokrajina naseljenih uglavnom [[Armenci]]ma, završila je zbog britanske intervencije. Neovisnost zemlje nije dugo trajala. Gruzija je bila pod britanskom zaštitom od [[1918.]] – [[1920.]] godine.

=== Gruzija u SSSR-u ===
[[Datoteka:Noe Schordania.jpg|thumb|left|upright|Usprkos sovjetskom preuzimanju, [[Noe Jordania]] je bio priznat kao legitimni vođa Gruzijske vlade u egzilu od strane Francuske, UK, Belgije i Poljske tijekom 1930.-ih.<ref>Stefan Talmon (1998), ''Recognition of Governments in International Law'', p. 289-290. [[Oxford University Press]], {{ISBN|0-19-826573-5}}.</ref>]]
U veljači [[1921.]] Gruziju je napala [[Crvena armija]]. Gruzijska vojska je poražena, a socijaldemokratska vlada je pobjegla iz zemlje.  Dana [[25. veljače]] 1921. godine, Crvena armija ušla u Tbilisi i instalirala komunističku vlast lojalni Moskvi, na čelu s gruzijski boljševikom [[Filip Maharadze|Maharadzeom]] Ipak, postojao je značajan otpor boljševicima, što je rezultiralo ustankom u kolovozu [[1924.]] godine<ref>Knight, Amy. ''Beria: Stalin's First Lieutenant'', [[Princeton University Press]], [[Princeton, New Jersey]], p. 237, {{ISBN|978-0-691-01093-9}}.</ref>. Sovjetska vlast je uspostavljena nakon gušenja ustanka. Gruzija je ugrađena u sastav [[Zakavkaska Socijalistička Federativna Sovjetska Republika|Zakavkaske Socijalističke Federativne Sovjetske Republike]], koja je objedinjavala Gruziju, Armeniju i Azerbajdžan. Kasnije, [[1936.]] godine, Zakavkaska SFSR je razjedinjena u sastavnice i tada je nastala [[Gruzijska Sovjetska Socijalistička Republika]].

[[Josif Visarionovič Staljin]], etnički Gruzijac (rođen kao Josseb Besarionis dze Džugašvili), bio je istaknut među boljševicima. Uspeo se na najviši položaj, te je vodio SSSR od [[3. travnja]] [[1922.]] godine, sve do svoje smrti [[5. ožujka]] [[1953.]] godine. 
[[Datoteka:Red Army in Tbilisi Feb 25 1921.jpg|thumb|Parada Crvene armije na dan sovjetske okupacije Gruzije, 25. veljače 1921. u Tbilisiju]]
Od [[1941.]] do [[1945.]] godine, za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], gotovo 700.000 Gruzijaca se borilo na strani Crvene armije protiv [[Treći Reich|nacističke Njemačke]]. Bilo ih je koji su se borili i na protivničkoj strani. Više od polovice vojnika poginulo je u borbama<ref>"[http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2009/12/19/AR2009121901006.html Georgia blows up Soviet memorial, two people killed]{{dead link|date=November 2010}}". The Washington Post. December 19, 2009.</ref>.

[[9. travnja]] [[1989.]] godine, mirni prosvjed u [[Tbilisi]]ju krvavo je završio ubojstvom nekolicine prosvjednika od strane sovjetske vojske. Prije listopada 1990. godine i izbora za narodnu skupštinu ''(Umaghlesi Sabcho - vrhovno vijeće)'', održani su prvi izbori u SSSR-u na višestranačkoj bazi. Politička struktura se ponovo preoblikuje. Iako je više radikalnih skupina bojkotiralo izbore i sazvalo alternativni forum (Nacionalni kongres) uz navodnu potporu Moskve, drugi dio antikomunističke oporbe ujedinjuje se u Okrugli stol-Slobodna Gruzija oko bivših disidenata poput [[Merab Kostava|Meraba Kostave]] i [[Zvijad Gamsahurdia|Zvijada Gamsahurdije]]. Potonji je pobijedio velikom većinom, s 155 od 250 mjesta u parlamentu, dok je vladajuća Komunistička partija dobila samo 64 mjesta. Sve ostale stranke nisu uspjele prijeći prag od 5 posto.

=== Nakon obnove nezavisnosti ===
Dana [[9. travnja]] [[1991.]] godine, neposredno prije raspada Sovjetskog Saveza, Gruzija je proglasila neovisnost. [[26. svibnja]] iste godine, Zvijad Gamsahurdia je izabran kao prvi predsjednik nezavisne Gruzije. On je poticao gruzijski nacionalizam i obećao dokazati vlast Tbilisija nad područjima kao što su [[Abhazija]] i [[Južna Osetija]], koje su klasificirane kao autonomne oblasti pod Sovjetskim Savezom. On je ubrzo svrgnut u krvavom državnom udaru, od [[22. prosinca]] 1991. do [[6. siječnja]] 1992. godine. Udar bio je potaknut od strane nacionalne garde i paravojne organizacije ''"Mkhedrioni" ("konjanici")''. Zemlja je upletena u građanski rat, koji je trajao sve do gotovo 1995. godine. [[Eduard Ševarnadze|Eduard Ševardnadze]] (sovjetski ministar vanjskih poslova od 1985. do 1991. godine) vratio se u Gruziju u 1992. godini, i pridružio vođama puča – [[Tengiz Kitovani|Tengizu Kitovanju]] i [[Iaba Ioseliani|Iabi Ioselianiju]] – na čelu trijumvirata pod nazivom "Državno vijeće".

