Vidi kôd stranice Njemačko Carstvo

<!--'''Njemačko Carstvo'''-->
{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime=Njemačko Carstvo
|hr_ime=Njemačko Carstvo
|izvorno_ime=Deutsches Reich
|genitiv  = Njemačkog Carstva
|kontinent    = Europa
|regija       = Srednja Europa
|država     = Njemačka
|status       = Carstvo
|era          = Novi imperijalizam
|godina_start   = 1871.
|godina_kraj     = 1918.
|datum_start   = [[18. siječnja]]
|datum_kraj     = [[9. studenog]]
|događaj_kraj    = [[Weimarska Republika|Proglašena republika]]
|događaj_start  = [[Ujedinjenje Njemačke|Ujedinjenje]]
|datum_poslije    = [[28. studenog]] 1918.
|događaj_poslije   = Formalna abdikacija
|p1 = [[Njemačka Konfederacija|Sjevernonjemačka Konfederacija]]
|flag_p1 = Flag of the German Empire.svg
|p2 = [[Kraljevina Bavarska]]
|flag_p2 = Flag of Bavaria (lozengy).svg
|p3 = [[Povijest Württemberga#Kraljevstvo Württemberg (1806. – 1918.)|Kraljevstvo Württemberg]]
|flag_p3 = Flagge Königreich Württemberg.svg
|p4 = [[Veliko vojvodstvo Baden]]
|flag_p4 = Flagge Großherzogtum Baden (1871-1891).svg
|p5 = [[Veliko vojvodstvo Hessen]]
|flag_p5 = Flagge_Großherzogtum_Hessen_ohne_Wappen.svg
|s1 = [[Weimarska Republika]]
|s2 = [[Alsace-Lorraine#Nezavisna Republika Alsace-Lorraine|Republika Alsace-Lorraine]]
|s3 = [[Slobodni Grad Danzig]]
|s4 = [[Druga Poljska Republika|Poljska]]
|s5 = [[Prva Republika Litva]]
|s6 = [[Saar (Liga naroda)|Saar]]
|flag_s1 =Flag_of_Germany_(3-2_aspect_ratio).svg
|flag_s2 = Flag of the Republic of Alsace-Lorraine.svg
|flag_s3 = Gdansk flag.svg
|flag_s4 = Flag_of_Poland_(bordered).svg
|flag_s5 = Flag of Lithuania 1918-1940.svg
|flag_s6 = Flag of Saar 1920-1935.svg
|zastava = Flag of the German Empire.svg
|zastava_i= Zastava Njemačke
|grb = Wappen Deutsches Reich - Reichsadler 1889.svg
|grb_i= Grb Njemačke
|mapa = German Empire 1914.svg
|mapa_opis = Teritorij Reicha [[1914.]], prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]
|geslo = ''Gott mit Uns''<br>([[Njemački]]: "Bog s nama”)
|himna = [[Heil dir im Siegerkranz]] (neslužbena)
|glavni_grad = [[Berlin]]
|latd=52|latm=31|latNS=N|longd=13|longm=24|longEW=E
|jezik = Službeni: [[njemački]]<br> Neslužbeni: [[danski]], [[francuski]], [[frizijski]], [[poljski]], [[Lužičkosrpski jezici|lužičkosrpski ]]
|vlada_tip = Konstitucionalna monarhija
|titula_vođa = [[Njemački car|Car]]
|vođa1      = [[Vilim I., njemački car|Vilim I.]]
|godina_vođa1 = 1871. – 1888.
|vođa2      = [[Fridrik III., njemački car|Fridrik III.]]
|godina_vođa2 = 1888.
|vođa3      = [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]]
|godina_vođa3 = 1888. – 1918.
|titula_zamjenik = [[Njemački kancelar|Kancelar]]
|zamjenik1      = [[Otto von Bismarck]] (prvi)
|godina_zamjenik1 = 1871. – 1890.
|zamjenik2      = [[Princ Maximilian Badenski|Maximilian Badenski]] (zadnji)
|godina_zamjenik2 = 1918.
|stat_godina1   = 1871.
|stat_pop1    = 41058792
|stat_godina2   = 1890.
|stat_pop2    = 49428470
|stat_godina4   = 1910.
|stat_pop4    = 64925993
|stat_površina4   = 540857.54
|currency = [[Goldmark]] <small>(do 1914.)</small><br>[[Papiermark]] <small>(nakon 1914.)</small>
|fusnote = Površina i populacija bez kolonija <br>Izvor za površinu:<ref name="nje1900">[http://www.gemeindeverzeichnis.de/gem1900/gem1900.htm?gem1900_2.htm]</ref> Izvor za populaciju:<ref name="pop1871">[http://www.deutsche-schutzgebiete.de/einwohner.htm]</ref>
|danas               ={{ZD+X/B|BEL}}<br>{{ZD+X/F|FRA}}<br>{{ZD+X/P|POLJ}}<br>{{ZD+X/N|NIZ}}<br> 	{{ZD+X/D|DAN}}<br> 	{{ZD+X/N|NJE}}<br> 	{{ZD+X/R|RUS}}<br> 	{{ZD+X/L|LIT}}
}}

'''Njemačko Carstvo''' ([[njemački jezik|njem]]. ''Deutsches Reich'') bio je naziv za [[Njemačka|njemačku]] državu u vremenu od 47 godina, počevši od proglasa [[Vilim I., njemački car|Vilima I.]] od [[Pruska|Pruske]], [[Popis njemačkih careva|njemačkog cara]] ([[18. siječnja]] [[1871.]]) te završivši abdikacijom [[Vilim II., njemački car|Vilima II.]] ([[9. studenog]] [[1918.]]). Službeno ime države u to doba, ''Deutsches Reich'' (Njemački Reich), koristilo se sve do [[1943.]] i ne označava striktno period carske vladavine.

