Vidi kôd stranice Mars

{{dz|[[Mars (razdvojba)]]}}
{{Izdvojeni članak|kolovoz 2005.}}
{{Infookvir planet
| ime                     = Mars ♂
| slika                   = OSIRIS Mars true color.jpg
| opis_slike              = Pogled na planet Mars, s letjelice [[Rosetta (svemirska letjelica)|Rosetta]], [[2007.]]
| bgcolour                = #ffc0c0
| prosječni_polumjer      = 227 939 100&nbsp;[[metar|km]] (1,523679&nbsp;[[AJ]]) <ref> Yeomans, Donald K.: "HORIZONS Web-Interface for Mars (Major Body=499)", [http://ssd.jpl.nasa.gov/horizons.cgi?find_body=1&body_group=mb&sstr=499], [[NASA]], 2006. </ref>
| ekscentricitet          = 0,09341233
| ophodno_vrijeme         = 686,971 [[dan]]a (1,8808&nbsp;[[godina]])
| sinodički_period        = 779,96 dana (2,135&nbsp;godina) 
| orbitalna_brzina        = 24,077 [[Metar u sekundi|km/s]]
| nagib                   = 1,85061 &deg; s obzirom na [[ekliptika|ekliptiku]]
| broj_prirodnih_satelita = 2
| ekvatorijalni_polumjer  = 3389,5 ± 0,2&nbsp;km <ref> Seidelmann, P. Kenneth; Archinal, Brent A.; A'Hearn, Michael F. et al.: “Report of the IAU/IAG Working Group on cartographic coordinates and rotational elements”, [http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs10569-007-9072-y], Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy 98 (3): 155.–180., 2007. </ref>
| površina                = 144 798 500&nbsp;[[Četvorni kilometar|km<sup>2</sup>]] <br /> (0,284 Zemljine)
| masa                    = 6,4185 &times; 10<sup>23</sup> [[kilogram|kg]] <br /> (0,107 Zemljine) <ref> Lodders, Katharina; Fegley, Bruce.: “The planetary scientist's companion”, [http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs10569-007-9072-y], Oxford University Press US, str.&nbsp;190., 1998. </ref>
| gustoća                 = 3 933,5 [[Kilogram po metru kubnom|kg/m<sup>3</sup>]]
| gravitacijsko_ubrzanje  = 3,711 [[Metar u sekundi na kvadrat|m/s<sup>2</sup>]] <br />
| ubrzanje_slobodnog_pada = 0,376 [[Ubrzanje slobodnog pada|g]]
| period_rotacije         =  1,025957&nbsp;[[dan|d]] = <br /> 24 [[sat|h]] 37 [[minuta|min]] 23 [[sekunda|s]]
| nagib_osi               = 25,19 &deg;
| albedo                  = 0,170 (geometrijski), <br /> 0,25 (Bondov) <ref> Mallama, A.: “The magnitude and albedo of Mars”, [http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0019103507003156], Icarus 192 (2): 404.–416., 2007. </ref>
| brzina_oslobađanja      = 5,027&nbsp;km/s
| najniža_temperatura     = −143&nbsp;[[celzij|°C]] <ref> "What is the typical temperature on Mars?", [http://www.astronomycafe.net/qadir/q2681.html], Astronomycafe.net., 2012. </ref>
| prosječna_temperatura   = −63&nbsp;°C
| najviša_temperatura     = 35&nbsp;°C <ref> "Mars Exploration Rover Mission: Spotlight", [http://mars.nasa.gov/mer/spotlight/20070612.html], Marsrover.nasa.gov., 2007. </ref>
| atmosferski_tlak        = 0,636 (0,4 – 0,87) [[Pascal (jedinica)|kPa]]
| sastav_atmosfere        = 95,97% [[ugljikov dioksid]] <ref> Barlow, Nadine G.: “Mars: an introduction to its interior, surface and atmosphere”, Cambridge planetary science 8, Cambridge University Press, str.&nbsp;21., 2008. </ref> <br />  
1,93%[[argon]] <br />
1,89% [[dušik]] <br />
0,146% [[kisik]] <br />
0,0557% [[ugljikov monoksid]] <br />
0,021% [[Voda|vodena]] para <br />
0,01% [[dušični oksid]] <br />
0,001 5% molekularni [[vodik]] <br />
0,000 25%  [[neon]] <br />
0,000 085% [[teška voda]] <br />
0,000 030% [[kripton]] <br />
0,000 013% [[formaldehid]] <br />
0,000 008% [[ksenon]] <br />
0,000 001 8% [[vodikov peroksid]] <br />
0,000 001% [[metan]] 
}}

'''Mars''' je četvrti [[planet]] po udaljenosti od [[Sunce|Sunca]], vidljiv sa [[Zemlja|Zemlje]] prostim okom i zato poznat od davnine. Mars nosi ime [[Mars (mitologija)|rimskog boga rata]] i često je nazivan '''Crvenim planetom''' zbog njegove crvene boje.<ref>{{Citiranje weba|url=https://nova-akropola.com/kulture-i-civilizacije/simbolizam/kako-su-nastala-imena-planeta/|title=Kako su nastala imena planeta?|last=Simbolizam{{!}}Tags: 08-2017|first=Kategorije:|work=Nova Akropola|language=hr-HR|accessdate=2020-05-20}}</ref> Po uzoru na stara češka imena planeta, Hrvati kajkavskog narječja jedno su vrijeme upotrebljavali imena '''Strah''', '''Užas''' i '''Ognjenica''' (Szmertonosz i Ognyenicza po starom kajkavskom pravopisu).<ref name="Danicza">''[http://dnc.nsk.hr/journals/LibraryTitle.aspx?id=5d64ac31-23d1-4e63-a151-058f21cf26bf Danicza Zagrebechka], ili Dnèvnik za prözto leto 1834 z- tolnachnikom hisnem vszakoverzneh na hazsen y prikratchenye vremena szlusecheh '', Vu Zágrebu, pritizkana vu Ferencza Suppan Szlovarniczi, str. 8</ref>

== Opća svojstva ==
[[Datoteka:Mars Valles Marineris.jpeg|thumb|lijevo|200px|Pogled na Mars i najveći kanjon na Marsu, [[Valles Marineris]].]]
[[Promjer]] mu je 6 794&nbsp;[[metar|km]], [[masa]] 0,107 Zemljine mase, srednja [[gustoća]] 3,94&nbsp;∙&nbsp;10<sup>3</sup>&nbsp;[[Kilogram po metru kubnom|kg/m<sup>3</sup>]], a površinsko [[ubrzanje]] sile teže 0,38 [[Ubrzanje zemljine sile teže|ubrzanja sile teže na Zemlji]]. Ima dva pratioca nepravilna oblika, [[Deimos (mjesec)|Deimos]] (11&nbsp;km&nbsp;×&nbsp;12&nbsp;km&nbsp;×&nbsp;15&nbsp;km) i [[Fobos (mjesec)|Phobos]] (19&nbsp;km&nbsp;×&nbsp;22&nbsp;km&nbsp;×&nbsp;27&nbsp;km). [[Sinodički dan|Sunčev mu dan]] traje gotovo kao i Zemljin, 24&nbsp;[[sat|h]] i 37&nbsp;[[minuta|min]]. Oko Sunca obiđe za 687 zemaljskih dana, od Sunca je prosječno udaljen 228&nbsp;milijuna&nbsp;km, a zbog [[nagib osi|nagiba osi]] vrtnje prema ravnini staze od 25°12′ i izduljenosti staze, pokazuje [[godišnja doba]]. Pogled sa Zemlje otkriva na Marsu bijele polarne kape, crvenkastonarančastu površinu s tamnijim i svjetlijim dijelovima te vrlo rijetku [[atmosfera|atmosferu]], koja se sastoji od 95% [[ugljikov dioksid|ugljikova dioksida]], 2,7% [[dušik]]a, 1,6% [[argon]]a te primjesa. Površinski [[tlak]] iznosi oko 700&nbsp;[[Pa]]. U atmosferi se pojavljuju [[oblaci]], a podižu se i [[Pješčana oluja|pješčane oluje]]. [[Temperatura]] može biti od –140&nbsp;[[celzij|°C]] do nešto više od 0&nbsp;°C, ovisno o dobu dana i godine te o položaju Marsa na stazi. Pojave na površini nazivane su prema kontrastu morima, zaljevima, planinama i slično ([[albedo]]), a stvaran [[reljef]] ustanovljen je s pomoću&nbsp;[[Svemirske letjelice|međuplanetarnih letjelica]].