Tinjajući sporovi unutar dvije regije Gruzije, Abhazije i Južne Osetije, između lokalnih separatista i većinskog gruzijskog stanovništvom, izbili su u velika međuetnička nasilja i ratove. Uz potporu Rusije, Abhazija i Južne Osetije ostvarila ''de facto'' neovisnost od Gruzije, a Gruzija je zadržala kontrole samo u malim područjima spornih teritorija. Godine 1995. Ševardnadze je službeno izabran za predsjednika Gruzije. Oko 230.000 do 250.000 Gruzijaca<ref name="hrwreport">{{Citiranje weba |url=http://www.hrw.org/reports/1995/Georgia2.htm |title= Georgia/Abchasia: Violations of the laws of war and Russia's role in the conflict |date= March 1995 |publisher=Hrw.org }}</ref> je masakrirano ili protjerano iz Abhazije od strane abhaških separatista i sjevernokavkaških dobrovoljaca (uključujući [[Čečeni|Čečene]]) u 1992.-1993. Oko 23.000 Gruzijaca<ref>{{Citiranje weba |publisher=Human Rights Watch/Helsinki |url= http://hrw.org/reports/1996/Russia.htm |title=Russia - The Ingush-Ossetian conflict in the Prigorodnyi region |date=May 1996}}</ref> je napustilo Južnu Osetiju. Mnoge osetske obitelji bile su prisiljene napustiti svoje domove u [[Boržomi]] regiji i preseliti u Rusiju.

[[Slika:OP13.JPG|thumb|left|Revolucija ruža 2003. godine]]
2003. godine Ševardnadze je svrgnut u [[Revolucija ruža|Revoluciji ruža]], nakon što su gruzijska oporba i međunarodni promatrači tvrdili da je na parlamentarnim izborima [[2. studeni|2. studenog]] narušena regularnost<ref>{{Citiranje weba |url=http://eurasianet.org/departments/insight/articles/eav112204a.shtml |title=EurasiaNet Eurasia Insight – Georgia’s Rose Revolution: Momentum and Consolidation |publisher=Eurasianet.org |accessdate=May 5, 2009 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090805074544/http://www.eurasianet.org/departments/insight/articles/eav112204a.shtml |archivedate=5. kolovoza 2009. }}</ref>. Revoluciju su vodili [[Mihail Saakašvili]], Zurab Žvania i Nino Burjanadze, bivši članovi i vođe Ševardnadzeove stranke. Mihail Saakašvili je izabran za predsjednika Gruzije 2004. godine.

Nakon Revolucije ruža, pokrenuto je niz reformi s ciljem jačanja vojnih i gospodarskih potencijala države. Napori nove vlade, kako bi u jugozapadnu autonomnu republiku [[Adžarija|Adžariju]] ponovno uspostavili vlast, doveli su do velike krize početkom [[2004.]] godine. Uspjeh u Adžariji potaknuo je Saakašvilija u naporima da učini to isto s Južnom Osetijom, ali bezuspješno. Ovi događaji, zajedno s optužbama o upletenosti Gruzije u [[Drugi čečenski rat]]<ref>{{Cite news| last= Gorshkov | first= Nikolai | url= http://news.bbc.co.uk/2/hi/world/europe/2269057.stm | title= Duma prepares for Georgia strike |work=BBC News  | date= September 19, 2002 | accessdate= July 24, 2009}}</ref>, rezultirao je pogoršanjem odnosa s [[Rusija|Rusijom]]. Stoga je Rusija započela i poticala secesionističke otpore u dvjema odmetnutim gruzijskim pokrajinama. Unatoč sve težim odnosima, u svibnju 2005. godine, Gruzija i Rusija su postigle sporazum<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.civil.ge/eng/article.php?id=10007 |title=Russia, Georgia strike deal on bases |publisher=Civil Georgia, Tbilisi |date=May 30, 2005 |accessdate=21. ožujka 2016. |archiveurl=https://wayback.archive-it.org/all/20080813052136/http://www.civil.ge/eng/article.php?id=10007 |archivedate=13. kolovoza 2008. }}</ref> , što je dovelo do predaje ruskih vojnih baza (koje datiraju još iz SSSR-a) [[Batumi]]ja i [[Ahalkalaki]]ja, gruzijskoj vlasti. Povučeno je svo osoblje i oprema do prosinca [[2007.]] godine<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.civil.ge/eng/article.php?id=16321|title=Russia Hands Over Batumi Military Base to Georgia|publisher=Civil Georgia, Tbilisi|date=November 13, 2007|accessdate=July 24, 2009}}</ref> . No, nisu se povukli iz baze [[Gaudata]] u [[Abhazija|Abhaziji]], što su bili dužni učiniti potpisivanjem ugovora na samitu u Istanbulu 1999. godine<ref>[http://www.leader.viitorul.org/print.php?l=ro&idc=48&id=271 Russia's retention of Gudauta base – An unfulfilled CFE treaty commitment] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170205180219/http://www.leader.viitorul.org/print.php?l=ro&idc=48&id=271 |date=5. veljače 2017. }} Socor, Vladirmir. The Jamestown Foundation. May 22, 2006</ref>.

