Vidi kôd stranice Turska

<!--'''Turska'''-->{{izdvojeni članak|lipanj 2009.}}
{{Okvir_zemlje_svijeta |
  ime                         = Republika Turska |
  izvorno_ime                 = Türkiye Cumhuriyeti |
  ime_genitiv                 = Turske |
  eng_ime                     = Turkey |
  zastava                     = Flag of Turkey.svg |
  grb                         = Emblem of Turkey.svg |
  lokacija                    = Turkey (orthographic projection).svg|
  službeni_jezik = [[turski jezik|turski]] |
  glavni_grad                 = [[Ankara]] |
  predstavnik_države_množina  = Predsjednici |
  predstavnik_države          = Predsjednik |
  predstavnik_države_osoba    = [[Recep Tayyip Erdoğan]] |
  površina_poredak            = 36 |
  površina                    = 780.580 |
  vode                        = 1,3 |
  stanovništvo_poredak        = 17 |
  stanovništvo                = {{porast}} 83.154.997 <ref>[https://data.worldbank.org/indicator/SP.POP.TOTL?locations=TR&view=chart Stanovništvo 2019. godine], data.worldbank.org, pristupljeno 5. srpnja 2018.</ref> |
  godina_popisa               = 2019. |
  gustoća_stanovništva        = 106 |
  neovisnost                  = proglašena republikom <br> [[29. listopada]] [[1923.]]|
  BDP_PKM_godina              = 2015. |
  BDP_PKM                     = 1,569 bilijun $ |
  BDP_PKM_rang                = 16. |
  BDP_PKM_per_capita          = 20,188 $ |
  BDP_PKM_per_capita_rang     = 61. |
  valuta                      = [[turska lira]] ₺ '''<sup>1)</sup>'''<br> | 
  stoti_dio_valute            = 100 kuruşa |
  vremenska_zona              = +3  |
  himna                       = [[İstiklâl Marşı]] |
  internetski_nastavak        = .tr |
  pozivni_broj                = 90 |
  komentar                    = '''<sup>1)</sup>''' Od [[1. siječnja]] [[2005.]], nova turska lira (''Yeni Türk Liras&#305;'') zamijenila je staru liru. |
  moto = Egemenlik, kayıtsız şartsız Milletindir <br>([[turski jezik|turski]], "Suverenitet bezuvjetno pripada narodu") 
}}

'''Republika Turska''' (''Türkiye Cumhuriyeti'') [[euroazija|euroazijska]] je [[država]] smještena u jugoistočnoj [[Europa|Europi]] ([[Istočna Tracija]]) i jugozapadnom dijelu [[Azija|Azije]] (Mala Azija). Turska graniči na istoku s [[Gruzija|Gruzijom]], [[Armenija|Armenijom]], [[Azerbajdžan]]om i [[Iran]]om, na jugu s [[Irak]]om i [[Sirija|Sirijom]], te na zapadu s [[Grčka|Grčkom]], [[Bugarska|Bugarskom]]. [[Sredozemno more]] i [[Cipar]] nalaze se na jugu, [[Egejsko more]] i [[Egejski otoci|otoci]] na zapadu, te [[Crno more]] na sjeveru. Europski i azijski dio Turske dijeli [[Mramorno more]], te tjesnaci [[Bospor]] i [[Dardaneli]].

Zbog položaja države na dva kontinenta, turska kultura je jedinstven spoj istočnjačkih i zapadnjačkih običaja i tradicija. Položaj zemlje između [[Europa|Europe]] na zapadu, [[središnja Azija|središnje Azije]] na istoku, [[Rusija|Rusije]] na sjeveru i [[Bliski istok|Bliskog istoka]] na jugu, dao je Turskoj i veliku stratešku važnost.

Turska je [[demokracija|demokratska]], [[sekularizam|sekularna]], unitarna, ustavna republika čiji je politički sustav [[1923.]] utemeljio [[Mustafa Kemal Atatürk]], nakon propasti [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Od tada se politika države počela okretati zapadu, tako da je Turska danas članica mnogih zapadnih organizacija kao što su [[Vijeće Europe]], [[NATO]], [[OECD]] i [[OSCE]]. Turska je 2005. počela pregovore za članstvo u [[EU|Europskoj uniji]]. Istovremeno država održava i pojačava svoje političke i gospodarske odnose s istočnjačkim zemljama.

== Povijest ==
{{glavni|Povijest Turske}}

=== Povijest Anatolije prije dolaska Turaka ===
[[Datoteka:Troy1.jpg|mini|lijevo|Dio zidova [[Troja|Troje]], gdje se oko 1200. pr. Kr. odigrao [[Trojanski rat]]]]
Poluotok [[Mala Azija]] koji čini veći dio teritorija današnje Turske je jedno od najstarijih stalno naseljenih područja svijeta. Ovdje pronađena naselja iz razdoblja [[mlađe kameno doba|mlađeg kamenog doba]] ([[Göbekli Tepe]], [[Çatal Höyük]], Çayönü, Nevali Cori, Hacilar i Mersin) smatraju se jednim od najranijih ljudskih naselja na svijetu.<ref name="AnatoliaNeolithic">{{cite paper|url=http://www.canew.org/files/Thissen%20lecture.pdf|title=Time trajectories for the Neolithic of Central Anatolia|author=Thissen, Laurens|publisher=CANeW - Central Anatolian Neolithic e-Workshop|format=[[PDF]]}}</ref>
[[Datoteka:Celsus-Bibliothek2.jpg|mini|desno|Celsiusova knjižnica u [[Efez]]u iz 135. godine]]
[[Datoteka:Turkey.ancient.tombs.jpg|thumb|right|Dalyan,Turska]]
[[Hetiti|Hetitsko carstvo]] bilo je prvo veliko carstvo na ovom području, a trajalo je od 18. do 13. stoljeća pr. Kr. Kasnije utjecaj su stekli [[Frigija|Frigijci]] koji su bili indoeuropski narod i čije carstvo su  u 7. stoljeću pr. Kr. uništili [[Kimerijci]]. Najznačajnije države nasljednice Frigije bile [[Lidija]], [[Karija]] i [[Licija]]. Jezici kojima su govorili Lidijci i Licijci spadali su u [[Indoeuropski jezici|indoeuropske]].

Negdje oko 1200. pr. Kr. na zapadnoj obali Anatolije naselila su se grčka plemena. Ovo cijelo područje je u 6. i 5. st. pr. Kr. osvojilo perzijsko [[Ahemenidsko Carstvo]]. Kasnije je 334. pr. Kr. ovo područje osvojio [[Aleksandar Veliki]]. Anatolija je zatim podijeljena u veliki broj manjih [[Stara Grčka|grčkih]] država, kao što su Bitinija, Kapadocija, Pergam i Pont. Sva ova carstva pokorio je [[Rimski imperij|Rim]] do sredine prvog stoljeća pr. Kr. Godine 324., rimski car Konstantin I. Veliki izabrao je [[Bizantion]] za novi glavni grad Rimskog Carstva (kasniji [[Carigrad]]). Nakon pada [[Zapadno rimsko carstvo|Zapadnog rimskog carstva]] Carigrad je postao glavni grad [[Bizant|Bizantskog carstva]].

=== Turci i Osmansko Carstvo ===
{{glavni|Osmansko Carstvo}}
[[Datoteka:OttomanEmpireIn1683.png|mini|lijevo|Osmansko Carstvo na vrhuncu moći (oko 1680.)]]
[[Datoteka:Blaue moschee 6minarette.jpg|desno|mini|Plava džamija je jedan od najpoznatijih primjera osmanske arhitekture]]
U 10. stoljeću Turci [[Seldžuci]] koji su živjeli sjeverno od [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog]] i [[Aralsko jezero|Aralskog jezera]] počeli su se seliti u istočna područja Anatolije. Seldžuci su bili ogranak Turaka Ouza, a Anatolija je postala njihova domovina nakon [[Bitka kod Malazgirta|bitke kod Malazgirta]] 1071. godine. Tom pobjedom počinje uspon anatolijskog seldžuskog sultanata ([[Sultanat Rum]]) koji je bio zasebni dio velikog Seldžuskog carstva koje je pokrivalo područje središnje Azije, Irana, Anatolije i jugozapadne Azije.<ref>{{cite book|title=The Oxford History of Byzantium|first=Cyril|last=Mango|publisher=Oxford University Press, USA|location= |year=2002|isbn=0-1981-4098-3}}</ref>

Godine [[1243.]] [[Mongolsko Carstvo|Mongoli]] pobijeđuju Seldžuke, a njihovo carstvo se počinje raspadati. Turska Anatolija tada biva podijeljena u više manjih nezavisnih država zvanih gazi emirati. Do 1300. gazi emirati osvajaju većinu anatolijskih područja tada već oslabljenog [[Bizant|Bizantskog Carstva]]. U to vrijeme počinje se izdizati gazi emirat kojeg je vodio [[Osman I.]] (po njemu je nazvano [[Osmansko Carstvo]]) koji proširuje svoju državu sve do granica s Bizantom.

Osmansko je Carstvo tijekom svoje 623 godine duge povijesti imalo doticaja i sa zapadnim i s istočnim kulturama. U 16. i 17. stoljeću carstvo je bila najjača politička sila na svijetu koja se brzo širila prema središnjoj Europi preko [[Balkanski poluotok|Balkana]]. Uz vrlo jak utjecaj koji je carstvo imalo na promjene kopnenih granica u Europi, veliki značaj imalo je i na moru. Carstvo je bilo jedno od nekoliko sila koje se borilo za kontrolu nad Sredozemljem, a uz to često se sukobljavalo i s portugalskom flotom u [[Indijski ocean|Indijskom oceanu]], pokušavajući obraniti svoju dominaciju nad trgovačkim pravcima između istočne Azije i zapadne Europe. Važnost ovih pravaca opada otkrivanjem [[Rt dobre nade|Rta dobre nade]] 1488. godine.