Polarne se kape sastoje od smrznute [[voda|vode]] i ugljikova dioksida. Zimi se [[ugljikov dioksid]] djelomice smrzava pa [[atmosferski tlak]] pada za 1/3. Sjeverna i [[južna polutka]] geološki se razlikuju. Tlo sjeverne polutke [[geologija|geološki]] je mlađe, reljef mu je nekoliko kilometara niži od reljefa južne polutke; na južnoj polutki prevladavaju [[udarni krater]]i od pada [[meteoroid]]a, a na sjevernoj ugasli [[vulkan]]i. Na Marsu se nalazi najviši ugasli vulkan u cijelom [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]], ''Olympus Mons'', visok više od 27&nbsp;km i promjera većega od 500&nbsp;km. Marsovo [[tlo]] sastoji se od [[kremen]]a i [[limonit]]a i slično je Zemljinu tlu, osim velike prisutnosti [[željezo|željeza]] na njegovoj površini (oko 13,5%) u obliku [[Željezovi oksidi|oksida]], što tlu daje crvenkastonarančastu boju. Mars ima [[ionosfera|ionosferu]] te vrlo slabo [[magnetsko polje]]. Tokovi nekadašnjih [[Rijeka (vodotok)|rijeka]] vode od južne na sjevernu polutku. Snimkama na površini ustanovljeno je postojanje [[Sedimenti|sedimenata]] nastalih [[taloženje]]m u vodi. Zbog malene mase Mars je izgubio velik dio nekadašnje [[atmosfera|atmosfere]] i većinu vode u slobodnom stanju, osim malih smrznutih količina na polovima. Moguće je postojanje vode u smrznutom stanju ispod površine Marsa, a ispod Marsovskog južnog pola je pronađeno podzemno jezero vode. Traga se i za mogućim ostatcima nekadašnjih oblika [[život]]a, za sada bez pouzdanih podataka. <ref> '''Mars''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39096] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> 

Mars je u [[mitologija|mitologiji]] bio [[rimski imperij|rimski]] bog rata. [[Starogrčki jezik|Starogrčko]] ime za Mars je [[Ares]], pa se za pojmove vezane uz Mars koristi prefiks '''areo-''' umjesto geo- (npr. umjesto [[zemljopisna širina]] koristi se pojam areografska širina).<ref name="Danicza"/>

== Fizička svojstva ==

=== Atmosfera i klima ===
[[Datoteka:Mars transparent.png|mini|lijevo|200px|Planet Mars s vidljivim polarnim kapama<br> (izvor: NASA-Hubble teleskop, snimljeno tijekom [[Opozicija (astronomija)|opozicije]] Marsa 2001.).]]
Marsova je [[atmosfera]] rijetka u usporedbi sa Zemljinom. [[Tlak]] u području srednje površinske razine iznosi 7 [[Bar (jedinica)|mbar]] (oko 150 je manji nego na Zemlji na razini mora). No, u razno doba godine i na raznim mjestima mjeri se od 1 do 10 mbar. Marsova atmosfera se sastoji uglavnom od [[ugljik dioksid|ugljičnog dioksida]] (95,32%), uz male primjese drugih elemenata: [[dušik|dušika]] (2,7%), [[argon|argona]] (1,6%), [[kisik|kisika]] (0,13%) i [[neon|neona]] (0,00025%). Također sadrži i [[voda|vodenu paru]] (0,03%), a u polarnim krajevima je nađen [[ozon]].

[[Marsove polarne ledene kape|Polarne kape]] zimi se prošire do 40 - 50° areografske širine ([[Mars (mitologija)|Mars]] je [[Latinski jezik|latinsko]] ime, [[Ares]] [[Starogrčki jezik|starogrčko]]). Zato se na Zemlji računaju [[zemljopisna širina|zemljopisne širine]] i dužine, a na Marsu areografske. Ljeti se južna kapa smanji na 400 km, a sjeverna na 800 km. U atmosferi iznad kapa zna biti povećan sadržaj [[vodena para|vodene pare]], a one same pokrivene dugotrajnom sumaglicom. Jedan sastojak polarne kape čini [[voda]], jer polarna kapa ne isčezava [[sublimacija|sublimacijom]] ugljikovog dioksida, a [[temperatura]] se uvijek zadržava ispod [[ledište|ledišta]] vode. Sonda [[Program Viking|Viking Lander 2]] je na 47° sjeverne širine snimila tanak sloj [[inje|inja]]. Sjeverna polarna kapa se za vrijeme sjevernog ljeta smanji na [[promjer]] od oko 800 km, a južna za južnog ljeta na oko 400 km. Osim ugljikova dioksida ([[suhi led]]), polarne kape sadrže i smrznutu vodu jer je uočeno da [[sublimacija|sublimacijom]] CO<sub>2</sub> kape ne nestaju, a temperatura je uvijek ispod 273 [[Kelvin|K]] (0 °C). Ova smrznuta voda je izmiješana s česticama prašine. Zbog prozirnosti atmosfere, Mars odražava [[Sunčeva svjetlost|Sunčevu svjetlost]] dva puta slabije nego Zemlja. To znači da usprkos većoj daljini, [[površina]] jednake veličine na Marsu prihvaća samo malo manje topline nego na Zemlji. Temperatura je praktički uvijek ispod 0 °C. Najtoplije je u [[ekvator]]skim područjima i u subsolarnoj točki.
[[Datoteka:Mars atmosphere.jpg|mini|250px|desno|Slabašna [[atmosfera]] na Marsu - vidljiva na [[obzor]]u.]]

[[datoteka:PIA17940-MartianMorningClouds-VikingOrbiter1-1976-20140212.jpg|mini|desno|250px|Marsova ''magla i jutarnja sumaglica'', snimljena sa svemirske letjelice ''[[Viking 1|Viking Orbiter 1]]'' [[1976.]]]] 

[[Datoteka:Martian north polar cap.jpg|mini|desno|250px|Sjeverna polarna kapa na Marsu u rano ljeto 1999.]]
==== Temperaturne razlike i nastanak oluja ====

Prosječna izmjerena [[temperatura]] na Marsovoj površini je 210 [[Kelvin|K]], s maksimumom od 293 K i minimumom od 130 K. Najtoplija su područja oko [[ekvator]]a i u [[subsolarna točka|subsolarnoj točki]] zato što temperatura tla ovisi o kutu upada Sunčevih zraka i često varira jer je rijetka atmosfera slab [[Toplinski kapacitet|toplinski spremnik]]. Na polovima temperatura zimi ne prelazi 160 K, a pada i do 120 K što je dovoljno da [[ugljikov dioksid|CO<sub>2</sub>]] [[kondenzacija|kondenzira]]. Tada dio atmosferskog CO<sub>2</sub> prelazi u polarnu kapu što dovodi do naglog pada [[tlak]]a na tom području i zrak s čitavog globusa struji prema tom polu.