=== Rusko-gruzijski rat i događaji poslije ===
[[Slika:Mikheil Saakashvili in 2005.jpg|thumb|upright|[[Mihail Saakašvili]]]]
Napetosti između Gruzije i Rusije ponovo su eskalirale u travnju 2008. godine<ref name="shelling">{{Citiranje weba| url=http://www.rferl.org/content/Is_The_Clock_Ticking_For_Saakashvili/1199512.html | publisher=RFE/RL |author=Brian Whitmore |title=Is The Clock Ticking For Saakashvili?' | date=12 September 2008}}</ref><ref name="tall_order">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/7364544.stm |title=Russia criticised over Abkhazia |publisher=BBC News |date=24 April 2008}}</ref><ref name="counterproductive">{{cite news |url=http://en.ria.ru/russia/20080516/107542587.html |title=Russia says UN Abkhazian refugee resolution counterproductive |publisher=RIA Novosti |date=16 May 2008}}</ref>. Južnoosetski separatisti napravili su prvi čin nasilja kada su raznijeli gruzijsko vojno vozilo [[1. kolovoza]]. U eksploziji je ranjeno pet pripadnika gruzijskih mirovnih sanaga. Kao odgovor na taj čin<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.ft.com/cms/s/0/af25400a-739d-11dd-8a66-0000779fd18c,dwp_uuid=f2b40164-cfea-11dc-9309-0000779fd2ac.html|title=Countdown in the Caucasus: Seven days that brought Russia and Georgia to war|publisher=[[Financial Times]]|date=26 August 2008|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080920023223/http://www.ft.com/cms/s/0/af25400a-739d-11dd-8a66-0000779fd18c,dwp_uuid=f2b40164-cfea-11dc-9309-0000779fd2ac.html|archivedate=20 September 2008}}</ref>, gruzijski snajperisti napali su južnoosetske policajce<ref name="feud">{{Citiranje weba |url=http://online.wsj.com/articles/SB121884450978145997 |title=Smoldering Feud, Then War |author1=Marc Champion |author2=Andrew Osborn |publisher=The Wall Street Journal |date=16 August 2008}}</ref>. Separatisti potom granatiraju gruzijska naselja<ref name="shelling"/><ref name="feud"/><ref>{{Citiranje weba |url=http://www.theguardian.com/world/2008/nov/19/georgia-russia-eu-media-inquiry|title=Georgia calls on EU for independent inquiry into war|author=Luke Harding|publisher=The Guardian|date=19 November 2008}}</ref>. Ozbiljni incidenti nastavljeni su čitav tjedan. [[7. kolovoza]] Saakašvili je najavio jednostrano primirje<ref>{{cite news |url=http://www.civil.ge/eng/article.php?id=18931 |title=Saakashvili Appeals for Peace in Televised Address |publisher=Civil.Ge |date=7 August 2008}}</ref>. No, separatisti su nastavili napadati gruzijska sela koja su se nalazila u zoni sukoba<ref name="Jamestown Goals">{{Citiranje weba |url=http://www.jamestown.org/single/?no_cache=1&tx_ttnews%5Bswords%5D=8fd5893941d69d0be3f378576261ae3e&tx_ttnews%5Ball_the_words%5D=Georgia%20Moscow%20proxy&tx_ttnews%5Btt_news%5D=33872&tx_ttnews%5BbackPid%5D=7&cHash=56f9d06976 |title=The Goals Behind Moscow's Proxy Offensive in South Ossetia |publisher=[[The Jamestown Foundation]] |date=8 August 2008 |accessdate=21. ožujka 2016. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20141026162658/http://www.jamestown.org/single/?no_cache=1&tx_ttnews%5Bswords%5D=8fd5893941d69d0be3f378576261ae3e&tx_ttnews%5Ball_the_words%5D=Georgia%20Moscow%20proxy&tx_ttnews%5Btt_news%5D=33872&tx_ttnews%5BbackPid%5D=7&cHash=56f9d06976 |archivedate=26. listopada 2014. }}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=http://articles.chicagotribune.com/2008-08-09/news/0808080649_1_south-ossetia-russian-peacekeeping-troops-russian-president-dmitry-medvedev/2|title=Georgian conflict puts U.S. in middle|publisher=Chicago Tribune|date=9 August 2008}}</ref> . Gruzijski vojnici su uzvratili vatru i počeli napredovati prema glavnom gradu samoproglašene Republike Južne Osetije, [[Chinvali]].  Prema ruskom vojnom stručnjaku Pavelu Felgenhaueru, Oseti su namjerno provocirali Gruzijce, kako bi dali Rusiji povoda za invaziju na Gruziju<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.jamestown.org/programs/edm/single/?tx_ttnews%5Btt_news%5D=33888 |title=THE RUSSIAN-GEORGIAN WAR WAS PREPLANNED IN MOSCOW |date=14 August 2008 |author=Pavel Felgenhauer |accessdate=21. ožujka 2016. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140820185319/http://www.jamestown.org/programs/edm/single/?tx_ttnews%5Btt_news%5D=33888 |archivedate=20. kolovoza 2014. }}</ref> According to Georgian intelligence,<ref name="NYTFreshev">{{cite news | url=http://www.nytimes.com/2008/09/16/world/europe/16georgia.html | publisher=The New York Times | first=C.J. | last=Chivers | title=Georgia Offers Fresh Evidence on War's Start | date=15 September 2008}}</ref>. To se i jeste dogodilo, jer je dio regularne vojske (nemirotvoraca) već prešao u Južnu Osetiji i prije gruzijskog napada<ref>url=http://www.newsru.com/russia/11sep2008/voshli.html</ref>.

8. kolovoza u središte Chinvalija pristiglo je 1.500 gruzijskih snaga<ref name="washingtonpost.com">{{cite news|author=Peter Finn|url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2008/08/16/AR2008081600502_pf.html |title=A Two-Sided Descent into Full-Scale War |publisher=[[The Washington Post]] |date=17 August 2008}}</ref>. Rusija lažno optužuje Gruziju za agresiju i pod krinkom mirovne operacije napada Gruziju isti dan<ref name="roudik">{{Citiranje weba|publisher=Library of Congress |url=http://www.loc.gov/law/help/russian-georgia-war.php |title=Russian Federation: Legal Aspects of War in Georgia | archiveurl=https://web.archive.org/web/20140716042951/http://www.loc.gov/law/help/russian-georgia-war.php |archivedate=16 July 2014}}{{Dead link|date=September 2014}}</ref>. Ruska vojska koja je pristigla u Chinvali otjerala je gruzijsku vojsku u roku od pet dana, a pokrenuli su i zračne napade na gruzijske vojne objekte na teritoriju Gruzije. Abhazi, na drugoj strani, otvaraju novo ratno žarište, napadajući dolinu Kodori, koja je u sastavu Abhazije, ali ga je u tom trenutku bila pod gruzijskom kontrolom<ref>{{cite news |url=http://www.reuters.com/article/2008/08/09/us-georgia-abkhazia-kodori-idUSL932653720080809 |title=Abkhaz separatists strike disputed Georgia gorge |publisher=Reuters |date=9 August 2008}}</ref>. Ruske snage zauzimaju gruzijske gradove: [[Zugdidi]]<ref name="new_front_deeper">{{cite news |publisher=Associated Press |title=Russia opens new front, drives deeper into Georgia |url=http://ap.google.com/article/ALeqM5hV2N6fVKS5slf10A13Dj_uIdaZ4QD92GE8780 |date=11 August 2008 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080814211308/http://ap.google.com/article/ALeqM5hV2N6fVKS5slf10A13Dj_uIdaZ4QD92GE8780 |archivedate=14 August 2008|deadurl=yes}}</ref>, [[Senaki]]<ref name="gori_central">{{cite news | url=http://www.nytimes.com/2008/08/12/world/europe/12georgia.html | publisher=The New York Times | first1=Michael | last1=Schwirtz | first2=Anne | last2=Barnard | first3=Andrew E. | last3=Kramer | title=Russian Forces Capture Military Base in Georgia | date=11 August 2008}}</ref>, [[Poti]]<ref name="Russia_NYTimes">{{cite news |url=http://www.nytimes.com/2008/08/13/world/europe/13georgia.html |title=Russia, in Accord With Georgians, Sets Withdrawal |publisher=[[The New York Times]] |date=12 August 2008 | first1=Andrew E. | last1=Kramer | first2=Ellen | last2=Barry}}</ref> i [[Gori]]<ref name="retort">{{cite news | url=http://www.nytimes.com/2008/08/15/world/europe/15georgia.html | publisher=The New York Times | first=Clifford J. | last=Levy | title=Russia Vows to Support Two Enclaves, in Retort to Bush | date=14 August 2008}}</ref>. Potonji su zauzeli nakon dogovorenog prekida vatre. Ruska crnomorska flota blokirala je gruzijsku obalu.