Izraz Drugi Reich (''Zweites Reich'') ponekad i najbolje označava ovaj period [[Njemačka|njemačke]] države. Izraz je uveo Arthur Moeller van den Bruck 20-tih godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Zaključio je da je [[Sveto Rimsko Carstvo]] njemačkog naroda bio [[Prvi Reich]], dok je Njemačko Carstvo bilo Drugi Reich. Tom logikom je i nastao izraz [[Treći Reich]]<ref name="3rdreich">{{Citiranje knjige| last = Moeller van den Bruck | first = Arthur | authorlink = Arthur Moeller van den Bruck | title = [[Das Dritte Reich]] | year = 1923 }}</ref> koji se danas upotrebljava za Njemačku tijekom [[Hitler]]ove vladavine.

== Bismarckovo osnivanje carstva ==
{{glavni|Ujedinjenje Njemačke}}
Njemački nacionalisti pod [[Otto von Bismarck|Ottom von Bismarckom]] iz korijena mijenjaju svoja stajališta. Naime odjednom počinju zagovarati u to doba [[liberalizam|liberalna]] stajališta o ujedinjenju [[Njemačka|Njemačke]]. Bismarck je želio ujediniti suparničke njemačke države i usmjeriti njihov konzervatizam u zajedničku njemačku državu s [[Pruska|pruskom]] dominacijom. To je i uspio napraviti nakon tri vojna uspjeha. [[Drugi Schleswiški rat|Drugog Schleswiškog rata]] protiv [[Danska|Danske]] [[1864.]], [[Austrijsko-pruski rat|Austrijsko-pruskog rata]] [[1866.]] u kojem je obranio južne njemačke države od [[Austrija|Austrije]] te [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruskog rata]] protiv [[Drugo Francusko Carstvo|Drugog Francuskog Carstva]] od [[1870.]] – [[1871.]] Tijekom opsade [[Pariz]]a [[1871.]] [[Njemačka Konfederacija|Sjevernonjemačka Konfederacija]] proglasila ujedinjenje s ostalim njemačkim državama. Službeno proglašenje Njemačkog Carstva objavio je svojim proglasom prvi car novoosnovanog carstva [[Vilim I., njemački car|Vilim I.]] Objava se dogodila, na poniženje [[Francuzi|Francuza]], u dvorani zrcala u dvorcu [[Versailles]] u blizini [[Pariz]]a. Francuzi su ubrzo prestali pružati otpor izgubivši tako rat.

== Zemlje sastavnice carstva ==

Prije ujedinjenja, [[Njemačka]] je bila podjeljena u 39 neovisnih država. Te države su bile [[kraljevstvo|kraljevstva]], [[veliko vojvodstvo|velika vojvodstva]], [[Vojvodstvo|vojvodstva]], [[kneževina|kneževine]], slobodni gradovi i jedan carski teritorij. [[Pruska|Kraljevina Pruska]] bila je najveća samostalna njemačka država, pokrivajući 60% teritorija Njemačkog Carstva. Mnogi povjesničari i danas smatraju da je [[Otto von Bismarck|Bismarckovo]] [[ujedinjenje Njemačke|ujedinjenje Njemačke]] bilo zapravo samo proširenje [[Pruska|Pruske]].

Te države su svoju samostalnost stekle na različite načine. Neke su svoju suverenost dobile raspadom [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], dok su neke to izborile na kongresu u [[Beč]]u [[1815.]] godine. Teritoriji pojedinih država nisu nužno bili spojeni, neki su postojali u nekoliko dijelova, kao rezultat povijesnog djelovanja, ili u nekoliko slučajeva dijeljenjem vladajućih obiteljskih loza.

[[Datoteka:Deutsches Reich (1871-1918)-de.svg|mini|desno|300px|Zemlje Njemačkog Carstava]]
[[Datoteka:Deutsche Kolonien.PNG|mini|desno|300px|Njemačko kolonijalno carstvo]]
{{Zemlje sastavnice Njemačkog Carstva}}

Svaka zemlja sastavnica imala je svoga predstavnika u Carskom savezu (''[[Bundesrat]]'') kao i u [[Reichstag]]u. Povezanost između Carskog centra i zemalja članica bili su glatki i razvijali se se na već postavljenoj osnovi. Područje na kojem je [[Popis njemačkih careva|njemački car]], na primjer, mogao intervenirati u udređenim situacijama nejasnog ili osporenog nasljeđa je bio mnogo debatiran - kao na primjer kod krize Lippe-Detmold nasljedstva.

== Konzervativna modernizacija ==
{{Povijest Njemačke}}
[[Otto von Bismarck|Bismarckova]] unutanja politika odigrala je veliku ulogu u stvaranju autoritativne [[Politika|politike]] u carstvu. Manje okupiran s jačanjem kontinentalne politike odmah nakon ujedinjenja [[1871.]], njemačka poluparlametarna vlada donijela je relativno jednostavne ekonomske i političke promjene. Temeljite [[Otto von Bismarck|Bismarckove]] reforme odgurnule su [[Njemačka|Njemačku]] na sam vrh svjetskog [[industrija|industrijskog]] tržišta toga doba. 