U prvoj polovici 19. stoljeća počinje opadati utjecaj carstva, a konačan udarac dobiva porazom u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] u koji je ušla u savezu s Njemačkom. [[Francuska]] i [[Velika Britanija]] prije su obećale stvaranje armenske države u istočnom dijelu Anatolije, što je osmanska vlast vidjela kao udar na teritorijalni integritet zemlje. Pod izgovorom preseljenja, veliki broj Armenaca je ubijen ili je umro od iscrpljenosti u sirijskoj pustinji. Sveukupno je između 1915. i 1917. ubijeno 1,5 milijun Armenaca. Turska vlada i danas službeno poriče [[Armenski genocid|genocid nad Armencima]].

Nakon rata sile [[Antanta|Antante]] podijelile su teritorij carstva [[Mirovni ugovor u Sèvresu|sporazumom u Sèvresu]] 1920. godine. Osmansko Carstvo izgubilo je sve teritorije izuzev [[Anatolija|Anatolije]] i [[Tracija (regija)|Tracije]]. Teritorij današnje Turske podijeljen je u više dijelova. [[Grčka|Grčkoj]] je obećana Smirna (današnji [[İzmir]]) i dio zapadne Anatolije, [[Italija]] je trebala dobiti područje [[Adana|Adane]], a [[Francuska|Francuskoj]] je uz [[Sirija|Siriju]] trebala pripasti i [[Cilicija]]. U istočnom dijelu današnje Turske gdje se nalaze gradovi [[Kars]], [[Ardahan]] i [[Erzurum]] trebala je biti osnovana armenska država. Južno i istočno od Eufrata trebala je biti stvorena autonomna [[Kurdi|kurdska]] regija. Svi ovi planovi na kraju nisu ostvareni.

=== Osnivanje republike ===

[[Kemal Atatürk|Mustafa Kemal-paša]] organizira [[19. svibnja]] [[1919.]] politički i vojni [[Turski rat za nezavisnost|ustanak]] protiv ovih planova. Posebno su 1920. vođene žestoke borbe s Grčkom. Rat je završen [[9. rujna]] [[1922.]] zauzimanjem Smirne koja je tada većinski bila naseljena Grcima. Turska pobjeda rezultirala je tzv. [[Grčko-turski rat 1919.-1922.|maloazijskom katastrofom]], u kojoj su mnogi Grci i Turci ostali bez svojih domova.

Nakon pobjede Turaka, [[24. srpnja]] [[1923.]] [[Lozanski mir|sporazumom iz Lausanne]] promijenjen je prijašnji [[Mirovni ugovor u Sèvresu|sporazum iz Sèvresa]]. Ovim ugovorom uspostavljene su današnje granice Turske. U isto vrijeme izvršena je i izmjena stanovništva s Grčkom. Nakon što su sve strane snage napustile Anatoliju, Mustafa Kemal je [[29. listopada]] [[1923.]] proglasio republiku.

Za vrijeme svoga mandata Mustafa Kemal je pokrenuo niz političkih i društvenih reformi diljem zemlje, koje su pretvorili Tursku u modernu, sekularnu i europski orijentiranu državu. Smjernice njegove politike danas se nazivaju [[kemalizam|kemalizmom]]. Između ostalog [[1922.]] ukinut je [[sultanat]], a [[3. ožujka]] [[1924.]] i [[kalifat]]. Iste godine ukinut je [[Šerijatsko pravo|šerijatski zakon]], a [[1925.]] provedena je odjevna reforma kojom je zabranjen [[fes]] (tradicionalno tursko muško pokrivalo za glavu), te [[veo]] za žene, a uvedeno je skupno obrazovanje za oba spola. Godine [[1926.]] [[islamski kalendar]] zamijenjen je [[gregorijanski kalendar|gregorijanskim]], a uveden je i [[Međunarodni sustav mjernih jedinica|metrički sustav]].

Idućih godina cijeli pravosudni sustav promijenjen je po uzoru na europske zemlje. Uvedena je [[monogamija]], a 1928. provodi se [[sekularizacija]] i reforma pisma u kojoj je [[arapsko pismo]] zamijenjeno [[latinica|latinicom]]. Ovim reformama je [[1930.]] uvedeno pravo glasa ženama, a od [[1934.]] daje im se i pravo sudjelovanja na izborima. Provedena je i reforma imena građana u kojoj su svima dodijeljena prezimena. Turski parlament je Mustafi Kemalu dodijelio prezime „Atatürk“ (''otac Turaka'') koje je proglašeno posebnim prezimenom kojeg je nosio samo on. Manji broj Atatürkovih reformi je nakon njegove smrti ukinut, kao npr. reforma kojom je u džamijama umjesto na [[arapski|arapskom]] molitva uvedena na [[turski|turskom]].

Nakon Atatürkove smrti [[1938.]], predsjednik Turske je postao njegov bliski suradnik [[Ismet Inönü]]. Inönü je nastavio modernizaciju Turske, a na vanjskopolitičkom planu pokušao je održati neutralnost. Godine [[1939.]], Turskoj je pripojena [[Republika Hataj]] koja je postala turska [[Hatay (pokrajina)|pokrajina]].

=== Nakon Drugog svjetskog rata ===

Za vrijeme [[drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Turska je očuvala svoju vanjskopolitičku neutralnost. U rat na strani [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|saveznika]] ulazi tek simbolički [[23. veljače]] [[1945.]] Iste godine potpisuje [[Povelja Ujedinjenih naroda|povelju UN-a]]. Godine 1946. u Turskoj je uvedeno višestranačje. Demokratska stranka (DP) je pod vodstvom [[Adnan Menderes|Adnana Menderesa]] na izborima 1950. osvojila većinu u parlamentu. Time je završena vladavina Republikanske narodne stranke (CHP) koja je trajala od osnivanja republike.

Izbijanjem sukoba između istoka i zapada, te pokušajem utjecaja [[SSSR]]-a na Tursku, završeno je razdoblje politike neutralnosti za Tursku. Godine 1950. Turska sudjeluje kao dio UN-ovog kontingenta u [[Korejski rat|Korejskom ratu]], a 1952. ulazi u [[NATO]].

Godine 1960. premijer Menderes donosi zakon koji mu omogućuje ukidanje opozicije. Vojska tada organizira državni udar i uhićuje premijera i druge političare, koji su nakon suđenja obješeni u rujnu [[1961.]] na otoku [[İmralı]]. Nakon što je vojska iste godine uvela novi ustav, vratila je vlast narodu. Inönü je postao premijer i vladao je od 1961. do 1965. godine. U to vrijeme Turska postaje pridružena članica [[EEZ]]-a. To razdoblje obilježava i neefikasnost vlade i jačanje ljevičarskih i desničarskih terorističkih aktivnosti, što je dovelo do gospodarskog pada. Godine [[1971.]] vlast ponovo uzima vojska koja uvodi represivne mjere za stanovništvo.

Nakon dugog niza godina međuetničkog nasilja na Cipru, Grci organiziraju vojni udar u srpnju [[1974.]] u kojem je svrgnut predsjednik [[Makarios III.]] i postavljen grčki nacionalist [[Nikos Sampson]] kao diktator. Turska se tada odlučuje za vojnu intervenciju na Cipru kojom zauzima sjeverni dio otoka. Devet godina kasnije na tom području uspostavljena je [[Turska Republika Sjeverni Cipar]] koju je dosad priznala jedino Turska.

Vojska [[12. rujna]] [[1980.]] treći put oduzima moć civilno izabranoj vladi. Uzrok je bila politička i gospodarska nestabilnost zemlje u 1970-ima, kao i teroristički napadi ekstremne ljevice i desnice. Vojska je pod generalom [[Kenan Evren|Kenanom Evrenom]] uvela ratno pravo u zemlji i zabranila sve političke stranke. Hunta se prije snažno protivila kurdskim separatistima i lijevoj opoziciji. Dana [[7. studenoga]] [[1982.]] vojska je predstavila novi [[ustav]] koji je prihvaćen referendumom.

Od sredine 1980-ih najvažnijim unutarnjim problemom zemlje smatra se sukob s Kurdima. Turska je dotad vodila politiku asimilacije koja je rezultirala potiskivanjem kurdske kulture i identiteta. Kao reakcija na ovu politiku [[1978.]] je osnovana [[Kurdska radnička partija]] (PKK) s [[Abdullah Öcalan|Abdullahom Öcalanom]] na čelu. Stranka je 1984. počela oružani sukob na jugoistoku Turske s ciljem osnivanja socijalističke države [[Kurdistan]]. Do 2007. godine u sukobima između turske vojske i PKK-a poginulo je oko 40.000 osoba.
[[Datoteka:Bush-Ecevit.jpg|mini|lijevo|[[Bülent Ecevit]] s Georgeom W. Bushem u Bijeloj kući 16. siječnja 2002.]]
U veljači 1998. turska tajna služba (MIT) uhvatila je Abdullaha Öcalana u [[Kenija|Keniji]] i dovela ga u Tursku gdje je osuđen na smrtnu kaznu (koja je ukinućem smrtne kazne promijenjena u doživotni zatvor). Tada je PKK proglasio prekid vatre koji je prekršen 2004. godine.
[[Datoteka:Erdogan et Bush.jpg|mini|desno|[[Recep Tayyip Erdoğan]] s Georgeom W. Bushem u Bijeloj kući 8. lipnja 2005.]]
Za vrijeme mandata premijera [[Bülent Ecevit|Ecevita]] (1999.–2002.) uvedene su nove reforme građanskog prava sa sveukupnim povećanjem ljudskih prava (kao što su npr. pravo na okupljanja i prosvjede). Ove reforme su kasnije nastavljene, a dovele su između ostalog i do ukinuća smrtne kazne, zabrane mučenja i uvođenja kulturnih sloboda kurdskom stanovništvu. Danas je dopuštena i upotreba kurdskih dijalekata u školstvu, kao i prijenos radijskih i televizijskih kanala na kurdskom. Turska državna televizija danas osim na turskom emitira i na [[kurdski|kurdskom]], [[arapski|arapskom]], [[bošnjački|bošnjačkom]] i drugim jezicima.