Za vrijeme, i nakon rata, snage Južne Osetije i iregularne policijske snage provodile su kampanje etničkog čišćenja Gruzijaca u Južnoj Osetiji<ref name="Fact-finding">{{Citiranje weba|format=PDF|url=http://www.ceiig.ch/pdf/IIFFMCG_Volume_I.pdf|archiveurl=https://web.archive.org/web/20091007030130/http://www.ceiig.ch/pdf/IIFFMCG_Volume_I.pdf|archivedate=7 October 2015|title=Report. Volume I|date=September 2009|publisher=Independent International Fact-Finding Mission on the Conflict in Georgia |page=27}}</ref>. Gruzijska sela u okolici Chinvalija bila su uništena nakon završetka rata<ref name="Damage">{{cite news |title=Amnesty International Satellite Images Reveal Damage to South Ossetian Villages After... |url=http://www.reuters.com/article/2008/10/09/idUS200979+09-Oct-2008+PRN20081009 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140222225015/http://www.reuters.com/article/2008/10/09/idUS200979+09-Oct-2008+PRN20081009 |archivedate=22 February 2014 |publisher=Reuters |date=9 October 2008}}</ref>. Ratom je raseljeno 192.000 ljudi<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.refworld.org/pdfid/4922c0b22.pdf |title=Civilians in the line of fire |publisher=Amnesty International |date=November 2008}}</ref>. Mnogi su bili u mogućnosti vratiti se u svoje domove  nakon rata, ali godinu dana nakon, još uvijek 30.000 Gruzijaca je bilo raseljeno<ref>{{cite news |title=Georgia Marks Anniversary of War |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/8188904.stm |date=7 August 2009 |publisher=BBC News}}</ref>. Vođa Južne Osetije [[Eduard Kokojty]] rekao je da nikad neće dopustiti Gruzijcima da se vrate<<ref>{{Citiranje weba|title=Rights Groups Say South Ossetian Militias Burning Georgian Villages | url=http://www.rferl.org/content/Ossetian_Militias_Burn_Georgian_Villages/1292746.html |date=30 September 2008 |publisher=RFE/RL}}</ref>.

Predsjednik [[Francuska|Francuske]] [[Nicolas Sarkozy]] dogovara sporazum o prekidu vatre u ponedjeljak, [[12. kolovoza]] 2008. godine<ref>{{cite news |url=http://www.civil.ge/eng/article.php?id=19069 |title=Russia Endorses Six-Point Plan |publisher=Civil.Ge |date=12 August 2008 |accessdate=21. ožujka 2016. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080812233838/http://www.civil.ge/eng/article.php?id=19069 |archivedate=12. kolovoza 2008. }}</ref>. Pet dana poslije, ruski predsjednik [[Dmitrij Medvedev]] najavio je povlačenje ruskih snaga iz Gruzije sljedeći dan<ref name="http">{{cite news|url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2008/08/17/AR2008081700294.html|title=Bush, European Leaders Urge Quick Withdrawal From Georgia|publisher=Washington Post|date=18 August 2008 |first=Fredrick| last=Kunkle}}</ref>. Ruske snage povukle iz tampon zona uz Abhaziju i Južnu Osetiju [[8. listopada]], a kontrolu nad njima je preuzela je Promatračka misija [[Europska unija|Europske unije]] u Gruziji<ref name="en.rian">{{cite news |url=http://en.rian.ru/world/20081009/117637460.html|title=Russia hands over control of Georgian buffer zones to EU|publisher=RIA Novosti|date=9 October 2008|archiveurl=https://web.archive.org/web/20081012093601/http://en.rian.ru/world/20081009/117637460.html|archivedate=12 October 2008|deadurl=yes}}</ref>.

Rusija je priznala Abhaziju i Južnu Osetiju kao zasebne republike [[26. kolovoza]] 2008. godine<ref name="kremlin">{{Citiranje weba|url=http://kremlin.ru/eng/speeches/2008/08/26/1543_type82912_205752.shtml|title=Statement by President of Russia Dmitry Medvedev|publisher=The Kremlin|date=26 August 2008|archiveurl= https://web.archive.org/web/20080902001442/http://www.kremlin.ru/eng/speeches/2008/08/26/1543_type82912_205752.shtml|archivedate=2 September 2008|deadurl=yes}}</ref>. Kao odgovor na ruske akcije, gruzijska vlada prekinula je diplomatske odnose s Rusijom<ref name="break">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/7588428.stm |title=Georgia breaks ties with Russia |publisher=BBC News |date=29 August 2008}}</ref>. Nakon rata, Gruzija je tvrdila da Abhazija i Južna Osetija gruzijska područja okupirana od strane Rusije<ref name="parliament.ge">{{Citiranje weba |url=http://www.parliament.ge/index.php?lang_id=ENG&sec_id=98&info_id=20047 |title=Resolution of the Parliament of Georgia on the Occupation of the Georgian Territories by the Russian Federation |date=29 August 2008 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080903224516/http://www.parliament.ge/index.php?lang_id=ENG&sec_id=98&info_id=20047 |archivedate=3 September 2008}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.civil.ge/eng/article.php?id=19330 |title=Abkhazia, S.Ossetia Formally Declared Occupied Territory |publisher=Civil.Ge |date=28 August 2008 |accessdate=21. ožujka 2016. |archiveurl=https://www.webcitation.org/5iUI4JKOc?url=http://www.civil.ge/eng/article.php?id=19330 |archivedate=23. srpnja 2009. }}</ref>.