=== Ekonomija ===

Proces industrijalizacije je dinamično u [[Njemačka|Njemačkoj]] i njemačkim tvornicama počeo osvajati njemačko unutarnje tržište od [[Velika Britanija|britanskih]] proizvoda. Započela je i žestoka bitka njemačkih i [[Velika Britanija|britanskih]] proizvoda izvan granica [[Njemačka|Njemačke]], pretežito u [[SAD]]-u. Njemački tekstil i metalna industrija početkom [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruskog rata]] nadmašio i zamijenio sve strane, pa tako i britanske proizvode sa domaćeg tržišta. Tijekom stoljeća njemačka pogonska industrija je često proizvodila metal za upotrebu i na [[Velika Britanija|britanskom]] slobodnom tržištu. Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] njemačka ekonomija prebacila je proizvodnju na oružje opskrbljujući tako njemačke vojnike s kvalitetnom opremom koju su trebali na bojnom polju. To uključuje proizvodnju [[puška|pušaka]] (''Gewehr 98''), [[pištolj]]a (P08 Luger), i teškog oružja (Strojnice, raznovrsnih projektila i nekoliko vrsta teškog i lakog topništva).

=== Ideologija ===

Nakon službenog ujedinjenja [[Njemačka|Njemačke]] [[1871.]], [[Otto von Bismarck|Bismarck]] se posvetio propagandiranju teorije prusionizma pod izlikom [[ujedinjenje Njemačke|ujedinjenja Njemačke]]. Tomu se suprostavio službeni [[Vatikan]] i [[papa]] [[Pio IX.]]. što ih je dovelo u zaraćene odnose i brojne sukobe.

[[Otto von Bismarck|Bismarckovi]] glavni ciljevi su bili: Kulturna borba (''Kulturkampf''), socijane reforme i nacionalno ujedinjenje.

*''Kulturna borba'' - Nakon osinvanja katoličkih [[Njemačka|njemačkih]] država na jugu i u nekim dijelovima istoka, [[katolicizam]], koji je zastupala [[CDU|Katolička stranka centra]], činila je veliku prijetnju procesu ujednijenja. Južne katoličke države, većinom su bile zemljoradničke države te su pale pod utjecaj seljaštva, radništva, svećenstva, za razliku od sjevernih zemalja koji su bile više razvijene i pod utjecajem [[aristokrati|aristokratizma]]. Borba između [[Otto von Bismarck|Bismarcka]] i utjecaja Katoličke Crkve u južnim zemljama naziva se Kulturna borba. Međutim nakon [[1878.]] Bismarcka sa [[CDU|Katoličkom strankom centra]] je ujedinila borba protiv [[socijalizam|socijalizma]], donoseći kraj kulturnoj borbi. 
*''Socijalne reforme'' - Kako bi oslabio utjecaj [[socijalizam|socijalističkih]] grupacija i organizacija [[Otto von Bismarck|Bismarck]] je uveo neke reforme znane kao socijalne reforme. Uveo je zdravstveno osiguranje [[1883.]], osiguranje u slučaju nesreće [[1884.]], invalidninu i starosnu mirovinu [[1889.]] U to doba takva socijalna osiguranja u [[Njemačka|Njemačkoj]] bila su najnaprednija u cijelom svijetu, te još i danas postoje u [[Njemačka|Njemačkoj]].
*''Nacionalno ujedinjenje'' - [[Otto von Bismarck|Bismarck]] je uložio ogroman napor u smanjivanju razlika između njemačkih država. Naime nakon [[ujedinjenje Njemačke|ujedinjenja]] morao je voditi bitku s njemačkim [[nacionalizam|nacionalistima]] koji su zagovarali nezavisnost njihovih država.

=== Potiskivanje drugih naroda ===

Jedna od politike ujedinjenja bilo je i eliminiranje nenjemačkih jezika iz javnog života, škola i akademskih ustanova. Nasilna politika [[germanizacija|germanizacije]] često je imala obrnut efekt i poticala otpor koji se često izražavao u školovanju kod kuće i u grupiranje u manjinske grupe.

[[Nacionalizam|Nacionalistička]] politika nasilne [[germanizacija]] bila je većinom usmjerena protiv [[Poljaci|poljske manjine]] u Njemačkom Carstvu. Počela je žestoka bitka [[Otto von Bismarck|Bismarckove]] vlade protiv Poljaka, Poljacima je davana zemlja u raznim njemačkim kolonijama, dok su u [[Njemačka|Njemačkoj]] bili protjerivani. [[1888.]] organizirana je masovna deportacija Poljaka iz njemačkih država što su organizirale njemačke vlasti s [[Otto von Bismarck|Bismarckom]] na čelu.