U studenome [[2003.]] [[Al-Kaida]] je izvela više bombaških napada u Istanbulu, čiji ciljevi su bile sinagoge, britanski konzulat i britanska banka HSBC. U napadima je poginulo 60 osoba. Od 2004. ponovo su izbili sukobi između turskih oružanih snaga i PKK-a.

Turska je, nakon 40 godina pokušavanja približavanja, [[3. listopada]] [[2005.]] započela pregovore o članstvu u [[EU|Europskoj uniji]].

== Zemljopis ==
{{glavni|Zemljopis Turske}}
=== Položaj ===

[[Datoteka:Karte der Türkei.png|mini|Položaj Turske]]
Turska se zemljopisno proteže na dva kontinenta. [[Anatolija]], azijski dio države, zauzima oko 97% površine Turske. Europski dio koji se nalazi u [[Istočna Tracija|Istočnoj Traciji]] zauzima oko 3% površine države (23.623&nbsp;km²).

Sveukupne granice Turske dugačke su 9.850&nbsp;km, od čega 7.200&nbsp;km zauzimaju morske granice. Na zapadu Turska izlazi na [[Egejsko more]], na jugu ima izlaz na [[Sredozemno more]], te na sjeveru na [[Crno more]]. Na kopnu Turska graniči s osam zemalja sa sveukupnom dužinom kopnenih granica od 2.648&nbsp;km. Na sjeverozapadu graniči s [[Grčka|Grčkom]] (206&nbsp;km granice) i [[Bugarska|Bugarskom]] (240&nbsp;km), na sjeveroistoku s [[Gruzija|Gruzijom]] (252&nbsp;km), [[Armenija|Armenijom]] (268&nbsp;km), [[Azerbajdžan]]om ([[eksklava|eksklavom]] i autonomnom republikom [[Nahičevan]], 9&nbsp;km), na istoku s [[Iran]]om (499&nbsp;km) te na jugu s [[Irak]]om (352&nbsp;km) i [[Sirija|Sirijom]] (822&nbsp;km). Nedaleko od obale Turske nalazi se i [[Cipar]] koji je politički podijeljen na međunarodno priznatu Republiku Cipar i samo od Turske priznatu [[Turska Republika Sjeverni Cipar|Tursku Republiku Sjeverni Cipar]].

Sjever Turske je jedno od sezmički najaktivnijih područja na svijetu s vrlo čestim potresima. Od većih gradova posebno je potresima ugrožen [[Istanbul]].

=== Reljef ===

[[Datoteka:Turkey-areas.gif|mini|250px|1. Mramorna regija, 2. Središnja Anatolija, 3. Egejska regija, 4. Sredozemna regija, 5. Crnomorska regija, 6. Jugoistočna Anatolija, 7. Istočna Anatolija]]
[[Datoteka:Landschaft westlich Ankara.jpg|mini|desno|Krajolik zapadno od Ankare]]

Turska je zemljopisno podijeljena u sedam regija. To su: [[Mramorna regija]], [[Egejska regija]], [[Crnomorska regija]], [[Središnja Anatolija]], [[Sredozemna regija]], [[Istočna Anatolija]] i [[Jugoistočna Anatolija]]. Ove regije se znatno razlikuju po vegetaciji i klimatskim uvjetima.

[[Istočna Tracija|Tracija]] se nalazi zapadno od [[Bospor]]a na europskoj strani zemlje. Na tracijskoj strani rijeka [[Marica (rijeka)|Marica]] (''Meriç'') tvori granicu s Grčkom. Istočno od Bospora nalazi se Mramorna regija. [[Mramorno more]] dijeli Europu od Azije, te Egejsko more od Crnog mora. Na izlazu na Sredozemno more nalazi se tjesnac [[Dardaneli]] dugačak 60&nbsp;km. Na Bosporu se nalazi Istanbul koji je najveći turski grad. Ova brežuljkasta regija koja je gospodarsko središte Turske prekrivena je šumama i grmovitim biljem. Poljoprivreda u tom području je naročito razvijena. Nedaleko od grada [[Bursa]] nalazi se planina [[Uludağ]] koja je popularno turističko odredište.

U Egejskoj regiji je također vrlo razvijena poljoprivreda. Iznimno brdoviti krajolik proteže se uzduž zapadne obale od [[Çanakkale]]a do [[Bodrum]]a. Obalno područje je jedno od turistički najrazvijenijih u Turskoj. Uz [[čempres]]e i [[maslina|masline]] ovdje se uzgaja i [[vinova loza]]. U ovoj regiji nalaze se mnogi gradovi iz starogrčkog razdoblja, kao npr. [[Troja]], [[Asos]], [[Pergamon]], [[Efez]], [[Priena]], [[Milet]], [[Didima]] i [[Euromos]].

Crnomorska regija zauzima sjeverno obalno područje Turske. Ovu regiju karakterizira blaga i vlažna klima. Planinsko područje ove regije prekriveno je šumama. Na ovom vrlo plodnom tlu uzgajaju se [[čaj]], [[duhan]], [[kukuruz]] i [[lješnjak|lješnjaci]].

Regija Središnje Anatolije obuhvaća visoravan u unutrašnjoj Anatoliji. Ovdje se nalazi slano jezero Tuz Gölü, te planine koje dosežu do 3.900 metara. Na istoku se nalazi [[Kapadocija]] koja je poznata po zadivljujućim crkvama i nastambama u visokim planinskim predjelima. Unutrašnjom Anatolijom dominiraju [[stepe]], a to područje se smatra jednim od najsuših predjela Anatolije. Zbog toga poljoprivreda u tom dijelu zemlje nije toliko razvijena. Klimu ove regije karakteriziraju vruća i suha ljeta s hladnim noćima. Zimi temperatura zna pasti i ispod −20&nbsp;°C.

Regija Sredozemnog mora proteže se od planina [[Taurus (gorje)|Taurus]] na sjeveru do planina [[Amanos]] na istoku. U ovoj regiji pretežito se uzgajaju [[citrus]]i, [[banana|banane]], [[rajčica|rajčice]], [[kikiriki]] i [[pamuk]].

Jugoistočna Anatolija je najstarija kulturna regija Turske. Proteže se od planina Taurus. Ovdje se nalaze rijeke [[Eufrat]] (''Fırat'') i [[Tigris]] (''Dicle''). Najzastupljenije poljoprivredne kulture su [[pšenica]], [[ječam]], [[vinova loza]], [[maslina|masline]] i [[pistacija]].

{|width="100%"
|valign="top"|
'''Najviši vrhovi'''
* Veliki [[Ararat (planina)|Ararat]] (Büyük Ağrı Dağı) – 5165 m
* [[Buzul Dağı]] – 4116 m
* [[Süphan Dağı]] – 4058 m
* Mali [[Ararat]] (Küçük Ağrı Dağı) – 3925 m
* [[Kaçkar Dağı]] – 3932 m
* [[Erciyes Dağı]] – 3917 m
|valign="top"|
'''Najveće rijeke'''
* [[Kizil (rijeka)|Kizil]] 1355&nbsp;km
* [[Eufrat]] (Fırat)
* [[Sakarya]]
* [[Murat (rijeka)|Murat]] i [[Karasu]]
* [[Tigris]] (Dicle)
* [[Seyhan (rijeka)|Seyhan]]
* [[Ceyhan (rijeka)|Ceyhan]]
* [[Göksu]]
* Büyük Menderes 
|valign="top"|
'''Jezera'''
* [[Van (jezero)|Van Gölü]] 3713&nbsp;km²
* [[Tuz Gölü]] 1500&nbsp;km² (Slano jezero)
* [[Beyşehir Gölü]] 656&nbsp;km²
* [[Eğridir Gölü]] 468&nbsp;km²
* [[Akşehir Gölü]] 353&nbsp;km²
* [[İznik Gölü]] 298&nbsp;km²
|valign="top"|

'''Otoci'''
* [[Gökçeada]] 279&nbsp;km²
* [[Marmara|Marmara Adası]] 117&nbsp;km²
* [[Bozcaada]] 36&nbsp;km²
* Uzunada 25&nbsp;km²
* Alibey 23&nbsp;km²
* Paşalimanı 21&nbsp;km²
* Avşar 21&nbsp;km²
|}

=== Politička podjela ===

{{glavni|Turske pokrajine}}
{{Karta Turske}}
Politički je teritorij Turske podijeljen na 81 [[Turske pokrajine|pokrajinu]]. Iako su ove pokrajine radi potreba popisa stanovništva grupirane u već navedene regije, te regije nemaju nikakvu upravnu funkciju. Na čelu svake pokrajine (''il'') nalazi se namjesnik tj. valija (''vali''). U prošlosti su se pokrajine nazivale [[vilajet]]ima (''vilayet'').

Pokrajine su podijeljene u [[Okruzi Turske|okruge]] (''ilçeler''). Broj okruga je različit u svakoj pokrajini. U središnjem okrugu (''merkez ilçe'') nalazi se upravno središte pokrajine (''il merkezi''). Pokrajine većinom nose imena svojih glavnih gradova, a iznimke su [[Hatay (pokrajina)|Hatay]] (glavni grad je [[Antakya]]), [[Kocaeli (pokrajina)|Kocaeli]] ([[İzmit]]) i [[Sakarya (pokrajina)|Sakarya]] ([[Adapazarı]]).

Sveukupno 18 pokrajina imaju više od milijun stanovnika, a 21 pokrajina ima između pola milijuna i milijun stanovnika. Samo u dvije pokrajine živi ispod 100.000 stanovnika.