Temperaturne razlika između svjetlijih i tamnijih područja, odnosno tla i atmosfere, uvjetuju miješanje atmosfere. [[vjetar|Vjetrovi]], koji su pri tlu brzine 10 [[Metar u sekundi|m/s]], podižu čestice prašine do 50 km uvis i prenose ih na udaljenosti od više tisuća kilometara. Vjetrovi dostižu brzine do 100 m/s, izazivajući godišnje stotinjak [[pješčana oluja|pješčanih oluja]] koje, kada je Mars u [[perihel]]u, a vjetar i temperatura u svom maksimumu, mogu prekriti cijeli planet prašinom. Pokreti atmosferskih masa pokazuju sezonske pravilnosti. Godišnje se javi stotinjak lokalnih pješčanih oluja. Jednom do dvaput u Marsovoj godini, Mars je zaogrnut u globalnu pješčanu oluju; tada ostaju vidljivi samo vrhovi [[vulkan]]a. Pošto južna polutka dobiva u prosjeku više [[toplina|topline]], a pogotovo ljeti, to su [[klimatske promjene]] ovdje burnije. Pješčane oluje više zahvaćaju južnu polutku. U atmosferi stalno prisutne čestice prašine daju rasvjeti neba narančastu nijansu. Oblačne pojave u atmosferi zapažaju se sa Zemlje na svojeobrazan način. Pješčane oluje vide se uz upotrebu žutog filtra kao "žuti oblaci". Oblaci koji se sastoje od kapljica vode i ugljikovog dioksida svijetli su; ako se promatraju kroz modri filtar, govori se o "modrim oblacima".

Pješčane oluje dovode do zanimljivog [[Staklenički efekt|učinka "anti-staklenika"]] - velike količine prašine u atmosferi ne dopuštaju [[Sunčeva svjetlost|Sunčevoj svjetlosti]] da neoslabljena prodre do površine, a propuštaju toplinsko zračenje Marsove površine koja se hladi, dok se viši dijelovi atmosfere zagrijavaju.

==== Oblaci ====
Iako [[atmosfera]] sadrži samo jednu tisućinu [[vodena para|vodene pare]] koju nalazimo u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]], voda se uspijeva [[kondenzacija|kondenzirati]] i stvoriti [[oblaci|oblake]] koji lebde na velikim visinama. Oblaci su redovita pojava na Marsu unatoč maloj količini vodene pare u atmosferi. Promatrani su i sa Zemlje, a sa [[svemirske letjelice|svemirskih letjelica]] [[Program Mariner|Mariner]] i [[Program Viking|Viking]] snimljeni su bezbrojni oblici koje možemo svrstati u nekoliko kategorija:
* ''zavjetrinski valovi'' oblaci su koji se stvaraju u zavjetrini visokih dijelova [[reljef]]a poput vulkana, kratera i planina. Zrak u tim područjima kreće se u valovitim oscilacijama.
* ''valovski oblaci'' doimaju se poput redova paralelnih [[val]]ova i redovito ih nalazimo nad rubovima polarnih kapa.
* ''oblačne ulice'' su linearni nizovi kuglastih oblaka sličnih kumulusima.
* ''trakasti oblaci'' najčešći su nad visoravnima jugozapadno od ''Syrtis Majora''.
* ''magla i jutarnja sumaglica'' može se stvarati u dolinama, kanjonima i kraterima te je vidljiva sa Zemlje.
* ''paperjasti oblaci'' su izduženi oblaci koji nastaju podizanjem materijala i najčešće se sastoje od čestica prašine. Nalazimo ih prvenstveno u južnoj polutki, kod visoravni ''Syrtis Major'', ali i na sjeveru, u predjelu ''Tharsis Montes''.

Čestice prašine stalno prisutne u atmosferi daju joj narančastu nijansu. Pješčane oluje vide se sa Zemlje kroz žuti filter kao "žuti oblaci". Oblaci koji se sastoje od [[aerosol|aerosola]] vode i CO<sub>2</sub> promatraju se kroz modri filter i zovemo ih "modri oblaci".

==== Tlak ====
U odnosu na Zemlju, Marsova [[atmosfera]] je vrlo rijetka zbog čega ima niski površinski [[tlak]] koji se mijenja od 1 do 10 [[Bar (jedinica)|mbar]], ovisno o uvjetima. Prosječan tlak u području srednje površinske razine iznosi 7 mbar. Već spomenuta [[sublimacija]] i kondenzacija CO<sub>2</sub> mijenja tijekom godine globalni tlak za 20%. Letjelica ''Viking Lander 1'' je izmjerio srednji dnevni tlak od samo 6.8 mbar u trenutku kad je južna polarna kapa bila najveća, a u drugom dijelu godine iznosio je čak 9.0 mbar. ''Viking Lander 2'' izmjerio je najveći tlak od 10,8 mbar. Pronađeni su dokazi da je nekad gušća Marsova atmosfera dozvoljavala postojanje tekuće vode na Marsu. Oblik reljefa koji uvelike podsjeća na kontinente, obale oceana, riječne kanjone, jezera i otoke navodi na pomisao da su velike vode nekad oblikovale taj teren.

Mars odlikuje jedan neobičan mehanizam, koji dovodi do promjene tlaka i prijenosa zračnih masa, a to je prijelaz ugljikovog dioksida iz plinovitog stanja u čvrsto (kondenzacija), koja se odvija na temperaturi od - 123 °C. Kada temperatura u polarnim krajevima padne do te vrijednosti, dio atmosfere pretače se u polarnu kapu. Zbog pada tlaka u polarnom području zrak s čitavog planeta počne strujati prema tom polu. Promjena plinovitog sadržaja ugljikovog dioksida dovodi u toku godine do promjene tlaka od 20%. Pošto Mars prelazi [[perihel]]om kada je ljeto na južnoj polutki, a [[afel]]om kada je na njoj zima, to je ljeto toplije na južnoj polutki, ali je tu i zima oštrija. Atmosferski je tlak stoga najveći kada na južnoj polutki vlada ljeto, a najmanji kada je tamo zima. <ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>

=== Reljef ===
[[Datoteka:Mars NPArea-PIA00161.jpg|mini|lijevo|200px|Sjeverni pol planeta Mars, digitalna fotomontaža slika prikupljenih sa sonde [[Viking 1]]<br> (izvor: [[NASA]]/JPL-Caltech)]]
[[Datoteka:MarsTopoMap-PIA02031 modest.jpg|mini|250px|Topografska karta planeta Mars. Istaknuta područja: vulkani Tharsis na zapadu uključujući planinu Olympus, na istoku [[Valles Marineris]] i kotlina Hellas na jugu<br> (izvor: NASA/JPL-Caltech)]]

Marsov pejzaž sličan je Zemljinom i Mjesečevu, no ima i svojih posebnosti. Teren je prosječnog nagiba 3°. Površina Marsa je crvene boje zbog velikih količina [[željezo|željeza]] koje sadrži. Možemo je podijeliti na sjevernu i južnu polutku granicom koja siječe ekvator pod kutem od 35°. Teren južne je u prosjeku 2-3 kilometra viši od sjeverne, uglavnom zbog razlike u gustoći kore. Južna polutka puna je udarnih [[meteor]]skih kratera veličine od 3 do 120 km nastalih u doba bombardiranja [[planetoid]]ima. Manji krateri su malobrojni. Na sjevernom dijelu prevladava [[bazalt]] koji je gušći od [[granit|granita]] i zato ima niži ravnotežni položaj. To bazaltno područje je zapravo kora prelivena [[lava|lavom]] koja je uništila starije kratere, zbog čega je ravnija. Za razliku od [[Mjesečevi krateri|Mjesečevih kratera]], Marsovi u pravilu nemaju središnju izbočinu i zasuti su izmrvljenim materijalom. Na Marsovoj se površini razlikuje nekoliko oblika reljefa.