== Zemljopis ==
Gruzija leži na sjeveroistoku [[Crno More|Crnog Mora]],<ref name="Atlas. Springer 1979"/> na samoj granici između istočne Europe i jugozapadne Azije. Prostire između 41° i 44° [[Zemljopisna širina|zemljopisne širine]] i 40° i 47° istočne [[Zemljopisna dužina|zemljopisne dužine]]. Zauzima površinu od 69.700&nbsp;km² od čega je 57.200&nbsp;km² pod izravnom gruzijskom kontrolom, dok 12.500&nbsp;km² kontroliraju vlasti [[Abhazija|Abhazije]] (8.600&nbsp;km²) i [[Južna Osetija|Južne Osetije]] (3.900&nbsp;km²). Na sjeveru i sjeveroistoku Gruzija graniči s [[Rusija|Ruskom Federacijom]] u dužini od 723&nbsp;km, jugoistočno je granica s [[Azerbajdžan]]om (322&nbsp;km), na jugu sa [[Armenija|Armenijom]] (164&nbsp;km) i [[Turska|Turskom]] (252&nbsp;km). Ukupna dužina kopnenih granica iznosi 1.461&nbsp;km. Na zapadu Gruzija izlazi na obalu [[Crno more|Crnog mora]] u dužini od oko 315&nbsp;km. Od toga oko 200&nbsp;km obale se nalazi na teritoriju Abhazije, a 54&nbsp;km na teritoriji Adžarije. Prema procjenama iz 2012. godine u Gruziji je živjelo nešto manje od 4,5 milijuna stanovnika. Glavni i najveći grad u zemlji je [[Tbilisi]] koji je sjedište predsjednika i narodne vlade, dok je od svibnja 2012. godine grad [[Kutaisi]] središte zakonodavne vlasti ([[parlament]]a). Veći gradovi su još i [[Batumi]] koji ima funkciju administrativnog središta [[Adžarija|autonomne republike Adžarije]] i [[Rustavi]] (oba preko 100.000 stanovnika). Najvažnija gruzijska luka je grad [[Poti]] u centralnom dijelu [[Crno more|crnomorske]] obale. Većinu populacije (preko 80%) čine etnički Gruzini, službeni jezik je gruzijski (osim na teritoriju samoproglašenih republika, gdje se govore [[abhaski jezik|abhaski]] i [[osetski jezik]]). Također, oko 80% populacije su pripadnici [[Gruzijska pravoslavna Crkva|Gruzijske pravoslavne crkve]].

=== Reljef ===
Reljefom Gruzije dominiraju visoki planinski lanci [[Veliki Kavkaz|Velikog Kavkaza]] na sjeveru s brojnim vrhovima koji prelaze 4.000 m nadmorske visine, uključujući i najviši vrh u zemlji [[Šharu]] (na nadmorskoj visini od 5.200 m) i [[Mali Kavkaz|Malog Kavkaza]] na jugu. Crnomorsko primorje je dosta nisko i zamočvareno i od obale ka unutrašnjosti se u obliku lijevka širi prostrana [[Kolhidska nizina]]. Nizinska područja se nalaze i u istočnim i središnjim dijelovima zemlje i prate tokove najvećih gruzijskih rijeka [[Kura (rijeka)|Kure]] (Mtkvarija) i njenih pritoka. Zapadni dio zemlje pripada [[Crnomorski sliv|crnomorskom slivu]], dok istočni dio otiče ka [[Kaspijsko jezero|Kaspijskom jezeru]] upravo preko rijeke Kure.

=== Klima ===
Planine Kavkaza štite Gruziju od hladnog zraka sa sjevera, dok utjecaj Crnog mora donosi toplije vrijeme. Klima Gruzije je vlažno-[[Suptropi|suptropska]] na zapadu do sušne i [[Umjereni pojas|umjerene klime]] na istoku. Prosječna godišnja temperatura zraka je 15&nbsp;°C na zapadu, a 11 do 13&nbsp;°C na istoku. Na zapadu godišnje padne 3.000 milimetara oborina, a na istoku samo 400.

Pod [[Šuma|šumom]] je 44% površina, od čega je 5% [[prašuma]]. Na visokim nadmorskim visinama biljni pokrivač je alpski. U podnožju planina su oblasti [[stepa]] koje se koriste za [[Poljoprivreda|poljoprivredu]].

== Administrativna podjela ==
{| class="infobox bordered" style="width: auto;"
|-
! colspan="3" style="font-size:larger; text-align: center;"| Regije Gruzije
|-
| colspan="3" | [[Image:Regions of Georgia (country).svg|center|300px]]
|-----
! Br. !! Regija !! Glavni grad
|-----
| 1 || Abhazija || [[Suhumi]] (Sohumi)
|-----
| 2 || Megrelija-Gornja Svanetija || [[Zugdidi]]
|-----
| 3 || Gurija || [[Ozurgeti]]
|-----
| 4 || Adžarija || [[Batumi]]
|-----
| 5 || Rača-Lečhumi i Donja Svanetija|Rača-Lečhumi<br> i Donja Svanetija || [[Ambrolauri]]
|-----
| 6 || Imereti || [[Kutaisi]]
|-----
| 7 || Samche-Džavahetija || [[Ahalcihe]]
|-----
| 8 || Unutarnja Kartlija || [[Gori]]
|-----
| 9 || Mcheta-Mtianetija || [[Mcheta]]
|-----
| 10 || Donja Kartlija || [[Rustavi]]
|-----
| 11 || Kahetija || [[Telavi]]
|-----
| 12 || Tbilisi || [[Tbilisi]]
|-----
|}
Gruzija je podijeljena u devet regija, jedan grad (glavni grad [[Tbilisi]]) i dvije autonomne republike. Sve regije su još podijeljene na ukupno 69 okruga.