Pet najnapučenijih pokrajina u Turskoj su: [[Istanbul (pokrajina)|Istanbul]] (12.573.836 st.), [[Ankara (pokrajina)|Ankara]] (4.466.756 st.), [[İzmir (pokrajina)|İzmir]] (3.739.353 st.), [[Bursa (pokrajina)|Bursa]] (2.439.876 st.) i [[Adana (pokrajina)|Adana]] (2.006.650 st.).

== Stanovništvo ==
[[Datoteka:Constan.jpg|mini|Turkinja i dječak iz Carigrada, [[1873.]] godine]]
Prema popisu stanovništva iz [[2000.]] godine Turska je imala 67.844.903 stanovnika, ili 87 stanovnika/km². Od toga je 10 milijuna živjelo na europskom, a 58 milijuna na azijskom dijelu države.

=== Etničke skupine ===

Zbog toga što se u Turskoj ne izvodi etnički popis stanovništva nego samo opredijeljenje po jeziku, teško je odrediti njen etnički sastav, jer neke [[manjine]] govore uglavnom [[Turski jezik|turskim jezikom]].

Posebno je teško odrediti ukupan broj pripadnika [[Kurdi|kurdske]] i [[Zaza]] etničke skupine, jer su one najsnažnije bile pogođene politikom asimilacije. Podaci o broju pripadnika pojidine etničke skupine snažno variraju od izvora do izvora. Stanovništvo Turske danas čine sljedeće etničke skupine: od 77%<ref>[http://www.milliyet.com.tr/2007/03/22/guncel/agun.html 55 milyon kişi 'etnik olarak' Türk ("55 milijuna osoba su 'etnički' Turci")]</ref> do 81%<ref>https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/tu.html CIA World Factbook - Turkey</ref> [[Turci]], od 15% do 20% [[Kurdi]], od 2% do 3% [[Zaza]], 2% [[Arapi]], 1% [[Albanci]], 0,5% [[Čerkezi]], 0,5 % [[Gruzi]], te pripadnici ostalih etničkih skupina kao što su [[Abhazi]], [[Aramejci]], [[Armenci]], [[Bošnjaci]], [[Bugari]], [[Grci]], [[Lazi (narod)|Lazi]], [[Čečeni]] i drugi.

Pripadnici ostalih [[turski narodi|turkijskih naroda]] se također prema popisu stanovništva smatraju Turcima. Procjenjuje se da danas u Turskoj uz osmanske Turke živi i oko 2 do 5 milijuna [[Krimski Tatari|Krimskih Tatara]] i [[Tatari|Tatara]], od 0,5 do 2 milijuna [[Azeri|Azera]], oko 200.000 Mesketinskih Turaka, oko 100.000 Tahtacıja, oko 60.000 Karapapaka, između 14.000 i 20.000 Gagauza, oko 2.000 Uzbeka, te oko 1.000 Kazaha, Kirgiza, Kumica, Turkmena i 500 Ujgura.

=== Jezici ===

Nacionalni i jedini službeni jezik Turske je [[turski jezik]], koji je materinski jezik za preko 80% stanovništva zemlje, a kao drugi jezik govori ga od 10 do 15% stanovništva. Time je ovo najgovoreniji jezik u državi.

Uz turski u zemlji se govori i 20-ak drugih jezika iz pet različitih [[Jezične porodice i jezici|jezičnih porodica]]. Manjinski jezici s najvećim brojem govornika su:

* kurmandži ili sjeverno[[kurdski]] s oko 10 milijuna govornika ([[Indoeuropska jezična porodica|indoeuropski]] jezik [[Indoiranski jezici|indoiranske]] skupine)
* [[zazaki]] s između 1,2 i 2 milijuna govornika ([[Indoeuropska jezična porodica|indoeuropski]] jezik [[Indoiranski jezici|indoiranske]] skupine)
* [[arapski]] (sjevernomezopatamijski arapski) s oko milijun govornika ([[Afrazijski jezici|afrazijski]] jezik [[Semitski jezici|semitske]] skupine
* [[azerski]] s oko 550.000 govornika u Turskoj ([[Turkijski jezici|turkijski]] jezik oguske skupine)
* [[kabardinski jezik|kabardinski]] ili istočnočerkeski s oko 550.000 govornika u Turskoj ([[Sjeverozapadni kavkaski jezici|zapadnokavkaski]] jezik)
* [[adigejski jezik|adigejski]] ili zapadnočerkeski sa skoro 300.000 govornika ([[Sjeverozapadni kavkaski jezici|zapadnokavkaski]] jezik)
* [[bugarski]] (pomački) s oko 300.000 govornika u Turskoj ([[Indoeuropska jezična porodica|indoeuropski]] jezik [[slavenski jezici|slavenske]] skupine)
[[Datoteka:Ataturk-September_20,_1928.jpg|mini|desno|180px|[[Mustafa Kemal Atatürk|Atatürk]] predstavlja novu tursku abecedu 1928. godine]]
Oko 40.000 građana Turske govori [[armenski]], a oko 4.000 [[grčki]] kao materinski jezik. Ova dva jezika bila su u prošlosti snažno rasprostranjena u Turskoj, jer je početkom 20. stoljeća na području današnje Turske živjelo oko dva milijuna [[Armenci|Armenaca]] i 1,5 milijuna [[Grci|Grka]]. Također u prošlosti su se na području Turske govorili i neki jezici koji danas praktički i nemaju govornika.

Od manjinskih indoeuropskih jezika značajan broj govornika imaju [[albanski]] (oko 15.000), [[romski]] (25.000) i domarski (30.000) jezik. Od [[Kartvelski jezici|kartvelskih]] jezika značajan broj govornika imaju gruzijski (40.000) i lazijski (30.000) jezik. Uz kabardinski i adigejski jezik, od zapadnokavkaskih jezika u Turskoj se govori i [[Abhaski jezik|abhaski]] (5.000) te [[abaski]] (10.000) jezik.

Danas u Turskoj žive i male zajednice govornika raznih [[turkijski jezici|turkijskih jezika]] kao što su turkmenski, kazaški, kirgijski, uzbečki, ujgurski, kumički i krimski tatarski, te nekoliko stotina govornika kavkaskih jezika, kao što su čečenski, lakski i lezgijski, kao i određeni broj govornika osetskog i perzijskog koji spadaju pod iranske jezike.

==== Turski u Turskoj ====

Standardni jezik zemlje je tzv. istanbulski turski, koji se koristi u medijima i u školstvu. Također postoje mnoge dijalektalne razlike u jeziku diljem zemlje i izvan nje. Istraživanje turskih dijalekata provodi nekoliko sveučilišta i institucija, a najznačajnija je Turska jezična udruga (''Türk Dil Kurumu'') koja je službeno regulatorno tijelo zaduženo za turski jezik od 1932. godine. Službeni jezik [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] bio je [[osmanski turski]] koji se bitno razlikovao od govornog turskog jezika. Tijekom Atatürkove jezične reforme uklonjene su mnoge perzijske i arapske posuđenice koje su se koristile u službenom jeziku, a arabicu je zamijenila latinica. U tom razdoblju znatno je porasla i pismenost, koja je dotad među običnim stanovništvom bila rijetka.

=== Religija ===
[[Datoteka:Edirne 7333 Nevit.JPG|mini|220px|[[Selimija]] u [[Odrin]]u je jedna od najistaknutijih povijesnih džamija u Turskoj]]
[[Islam]] je religija s najviše sljedbenika u Turskoj, u kojoj se oko 99% stanovništva izjašnjava kao [[muslimani]].<ref>[http://www.state.gov/r/pa/ei/bgn/3432.htm Bureau of European and Eurasian Affairs - Background Note: Turkey]</ref> Između 80 i 85% muslimana su [[suniti]], a ostalih 15 do 20% čine većinom [[Šijiti|šijitski]] [[Aleviti]]<ref>{{cite book|title=The Alevis in Turkey: The Emergence of a Secular Islamic Tradition|first=David|last=Shankland|publisher=Routledge (UK)|location=|year=2003|isbn=0-7007-1606-8|url= http://books.google.com/books?vid=ISBN0700716068&id=lFFRzTqLp6AC&pg=PP1&lpg=PP1&dq=Religion+in+Turkey&sig=qrG576JrBxJ4LIBqD-41ALytcAI#PPP1,M1}}</ref>. Danas u Turskoj živi i oko 125.000 [[kršćani|kršćana]] (0,2%)<ref>[[Kirche in Not]]: [http://www.kirche-in-not.de/01_aktuelles/meldungen_2006_tuerkische_christen_fuer_eu_beitritt.php Christen in der Türkei hoffen auf EU-Beitritt] 22. rujna 2006.</ref> i 23.000 [[judaizam|židova]] (0,04%). Početkom 20. stoljeća kršćani su činili oko 20% stanovništva u zemlji (većinom su to bili [[Armenci]] i [[Grci]]), a broj židova 1923. bio je 100.000. U Turskoj živi i malena zajednica [[Jesidi|Jesida]], koji su etnički većinom [[Kurdi]].

Diljem Turske postoje mnoga judaistička i kršćanska svetišta i povijesno važna mjesta za ove religije, tako da su diljem zemlje još aktivne mnoge povijesne [[džamija|džamije]], [[crkva|crkve]] i [[sinagoga|sinagoge]]. [[Hanefijski mezheb|Hanefijsko]] učenje sunitskog islama većinom organizira država kroz Direktorat vjerskih poslova (''Diyanet İşleri Başkanlığı'') koji kontrolira sve džamije i vjerske službenike (imame).

Turska je prema ustavu [[sekularizam|sekularna]] država bez državne religije. Od osnivanja republike u Turskoj postoji snažna tradicija sekularizma koji je izgrađen prema francuskom modelu laicizma. Ustav zemlje osigurava vjerske slobode svima, a vjerske zajednice su stavljene pod zaštitu države. Zakonom je zabranjeno nošenje bilo kakve odjeće povezane s vjerom (kao [[hidžab]]) u javnim ustanovama, školama ili fakultetima.

== Politički ustroj ==

Turska je svjetovna parlamentarna republika osnovana na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu. [[Ustav]] je vrhovni zakon države.