== Vilim II. ==
=== Ponovno legimitiziranje carskog trona i Bismarckova ostavka ===
[[Datoteka:Wilhelm II of Germany.jpg|250px|mini|desno|[[Vilim II., njemački car|Vilim II.]], [[Popis njemačkih careva|Njemački car]]]]
Carstvo se jako dobro razvijalo pod [[Otto von Bismarck|Bismarckovim]] vodstvom sve do [[Vilim I., njemački car|careve]] smrti u ožujku 1888. Nakon njegove smrti, Fridrik III njegov sin i nasljednik bio je na vlasti samo 99 dana, nakon što je prijestolje prepustio [[Vilim II., njemački car|Vilimu II]]. Taj događaj je zabilježen kao [[Godina tri cara]] (Dreikaiserjahr), tj. u godini dana ([[1888.]]) na vlasti su bila tri cara. [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]]. shvatio je značenje carskog trona i želio ga je očuvati onda kada su [[monarhija|monarhije]] u [[Europa|Europi]] bile potčinjene i kada su monarsi zapravo imali samo figurativnu vlast. Ambicije Vilima II. i njegova djela dovela su ga u sukob sa prvim njemačkim kancelarom [[Otto von Bismarck|Ottom von Bismarckom]]<ref>Kurtz, Harold. (1970). ''Second Reich: Kaiser Wilhelm II and his Germany.'' New Work: MacDonald Library of the 20th Century. P. 60</ref>. Nakon žestokih svađa oko preuzimanja vlasti, Bismarck je posustao i predao vlast Vilimu II. odstupivši s mjesta njemačkog kancelara u ožujku [[1890.]]

Nakon [[Otto von Bismarck|Bismarckovog]] odlaska s mjesta njemačkog kanclelara, [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]] postao je glavni vođa [[Njemačka|Njemačke]]. Za razliku od svoga oca [[Vilim I., njemački car|Vilima I]]. koji je većinu poslova, bilo unutarnjih bilo vanjskih, ostavio vladi, Vilim II. se aktivno uključio u njemačku [[politika|politiku]], želeći napraviti dojam pouzdanog i upućenog vladara, i zadržati pravu, a ne figurativnu vlast<ref>Kurtz, Harold. (1970), p. 63</ref>. [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]] je po vlastitoj želji primao ekonomske savjete od Walthera Rathenaua, veoma kontroverzne osobe u njemačkoj [[politika|politici]] koja je bila [[Liberalizam|liberal]], [[židov]], [[slobodni zidar]] i [[homoseksualac]] (kojeg su [[1922.]] u atentatu ubili desničarski ekstremisti). Od Rathenaua, Vilim je saznao mnogo o europskoj ekonomiji i industrijskim i financijskim vezama [[Europa|Europe]], što mu je mnogo pomoglo da se aktivnije ukljući u politiku<ref>Kurtz, Harold. (1970), p. 63</ref>.

Na službenim pojavljivanjima i fotografiranjima Vilim II. uvijek je skrivao svoju lijevu ruku koja mu je deformirana još od rođenja. [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]] je u svjetskoj povijesti ostao zapamćen po svojoj agresivnoj vanjskoj politici koja je [[Njemačka|Njemačku]] dovela u izolaciju nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].

=== Unutrašnji poslovi ===

Tijekom vladavine [[Vilim II., njemački car|Vilima II]] [[Njemačka]] više nije bila tako autoritativna zemlja kao pod vlasti [[Otto von Bismarck|Otta von Bismarcka]] na mjestu njemačkog [[kancelar]]a. Nasljednici Bismarcka imali su velikih poteškoća kod promjene vlasti, posebice njegovi nasljednici na mjestu premijera [[Pruska|Pruske]]. Prve liberalne promjene uveo je [[Leo von Caprivi]] smanjivši time nezaposlesnost. Njegov program [[liberalizam|liberalizacije]] [[Njemačka|Njemačke]] bio je prihvaćen od strane cara i u većem dijelu njemačkog stanovništva. Jedini protivnici promjeni sustava bili su pruski zemljovlasnici, koji su se bojali gubitka vlasti i moći, stoga su pokrenuli mnoge anticaprijevske kampanje protiv [[Leo von Caprivi|Caprivijevih]] reforma<ref>Kurtz, Harold. (1970), p. 67</ref>.

Za vrijeme dok su se [[Pruska|pruski]] aristokrati protivili svim zahtjevima ujedinjenje [[Njemačka|Njemačke]], [[1890.]]-ih nekoliko je pobunjeničkih organizacija stalo protiv konzervativne politike pruskog [[militarizam|militarizma]] i politike [[prusifikacija|prusifikacije]] koja se polako uvlačila u vanjsku i unutarnju politiku kompletnog Njemačkog Carstva. Neki profesori su uveli program [[liberalizam|liberalizma]] u školstvom, pruživši tako alternativu militarizmu i potičući želju za individualnosti i slobodom<ref>Kurtz, Harold. (1970), p. 72</ref>. Najveću opoziciju monarhiji i njemačkom caru [[Vilim II., njemački car|Vilimu II]]. pružila je novoosnovana stranka [[SPD]] (Socijaldemokratska stranka Njemačke) koja je uključivala mnoge ljevičarske ideje među njima i [[marksizam]]. Također [[SPD]] je bio zagovornik mnogih [[socijalizam|socijalističkih]] reformi koje bi oslabile vlast i moć cara, stoga se ta novoosnovana stanka na početku svog djelovanja žestoko sukobila s Vilimom II. Velika njemačka industrija uvela je program socijalne skrbi i zbrinjavanja za svoje radnike sve dok se nisu izjasnili kao [[socijalizam|socijalisti]] ili članovi trgovinske unije. Imali su pravo na mirovne, osiguranje u slučaju bolesti čak su bili i stambeno zbrinuti, što je smanjilo socijalne poteškoće<ref>Kurtz, Harold. (1970), p. 72</ref>.