Gruzija ima dvije autonomne republike: Abhaziju i Adžariju. Abhazija je proglasila neovisnost od Gruzije [[1999.]] godine. Uz Abhaziju, neovisnost od Gruzije proglasila je [[Južna Osetija]], ali ona nema status autonomne republike, niti zasebne regije. Uglavnom se nalazi na području regije Unutarnja Kartlija, a naziv "južna Osetija" se ne koristi u Gruziji, kako se ne bi implicirao bilo kakva povezanost sa [[Sjeverna Osetija|Sjevernom Osetijom]] u sastavu [[Rusija|Rusije]]. Za vrijeme [[SSSR]]-a zvala se Južnoosetska autonomna oblast, ali je taj autonomni status ukinut [[1990.]] godine stjecanjem gruzijske neovisnosti. [[2006.]] godine, stanovnici Južne Osetije su na referendumu za neovisnost glasali za odvajanje od matične zemlje, no neovisnost nisu priznale svjetske države, osim Rusije, [[Nikaragva|Nikaragve]], [[Venezuela|Venezuele]] i [[Nauru]]a. U obje odmetnute pokrajine, Rusija je stanovništvu dala ruske putovnice, što su kasnije koristili kao izgovor kako bi izvršili agresiju na Gruziju [[2008.]] godine, a poslije sukoba i ih priznali kao nezavisne republike.

Druga autonomna republika u sastavu Gruzije je [[Adžarija]]. Ona održava tijesne veze s Rusijom. Lokalni moćnik [[Aslan Abašidze]] dopustio je Rusiji da smjesti rusku vojnu bazu u adžarskom gradu [[Batumi]]ju. Nakon izbora [[Mihail Saakašvili|Saakašvilija]] za predsjednika Gruzije 2004. godine, porasle su napetosti između gruzijske vlade i Adžarije. To je rezultiralo demonstracijama u Adžariji i bijegom Abašidzea. Regija zadržava autonomiju, sjedište ustavnog suda iz Tbilisija se seli u Batumi, a ruska vojna baza je vraćena Gruziji.

=== Autonomne republike ===
==== Adžarija ====
Adžarija je podijeljena na šest samoupravnih zajednica:
* [[Batumi]], ujedno i glavni grad,
* [[Keda]],
* [[Kobuleti]]
* [[Helvačauri]],
* [[Šuahevi]] i
* [[Hulo]]

==== Abhazija ====
Za vrijeme Sovjetskog Saveza, Abhazija je bila podijeljena na 6 ''rajona'', koje su nosile ime po njihovim sjedištima. Administrativna podjela ''Republike Abhazije'' je ostala nepromijenjena, osim jedne iznimke: osnovan je još jedan distrikt – [[Tkvarčeli]], u okolici istoimenog grada, od dijelova rajona Očamčire i Gali. Rajoni (distrikti) Abhazije su:

* [[Gagra]],
* [[Gaduata]],
* [[Suhumi]],
* [[Gulripši]],
* [[Očamčire]],
* [[Tkvarčeli]] i
* [[Gali]].

=== Regije ===
''[[Mhare]]'' ([[gruzijski jezik|gruzijski]]: ''მხარე'') je vrsta administrativne jedinice u Gruziji. To se obično prevodi kao "regije". Prema predsjedničkim uredbama iz [[1994.]] i [[1996.]] godine, podjela na regije je privremene prirode, sve dok se ne riješi pitanje odmetnutih pokrajina. Regionalnu upravu na čelu s državnim povjerenikom (gruz. ''სახელმწიფო რწმუნებული, saxelmc'ipo rcmunebuli'': ''guvernera'') imenuje se od strane predsjednika. Regije se dalje dijele na rajone, odnosno distrikte. Devet gruzijskih regija su:<ref>{{Citiranje weba|url=https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=23590|title=Gruzija|accessdate=2021-04-29|work=enciklopedija.hr}}</ref>

* [[Megrelija-Gornja Svanetija]]
* [[Gurija]]
* [[Rača-Lečhumi i Donja Svanetija]]
* [[Imeretija]]
* [[Samche-Džavahetija]]
* [[Unutarnji Kartli]]
* [[Mcheta-Mtijanetija]]
* [[Kahetija]]
* [[Donji Kartli]]

== Politika ==
Po državnom uređenju Gruzija je unitarna poluparlamentarna država u kojoj izvršnu vlast dijele predsjednik i vlada. Na čelu države je [[predsjednik]], dok na čelu vlade je [[premijer]]. Glavni zakonodavni dom je [[parlament]] Gruzije koji ima 235 zastupničkih mjesta. Najznačajnije političke stranke u Gruziji su: [[Ujedinjeni narodni pokret]] (stranka predsjednika [[Saakašvilija]]), [[Demokršćanski pokret Gruzije]], [[Gruzijska radnička stranka]] i [[Republička stranka Gruzije]]. Glavnina stranaka, kao u većini bivših sovjetskih republika, se dijele na prozapadnjačke i proruske stranke.

=== Vanjska politika i odnos sa susjednom Rusijom ===
Vanjska politika Gruzije, kao i u većini bivših sovjetskih republika, je često mijenjana i nedefinirana. Kada je Gruzija proglasila neovisnost [[1991.]] godine odbila je tada uči u novoosnovani savez [[ZND]] kako bi smanjila utjecaj susjedne [[Rusija|Rusije]], te se približila zapadnim silama. No, [[1993.]] godine ipak se priključuje [[ZND]]-u te se ponovno okreće Rusiji. Gruzija održava dobre odnose sa svim svojim izravnim susjedima (Armenija, Azerbajdžan i Turska), a članica je [[UN|Ujedinjenih naroda]], [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]], [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetske trgovinske organizacije]], [[Organizacija za crnomorsku gospodarsku suradnju|Organizacije za crnomorsku gospodarsku suradnju]], [[Organizacija za europsku sigurnost i suradnju|OESC-a]], [[Zajednica demokratskih izbora|Zajednice demokratskih izbora]], [[Organizacija za demokraciju i ekonomski razvoj|GUAM-a]], i [[Partnerstvo za mir|Partnerstva za mir]].

Rastući odnosi s [[SAD|SAD-om]] i [[Europska unija|Europskom unijom]], kroz predloženo članstvo u EU i NATO, američkog programa za obuku i vojnu pomoć, izgradnju [[Cjevovod Baku–Tbilisi–Ceyhan|cjevovoda Baku–Tbilisi–Ceyhan]], često održavaju odnose s Rusijom napetim, a dno se dotiče [[2008.]] kada nakon kratkotrajnog rata u [[Južna Osetija|Južnoj Osetiji]], u koji se umješala i Rusija, prekidaju sve diplomatske odnose, te istupa iz [[ZND]]-a.