=== Predsjednik ===
 
Predsjednik je šef države i izabire se najmanje dvotrećinskom većinom Velike turske narodne skupštine, poznatije kao [[medžlis]], na jednokratni, sedmogodišnji mandat. Da bi bio podoban za ovu funkciju, kandidat mora biti turski državljanin stariji od 40 godina, mora biti podoban za izbor u VTNS, te mora imati visoku stručnu spremu. Predsjednik predsjedava Nacionalnim vijećem za sigurnost i predstavlja ured Vrhovnog zapovjednika. U vrijeme rata, šef glavnog stožera vrši funkciju vrhovnog zapovjednika u ime predsjednika. Predsjednik je ovlašten proglašavati zakone ili ih slati natrag u [[parlament]] na ponovno razmatranje, raspisivati javne referendume, raspisivati parlamentarne izbore, imenovati premijera ili prihvatiti njegovu ostavku; ratificirati i objavljivati međunarodne sporazume itd.

=== Izvršna vlast ===

Izvršna vlast je u rukama predsjednika i Vijeća ministara, kojim predsjedava premijer. Premijera imenuje predsjednik odabirom između članova Velike turske narodne skupštine, te kandidira ministre, čije imenovanje mora odobriti Velika turska narodna skupština. Na premijerov prijedlog predsjednik razrješava ministre dužnosti i imenuje nove. U roku od tjedan dana od formiranja novog Vijeća ministara, premijer ili jedan od ministara predstavlja Vladin program pred Velikom turskom narodnom skupštinom, nakon čega se izglasava povjerenje. Prije općih izbora, ministri pravosuđa, unutarnjih poslova i komunikacija moraju se povući iz kabineta, a imenuju se neovisni i neutralni (bez političkih veza) ministri. Vijeće ministara izdaje pravila o primjeni zakona i ostalim pitanjima, uz uvjet da se ne kose s postojećim zakonima, koje tada provjerava Državno vijeće. Velika turska narodna skupština može raspustiti parlament izglasavanjem nepovjerenja.

=== Zakonodavna vlast ===

Prema ustavu iz [[1982.]], zakonodavna vlast pripada Velikoj turskoj narodnoj skupštini, koja zasjeda u [[Ankara|Ankari]]. To je jednodomno tijelo s 550 mjesta koje se bira po sustavu proporcionalne zastupljenosti općim pravom glasa odraslih, na petogodišnji mandat. U Skupštini su zastupljene samo stranke koje su sakupile više od 10 posto glasova u zemlji. Velika turska nacionalna skupština donosi, mijenja, dopunjava i opoziva zakone; nadgleda rad Vijeća ministara i ovlašćuje ga da izdaje odluke o posebnim pitanjima koje imaju snagu zakona; ratificira međunarodne sporazume i odluke vezane uz tiskanje novca, objave ratnog stanja, te sudjelovanje državnih oružanih snaga u operacijama u inozemstvu; odlučuje o pitanjima vezanim uz odobravanje amnestija i pomilovanja itd.

=== Pravosuđe ===

Ustavom iz [[1982.]] proglašena je neovisnost državnih sudova i sudaca. Turska ima jedinstveni pravni sustav građanskih i vojnih sudova, od kojih svaki ima prizivni sud sa sjedištem u [[Ankara|Ankari]]. Ustavni sud preispituje ustavnost zakona i odluka sa snagom zakona, kao i pravila procedure Velike turske nacionalne skupštine. Njegove se odluke odmah objavljuju u Službenom listu, te su obvezujuće za sve, uključujući zakonodavnu i izvršnu vlast. Suce imenuje predsjednik. Visoki prizivni sud je posljednji stupanj preispitivanja odluka i presuda koje su donijeli sudovi. Suce bira Vrhovno vijeće sudaca i tužitelja. Državno vijeće je najviši upravni tribunal. Tri četvrtine sudaca imenuje Vrhovno vijeće sudaca i tužitelja, a jednu četvrtinu predsjednik. Ustavom iz 1982. propisano je uspostavljanje sudova za sigurnost koji se bave napadima na nacionalni i teritorijalni integritet Turske, demokratski poredak, napade na unutarnju i vanjsku sigurnost države itd. Tu je još i mnogo manjih građanskih i vojnih sudova.

=== Međunarodni odnosi ===
[[Datoteka:Roosevelt_Inonu_Churchill.jpg|mini|200px|[[Franklin D. Roosevelt|Roosevelt]], [[Ismet Inönü|İnönü]] i [[Winston Churchill|Churchill]] na drugoj konferenciji u Kairu održanoj u prosincu 1943. godine]]

Turska je jedna od osnivačica [[UN|Ujedinjenih naroda]] (1945.), [[OECD|Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj]] (1961.), [[OSCE|Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi]] (1973.), te [[G20|Skupine 20 industrijski razvijenih zemalja]] (1999.).

Od osnivanja turske republike, glavna tema turske vanjske politike su odnosi s Europom i zapadom općenito. Turska je bila jedna od osnivačica [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]] 1949., a 1963. postala je pridružena članica [[EEZ|Europske ekonomske zajednice]]. Nakon višegodišnjih pregovora, Turska se 1987. prijavila za stalno članstvo u EEZ-u. Godine 1992., postala je pridruženi član [[Zapadnoeuropska unija|Zapadnoeuropske unije]], a 3. listopada 2005. počela je [[Proširenje Europske unije|službene pregovore o članstvu]] u [[EU|Europskoj uniji]]. Smatra se da će ovi pregovori biti problematični i dugotrajni zbog brojnih nesuglasica u određenim pitanjima. Prvenstveno se to odnosi na odnos Turske sa [[Cipar|Ciprom]] koji je član EU-a i s kojim Turska nema službene odnose, nego samo s [[Turska Republika Sjeverni Cipar|Turskom Republikom Sjeverni Cipar]] koju ne priznaje nitko osim Turske.

Drugi važan faktor vanjske politike Turske je odnos sa [[SAD]]-om. Zbog moguće prijetnje [[SSSR]]-a, Turska 1952. ulazi u NATO čime se počinju razvijati bliski bilateralni odnosi s Washingtonom. Čak i nakon [[hladni rat|hladnog rata]] ovi odnosi su zadržani zbog blizine Turske nestabilnom Arapskom svijetu. Turska je važan saveznik SAD-a zbog dobrih odnosa s [[Izrael]]om, te zbog blizine NATO-vih baza u Turskoj sa [[Sirija|sirijskom]] i [[Irak|iračkom]] granicom. U zamjenu za potporu vanjskoj politici SAD-a, Turska je primila značajnu političku, gospodarsku i diplomatsku pomoć.

Nakon stjecanja nezavisnosti turkijskih država koje su bile članice SSSR-a, Turska je proširila svoj politički i gospodarski utjecaj i na te zemlje s kojima dijeli kulturno i jezično naslijeđe.<ref>{{cite book|title=Turkish Foreign Policy In Post Cold War Era|first=Idris|last=Bal|publisher=Universal Publishers|location= |year=2004|isbn=1-5811-2423-6|url=http://books.google.com/books?vid=ISBN1581124236&id=vDzjkrTDKjYC&pg=PP1&lpg=PP1&ots=5PdqmRoyEn&dq=turkey+cold+war&sig=XoCrRT0pN70sZn6zvtnpdBF0HWw#PRA1-PA291,M1 }}</ref> Jedan od važnijih rezultata ovih odnosa je završetak vrijednog plinovoda koji vodi iz Bakua u [[Azerbajdžan]]u do turske luke Ceyhan.

Od zemalja s kojima graniči Turska ima najlošije odnose s [[Armenija|Armenijom]]. Granica s tom državom zatvorena je otkad je Armenija okupirala [[Gorski Karabah]] u Azerbajdžanu. Odnosi s tom državom su napeti i zbog povijesnih nesuglasica o [[Armenski genocid|armenskom genocidu]] koji se dogodio zadnjih dana Osmanskog Carstva.

== Vojska ==
Turske oružane snage sastoje se od [[kopnena vojska|kopnene vojske]], [[ratna mornarica|mornarice]] i [[ratno zrakoplovstvo|zrakoplovstva]]. U mirnodopsko vrijeme [[žandarmerija]] i [[obalna straža]] funkcioniraju kao dio Ministarstva unutarnjih poslova, dok su u ratno vrijeme podređeni vojsci i funkcioniraju kao dio oružanih snaga.<ref name="TSK_Organisation">{{citiranje www|url=http://www.tsk.mil.tr/eng/genel_konular/savunmaorganizasyonu.htm |naslov=Organizacija obrane|izdavač=Turske oružane snage}}</ref>

Po broju su turske oružane snage druge u [[NATO]]-u, nakon [[Oružane snage SAD-a|snaga SAD-a]]. Sveukupno oružano osoblje turske vojske čini 1.043.550 pripadnika.<ref>Economist Intelligence Unit:Turkey, str.23 (2005.)</ref> Svaki sposoban [[heteroseksualnost|heteroseksualni]] muškarac s turskim državljanstvom obvezan je služiti vojni rok u razdoblju od tri tjedna pa do petnaest mjeseci. Dužina vojnog roka ovisi o obrazovanju i mjestu rada. [[Homoseksualnost|Homoseksualci]] mogu biti izuzeti od služenja vojnog roka na vlastiti zahtjev.<ref>{{citiranje www|url=http://www.unhcr.org/home/RSDCOI/3c1622484.pdf |naslov=Turska/vojna služba|autor=UNHCR|format=PDF}}</ref>

Turska sudjeluje u mirovnim i ostalim misijama UN-a i NATO-a od 1950-ih. To uključuje misije u [[Somalija|Somaliji]] i [[SFRJ|bivšoj Jugoslaviji]], kao i sudjelovanje u [[Zaljevski rat|Zaljevskom ratu]]. Turska ima stalnu vojsku od 36.000 vojnika u [[Turska Republika Sjeverni Cipar|Turskoj Republici Sjeverni Cipar]], a njeni vojnici služe i u [[Afganistan]]u kao dio ISAF-a. Godine 2006., Turska je poslala svoje snage u mirovnu misiju u [[Libanon]], nakon [[Izraelsko-libanonski sukob 2006.|izraelskog napada]].