Glatke kružne udubine okružene planinskim lancem na rubu nazivaju se bazeni. Najveći su ''Planitia Argyre'' (Argirska ravnica) promjera 1 000 km i ''Planitia Hellas'' (Grčka ravnica) promjera 1 700 km. Oba bazena su svijetle površine. Dno ''Planitiae Hellas'' prekriveno je pješčanim slojem tako da nema nikakvih vidljivih detalja, a od okoline (brdovitog područja ''Hellespontus - Dardaneli'') niže je 6 kilometara. [[Tlak]] u toj potolini dovoljan je za ukapljivanje vode (> 6,1 [[Bar (jedinica)|mbar]]). Okružena je masivnim planinskim prstenom visokim oko 2 km, najvjerojatnije nastalim izbacivanjem materijala iz bazena pri udaru [[asteroid]]a. Znatno doprinosi visokoj [[Topografija|topografiji]] južne polutke. Manji bazeni promjera nekoliko stotina kilometara, veoma podsjećaju na veće kratere. Među najspektakularnije pojave na Marsovoj površini zasigurno se ubraja i splet kanjona ''[[Valles Marineris]]'' (Marinerove doline), dug 4 500 km, širok između 100 i 200 km, a dubok 6 - 7 km.

[[Minerali|Mineraloški]] sastav Marsova tla određen je uglavnom [[kremen]]om (SiO<sub>2</sub>) i [[limonit]]om (Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub> ∙ x H<sub>2</sub>O). Limonit daje površini svojstvenu crvenu nijansu. Kemijska analiza pokazala je 50% [[kisik]]a, 21% [[silicij]]a, 13% [[željezo|željeza]], 5% [[magnezij]]a, 4% [[kalcij]]a, 3% [[aluminij]]a, 3% [[sumpor]]a, a u tragovima ima [[titanij]]a, [[fosfor]]a, [[kalij]]a, [[klor]]a i nekih drugih kemijskih elemenata. Sastav je sličan srednjem sastavu [[Zemljina kora|Zemljine kore]], s tim što Mars ima mnogo više sumpora.

[[Datoteka:Globo de Marte - Valles Marineris.gif|190px]][[Datoteka:Globo de Marte - Elysium Planitia.gif|190px|]][[Datoteka:Globo de Marte - Syrtis Major.gif|190px]]

==== Vulkani ====

[[Datoteka:Olympus Mons.jpg|mini|desno|260px|''[[Olympus Mons]]'' (Vulkan planina), najveći ugasli [[vulkan]] na Marsu i u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]].]]

Zemlji slični oblici na Marsovoj površini su ugasli [[vulkan]]i. Ima ih nekoliko desetaka, a uglavnom su smješteni na sjevernoj polutki. U njih ubrajamo i najveći vulkan u Sunčevu sustavu, ''[[Olympus Mons]]'' (Olimpska gora). Uzdiže se 27 km nad okolinu, a star je oko 2,5 milijarde godina. Promjera je 600 km, a njegov rub je strma, gotovo okomita litica visoka 4 - 6 km. Iako je vrlo visok, zbog velikog promjera ima prosječni nagib od samo 3° - 5° tako da nije [[stožac|stožastog]] oblika nego plosnat. ''Olympus Mons'' se nalazi zapadno od predjela ''[[Tharsis]]'' (Tarsej), najvećeg vulkanskog područja. ''Tharsis'' je visoravan kraj Marsova [[ekvator]]a prosječne visine 7 km i širine 5 000 km. Na njoj se nalaze još tri gigantska vulkana: ''[[Arsia Mons]]'' (Arsijska gora), ''[[Pavonis Mons]]'' (Paunova gora) i ''[[Ascraeus Mons]]'' (Askarska gora). Sva četiri ubrajamo u štitaste ("havajske") vulkane, zbog oblika koji je nastao izljevnom erupcijom, relativno mirnim izlijevanjem bazaltne lave koja je sporo tekla formirajući vulkanski stožac.

''Kaldere'', velike okruglaste udoline na vrhu, nastale su propadanjem krova ognjišta vulkana izazvanog naglim podzemnim povlačenjem [[magma|magme]]. Najveća razlika između havajskih i tarsejskih vulkana je veličina - vulkani na Marsu su 10 do 100 puta veći nego zemaljski. Uzroci tome su najvjerojatnije dugotrajnije i veće erupcije i slabija [[gravitacija|gravitacijska sila]]. Takvi golemi vulkani na Marsu uspjeli su nastati zato što su vruća vulkanska područja ostala na istom mjestu u kori tijekom stotina milijuna godina. Nasuprot tome, na Zemlji su vulkanske regije često pomicane zbog [[Tektonika ploča|tektonike litosfernih ploča]]. Kako se zemaljske ploče pomiču, niču novi vulkani, a stari se gase. Sjeverno od Tharsis Montes leži ''[[Alba Patera]]'', vulkan plosnatog oblika - plitka tanjurasta formacija - ''[[patera]]''. Patere nalazimo samo na Marsu. ''Alba Patera'' promjera je od čak 2 000 km, ali je visoka "samo" 7 km. Druga najveća vulkanska regija na Marsu je ''[[Elysium Planitia]]'' (Elizejska ravnica) istočno od ''Tharsis Montes''.

==== Meandri na Marsu ====
[[Datoteka:Mars, presušena riječna korita.jpg|mini|desno|260px|Presušena [[Rijeka (vodotok)|riječna]] korita na Marsu.]]
[[Datoteka:Valles Marineris NASA World Wind map Mars.jpg|mini|desno|260px|Među najspektakularnije pojave na Marsovoj površini zasigurno se ubraja i splet [[kanjon]]a ''[[Valles Marineris]]'' (Marinerove doline), dug 4 500 km, širok između 100 i 200 km, a dubok 6 - 7 km.]]
[[Datoteka:PIA15038 Spirit Lander and Bonneville Crater in Color.jpg|mini|desno|260px|Udarni krater ''Bonneville'' i svemirska letjelica ''Spirit'' koja se spustila u blizini.]]
[[datoteka:Marsorbitsolarsystem.gif|mini|desno|260px|Usporedba Marsove putanje (crvena) i [[Zemljina putanja|Zemljine putanje]] (plava).]]
Posebna su pojava na Marsu vijugavi kanali ili [[Meandar|meandri]], koji se granaju i imaju "pritoke" i posve podsjećaju na [[vadi|vade]] (usahle rijeke). Nalaze se pretežno u [[ekvator]]skom području. Kako danas [[tekućine]] nema, pitanje je kako  su nastali. Ima i drugih pojava koje svjedoče o tokovima, mnogi se [[krater]]i nalaze u ravnicama kao da ih je za vrijeme poplava optjecala tekućina. Da bi se riješio taj problem, traže se dokazi da je Marsova [[klima]] bila nekada toplija, pa se promijenila (na primjer zbog promjene [[nagib osi|osi vrtnje]] i [[planetarna putanja|izduženosti staze]] i zbog promjene u sastavu atmosfere). Budući da je [[temperatura]] neposredno ispod površine uvijek niža od 0 °C, vode može biti posvuda, u obliku stalnog zamrznutog tla, [[permafrost]]a. Kad se tlo zagrije [[vulkan]]skom aktivnošću ili udarom [[meteor]]a, permafrost se tali. Tako se dadu tumačiti široka i visoka podnožja nekih vulkana. Također, mnogi mlađi udarni krateri stoje na podnožjima koja su mogla nastati taljenjem permafrosta kada je on tekao u nizinu, odnosno blatan sadržaj i ponovo se smrznuo. Taljenjem permafrosta dadu se rastumačiti i mnogi urušeni i kaotični tereni, kao na primjer u Hriska ravnica (''Planitiae Chryse''). 