[[Vilim II., njemački car|Vilim II.]], za razliku od [[Otto von Bismarck|Bismarcka]], razriješio je razmjerice između [[Njemačka|Njemačke]] i [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], te je  zajedno sa [[Katolička Crkva|Katoličkom Crkvom]] uložio ogroman trud u borbi protiv [[socijalizam|socijalizma]]<ref>Kurtz, Harold. (1970), p. 56</ref>. Ta politika je propala kada su [[SPD|socijal-demokrati]] dobili trećinu glasova na izborima [[1912.]] za [[Reichstag]], te tako postala najveća politička stranka u Njemačkoj. Vladu je međutim ipak bila sastavljena od koalicije desničarskih stranaka koje je podupirao car i [[Katolička Crkva]]. Nakon sastavljanja vlade usljedilo je porast [[nacionalizam|nacionalizma]] i militarizma, koji je izazvao bježanje [[Nijemci|Nijemaca]] u strane države kako bi izbjegli vojnu službu. Većina njih pobjegla je u [[SAD]].
[[Datoteka:Kaiser generals.jpg|mini|300px|desno|Vilim II. na sastanku s njemačkim generalima]]
Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], točnije [[1916.]], Vilimova moć se razdijelila se u dva dijela. Pravu vlast je preuzeo zapovjednik Njemačkog vrhovnog vojnog zapovjedništva i budući predsjednik [[Njemačka|Njemačke]] ([[Weimarska Republika|Weimarske Republike]]) [[Paul von Hindenburg]]  i budući nacist [[Erich Ludendorff]]. Car više nije bio glavna ličnost u njemačkoj [[politika|politici]], već je imao samo figurativnu vlast koju je obnašao sljedeće dvije godine, sve do abdikacije [[1918.]] s mjesta njemačkog cara.

=== Vanjski poslovi ===

[[Vilim II., njemački car|Vilim II.]] želio je stvoriti [[Njemačka|Njemačkoj]] "mjesto pod suncem", pa je kao i [[Velika Britanija]] počeo stvarati kolonijalne posjede širom [[Afrika|Afrike]] i [[Pacifik]]a. Kako je većina afričkog teritorija već bila od prije kolonizirana, Njemačka nije imala lagan zadatak. Preuzeli su sve nekolonizirane države u Africi stvorivši tako Njemačko Jugozapadnu Afriku ([[Namibija]]), Njemački Kamerun ([[Kamerun]]) i Njemačku Istočnu Afriku ([[Tanzanija]]). Njemačka je također dobila neke otoke u [[Pacifik]]u. Kinesku luku Qingao, koja je bila konkurentska luka britanskom [[Hong Kong]]u i portugalskom [[Macau]]. Afričke kolonije stvarale su nekakav profit Njemačkoj, dok od pacifičkih otoka nije bilo velike ekonomske koristi. Služili su samo za širenje [[Njemački jezik|njemačkog jezika]] i utjecaja u svijetu. Njemačka, koju je financirala Njemačka banka (''Deutsche  bank''), uključila se u projekt izgradnje Bagdadske željeznice ([[1900.]] - 1911.) zajedno sa [[Osmansko Carstvo|Osmanskim Carstvom]], što je pokrenulo stvaranje njemačkih luka na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]<ref>Stürmer, Michael. (2000). ''The German Empire: 1870-1918.'' New York: A Modern History Library Chronicles Book. p. 91</ref>. Stvaranje Bagdadske željeznice podupirala je i [[Velika Britanija]], koja je vjerovala da će tim činom povećati trgovinu između njihove zemlje i Njemačke. Međutim kako je vrijeme prolazilo, Britanci su uvidjeli da njemački napori u pokušavanju povećavanja svog utjecaja na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] dovode do smanjivanja britanskog utjecaja, stoga su britanci zatražili obustavu radova na Bagdadskoj željeznici. Zahtjev su prihvatili Njemačka i [[Osmansko Carstvo]]. [[Otto von Bismarck|Bismarck]] je doduše imao drugačiju politiku te se protivio kolonizaciji. Smatrao je da će Njemačka dobiti međunarodnu moć dominiranjem u [[Europa|Europi]] i stvaranjem Njemačke srednje Europe (''Mitteleuropa'') te tako preuzeti neke dijelove teritorija [[Carska Rusija|Ruskog Carstva]], što bi stvorilo dovoljne ekonomske resurse i ostvarilo profit. Vilimovi napori za kolonizacijom nekoliko slobodnih teritorija u [[Afrika|Africi]] i na [[Pacifik]]u naišlo je na velike kritike njemačkih [[Nacionalizam|nacionalista]] i budućeg nacističkog vođe [[Adolf Hitler|Adlofa Hitlera]], što je propustio napraviti Njemačko Carstvo koje bi se temeljilo samo na [[Europa|europskim]] teritorijima.

Njemački kolonijalizam Vilima II. upleo je Njemačku u brojne sukobe. Prvi sukob dogodio se tijekom [[Bokserski ustanak|Bokserskog ustanka]] u Qingdaou. Kineski civili protestirali su protiv njemačke vlasti u toj pokrajni. Na taj čin car je odgovorio veoma brzo oružanim napadom, govoreći da [[Kinezi]] moraju zapamtiti njemačku moć i silu na isti način kako su europski narodi zapamtili [[Huni|Hune]]. Ta careva izjava upotrebljena je mnogo puta u [[Prvi svjetski rat|Prvom]] i [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] za ismijavanje Njemačke i njemačkog naroda. Drugi slučaj je bio kada je nasilna njemačka politika dva puta skoro prouzročila rat s [[Francuska|Francuzima]] oko pitanja [[Maroko|Maroka]].