Na čelu vojnih snaga nalazi se general kojeg imenuje predsjednik, a koji je odgovoran premijeru. Vijeće ministara odgovorno je parlamentu za nacionalnu sigurnost i pripremu oružanih snaga za obranu zemlje. Odluku o slanju vojske u druge zemlje donosi parlament.

Tradicionalno turska vojska ima snažan utjecaj na politiku zemlje, te smatra sebe čuvarom sekularne demokracije u zemlji. Tijekom povijesti vojska je nekoliko puta srušila izabranu vlast zbog vjerovanja da vlast odstupa od Atatürkovih načela koja su sadržana u ustavu zemlje.

== Gospodarstvo ==
Veći dio republikanskog razdoblja u povijest Turske, država je imala snažan utjecaj na gospodarstvo. U 1980-ima premijer Özal je započeo reforme kojima je gospodarstvo postalo više tržišno orijentirano. Reforme su omogućile ubrzani rast gospodarstva, ali taj rast su često remetile financijske krize od kojih su najznačajnije one 1994., 1999.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/422653.stm |title=Turkish quake hits shaky economy|author= |authorlink= |work=British Broadcasting Corporation}}</ref> i 2001.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/1800869.stm |title='Worst over' for Turkey|author= |authorlink= |work=British Broadcasting Corporation}}</ref> godine. Između 1981. i 2003. prosječni godišnji rast BDP-a bio je 4%.<ref>{{citiranje www|url=http://siteresources.worldbank.org/INTTURKEY/Resources/361616-1144320150009/Labor_C2.pdf |naslov=Turkey Labor Market Study|autor=Svjetska banka|izdavač=Svjetska banka|format=PDF}}</ref> Veliki i rastući deficit javnog sektora, te neadekvatne reforme rezultirale su visokom inflacijom, korupcijom u svim sferama gospodarstva i slabljenjem bankarskog sektora.<ref>{{cite book|title=OECD Reviews of Regulatory Reform - Turkey: crucial support for economic recovery : 2002|first=Organisation for Economic Co-operation and Development|isbn=92-64-19808-3|url=http://books.google.com/books?vid=ISBN9264198083&id=ufYU_fR7mLgC&pg=PP1&lpg=PP1&ots=xxhe4iYB7B&dq=Turkey&sig=5WqjRxHbjn4ObFDJc_sQKuIB2sg#PPP1,M1}}</ref>
Nakon krize 2001., tadašnji ministar financija [[Kemal Derviş]] pokrenuo je reforme zbog kojih je inflacija pala na jednoznamenkaste brojeve, a investicije su porasle i nezaposlenost je pala. Prognoze [[MMF]]-a za 2008. govore o očekivanoj inflaciji od 6%<ref>[http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2008/01/weodata/weorept.aspx?sy=2006&ey=2008&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=186&s=PCPIEPCH&grp=0&a=&pr.x=42&pr.y=10 IMF: World Economic Outlook Database, travanj 2008.]</ref> u Turskoj. Prema časopisu [[Forbes]] Istanbul je s 35 milijardera (stanje 2008.) četvrti grad u svijetu, nakon [[Moskva|Moskve]], [[New York]]a i [[London]]a.

Od 1970-ih uloženi su mnogi napori u jačanju i diverzificiranju gospodarstva. U tome je vrlo važan bio Jugoistočno anatolijski projekt (''Güneydoğu Anadolu Projesi'' ili GAP) čiji je cilj bio iskorištavanje vode [[Eufrat]]a i [[Tigris]]a za navodnjavanje i proizvodnju hidroelektrične energije. Iako su se projektu snažno protivili Sirija i Irak, te kurdski separatisti, danas projekt ima devet brana i osam hidroelektričnih centrala. Cilj ovog projekta je pretvaranje suhog tla u jugoistočnoj Turskoj u plodno zemljište.

Prosječna stopa rasta BDP-a između 2002. i 2007. bila je 7,4%<ref>{{citiranje www|url=http://www.die.gov.tr/english/SONIST/GSMH/111206.doc |naslov=GNP and GDP as of September 2006|autor=Turski statistički institut|format=DOC}}</ref> što čini Tursku jednom od najbrže rastućih gospodarstava u svijetu. Dok su u prošlosti gospodarstvom dominirale poljoprivredne aktivnosti, danas najveći značaj imaju razvijeni industrijski kompleksi i razvijeni sektor usluga. Godine 2007., [[poljoprivreda]] je činila 8,9% BDP-a, dok je [[industrija]] činila 30,8%, a sektor usluga 59,3% BDP-a<ref>[https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/tu.html CIA World Factbook 2008: Turkey - Economy]</ref>. [[Turizam]] čini vrlo važan dio turskog gospodarstva. Godine 2007. u Turskoj je bilo 27.214.988 posjetitelja koji su turskom gospodarstvu ostvarili 18,5 milijardi USD prihoda.<ref>{{cite news|url=http://www.ntvmsnbc.com/news/433661.asp |title=Turizm geliri 2007’de rekor kırdı|work=[[NTV-MSNBC]]}}</ref>

[[Datoteka:Etox Zafer.jpg|mini|Turski sportski automobil [[Etox]]]]
Turska ima veliku i rastuću automobilsku industriju. Godine 2006. u Turskoj je proizvedeno 1.024.987<ref>[http://www.osd.org.tr/tskb.pdf Turska udruga proizvođača motornih vozila]</ref> motornih vozila što je čini šestim europskim proizvođačem motornih vozila. Nakon što je kronična inflacija stavljena pod kontrolu, uvedena je nova valuta kako bi se izbrisali podsjetnici na nestabilno gospodarstvo. [[1. siječnja]] [[2005.]] stara [[turska lira]] zamijenjena je [[nova turska lira|novom turskom lirom]] na čijim novčanicama je maknuto šest nula (1 YTL= 1.000.000 TL).<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/4137469.stm |title=Turkey knocks six zeros off lira|work=[[BBC]]}}</ref> Nezaposlenost je 2005. iznosila 10,3%.<ref name="WorldBank_TRStat">{{citiranje www|url=http://www.worldbank.org.tr/WBSITE/EXTERNAL/COUNTRIES/ECAEXT/TURKEYEXTN/0,,menuPK:361738~pagePK:141132~piPK:141109~theSitePK:361712,00.html |naslov=Data and Statistics for Turkey|izdavač=Svjetska banka}}</ref>

{| class="prettytable" width="560"
|- bgcolor="#dddddd"
! colspan="4" | Trgovački partneri (2005.)
|- bgcolor="#f0f0f0"
! colspan="2" width="280" | Izvoz (%) 
! bgcolor="#f0f0f0" colspan="2" width="280" | Uvoz (%) 
|----
| bgcolor="#e3e3e3" width="240" | Njemačka
| align="right" | 13
| bgcolor="#e3e3e3" width="240" | Njemačka
| bgcolor="#ffffff" align="right" | 12
|----
| bgcolor="#e3e3e3"| Ujedinjeno Kraljevstvo
| align="right" | 8
| bgcolor="#e3e3e3" | Rusija
| bgcolor="#ffffff" align="right" | 11
|----
| bgcolor="#e3e3e3"| Italija
| align="right" | 8
| bgcolor="#e3e3e3" | Italija
| bgcolor="#ffffff" align="right" | 7
|----
| bgcolor="#e3e3e3"| SAD
| align="right" | 7
| bgcolor="#e3e3e3" | Kina
| bgcolor="#ffffff" align="right" | 6
|----
| bgcolor="#e3e3e3"| Francuska
| align="right" | 5
| bgcolor="#e3e3e3" | Francuska
| bgcolor="#ffffff" align="right" | 5
|----
| bgcolor="#e3e3e3"| Španjolska
| align="right" | 4
| bgcolor="#e3e3e3" | SAD
| bgcolor="#ffffff" align="right" | 5
|----
| bgcolor="#e3e3e3"| Irak
| align="right" | 4
| bgcolor="#e3e3e3" | Ujedinjeno Kraljevstvo
| bgcolor="#ffffff" align="right" | 4
|----
| bgcolor="#e3e3e3"| ostale države
| align="right" | 52
| bgcolor="#e3e3e3" | ostale države
| bgcolor="#ffffff" align="right" | 51
|----
| bgcolor="#e3e3e3"| sve EU zemlje zajedno
| align="right" | 52
| bgcolor="#e3e3e3" | sve EU zemlje zajedno
| bgcolor="#ffffff" align="right" | 42
|----
| bgcolor="#eeeeee" colspan="4" |<small>Izvor: bfai<ref Name="Bfai">Vanjske trgovina Turske: [http://www.bfai.de/DE/Navigation/home/home.html bfai, 2007]</ref></small>
|}

== Infrastruktura ==

Zbog važnog zemljopisnog položaja koji Tursku stavlja na križanje putova između Europe i Azije, [[promet]] je važan izvor prihoda za državu. Uz cestovne, pomorske, zračne i željezničke prijevozne usluge, važan dio prometa čine i razni cijevovodi. U međunarodnom prijevozu roba i putnika, Turska je 1999. zaradila 1,2 milijarde eura.

Tuzemni prijevoz roba i putnika vrši se gotovo isključivo cestovnim prometom. Sa stranim zemljama robni prijevoz obavlja se obično pomorskim putem, dok se putnički prijevoz velikim dijelom vrši zračnim putem.

Godine [[2000.]], sektor komunikacija i prometa činio je oko 14% ukuonog BDP-a države. 27,3% svih javnih investicija ide u ovaj sektor.