Marsovo tlo podliježe jakoj [[erozija|eroziji]]. Uz vidne posljedice nastale od nepoznate tekučice, učinci vjetrene erozije i gravitacijske erozije vide se posvuda. Mnoga su kraterska dna prekrivena [[Pješčana dina|pješčanim dinama]], dugim nekoliko kilometara. Nadalje, zbog jakih vjetrova krateri bacaju tamne repove svi u istom smjeru. Debeli sloj prašine prekrio je posebno polarna područja, pa po njima isčezavaju čak i planinske formacije. U područjima polarnih kapa uvjeti su pogodni za slijeganje atmosferskog praha. Prah prestavlja kondenzacijske jezgre za snježne pahulje ugljikovog dioksida. Zamrznute slojevite, ili laminarne, naslage prekrivaju neravnine reljefa u polarnim kapama! Vjerojatno su nastale taloženjem sleđenog praha u više navrata, u toku geoloških doba, kada se klima mogla ciklički mijenjati.

==== Tektonika ====
[[Tektonika]] Marsa je, za razliku od Zemljine koja se temelji se na [[Tektonika ploča|pomicanju litosfernih ploča]], uglavnom okomita, tj. bila je ograničena na uzlazne tokove lave koja se probijala prema gore kroz koru do površine. Danas na Marsu više nema vulkanizma, kao glavnoga izvora tektonike.

Znanstvenici pretpostavljaju da je prije 3,5 milijarde godina Mars doživio najveće poplave u Sunčevu sustavu jer su se goleme količine vode prelijevale iz višeg područja južne u nižu, sjevernu hemisferu. Postavljaju se pitanja odakle je došla ta masa vode, koliko su trajale poplave i gdje je sad? Podrijetlo vode vjerojatno je jednako kao i kod Zemlje, tj. potječe od [[komet]]a i [[asteroid]]a koji su bili vrlo bogati vodenim ledom te su se [[kondenzacija|kondenzirali]] prilikom udara u rane planete i planetoide. Na Marsu postoje očiti dokaza vodene erozije, a vjerojatno je najveći dio vode, kada je planet izgubio atmosferu, potonuo u koru i tamo se smrznuo u obliku vodenoga leda. Nadalje, veći dio Marsove atmosfere je (uključujući u vodenu paru), zbog relativno male mase planeta, bio otpuhan [[Sunčev vjetar|Sunčevim vjetrom]] u međuplanetarni prostor. Također, dokazano je kako je prije otprilike 3,5 milijarde godina u sjevernu Marsovu polutku udario veliki asteroid, koji je izazvao pomicanje mase na razini cijeloga planeta. Općenito je i danas jedan dio planeta uglavnom spušten, a drugi izdignut (ako se promatra prosječna visina površine). Također, ako je do tada i postojala rotacije vanjske jezgre, od tada je ona prekinuta pa Mars nije održao (ili razvio) svoje [[magnetsko polje]] koje bi ga štitilo od energetskih čestica Sunčeva vjetra. Takva polja postoje (interesantno) razvijena tek lokalno, što je rezultat pomicanja i okupljanja bliže površine magnetičnih stijena iz dubine.

Trenutno je Mars prehladan i ima prenizak tlak na površini da bi se voda mogla dulje zadržati u tekućem obliku. Količina vode koju nalazimo u obliku leda na polovima te u oblacima vodene pare u atmosferi naravno više nije ni približno dovoljna za stvaranje kanala i kanjona kakvi su otkriveni. Druga značajna vrsta leda na Marsu je [[suhi led]], tj. CO<sub>2</sub>. ''Mars Global Surveyor'' snimio je fotografije koje nagoviještaju postojanje podzemnih spremnika vode iz kojih se povremeno i ponegdje voda probija na površinu u obliku [[gejzir]]a. Postoje i teorije da su ove brazde na površini Marsa nastale usled kretanja fine prašine, ali su njihov broj na površini prevelik da bi se to moglo ozbiljno razmatrati.

=== Svojstva unutrašnjosti planeta ===
Građa Marsove unutrašnjosti razlikuje se od Zemljine zbog mnogo manje [[masa|mase]]. Kora je debela oko 100 km, bogata [[silicij]]em i [[aluminij]]em, a siromašna [[magnezij]]om. Ispod nje je plašt s [[Feromagnetizam|feromagnetskim]] [[silikati]]ma, dok se jezgra, koja ima polumjer od 1 700 km, sastoji vjerojatno od rastaljenog troilita (željeznog sulfida). [[Magnetsko polje]] je 500 puta slabije od Zemljinog. Smjer magnetskog polja suprotan je smjeru Zemljinog magnetskog polja, s obzirom na polove vrtnje.

=== Orbita i rotacija ===
Mars ima primjetno izduženu [[planetarna putanja|planetarnu putanju]] ([[ekscentricitet]] 0,093), pa mu se udaljenost od Sunca znatno mijenja tijekom Marsove godine, što bitno utječe na klimu. Marsov siderički period revolucije ([[zvjezdana godina]]) traje 687 dana, a period rotacija ([[siderički dan]]) 24 h 37 min 23 s. [[nagib osi|Os rotacije nagnuta]] je, slično kao i kod Zemlje, 25° prema ravnini revolucije.

=== Magnetosfera ===
Mars posjeduje slabo [[magnetsko polje]]. U usporedbi sa [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinim]], jakost Marsova polja je oko 500 puta slabija. Osim toga, [[magnetski pol|magnetski polovi]] Marsa su suprotno orijentirani od Zemljinih. Zemljin sjeverni magnetski pol se nalazi blizu južnog areografskog pola, a na Marsu je sjeverni magnetski pol na sjevernom areografskom polu.

== Prirodni sateliti ==

<table border="1" cellpadding="2" cellspacing="0" align="right" style="margin-left:1em" align="right">
<th colspan="5" style="background:#efefef;"> Marsovi prirodni sateliti</th>
<tr style="background:#efefef;">
<th>Ime</th>
<th>Promjer (km)</th>
<th>Masa (kg)</th>
<th>Polumjer orbite (km)</th>
<th>Ophodno vrijeme</th>
</tr>
<tr>
<td>[[Fobos (mjesec)|Fobos]]</td>
<td>22,2 (27 &times; 21,6 &times; 18,8)</td>
<td align="right">1,08&times;10<sup>16</sup></td>
<td align="right">9 378</td>
<td align="right">7,66 sati</td>
</tr>
<tr>
<td>[[Deimos (mjesec)|Deimos]]</td>
<td>12,6 (10 &times; 12 &times; 16)</td>
<td align="right">2&times;10<sup>15</sup></td>
<td align="right">23 400</td>
<td align="right">30,35 sati</td>
</tr>
</table>

Fobos i Deimos su jedini Marsovi [[prirodni satelit|prirodni sateliti]], a smatra se da potječu iz drugih krajeva sunčeva sustava - [[asteroid|asteroidi]] uhvaćeni Marsovim gravitacijskim poljem. Po sastavu su slični [[asteroid]]ima tipa C (bogati su [[ugljik]]om). Njihova mala [[gustoća]] sugerira da nisu sastavljeni od punog kamena, već najvjerojatnije od mješavine kamena i leda. Pretpostavlja se da su ova dva [[prirodni satelit|prirodna satelita]] nastala u vanjskom dijelu [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]] (ne u [[Asteroidni pojas|asteroidnom pojasu]]). Oba su satelita posuta [[krater]]ima. Zbog njihove blizine Marsu, ljudi bi ih u budućnosti mogli iskoristiti kao svojevrsne postaje u putanji oko Marsa. [[Datoteka:Phobos deimos diff rotated.jpg|desno|mini|260px|Fobos i Deimos su nazvani po sinovima boga Marsa.]]