Njemački kolonijalizam isto je rezultirao mnogim neslavnim potezima. Kao što su brojni [[genocid]]i u Njemačkoj Jugozapadnoj Africi (današnja [[Namibija]]), posebice onaj nad plemenima Herero i Nama. Nakon preuzimanja jugozapadne [[Afrika|Afrike]], njemački bijeli doseljenici naselili su se na zemlju afričkih plemena Herero i Nama, u cilju da ih potlače i stave u [[rezervati|rezervate]]. Pripadnici plemena Herero i Nama postali su [[rob|robovska]] snaga, dok je njihova zemlja iskorištavana kao vrijedan resurs, osobito za vađenje vrijednih kamenja i [[dijamant|dijamanata]]. [[1903.]] i [[1904.]] pripadnici plemena Herero i Nama pobunili su se protiv njemačkih vlasti u [[istočna Afrika|istočnoj Africi]]. Kao odgovor na pobunu, Vilim II. poslao je njemačkog vojnog zapovjednika [[Lothar von Trotha|Lothara von Trothu]] u jugozapadnu [[Afrika|Afriku]] kako bi prognao pripadnike plemena Herero iz istočne Afrike. Von Trotha je dao ultimatum plemenu Herero.
<blockquote>''Ja, veliki general njemačkih trupa, šaljem ovo pismo pripadnicima plemena Herero... Svi pripadnici plemena Herero moraju napustiti ovu zemlju... Ako bilo koji pripadnik plemena bude pronađen unutar njemačkih granica, s oružjem ili bez njega, sa domaćom životinjom ili bez nje, bit će ustrijeljen. Više neću primati žene ili djecu; nego ću ih odvesti natrag u pleme te ubiti. To je moja odluka za sve pripadnike plemena Herero.''<ref name="BBC120104">[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/Africa/3388901.stm Germany regrets Namibia 'genocide'], ''[[BBC News]]'', January 12, 2004</ref></blockquote>

Ukupno, oko 65 000 pripadnika plemena Herero (80% cijelokupne populacije plemena Herero) i 10 000 pripadnika plemena Nama (50% cijelokupne populacije plemena Nama) je likvidirano ili je umrlo tijekom njemačke vladavine u [[Afrika|Africi]]. Njemačko Carstvo opravdavalo je akciju svijetu, govoreći da pripadnici plemena Herero nisu bili pod zaštitom [[Ženevske konvencije|Ženevske konvencije]] o ljudskim pravima, što su [[Nijemci]] shvatili kao da pripadnici plemena Herero i Nama nisu ljudi, nego "podljudi". Ova metoda ''dehumanizacije'' i oduzimanja ljudskih prava biti će osnova [[Adolf Hitler|Adlofu Hitleru]] i [[Treći Reich|Nacističkom režimu]] za progon [[Židovi|Židova]] i ostali "nižih rasa". Međutim, nasuprot [[Treći Reich|Trećem Reichu]], Njemačko Carstvo nije sve crnce smatrala nižim rasama. Dapaće nekoliko domorodaca koji su prihvatili [[Kršćanstvo]] su postali dijelom njemačke kolonijalne vojske, zvana Askaris. Genocid je bio posebno uperen prema pripadnicima plemena Herero i Nama iz Njemačke [[Istočna Afrika|Istočne Afrike]], kako bi uplašili tamošnje domorodačko stanovništvo i zaustavili ih u svakoj daljnjem pokušaju pobune. [[UN|Ujedinjeni Narodi]] priznali su i potvrdili ovaj genocid [[1985.]], kao posljedica toga [[2004.]] uz njemačka vlada je osudila sve zločine koje je počinilo Njemačko Carstvo.

Njemačke razmjerice s [[Francuska|Francuskom]] i podupiranje [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] okupacije [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] [[1908.]], uništilo je dobre veze Njemačke s [[Rusija|Rusijom]], potencijalnim saveznikom u borbi protiv [[Velika Britanija|Britanske]] prevlasti. Nakon što su se Britanci i Rusi usuglasili protiv njemačke agresivne vanjske politike i riješili razmjerice s [[Francuska|Francuskom]], Njemačka je ostala izolirana i uz jedinog odanog saveznika [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarsku]]. Također se Austro-Ugarska isto tako oslanjala na Njemačku kao na jedinog pravog saveznika te je ovisila o njemačkoj potpori etničkom nacionalizmu u multietničkom Austro-Ugarskom carstvu. Njemački drugi saveznik [[Italija]] vidila je mnogo više profita u preuzimanju velikog dijela [[Hrvatska|hrvatske]] obale, koja je u to doba bila u sklopu [[Austro-Ugarska|Austo-Ugarske]], nego u savezništvu s Njemačkom.

== Prvi svjetski rat i kraj Carstva ==

Nakon atentata na austro-ugarskog predstolonasljednika [[Franjo Ferdinand|Franju Ferdinanda]] koji je počinio bosanski srbin [[Gavrilo Princip]], car Vilim II. ponudio je austrijskom caru [[Franjo Josip I.|Franji Josipu]] punu pomoć i podršku austrijskom planu o napadu na [[Srbija|Srbiju]], koju su krivili za atentat. Nakon što je [[Srbija]] odbila zahtjev [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] da austijski istražitelji istraže sljučaj atentata, Austro-Ugarska je započela invaziju na Srbiju. [[Njemačka]] nije očekivala rat, a i misila je ako i rat izbije da će biti na regionalnoj razini, između Austro-Ugarske i [[Srbija|Srbije]] u koju bi se eventualno uključila [[Rusija]]. Nakon što je Njemačka stala uz Austro-Ugarsku, a [[Francuska]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanija]] uz Rusiju, bilo je očigledno, ako rat izbije, da će se Europa suočiti s najvećim ratom do tada.