=== Cestovni promet ===
[[Datoteka:E-roads-Turkey.png|mini|300px|Mreža E-cesta u Turskoj]]
Ukupna dužina cestovne mreže u Turskoj je 413.724&nbsp;km. Od ovoga 62.000&nbsp;km čine ruralne ceste, 350.000&nbsp;km čine tzv. seoske ceste, a 1.800&nbsp;km su autoceste. Mreža autocesta je trenutno pod izgradnjom. Najvažniji prometni pravci  su autocesta od [[Istanbul]]a do [[Ankara|Ankare]] (O-4), te O-52 od Adane do Gaziantepa. Druge važne autoceste su oko Izmira (O-31 i O-32), te u južnom dijelu zemlje (Mersin, İskenderun, Pozantı). Trenutno su u izgradnji autoceste od [[İzmir]]a do Manise, te pravci Adana-Ankara i Gaziantep-Şanlıurfa.
[[Datoteka:Dolmuş.JPG|mini|lijevo|Dolmuşi u [[Bodrum]]u]]
Kao što je spomenuto, najveći dio prijevoza roba (89,2%) i putnika (95%) odvija se cestovnim putem. Za putovanja po zemlji najpopularniji su autobusi. Sigurnost u prometu još nije dosegla razinu većine europskih zemalje, tako da godišnje postoji veliki broj poginulh na cestama.

U gradovima je javni prijevoz organiziran obično autobusima. Zbog nedovoljno razvijenog javnog prijevoza razvili su se tzv. zajednički taksiji (''dolmuş''). Ovi mali autobusi kreću samo ako su popunjena sva putnička mjesta, a kreću se obično već zacrtanim pravcima. Uz dolmuşe u mnogim gradovima je organizirana redovna taksi služba.

=== Željeznički promet ===
[[Datoteka:IMG 2614.jpg|mini|200px|''Mavi Ekspres'' koji vozi od Istanbula do Adane]]
Željeznička mreža u Turskoj nije dovoljno razvijena, jer se više pozornosti posvećivalo cestovnoj mreži. Veći dio tračnica datira iz 19. i početka 20. stoljeća. Od ukupne dužine od 10.500&nbsp;km tračnica, samo je 20% elektificirano. [[Željeznica]] čini oko 10% ukupnog prometa u zemlji (stanje 1999.). Vlakovi su česti samo na ruti između Istanbula i Ankare, dok drugdje putnički vlakovi voze jedanput ili dvaput na dan. Iako su putovanja vlakom sporija u usporedbi s razvijenom autobusnom mrežom, komfor je daleko veći u vlakovima.

Trenutno je pri završetku izgradnja visokobrzinske tračnice između Istanbula i Ankare na kojoj bi vlakovi mogli postizati brzinu do  250&nbsp;km/h. U fazi izgradnje je i visokobrzinska tračnica između Ankare i Konye. Do 2010. trebala bi biti izgrađena i visokobrzinska veza željeznicom s Bugarskom. Ovim modelom pruge planira se povezati i [[Ankara]] i [[Izmir]], te Ankara i [[Sivas]], pa Sivas i [[Kars]]. U Istanbulu je [[29. listopada]] [[2013.]] svečano otvoren podvodni tunel [[Marmaray]] kojim su željezničkim putem spojene Azija i Europa.<ref>[http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews%5Btt_news%5D=224772&tx_ttnews%5BbackPid%5D=850&cHash=7681740383 www.hrt.hr], "Tunelom spojene Europa i Azija", objavljeno 29. listopada 2013., pristupljeno 30. listopada 2013.</ref> Završetkom projekta omogućeno je putovanje od Londona do Ankare vlakom.

=== Zračni promet ===
[[Datoteka:Turkish.tc-jfn.2.750pix.jpg|thumb|230px|Turkish Airlines Boeing 737-800]]
Državni avioprijevoznik je [[Turkish Airlines]] (Türk Hava Yolları THY) koji je osnovan 1933. i koji je do 1990-ih ima [[monopol]] u turskom zračnom prijevozu. Danas privatne zrakopolovne kompanije (kao Atlasjet, Fly Air, MNG Air, Onur Air, SunExpress) drže oko 33% tržišnog udjela u zračnom prijevozu.

Sveukupno Turska ima preko 117<ref>CIA: ''[https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/tu.html The world factbook]''. 15 ožujka 2007.</ref> zračnih luka, od čega 15 međunarodnih. Najvažnija zračna luka je Aerodrom Istanbul koja se nalazi u europskom dijelu Istanbula i koja ima promet od 23 milijuna putnika (stanje 2007.). Na azijskoj strani grada nalazi se manja zračna luka Sabiha Gökçen koja također ima veliki promet. Za potrebe turizma važna je zračna luka u Antalyi s prometom od oko 17 milijuna putnika (stanje 2007.). Druge velike zračne luke nalaze se u Izmiru i Ankari.

=== Pomorski promet ===

S dužinom obale od 8.333&nbsp;km i s 156 luka, Turska ima veliki potencijal u brodskom prijevozu. Ukupna tonaža turske trgovačke flote je 10.444.163 DWT. Lokalni pomorski promet posebno je razvijen u Istanbulu, gdje vožnja od europske do azijske strane grada traje između 20 i 40 minuta.

Najvažnije luke na Sredozemnom moru su [[İskenderun]], [[Mersin]] i [[Antalya]]. Na Egejskom moru važna luka je [[İzmir]], dok su na Mramornom moru velike luke [[Gemlik]], [[Istanbul]] i [[İzmit]]. Crnomorske luke Turske su [[Hopa]], [[Samsun]], [[Trabzon]] i [[Zonguldak]].

=== Cjevovodi ===

Prvi cjevovod za transport sirove nafte i naftnih derivata pušten je u promet [[1966.]] između [[Batman (grad)|Batmana]] i [[Dörtyol]]a. Godine [[1977.]] pušten je u promet važan naftovod između [[Irak]]a i Turske ukupne dužine od 981&nbsp;km (od čega 641&nbsp;km na teritoriju Turske). Ovaj naftovod nije bio funkcionalan od 1990. do 1997. zbog [[Zaljevski rat|rata]] i embarga.

Od 2002. u funkciji je plinovod ''Blue Stream'' koji ide kroz Crno more, od [[Novorosijsk]]a do [[Samsun]]a, te onda do Ankare.

Naftovod Baku-Tiflis-Ceyhan dostavlja naftu iz središnje Azije i Kavkaza preko Turske do zapadne Europe. Ovaj naftovod dugačak 1760&nbsp;km ima kapacitet od milijun barela godišnje. Paralelno uz ovaj naftovod ide i Južnokavkaski plinovod koji vodi od [[Baku]]a preko [[Tiflis]]a do [[Erzurum]]a. Ovaj plinovod dugačak je 690&nbsp;km i ima kapacitet od sedam milijardi kubičnih metara plina.

Trenutno se između [[Ceyhan]]a u Turskoj i [[Haifa|Haife]] u Izraelu planira gradnja cjevovoda ''Med Stream'' kojim bi se transportirala električna energija, prirodni plin, sirova nafta i voda.

=== Telekomunikacije ===

Jedini pružatelj usluge fiksne telefonske linije u Turskoj je [[Türk-Telekom]]. Dok sektor fiksne telefonije stagnira, sektor mobilne telefonije ubrzano raste. Broj korisnika mobilnih telefona je porastao s 17,1 milijuna 2001. godine, na 43,6 milijuna 2005. godine. Međunarodne veze odvijaju se između ostalog i optičkim kabelima ispod Sredozemnog i Crnog mora.

Internetska domena za Tursku je ''[[.tr]]''. Uz ovu veliki broj internetskih stranica koristi i domene ''.com'' ili ''.com.tr''. Za dodjelu IP-a i naziva zaduženo je Tehničko sveučilište Bliskog istoka (ODTÜ). Infrastruktura za širokopojasni internet je trenutno u izgradnji. Prema službenim statistikama iz 2005. godine, 12,75% stanovništva ima osobno računalo, a 8,66% kućanstava ima pristup internetu.

== Kultura ==
[[Datoteka:Fuzuli Divan.jpg|mini|200px|Stranica iz zbirke pjesama ''Dîvân-ı Fuzûlî'', iz 16. stoljeća]]
Kultura današnje Turske spoj je mnogih kultura, od kojih su najviše utjecaja imale kulture staroturkijskih naroda središnje Azije i Sibira, te kulture Osmanskog Carstva koja je bila pod utjecajem [[bizant]]ske, [[Perzija|perzijske]], [[Arapi|arapske]], [[Kavkaz|kavkaske]] i [[Kurdi|kurdske]] kulture. Od osnivanja republike za vrijeme [[Atatürk]]a, u tursku kulturu prodiru snažni [[Europa|europski]] utjecaji. Glavno kulturno središte države je [[Istanbul]].

Neki od najznačajnijih predstavnika moderne turske umjetnosti su filmski redatelj [[Yılmaz Güney]] ([[Zlatna palma]] 1982. za film „Put“), pjesnici [[Orhan Veli]] i [[Nâzım Hikmet]], te pisci [[Yaşar Kemal]], [[Orhan Pamuk]] ([[Nobelova nagrada za književnost]] 2006.) i [[Aziz Nesin]].

Međunarodno poznati turski pop glazbenici su [[Sezen Aksu]], [[Tarkan]] i [[Mustafa Sandal]].

[[Image:Backgammon board.jpg|thumb|[[Tavla]]]]
U Turskoj je vrlo popularna igra [[tavla]] koja se često igra uz čaj i [[nargila|nargilu]] u kafićima.

=== Književnost ===

Povijest turske književnosti počinje u predislamsko doba, a sastojala se od usmenog predaje, pjesama, legendi i izreka. Prvi pisani tragovi turske književnosti napisani su [[orhonsko pismo|orhonskim pismom]] u 6. ili 7. stoljeću. Prihvaćanjem islama u 10. stoljeću, na tursku književnost počinju utjecati arapski i perzijski jezik. Islam je imao jak utjecaj na tursku književnost od 11. do sredine 19. stoljeća. U ovom razdoblju mogu se razlikovati dva pravca razvijanja turske književnosti: divanska književnost visokih društvenih slojeva, te narodna književnost.