Gruzija trenutno radi na tome da postane punopravna članica NATO saveza. Odnosi s NATO-om su počeli završetkom [[hladni rat|hladnog rata]], kada se neovisna Gruzija pridružila Vijeću sjeveroatlanske suradnje (1992.) i Partnerstvu za mir (1994.) Dijalog i reforme su se produbili nakon [[Revolicija ruža|Revolucije ruža]] 2003. godine, kada je svrgnut predsjednik [[Eduard Ševarnadze|Eduard Ševardnadze]] i prekida tijesne veze s Rusijom i okreće se zapadnim silama. Vođe saveznika potvrdili su na samitu u [[Bukurešt]]u da će Gruzija postati punopravna članica čim ispuni sve uvjete. Odluka je potvrđena i na NATO-vim samitima 2009., 2010., 2012. i 2014. godine. Nakon krize s Rusijom u kolovozu 2008. godine, saveznici su nastavili podržavati teritorijalni integritet i suverenitet Gruzije u međunarodno priznatim granicama, pozivajući Rusiju da povuče svoje priznanje gruzijskih regija Abhazije i Južne Osetije kao nezavisnih država. NATO-gruzijska komisija (NGC) pruža okvir za bliski politički dijalog i suradnju kao potpora reformskim naporima zemlje u euroatlantskim aspiracijama. Na samitu u [[Wales]]u 2014. godine pokrenut je paket mjera u cilju jačanja gruzijske sposobnosti za obranu i pripremanja za članstvo. Gruzija je pružila vrijednu potporu NATO-vim operacijama u [[Kosovo|Kosovu]] i [[Afganistan]]u, te protuterorističkim operacijama podmorskog nadzora u [[Sredozemlje|Sredozemlju]]<ref name="NATO relations with Georgia"/>.

=== Oružane snage ===
*[[Gruzijsko ratno zrakoplovstvo]]
[[Slika:Crucible of cooperation U.S. Marines, Georgians keep Taliban off balance 15.jpg|thumbnail|right|Gruzijski vojnici u Afganistanu]]
Gruzijska vojska organizirana je u kopnene i zračne snage, pod zajedničkim nazivom "Gruzijske oružane snage"<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/gg.html |title=CIA – The World Factbook |publisher=Cia.gov |accessdate=July 3, 2011}}</ref>.  Misija i funkcija oružanih snaga su zasnovane na [[Ustav Gruzije|Ustavu Gruzije]], Zakonu o obrani, Nacionalnoj vojnoj strategiji i međunarodnim ugovorima kojima je Gruzija potpisnik. Izvode se pod vodstvom i nadležnosti  Ministarstva obrane.

Gruzija je pridonijela s gotovo 1000 vojnika u NATO-voj međunarodnim sigurnosnim snagama u Afganistanu, što je najveći doprinos kada se uzme odnos prema broju stanovnika<ref>Saakashvili, Mikheil. "Why Georgia sends troops to Afghanistan"[http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/georgia/6809222/Why-Georgia-sends-troops-to-Afghanistan.html The Telegraph]</ref> .

== Gospodarstvo ==
{{glavni|Poljoprivreda u Gruziji}}

{{glavni|Turizam Gruzije}}
Za vrijeme SSSR-a gruzijsko gospodarstvo se oslanjalo uglavnom na [[poljoprivreda|poljoprivredu]], [[rudarstvo]], [[turizam]] i [[hidroenergija|hidroenergiji]]. Bila je najveći proizvođač [[čaj]]a na prostoru SSSR-a, a osim toga bila je i značajni proizvođač agruma, vinove loze, [[bakar (element)|bakra]] i [[mangan]]a. Zahvaljujući svojim zemljopisnim položajem pogodna je bila za razvoj hidroenergije, te je bila jedna od glavnih proizvođača električne energije preko [[hidroelektrana]].

Nakon raspada SSSR-a i prelaska na [[tržišno gospodarstvo]], gospodarstvo Gruzije upada u krizu u kojoj gubi glavninu industrije, te se gospodarstvo postaje ovisno o poljoprivredi i turizmu. Ta kriza izaziva pojavu [[inflacija|inflacije]], rasta nezaposlenosti i pada standarda. Nakon izbijanja revolucije [[2003.]] godine zemlja se dovodi na rub gospodarskog sloma. Nova vlada pokreće velike reforme koje Gruziju uskoro dovodi do gospodarskog oporavka, te [[2008.]] dolazi na 23. poziciju najslobodnijeg gospodarstva svijeta, te druga bivša sovjetska republika po količini izravnih ulaganja u [[2007.]] godini (iza [[Estonija|Estonije]]).

== Stanovništvo ==

Prema popisu stanovništva iz [[2002.]] Gruzija je imala 4.371.535 stanovnika što je drastični pad u odnosu na [[1989.]] kada je tada imala 5.400.841 stanovnika. Pad je posljedica velikog iseljavanja naroda podrijetlom iz drugih sovjetskih republika poput [[Rusi|Rusa]], [[Ukrajinci|Ukrajinaca]], [[Armenci|Armenaca]] i [[Azeri|Azera]], ali i drugih naroda poput [[Grci|Grka]] i [[Židovi|Židova]]. Također, u posljednji popis nisu uključeni i stanovnici dviju separatističkih država [[Abhazija|Abhazije]] i [[Južna Osetija|Južne Osetije]].

Prema etničkom sastavu većinu stanovništva čine [[Gruzini]] (83,8%), dok najznačajniji ostali narodi koji žive u Gruziji su [[Azeri]] (6,5%), [[Armenci]] (5,7%) i [[Rusi]] (1,5%). U Gruziji još žive [[Kurdi]], [[Grci]] ([[1989.]] je živjelo 100.000 Grka dok ih [[2002.]] živjelo 15.000), [[Ukrajinci]], [[Asirci]] i ostali.

Od [[religija]] najzastupljenije je [[pravoslavlje]] (84%), a zatim [[islam]] (10%), [[Armenska apostolska Crkva|armenski apostolski kršćani]] (4%), [[rimokatolici]] (1%), dok ostale vjere čine svega 1% stanovništva.