[[Njemačka]] je krenula u rat ciljajući na svog glavnog protivnika, [[Francuska|Francusku]]. [[Njemačka]] je u Francuskoj vidjela glavnu prijetnju na [[Europa|Europskom]] kontinentu, koja bi se mogla brže mobilizirati od [[Rusija|Rusije]] i preuzeti jezgru njemačke industrije u [[Porajnje|Porajnju]]. Za razliku od Britanije i Rusije, [[Francuzi]] su se uključili u rat prije svega zbog osvete Njemačkoj, posebno, zbog gubitka Elzasa i Lotaringije [[1871.]] Njemačko vrhovno zapovjedništvo znalo je da Francuzi skupljaju vojsku za ulazak u Elzas-Lotaringiju. [[Njemačka]] nije htijela riskirati dugačkim bitkama uz njemačko-francusku granicu te je umjesto toga prihvatila [[Schlieffenov plan]], vojni plan smišljen tako da izbjegne naporne bitke uz njemačko-francusku granicu. Njemačka vojska je ušla je kroz zemlje [[Beneluks]]a u Francusku, spuštajući se prema [[Pariz]]u i opkolila te je brzo pobijedila francusku vojsku na francusko-njemačkoj granici. Nakon poraza Francuske vojske, Njemačka se okrenila prema Rusiji. Međutim [[Francuzi]] su i nakon poraza svoje vojske pružali žestok otpor braneći njihov glavni grad, [[Nijemci]] su se morali povući nakon [[Prva bitka na Marni|Prve bitke na Marni]].

Nakon njemačkog neuspjeha u [[Prva bitka na Marni|Prvoj bitci na Marni]] njemačka ideja o brzoj pobjedi je propala i počelo je dugotajno ratovanje u rovovima. Daljni pokušaji prodora u dublji francuski teritorij, propali su nakon dvije bitke kod [[Ypres]]a sa velikim žrtvama na obje strane. Njemački zapovjednik vrhovnog štaba [[Erich von Falkenhayn]] odlučio je odustati od Schlieffenovog plana i umjesto toga usredotočiti se na dugotrajni i naporan rovovski rat s [[Francuska|Francuskom]]. Falkenhayn se usredotočio na drevni grad [[Verdun]]. Razlog je bio taj što su je grad Verdun bio grad heroj i francuski ponos u Francusko-pruskom ratu, stoga je znao da će se [[Francuzi]] pobrinuti da Verdun ostane slobodan. [[1916.]], kada je počela bitka za Verdun počela, francuske postrojbe počeli su zadobivati teške udarce. Prvo je njemačka vojska trovala franucske vojnike otrovnim plinovima, a nakon toga izravnim napadom još bi više naudila njihovom stanju. No bitka se tijekom vremena ohladila, stoga je opet sve prešlo u iscrpljujući rovovski rat koji je samo zadržavao njemačke vojnike u [[Francuska|Francuskoj]] dok su [[Rusi]] bili sve bliže istočnoj [[Pruska|Pruskoj]]. Unatoč tome što su francuski gubitci bili puno veći od njemačkih francuski vojnici na bojištu dobivali su stalnu podršku u ljudstvu, što je [[Nijemci]]ma otežavalo zauzimanje [[Verdun]]a. Nakon što je na mjesto Falkenhayna došao budući nacist [[Erich Ludendorff]], shvatio je da je bitka kod Verduna uzaludna i da tako njemačka samo gubi u ljudstvu i na vremenu, stoga je naredio povlačenje svojih trupa u prosincu [[1916.]] godine.
[[Datoteka:Armisticebrestlitovsk.jpg|mini|desno|Granice nakon [[Mir u Brest-Litovsku|mirovnog ugovora u Brest-Litovsku]]]]
Dok je stanje na zapadnom frontu bilo beizlazno, borbe na istočnom frontu često su završavale njemačkom pobjedom. Jako loše organizirana i naouržana ruska vojska nije bila u mogućnosti pobijediti  podosta dobru organiziranu njemačku vojsku, stoga su je [[Nijemci]] uspješno širili na istok. [[Njemačka|Njemačka]] je profitirala iz unutrašnjih političkih sukoba u [[Rusija|Rusiji]], stoga je [[1916.]] osigurala ruskom komunistu [[Vladimir Lenjin|Vladimiru Lenjinu]] siguran put kroz njemačku na putu u [[Rusija|Rusiju]]. Nijemci su smatrali da će [[Lenjin]] prouzročiti daljnje političke nerede u Rusiji, te da [[Rusija]] nakon toga više neće biti sposobna ratovati, te da će njemačka vojska pobijediti na istočnom frontu, što bi ujedno dovelo i do prebacivanja velikog broja vojnika s istočnog fronta na zapadni za daljni rat sa [[Antanta|saveznicima]].