Za vrijeme [[tanzimat]]a (skupa reformi u Carstvu u 19. stoljeću) jačaju zapadni utjecaji u književnosti. To razdoblje počinje prijevodima zapadnjačkih književnih djela, a nakon nekog vremena počinju se javljati i prvi turski romani. Veliki utjecaj u ovom razdoblju imale su novine „Servet-i fünûn“ (''Bogatstvo znanja'').

U vrijeme osnivanja republike dolazi do velikih promjena u književnosti. To razdoblje je obilježilo uvođenje [[latinica|latinice]] [[1928.]], te jezične reforme [[1932.]] godine. Nakon toga dolazi do drastičnih promjena u tematici književnosti, koja se počinje baviti društvenom i političkom kritikom. Državna vlast tada počinje [[cenzura|cenzurirati]] književna djela, a mnogi pisci bivaju uhićeni. Mnogi politički događaji (kao državni udari) obilježili su razvoj turske književnosti, koja je danas popularna i izvan granica matične države.

=== Film ===
{| class="prettytable" align="right"
|- bgcolor="#DDDDDD"
| colspan="8" align="center" | '''Proizvodnja kinofilmova u Turskoj'''<ref>[http://www.fafo.at/download/WorldFilmProduction06.pdf World Film Production], Screen Digest</ref>
|- style="background:#efefef" align="center"
! Godina
! Broj
|- align="center"
| 1975. || 124
|- align="center"
| 1985. || 185
|- align="center"
| 1995. || nema podataka
|- align="center"
| 2005. || 30
|}

Domaćom turskom kinematografijom dominiraju komedije i akcijski filmovi. Posebno su popularne komedije [[Kemal Sunal|Kemala Sunala]]. Predstavnik povijesnog i akcijskog žanra je [[Cüneyt Arkın]]. U novije vrijeme turski filmovi počinju se baviti i društvenim problemima. Iz toga se razvio ''kurdski'' film koji se bavi problemima [[Kurdi|kurdske]] zajednice u Turskoj. Jedan od novijih turskih filmova koji se međunarodno probio je [[Vizontele]] iz 2001. godine.

Vjerojatno najpoznatiji i najutjecajniji turski redatelj je već spomenuti [[Yılmaz Güney]] koji je zbog svojih djela u domovini zatvarana i zabranjivan.

Film [[Dolina vukova]] (''Kurtlar Vadisi – Irak'') iz 2006. smatra se najskupljim turskim filmom ikada snimljenim (8,4 milijuna eura). Film koji je snimljen prema istoimenoj seriji smatra se turskom verzijom „Ramba“ u kojem je pozitivac turski tajni agent, dok su negativci Amerikanci u Iraku. Film je u SAD-u okarakteriziran kao antiamerički.

=== Glazba ===

Glazba u Osmanskom Carstvu bila je pod jakim arapskim utjecajem. Osnivanjem republike vlada počinje promovirati ''tursku'' glazbu. Tada počinje sakupljanje i arhiviranje narodnih pjesama iz Anatolije. Do [[1953.]] prikupljeno je oko 10.000 narodnih pjesama. Uz narodnu glazbu, od 1990-ih glazbenom scenom počinju dominirati moderni glazbeni pravci, kao rock i pop.

Vrlo često korišten instrument u turskoj narodnoj glazbi je [[saz]]. U ruralnim krajevima vrlo često se sviraju [[zurla]] i [[tapan]], pogotovo na svadbama.

Iz Turske dolaze mnogi poznati izvođači klasične glazbe, kao što su operna pjevačica [[Leyla Gencer]], skaladatelj [[Cemal Reşit Rey]], pijanist i skladatelj [[Fazıl Say]], te pijanistice Güher i Süher Pekinel.

=== Gastronomija ===
[[Datoteka:Sütlaç.JPG|mini|Sutlijaš (''sütlaç'')]]
Turska kuhinja je rezultat višestoljetnog spajanja jednostavne nomadske kuhinje [[Turski narodi|turkijskih plemena]] s indijskom, perzijskom, kurdskom i arapskom kuhinjom. Turska kuhinja je imala snažan utjecaj na kuhinje naroda koji su se nalazili pod Osmanskim Carstvom, a mnoge te kuhinje su i dodatno obogatile tursku gastronomiju. Vjerojatno najpoznatiji primjeri turskog utjecaja na kuhinje balkanskih zemalja su [[ćevapi|ćevapčići]] (''kebap şişi'') i [[sarma]]. Turska jela međunarodnog značaja su [[jogurt]] (''yoğurt'') kao i njegova razrijeđena i slana varijanta [[ayran]], te brza jela kao [[döner kebap]].

Vjerojatno najpoznatije piće koje se iz Turske proširilo Europom i svijetom je [[kava]] (''kahve''), međutim pije se u posebnim prilikama za razliku od [[čaj]]a (''çay'') koji se pije više puta dnevno u malim staklenim čašama u obliku tulipana. Nacionalno alkoholno piće je [[rakija]] (''rakı'') koja se obično konzumira kao aperitiv s mezom (''meze''), kombinacijom predjela.

== Sport ==

Najpopularniji [[šport|sport]] u Turskoj je [[nogomet]]. Najjači nogometni klubovi u Turskoj su [[Galatasaray S.K.|Galatasaray]], [[Fenerbahçe S.K.|Fenerbahçe]] i [[Beşiktaş JK|Beşiktaş]]. Neki od novijih uspjeha [[turska nogometna reprezentacija|turske reprezentacije]] su treće mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Južna Koreja i Japan 2002.|Svjetskom prvenstvu 2002. godine]] i dolazak do polufinala na [[Europsko prvenstvo u nogometu - Austrija i Švicarska 2008.|Europskom prvenstvu 2008. godine]].

Među drugim popularnijim sportovima su [[košarka]] i [[odbojka]]. Muška košarkaška reprezentacija osvojila je drugo mjesto na [[Europsko prvenstvo u košarci - Turska 2001.|Europskom prvenstvu 2001. godine]]. U odbojci za žene najviše uspjeha imali su klubovi Eczacıbaşı i Vakıfbank Güneş Sigorta koji su osvojili brojna europska prvenstva.

U zadnje vrijeme veliku popularnost stekli su motorni sportovi. Turska je uvrštena u kalednar [[Svjetsko prvenstvo u reliju|Svjetskog prvenstva u reliju]] 2003., a [[Velika nagrada Turske]] u [[Formula 1|Formuli 1]] održava se od 2005. godine. Na trkalištu [[Istanbul Park]] održava se i Velika nagrada Turske u motociklizmu, WTCC, GP2 i Le Mans Series.

Tradicionalni turski nacionalni sport koji je popularan još od osmanskih vremena je [[Yağlı güreş]].<ref>{{citiranje www|url=http://www.allaboutturkey.com/yagligures.htm |naslov=Oiled Wrestling|autor=Burak Sansal|izdavač=allaboutturkey.com}}</ref> U ovom sportu muškarci se hrvaju nauljeni maslinovim uljem. Ostali hrvački stilovi, kao slobodni ili grčko-rimski stil su također popularni. Turska je dala mnogo svjetskih i olimpijskih prvaka u hrvanju.<ref>[http://www.iat.uni-leipzig.de/datenbanken/dbwrest/start.php FILA]</ref> Turska je imala velikog uspjeha i u [[dizanje utega|dizanju utega]] u kojem su turski sportaši, muški i ženski, srušili brojne rekorde i osvojili razna prvenstva. [[Naim Süleymanoğlu]] i [[Halil Mutlu]] su jedni od rijetkih dizača utega koji su osvojili tri medalje u tri OI.

== Referencije ==

=== Izvori ===
{{izvori|2}}

=== Bibliografija ===

* Turska novinska agencija – ''Almanah Turske 2006'', Ankara 2006, {{ISBN|975-19-3898-8}}
* Udo Steinbach – ''Die Türkei im 20. Jahrhundert. Schwieriger Partner Europas'', Gustav Lübbe Verlag, Bergisch Gladbach 1996, {{ISBN|3-7857-0828-9}}
* Udo Steinbach – ''Geschichte der Türkei'', C.H. Beck Verlag, München 2003, {{ISBN|3-406-44743-0}}
* Feroz Ahmad – ''Geschichte der Türkei''. Magnus Verlag, Essen 2005, {{ISBN|3-88400-433-6}}
*Atatürk, Mustafa Kemal (1927). ''Nutuk'', Cilt 1-2-3, Türk Devrim Tarihi Enstitüsü, İstanbul 1970.
* Bibliography [http://www.au.af.mil/au/aul/bibs/turkey07.htm ''Turkey''], Muir S. Fairchild Research Information Center, Air University
* Pope, Hugh; Pope, Nicole (2004). Turkey Unveiled. Overlook. {{ISBN|1585675814}}.

== Vanjske poveznice ==
{{Portal Europa}}
=== Sestrinski projekti ===
{{ WProjekti 
|commons        = Türkiye
|commonshr      = Turska
|commonscat     = Turkey
|commonscathr   = Turska
|wikizvor       = 
|wikizvor_autor = 
|wječnik        = Turska
|wikiknjige     = Turski jezik
|wikicitat      = Turska
}}
=== Mrežne stranice ===
* {{tr}}[http://www.tccb.gov.tr/ Stranica predsjednika Turske]
* {{tr}}[http://www.tbmm.gov.tr/ Turski parlament]
* [http://www.kultur.gov.tr Turski ured za kulturu i turizam]

{{Europa}}
{{Azija}}
{{Zapadnoeuropska unija}}
{{NATO}}
{{OIK}}
{{Europska unija}}
{{Vijeće turkofonih država}}

[[Kategorija:Turska| ]]
[[Kategorija:Države članice NATO-a]]