'''Najveći gradovi u Gruziji'''

*[[Tbilisi]] 
*[[Kutaisi]]
*[[Batumi]]
*[[Rustavi]]
*[[Zugdidi]]

Ostala naselja: [[Ahalkalaki]]

== Kultura ==
{{glavni|Kultura Gruzije}}
=== Glazba ===
Gruzija ima bogatu i vibrantnu glazbenu tradiciju, koja se sastoji eklektične mješavine folka, klasike i moderne glazbe. Posebno je poznata po gruzijskom polifonijskom pjevanju, koja je nedvojbeno najranija polifona tradicija kršćanskog svijeta, te je određen od strane UNESCO-a kao nematerijalna kulturne baštine čovječanstva. Gruzijsko višeglasje se temelji na tri vokalna dijela, jedinstvenom sustavu ugađanja temeljenom na savršenim petinkama i harmonijskoj strukturi bogatoj paralelnim petinkama i disonancama. Svaka regija u Gruziji ima vlastitu tradicionalnu glazbu, s perzijski utjecanim zujanjima i solistima nalik ostinatima na istoku, kompleksnim improviziranim harmonijama na zapadu te cjelokupnim akordima u [[Svanetija|Svanetiji]]. Osim toga, različita vrsta [[Klasična glazba|klasične glazbe]] počela se pojavljivati u Gruziji u 19. stoljeću, koje spaja lokalne folklorne teme s tradicionalnim europskim klasičnim glazbenim oblicima. Značajniji predstavnici ove discipline su [[Zaharija Paliašvili]], [[Dimitri Arakišvili]], a kasnije [[Andria Balanchivadze]] (brat Georgea Balanchinea), Otar Taktakishvili i drugi. Gruzijski izvođači su dobro zastupljeni u vodećim svjetskim opernim ansamblima i koncertnim pozornicama.

=== Šport ===
Najpopularniji sportovi u modernoj Gruziji su [[nogomet]], [[košarka]], [[rugby union]], [[hrvanje]] i [[dizanje utega]]. Hrvanje u Gruziji ima posebnu tehniku koje potječu iz antičkih vremena [[Kraljevstvo Iberija|Kraljevstva Iberije]], te neki smatraju da hrvanje grčko-rimskim načinom u sebi sadrži elemente iz gruzijskih stilova.

U 19.st. popularan u Gruziji je bio [[polo]] i [[Lelo burti]], tradicionalna gruzijska igra slična ragbiju koju je i nadomjestio ragbi.

Košarka je uvijek bila jedna od značajnih sportova u Gruziji, a Gruzija je imala nekoliko vrlo poznatih članova nacionalnog tima Sovjetskog Saveza, kao što je [[Otar Korkia]], [[Mihail Korkia]], [[Zurab Sakandelidze]] i [[Levan Mosešvili]]. [[Dinamo Tbilisi BK|KK Dinamo Tbilisi]] osvojio je prestižno [[Euroliga|euroligaško natjecanje]] [[1962.]] godine. Gruzija je imala pet igrača u NBA ligi. To su [[Vladimir Stepania]], [[Jake Tsakalidis]], [[Nikoloz Ckitišvili]], [[Tornike Šengelia]] i trenutni igrač [[Milwaukee Bucks]]a [[Zaza Pačulia]].

=== Kuhinja ===
Gruzijski specijaliteti i [[vino|vina]] su se razvili kroz stoljeća, prilagođavajući tradiciju svakom dobu. Jedan od najneobičnijih tradicija blagovaonja je ''supra'', ili ''gruzijski stol'', što je i način druženja s prijateljima i obitelji. Glava supre je poznat kao ''Tamada''. On održava zdravice, i brine se da svi uživaju. Različite povijesne regije Gruzije su poznati po određenim jelima: na primjer, ''hinkali'' (knedle s mesom) u istočnoj planinskoj Gruziji, ''hačapur'' u Imeretiji, Samegreli i Adžariji. Osim tradicionalnih gruzijskih, jela drugih nacija donesena su od strane migranata iz Rusije, Grčke, odnedavno i Kine.

==== Predjela ====
{{div col|colwidth=30em}}
* Abkhazura
* [[Ajapsandali]]
* [[Eggplant salads and appetizers|Badrijnis khizilala]]
* Ispanakhi
* Jonjoli
* [[Hačapuri]] 
* [[Caviar|Khizilala]]
* [[Kuchmachi]]
* [[Kupati]]
* [[Lobiani]] 
* [[Lobio]]
* [[Matsoni]]
* [[Mchadi]]
* [[Mujuji]]
* Nadughi
* [[Nigvziani badrijani]]
* [[Pkhali]] 
* [[Satsivi]]
* Soko
* Tarti
{{div col end}}

<gallery class="center" caption="" widths="180px" heights="145px">
Datoteka:Eggplant caviar with pomegranate.jpg|[[Eggplant salads and appetizers|Badrijnis khizilala]]
Datoteka:Kuchmachi with walnuts.jpg|[[Kuchmachi]]
Datoteka:Mchadi 2.jpg|[[Mchadi]]
</gallery>

==== Kruh ====
Tradicionalni gruzijski kruhovi su različiti, a uključuju Tonis Puri, Khacha Puri (sirni kruh), Shotis Puri, Mesxuri Puri i Mchadi. Gruzijski kruhovi tradicionalno se peku veliki, okrugli i dobro oblikovani, u pećnici zvanoj ''ton''.

<gallery class="center" caption="" widths="165px" heights="145px">
Datoteka:Megruli Chatschapuri.jpg|''Imeruli [[Hačapuri]]'' iz regije [[Imeretija|Imeretije]]
Datoteka:Adjaruli Khachapuri.jpg|''Adjaruli [[Hačapuri]]'' iz regije [[Adžarija|Adžarije]]
</gallery>

== Izvori ==

{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

*{{eng oznaka}}{{nje oznaka}}{{rus oznaka}}{{gru oznaka}} [http://www.allgeo.org Full information about (country) Georgia] 

{{Europa}}
{{Frankofonija}}

[[Kategorija:Gruzija| ]]