[[Prirodni satelit|Satelit]]e Fobos (Strah) i Deimos (Užas) otkrio je [[Asaph Hall]] 1877. Fobos je bliži i oko Marsa obiđe za 7 sati i 39 minuta, stoga brže obiđe Mars nego što se sam Mars obrne. Zato on izlazi Marsu na zapadnom obzoru! Oba satelita okreću Marsu uvijek jednu stranu. Oko njega gibaju se gotovo kružnim stazama, u ravnini njegova [[ekvator]]a. Prema snimkama iz svemirskih letjelica, Fobos je nepravilna gromada dimenzija 27 km x 21 km x 19 km, a po sebi nosi mnogobrojne kratere i usporedne jarke. Deimos je manji, a jednako nepravilan, s dimenzijama 15 km x 12 km x 11 km, i također je izrovan kraterima. Tlo i manji krateri gotovo su mu izgubljeni pod slojem prašine. Sateliti imaju mali [[albedo]], 0,5. Po svojstvima ta dva mjeseca ulaze u red [[planetoid]]a.

== Povijest ljudskog istraživanja ==
{{glavni|Život na Marsu}}
[[Datoteka:Mars animated sim.gif|thumb|500px|Marsova rotacija]]
[[Datoteka:Apparent retrograde motion of Mars in 2003.gif|desno|300 px|mini|Prikaz kretanja Marsa na [[nebeska sfera|nebu]].]]
Planet Mars uvijek je očaravao čovjeka svojom jarkocrvenom bojom na noćnom nebu. Pojavom [[teleskop|teleskopa]] s boljim razlučivanjem početkom 18. stoljeća, Mars je postao poprište polemike zbog otkrića polarnih kapa kao i zbog pogrešnog identificiranja kanala na njegovoj površini. Postojala je pretpostavka da na planetu teče voda, te da prema tome postoji mogućnost života van [[Zemlja (planet)|Zemlje]], što se nije slagalo s mišljenjem toga vremena.

[[Kartografija|Kartografiranje]] Marsa započeli su [[Wilhelm Beer]] i [[Johann Heinrich von Mädler]] 1840. Talijanski astronom [[Giovanni Schiaparelli]] je 1877. godine otkrio uzdužne i poprečne tanke niti koje je nazvao "kanalima" i za koje se smatralo da ih je izgradila [[Izvanzemaljci |vanzemaljska civilizacija]]. Dokazano je da je to bila optička varka, kao i sezonske promjene površine koje su viđene u modrozelenkastim nijansama i za koje se pretpostavljalo da su uzrokovane bujanjem vegetacije. Uzrok te iluzije je komplementarnost modrozelene i narančastocrvene (realne) nijanse pa se za mjesta manjeg sjaja čini da su modrozelenkasta. Giovanni Schiaparelli je od 1877. do 1879. položio temelj terminologije na Marsu. Tamniji su objekti prozvani morima i zaljevima, a svijetliji su smatrani kopnima. Površine kopna i mora su u omjeru 2 : 1. Rad je nastavio [[Eugène Michel Antoniadi]] od 1909. do 1924. Uočene pojave uzrokovane su kontrastom većih dijelova Marsa (njihovom odraznom moći), pa se stoga nazivaju detaljima [[albedo|albeda]]. Stvaran reljef u većini slučajeva ne odgovara razdiobi detalja albeda. S udaljenosti Zemlje, Mars je veoma težak objekt za promatranje. Kako slika titra, a [[Ekspozicija|ekspozicije]] fotografija traju duže od vremena koje oku treba za raspoznavanje detalja, prevladavala je vizualna detekcija. No oko nije objektivan prijemnik i mnogi su nalazi iz prošlih vremena danas odbačeni.

Tijekom kratke astronautske ere spoznato je o Marsu mnogo više nego kroz sva stoljeća prije. Prva uspješna sonda [[Mariner 4]] poslala je u srpnju 1965. seriju od 22 fotografije koje su otkrile mnoge kratere i prirodno nastale kanjone, ali ništa što bi navodilo na postojanje umjetnih kanala i tekuće vode. ''Mariner 4'' je 15. srpnja 1965. prošao kraj Marsa na daljini od 10 000 kilometara. Prije toga sve što je čovjek znao o Marsu temeljilo se na podacima prikupljenima zemaljskim teleskopima. Prelet Marinera 4 bio je povijesni trenutak koji je zauvijek izmijenio ideje o životu na Marsu, a zaboravljene su teorije o kanalima i vegetaciji na Crvenome planetu.<ref>{{Citiranje časopisa|title=Marsovi roveri iznenađuju stručnjake sve boljim radom|url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=232428|accessdate=2019-11-15}}</ref> [[Mariner 6]] i [[Mariner 7]] prošli su 1969. na daljini od 3 500 km odnosno 3 200 km, a Mariner 9 prvi je ušao 1971. u putanju oko Marsa, s [[perihel]]om 1 400 km iznad tla, i djelovao je čitavu godinu. Sonda [[Mariner 9]] prva je uspješno poslala slike s površine Marsa, a ispitivana su i fizička svojstva tla i atmosfere. U srpnju i listopadu 1976. na površinu Marsa sletjele su letjelice [[Viking 1|Viking Lander 1]] i [[Viking 2|Viking Lander 2]] i provele tri biološka [[eksperiment]]a kojima je otkrivena neobična kemijska aktivnost, ali ni traga živim mikrobiološkim organizmima. Prema tumačenju biologa koji su sudjelovali u misijama, Mars se samo-sterilizira kombinacijom smrtonosnog [[ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastog zračenja]], ekstremne sušnosti i oksidirajuće naravi tla.

[[Sovjetski savez]] je razvijao [[program Mars]], čije su ekspedicije sadržavale svemirsku letjelicu u putanji i dio za meko spuštanje. Letjelica [[Mars 3]] prva se meko spustila 1971.

Osim dvaju ''Viking Landera'', na Marsovu površinu su uspješno sletjeli samo još [[Mars Pathfinder]] 4. srpnja 1997. te roveri-blizanci ''Spirit'' i ''Opportunity'' (eng. ''Mars Exploration Rovers'' ili kraće '''MER'''), u siječnju 2004. godine. Oba MERa, koji se nalaze na suprotnim stranama Marsa, pronašla su dokaze da je Mars nekad imao oceane tekuće vode. Roveri više nisu aktivni (2004.- 2018.).

Vodu na Marsu otkrile su i svemirske sonde [[Mars Odyssey]] i [[Mars Express]]. Mars Express, europska sonda koja je do Marsa donijela i lander [[Beagle 2]] (s kojim je izgubljen kontakt pri spuštanju na Mars), u Marsovoj je orbiti od prosinca 2003. Osim dokaza o postojanju vodenog leda na sjevernoj i južnoj polarnoj kapi, sonda je otkrila i prisustvo metana u atmosferi, koji se obično oslobađa u zrak erupcijama vulkana i biološkim procesima.