[[1917.]] u [[Rusija|Rusiji]] su izbile dvije revolucije u kojima je srušeno carstvo i uspostavljen [[komunizam|komunistički]] režim pod vodstvom [[Vladimir Lenjin|Vladimira Lenjina]]. Kako je imao previše unutarnjih problema, [[Lenjin]] je odlučio zaustaviti pohod na [[Njemačka|Njemačku]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarsku]] i preusmjeriti vojne snage u borbu protiv unutrašnjih neprijetalja, carevih pristaša. [[1918.]] u [[mir u Brest-Litovsku|mirovnom ugovoru u Brest-Litovsku]], komunistička vlast [[Rusija|Rusije]] dala je ogromnu količinu teritorija na raspolaganje Njemačkoj samo da bi što prije okončali rat na istočnom frontu. To uključuje današnje pribaltičke zemlje ([[Estonija|Estoniju]], [[Litva|Litvu]] i [[Latvija|Latviju]]), [[Ukrajina|Ukrajinu]] i [[Bjelorusija|Bjelorusiju]]. Naravno mirovni ugovor je stavio Njemačku u povoljan položaj. Ne samo što je ogromna količina teritorija dana Njemačkoj i što su [[Rusi]] uz to i morali platiti ratnu otštetu [[Njemačka|Njemačkoj]], nego su [[Nijemci]] mogli prebaciti veliki broj vojnika na zapadni front i posvetiti se ratu sa ostatkom [[Antanta|Antante]].

Na kolonijalnom bojištu, njemački rezultati su bili izmjenjivi. Mnogo njemačkih kolonija palo je u ruke [[Velika Britanija|britanske]] i [[Francuska|francuske]] vojske. Međutim u Njemačkoj Istočnoj Africi, impresivan pohod vodio general [[Paul Emil von Lettow-Vorbeck]], vođa afričkih domorodaca koji su se borili na njemačkoj strani. Lettow-Vorbeck je koristio gerilske metode napada protiv Britanaca u [[Kenija|Keniji]] kao i u osvajanju portugalskog [[Mozambik]]a kako bi dobio više zemlje i zaliha hrane i oružja za njegove vojnike. Nakon rata njegova vojska je bila jedina kojoj je dopuštena pobjednička svečanost ispod [[Brandenburška vrata|Brandenburških vrata]].

Bez obzira na uspjeh na istočnom bojištu [[1918.]], [[Njemačka]] nije napredovala na zapadnom bojištu zbog tri razloga. Prvi je bio dužina dugotrajnog i napornog rata, naime njemački vojnici su konstantno bili na bojištu, boreći se bez vjere u pobjedu [[Njemačka|Njemačke]]. Drugi razlog je bio pobuna civila zbog dugotrajnog ratovanja njemačkih vojnika i smanjenja životnog standarda. Naime, nakon [[Britanska blokada Njemačke|britanske blokade Njemačke]], njemački civili bili su prisiljeni živjeti u jako lošim uvjetima. Povećale su se cijene, posebice hrane i osnovnih životnih potrepština. Počeli su brojne antiratne demostracije koje su posebno organizirali pripadnici stranaka lijevog krila kao [[Socijaldemokratska stranka Njemačke]] ([[SPD]]) i Nezavisna socijaldemokratska stranka Njemačke, koji su zahtjevali hitan završetak rata. Tijekom rata, a posebice zime [[1916.]] – [[1917.]], od neishranjenosti umrlo je 750 000 njemačkih civila, što je razbjesnilo njemački narod koji je svoj bijes pokazivao priključivanjem radikalnim strankama u [[Njemačka|Njemačkoj]], koje su se protivili nastavku ratovanja. Treći razlog njemačkog neuspjeha je uključivanje [[SAD]]-a u rat, koji dodatno poremetio njemačke planove i potopio zadnje ideje o pobjedi [[Nijemci|Nijemaca]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]].

U studenom [[1918.]] [[Austro-Ugarska]] s našla u vrlo teškoj poziciji. Untarnje revolucije, već izgubljeni rat, nezadovoljstvo potlačenih etničkih skupina uzelo je maha. [[Austro-Ugarska]], jedini pravi saveznik [[Njemačka|Njemačke]], se pod pritiskom unutrašnjih problema raspala. S druge strane njemački car [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]], zbog socijalističkih demonstracija koje je pokrenuo [[SPD]], pred kraj rata abdicira sa položaja njemačkog cara. Ovim njegovim činom završava era Njemačkog Carstva i počinje nova era [[Njemačka|Njemačke]] ([[Weimarska Republika|Weimarske Republike]]) u sasvim novom društvenom uređenju.



== Vidi još ==

*[[Povijest Njemačke]]
*[[Sveto Rimsko Carstvo]]
*[[Weimar]]
*[[Weimarska Republika]]
*[[Treći Reich]]
*[[Njemačka]]
*[[Njemačko kolonijalno carstvo]]
*[[Vilim II.]]
*[[Popis njemačkih careva]]

== Izvori ==

{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==

{{commons|German Empire}}
*[http://www.rootsweb.com/~wggerman/map/germanempire.htm Map of the German Empire, 1871]
*[http://www.gemeindeverzeichnis.de/gem1900/gem1900.htm?gem1900_2.htm German Empire: administrative subdivision and municipalities, 1900 to 1910] {{nje oznaka}}
*[http://www.deutsche-kaiserreich.de/ Das Kaiserreich - Deutsches Reich 1871-1918] {{nje oznaka}}
*[http://www.archontology.org/nations/german/germ_state1/ Germany: Heads of State: 1871-1945]
*[[:s:The New Student's Reference Work/German Empire|The New Student's Reference Work/German Empire]]
{{Države Njemačkog Carstva}}
[[Kategorija:Bivše države]]
[[Kategorija:Povijest Njemačke (1871. – 1914.)]]
[[Kategorija:Carstva]]