Ukupno je do sredine 2007. sa Zemlje prema Marsu poslano 33 sonde.

5. svibnja 2018. [[NASA]] je lansirala raketu koja nosi sondu ([[lander]]) čija je zadaća istražiti Marsovo tlo i još dva mala satelita. Lansirana je iz baze Vandenberg u Kaliforniji. Zove se [[InSight|Mars InSight]], skraćeno od "Mars Interior Exploration using Seismic Investigations, Geodesy and Heat Transport". Onamo je stigla [[26. studenoga]] 2018. godine. Pri dolasku raketa će na površinu ispustiti sondu (lander). Sletjela je na odabranu ravnicu malo sjeverno do Marsovog ekvatora. Sletačeva misija je kopanje i istraživanje Marsovskog tla: slojeve, sastav, geodetsku aktivnost i sl. Senzore može zabiti do 5 metara dubine. Mjerit će temperaturu, vibracije i seizmičku aktivnost općenito. Misija istraživanja je radi stjecanja spoznaja čime će se bolje moći opisati nastanak planeta  Marsa i cijela Sunčevog sustava. Dva mala satelita [[MarCO-A]] i [[MarCO-B]] (Mars CubeOne, MarCO, Wall-E, EVE) koja nosi sobom ispustit će u svemir. Oni će biti prvi međuplanetni sateliti vrste [[CubeSat]]. Uloga im je na putu do Marsa komunicirati s kontrolom misije. Zadaća im je pratiti lander InSight. Oni neće biti jedini način komunikacije landera s NASA-om. Sa Zemljom InSight kontaktira preko NASA-inog orbitera [[Mars Reconnaissance Orbiter]]a. Mali sateliti nastavili su put dalje u duboki svemir.<ref>[https://www.bug.hr/znanost/nasa-ina-sonda-insight-krenula-u-misiju-istrazivanja-marsa-4137 Bug.hr] Vrbanus, Sandro: ''NASA-ina sonda InSight krenula u misiju istraživanja Marsa'', Bug, nedjelja, 6. svibnja 2018. (pristup stranici 9. svibnja 2018.)</ref><ref>(eng.) [https://mars.nasa.gov/insight/news/8333/nasa-ula-launch-mission-to-study-how-mars-was-made Mars News] ''NASA, ULA Launch Mission to Study How Mars Was Made - InSight Launches to Study the Heart of Mars'', 5. svibnja 2018.  (pristup stranici 9. svibnja 2018.)</ref><ref>(eng.) [https://mars.nasa.gov/insight/ NASA Mars] ''NASA's InSight Mars Lander''  (pristup stranici 9. svibnja 2018.)</ref><ref>(eng.) [https://www.jpl.nasa.gov/news/press_kits/insight/appendix/mars-cube-one/ NASA Jet Propulsion Laboratory] ''Mars Cube One, InSight Launch Press Kit, Technology Demonstration''  (pristup stranici 9. svibnja 2018.)</ref>

[[NASA]] je lansirala rover ''[[Perseverance]]'' kao dio misije ''[[Mars 2020]]'' [[30. srpnja]] 2020, a sletio je na [[Mars]] [[18. veljače]] 2021. Perseverance je izgrađen s ciljem prikupljanja uzoraka s Marsa koji će radi proučavanja biti vraćeni na Zemlju. U [[Jezero (krater)|krateru Jezero]] i njegovoj okolini tragat će za znakovima života, mineralnim nanosima i mogućim mikroskopskim fosilima, što će znanstvenicima pomoći ustanoviti je li na Marsu nekad bio moguć život. Osim toga, isprobat će instrumente za bušenje zemljišta, kao i meteorološke instrumente, a testirat će i je li moguće tamošnji [[ugljikov dioksid]] pretvoriti u kisik. 

Vrlo nedavno, sonda Al Amal (Nada) [[Ujedinjeni Arapski Emirati|UAE]] sletjela je na Mars, što je učinilo UAE prvom državom na Bliskom istoku koja je stigla do Marsa<ref>{{Citiranje weba|url=https://crosslink.ae/uaes-hope-probe-on-its-way-to-glory/|work=crosslink.ae|accessdate=2021-02-17}}</ref>. 

[[Datoteka:Mars pathfinder panorama large.jpg|mini|središte|600px| Panorama površine Marsa snimljena s landera Pathfinder<br> (izvor: NASA)]]

<BR>

<table border="1" cellpadding="2" cellspacing="0" style="margin-left:1em">
<th colspan="5">Međuplanetarne sonde</th>
<tr>
<th>Ime sonde</th>
<th>Država</th>
<th>Datum lansiranja</th>
<th>Datum dolaska</th>
<th>Opaska</th>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars 1</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;1. studenog 1962.</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Izgubljen kontakt sa sondom. </td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mariner 3</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;5. studenog 1964.</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Izgubljen kontakt sa sondom.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mariner 4</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;28. studenog 1964.</td><td>&nbsp;15. srpnja 1965.</td><td>&nbsp;Prve slike planeta Mars izbliza.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Zond 2</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;30. studenog 1964.</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Izgubljen kontakt sa sondom.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Zond 3</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;18. srpnja 1965.</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Izgubljen kontakt sa sondom.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mariner 6</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;24. veljače 1969.</td><td>&nbsp;31. srpnja 1969.</td><td>&nbsp;Prva dvojna misija. Primljene slike.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mariner 7</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;27. ožujka 1969.</td><td>&nbsp;4. kolovoza 1969.</td><td>&nbsp;Primljene slike.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mariner 8</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;8. svibnja 1971.</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Raketa pala u more nakon lansiranja.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars 2</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;19. svibnja 1971.</td><td>&nbsp;27. studenog 1971.</td><td>&nbsp;Sletjela na površinu, ali ni jedna slika primljena.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars 3</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;28. svibnja 1971.</td><td>&nbsp;2. prosinca 1971</td><td>&nbsp;Sletjela na površinu, ali kontakt izgubljen.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mariner 9</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;30. svibnja 1971</td><td>&nbsp;13. studenog 1971.</td><td>&nbsp;Slike s Marsa.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars 4</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;21. srpnja 1973.</td><td>&nbsp;10. veljače 1974.</td><td>&nbsp;Proletjela pokraj Marsa.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars 5</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;25. srpnja 1973.</td><td>&nbsp;10. veljače 1974.</td><td>&nbsp;Izgubljen kontakt.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars 6</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;5. kolovoza 1973.</td><td>&nbsp;12. ožujka 1974.</td><td>&nbsp;Sletjela na površinu, ali kontakt izgubljen.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars 7</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;9. kolovoza 1973.</td><td>&nbsp;9. ožujka  1974.</td><td>&nbsp;Proletjela pokraj Marsa.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Viking 1</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;20. kolovoza 1975.</td><td>&nbsp;19. lipnja   1976.</td><td>&nbsp;Sletjela na površinu.Slike s Marsa.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Viking 2</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;9. rujna 1975.</td><td>&nbsp;7. kolovoza 1976.</td><td>&nbsp;Sletjela na površinu. Slike s Marsa. Napravljena 3 pokusa, ali tragovi života nisu pronađeni.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Phobos 1</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;7. srpnja 1988.</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Izgubljen kontakt.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Phobos 2</td><td>&nbsp;SSSR</td><td>&nbsp;12. srpnja 1988.</td><td>&nbsp;29. siječnja 1989.</td><td>&nbsp;Primljene slike i telemetrija, nedugo potom izgubljen kontakt.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars Observer</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;25. rujna 1992.</td><td>&nbsp;24. kolovoza 1993.</td><td>&nbsp;Izgubljen kontakt.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars 96</td><td>&nbsp;Rusija</td><td>&nbsp;16. studenog 1996.</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Raketa pala u more nakon lansiranja.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Pathfinder</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;4. prosinca 1996.</td><td>&nbsp;4. srpnja 1997.</td><td>&nbsp;Slike s Marsa i podatci o 15 kemijskih pokusa izvršenih na tlu i atmosferi.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars Global Surveyor</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;7. studenog 1996.</td><td>&nbsp;11. rujna 1997.</td><td>&nbsp;Kompletna karta Marsa. Podatci sakupljeni. Potvrđeni tragovi vode na planetu.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars Climate Orbiter</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;11. prosinca 1998,</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Izgorjela u višim slojevima Marsove atmosfere.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars Polar Lander</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;3. siječnja 1999,</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Nakon dolaska u Marsovu orbitu, kontakt sa sondom izgubljen.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Deep Space 2</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;3. siječnja 1999</td><td>&nbsp;-</td><td>&nbsp;Sonde izgubljene s Mars Polar Lander - matične letjelice.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars Odyssey</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;7. travnja 2001.</td><td>&nbsp;24. listopada 2001.</td><td>&nbsp;Primljeni podatci o geološkom sastavu Marsa.</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;MER Spirit</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;10. lipnja 2003.</td><td>&nbsp;4. siječanj 2004.</td><td>&nbsp;Rover, sletio u krater Gusev, potragaza za tragovima vode</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars Express</td><td>&nbsp;EU</td><td>&nbsp;12. lipnja 2003.</td><td>&nbsp;25. prosinac 2004.</td><td>&nbsp;Snimanje površine, minerološka promatranja i potraza ga za vodom pomoću radara.
</tr><tr>
<td>&nbsp;MER Opportunity</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;7. srpnja 2003.</td><td>&nbsp;25. siječanj 2004.</td><td>&nbsp;Rover, sletio na Meridiani Planum, potraga za za tragovima vode</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Rosetta</td><td>&nbsp;EU</td><td>&nbsp;2. ožujak 2004.</td><td>&nbsp;25. veljače 2008.</td><td>&nbsp;Proletjela kraj Marsa na putu prema kometu 67P/Churyumov-Gerasimenko</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Mars Reconnaissance Orbiter</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;12. kolovoza 2005.</td><td>&nbsp;10. ožujka 2006.</td><td>&nbsp;Detaljno kartiranje Marsa u rezoluciji od 0,3m/pix</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Phoenix</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;4. kolovoza 2007.</td><td>&nbsp;25. svibanj 2008.</td><td>&nbsp;Sletio u polarne krajeve u potrazi za vodom</td>
</tr><tr>
<td>&nbsp;Dawn</td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;27. rujna 2007.</td><td>&nbsp;17. veljače 2009.</td><td>&nbsp;Proletjela kraj Marsa na putu prema asteroidu Vesti i patuljastom planetu Cereri</td>
</tr>
<td>&nbsp;Mars Science Laboratory </td><td>&nbsp;SAD</td><td>&nbsp;26. studenog 2011. </td><td>&nbsp;još traje</td><td>&nbsp;[[Robot]]izirano [[vozilo]] [[Curiosity]] </td>
</tr><tr><td>InSight</td><td>SAD</td><td>15. svibnja 2018.</td><td>još traje</td><td>Sonda sletjela na Mars 26. studenog 2018., otkrila seizmičku aktivnost (potrese) na Marsu</td></tr><tr><td>MarCO A & B</td><td>SAD</td><td>15. svibnja 2018.</td><td>4. siječnja 2019. (MarCO A) 
29. prosinca 2018. (MarCO B)
</td><td>Dva satelita su preletjela Mars, dva mjeseca poslije izgubljen kontakt</td></tr></table>

<!--== Mars u raznim kulturama ==-->

== Mars u romanima i filmovima ==

Planet Mars mnogo puta se pojavljuje kao mjesto radnje ili subjekt u romanima, filmovima, pa i u radio dramama. Najveći šok doživjela je američka publika [[30. listopada]] [[1938.]], kada je [[Orson Welles]] izveo radio adaptaciju novele [[Rat svjetova (roman)|Rat svjetova]] (roman o napadu  [[marsijanci|Marsovaca]] na Zemlju). Interpretacija Orsona Wellsa stvorila je masovnu paniku kod publike toga vremena.

=== Romani ===

* [[Gulliverova putovanja]] - [[Jonathan Swift]]
*[[Rat svjetova (roman)|Rat svjetova]] - [[Herbert George Wells| H. G. Wells]]
*Mnogo vike nizašto - [[Predrag Raos]], [[1985.]]
* Trilogija o [[teraformiranje|teraformiranju]] Marsa - [[Kim Stanley Robinson]], 
** Crveni Mars  [[1992.]]
** Zeleni Mars  [[1993.]]
** Plavi Mars   [[1995.]]

=== Filmovi ===
{{Col-begin}}
{{Col-2}}
* ''Aelita: kraljica Marsa'' (1924.)
* ''Flash Gordon: Mars attacks the world'' (1938.)
* ''The Purple Monster Strikes'' (1945.)
* ''Rocketship X-M '' (1950.)
* ''Flight to Mars'' (1951.)
* ''Mars crveni planet (Red Planet Mars)'' (1952.)
* ''Zombies of the Stratosphere'' (1952.)
* ''Abbot and Costello go to Mars'' (1953.)
* ''Invaders from Mars'' (1953.)
* ''War of the Worlds'' (1953.)
* ''Conquest of Space'' (1955.)
* ''It! The Terror from Beyond Space'' (1958.)
* ''Angry Red Planet'' (1959.)
* ''A Martian in Paris '' (1961.)
* ''The Day Mars Invaded Earth'' (1962.)  
* ''Robinson Crusoe on Mars'' (1964.)
* ''Santa Claus Conquers the Martians'' (1964.)
* ''The Maid and the Martians (Pajama Party)'' (1964.)   
* ''Hanno 12 Mani'' (1964.)
* ''Horrors of the Red Planet'' (1964.)
{{Col-break}}
* ''Frankenstein Meets the Space Monster'' (1965.)
* ''Mars Needs Women'' (1966.)
* ''Queen of Blood'' (1966.)
* ''Don't Play with Martians'' (1967.)
* ''Quatermass and the Pit'' (1967.)
* ''Mission Mars'' (1968.)
* ''The Alpha Incident'' (1977.)
* ''Capricorn One'' (1978.)
* ''Alien Contamination'' (1981.)
* ''Invaders from Mars'' (1986.)
* ''[[Totalni opoziv]]'' (1990.)
* ''Project Shadowchaser 3000'' (1995.)    
* ''Mars'' (1996.)
* ''Mars napada!'' (1996.)
* ''Vrsta II'' (1998.)
* ''My Favorite Martian '' (1999.)
* ''Misija na planet Mars (Mission to Mars)'' (2000.)
* ''Crveni planet (Red Planet)'' (2000.)
* ''[[Duhovi Marsa]]'' (2001.)
* ''John Carter'' (2012.)
* ''Marsovac'' (2015.)
{{Col-end}}

=== Serije ===

* Doctor Who: Waters of Mars

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Mars}}
* [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/400_mars.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Mars]


{{Footer_Sunčevsustav}}

[[Kategorija:Mars| ]]